Teorije o etničkom poreklu plemena Bjelopavlića

18. januar 2014.

komentara: 81

Piše: Saša Nedeljković

Utvrđivanje etničkog porekla nacije (formiranje odnosa prema mogućoj etničkoj bazi) je jedan složen projekat koji ima svoje uporedne procese i na planu užih grupa, tačnije, na planu etničkih grupa koje sačinjavaju tu naciju. U slučaju Crne Gore moguće je za primer uzeti bilo koje pleme i utvrditi da su svi problemi koje nalazimo na makro planu prisutni i na mikro planu.

panorama Bjelopavlića

 

Ovde ću se osvrnuti na identitetsku situaciju plemena Bjelopavlići, koja se nimalo ne razlikuje od situacije mnogih drugih plemena. Pleme Bjelopavlići spada u jedno od najvećih, najznačajnijih i najstarijih plemena u Crnoj Gori, o kojima prve podatke dobijamo iz dokumenata sa početka 15. veka. Pretpostavlja se da je ovo pleme dobilo naziv po čoveku a ne po teritoriji koju je naseljavalo. Budući da istraživači nisu saglasni oko toga ko je bio rodonačelnik pomenutog plemena, postoje različite teorije. Te teorije se mogu podeliti na one koje smatraju da je Bijeli Pavle bio Srbin, one koje smatraju da on bio Arbanas i one koje govore da je to bio čovek nepoznatog ili mešovitog porekla.

Po podacima koje nalazimo u Dukljanskoj hronici Bela Pavlimir je bio predak zetske vladarske kuće. On je bio unuk srpskog kralja Radoslava. Rođen je oko sredine 9. veka, a majka mu je bila Rimljanka. Beli Pavlimir je nadimak „Beli” dobio zbog svoje lepote i junaštva.

Po drugoj verziji Bijeli Pavle je ličnost iz kasnije istorije (13. vek). On je bio potomak Nemanjića: neki kažu da je bio Milutinovunuk, a neki da je bio sestrić cara Dušana. Po nekim pričama Bijeli Pavle je ime dobio po tome što je bio beo (boja kose).

Među Albancima u Metohiji postoji priča da je pravo ime Bijelog Pavla u stvari Palji Bardi. On je bio sin Leke Dukađina i dukađinski vojvoda, a živeo je u okolini Đakovice.

Izvestan broj ovih legendi govori o tome da je Bijeli Pavle morao, zbog unutrašnjih razmirica ili zbog otpora okupatoru (Turcima) da beži iz svog kraja, tako da se nastanio na teritoriji današnjih Bjelopavlića. Po tim legendama, on je bio sluga na dvoru kneza Lužaninai bio je izvrgavan ruglu. Kako je pomogao kraljici Jeleniona ga je blagosiljala te je postao rodonačelnik velikog plemena.

Iz ovih šturih prikaza raznih legendi vide se ideološke pretpostavke koje omogućavaju različite konstrukcije. Bijeli Pavle, sasvim nepoznata istorijska ličnost čije je pravo poreklo teško utvrditi, može biti i potomak starih srpskih kneževa, i potomak Nemanjića, i potomak Leke Dukađina, i potomak Rimljanke, i plemić, i sluga, i predak zetske vladarske loze i rodonačelnik jednog plemena. Takva situacija, kada se identitet rodonačelnika usložnjava i otvara mogućnosti za razne konstrukcije, stavlja pripadnike plemena Bjelopavlića u veoma (ne)povoljnu situaciju da situacijski upotrebljavaju svoj identitet, da stvaraju kontinuitete na razne načine i da nalaze srodne grupe na prostoru celog Balkana, odnosno da povezuju različite tradicije i narode (Nemanjiće i Dukađince). Osim etničkih konstrukcija, moguće su i socijalne konstrukcije: socijalno poreklo rodonačelnika kreće od plemića do sluge, dakle od čoveka plemenite krvi do čoveka iz naroda, od domaćeg čoveka čiste narodne krvi do čoveka iz mešanog braka internacionalnog identitetskog potencijala. Budući da je nejasno kako je Bijeli Pavle dobio nadimak, moguće je konstruisati i taj aspekt: to je možda bilo zbog lepote, možda zbog kompleksije, možda zbog porekla (Albanac–Albi– Beli, ili Beli Srbi odnosno Beli Hrvati koje pominje Porčak Bijela Hrvatska koju pominje pop Dukljanin).

Konstrukcije su dvosmerne, pa se uz pomoć pomenutih podataka može vršiti prisvajanje Bjelopavlića od strane zainteresovanih naroda. Nove ili neupotrebljavane pretpostavke ovde igraju ulogu relativizujućeg faktora znanja o etničkom poreklu, tj. ulogu dinamičke sile koja funkcioniše kao dezintegrišuća snaga i razara „tradicionalne” identitetske formule koje su vremenom postale previše krute i disfunkcionalne u aktuelnim procesima identiteta.

 

IZVOR: Čast, krv i suze, Saša Nedeljković, Beograd, aprila 2007. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

 

 

Prethodni članak:

Komentari (81)

Odgovorite

81 komentara

  1. Zoran Vujadinović

    Dragi moji Bjelopavlići,
    Ja sam od Vujadinovića iz Podvraća. Uradio sam Big Y DNA test koji je potvrdio predanja da je moje bratstvo od Bjelopavlića, grana Bubića. Još jedan potomak Bjelopavlića je uradio isti test, Tomašević iz grane Mitrovića. Ja sam napravio analizu ova dva rezultata koristeći STR i SNP sekvence koja je pokazala da smo udaljeni 22 generacije, i da je naš zajednički predak rođen između 1300 do 1350 godine. Ja imam cijeli rodoslov svog bratstava, koji je pravio brat mog đed Radovan. Taj rodoslov sam uporedio sa dostupnim rodoslovima Velaševića i Brajovića. Sva tri rodoslova imaju iste nemanjićke korijene, gdje bjelopavlići potiču od Dušanovog brata Simeona. Simeon je ima sinove Jovana Duku i Stefana. Jovan Duka je imao sinove Konstantina, Mihajla i Dimitrija. Ovu granu Nemnjića srbska istorografija smatra više grčkom nego srbskom, jer su stolovali u Trikali(Tesalija). Prem Marvu Orbiniju Simeon je ubijen, kao što je ubijen i Uroš nejaki. Simeonovog sina Jovana Duku su Orbiniju oženili ćerkom Radoslava Hlapena a potom ga je Hlapen oslijepi. Radoslav Hlapen je imao još jednu ćerku koja je bila udata za Marka Mrnjavčevića. Po Orbiniju Stefan Simeonov je poginuo u borbi sa Turcima krajm XIV vijeka. Zvaničma srrbska istoriografija ignoriše ove podatke od Orbinija o Simeonz i sinovima, mada ih rado koristi kada analizira sudbinu Uroša Nejakog. Da napomenem da je Simeon rođen 1326 godine, a Jovan Duka 1350.
    O Dukađincima… Šištari tvre da su Dukađinci od nekog zaostalog normanskog viteza koji se zvao Jovan ili Đin, kome su dali titulu vojvode dux, duka Đin, pa je tako nastao Dukađin. Ali ako pogledamo da imamo Jovana Duku, vrlo je vjerovatno da je Jovan Duka prvi Dukađin. O toj familij Dukađini postoji dosta zabilježenih dokumenata u Mletaćkim arhivama. Porodično stablo Dukađina je je zabilježio i Charles Du Fresne Du Cange. U njegovom dokumentu kaže da na osnovu svjedočenja samog Skenderbega, Dukađini su grčog porjekla. Gore smo pokazali da se ta grana i predstavljala više kao grčka.
    Još jedan bitan detalj. Šobajić u svojim legendama piše o ranim danima Bjelog Pavla i pomoći koju je dobio od Jelene Anžujske. Ovaj podatak nije tačan jer je Jelena umrla 1314 godine. Mnogo vjerovatnije je da je to Jelena Balšić, žena Đurađa II, a ćerka Lazar i Milice Hrebeljanović,i unuka Vratka Nemanjića. Znači da je pomoć mogla doći od Balšića po rodbinsko liniji.
    Da se vratim na predanje, Bjelopavlići imaju dvije grane Šćepanovu i Dmitrovu. Šćepan je vjerovatno Stefan, a Dmitar Dimitrije. Znamo da je Stefan je stric Dimitirijev. U Šćepaovoj grani koja je manja, nalazimo Bubu. Po mletačkim dokumentima Pavle Dukađinac je dobi neka četir sela u vlasništvo. Jedno od njih se zove Buba, i nalaazilo se u oblasti Puke.
    Inače ove dvije grane su dobro dokumentovane u turski m defterima iz 1477 godin i 1485 godine, Grana Bubića je u Donjoj Zeti, a Dmitrovići su u Gornjoj. Bilo bi . poželjno da se više Bjelopavlića prijavi ovdje i da svoj doprinos.

  2. Dragica Vukalovic

    My father who is currently 95 years of age is from the Vukalovic clan from Bogojevic Selo, Zubce near Trebinje in Hercegovina. His mother is from the Vucurevic clan also from Bogojevic Selo. According to what I have read recently about my heritage, both sides of my father’s ancestry come from the Bjelopavlici.
    I am interested in getting his DNA tested to contribute to the Bjelopavlici genealogical database.
    Could someone please let me know where to order the DNA kit that would contribute to this genetic research.

  3. Daniela Danner

    Balkan je uvek bila prelazni put, gde su ljudi dosli i otisli, mesali i ziveli zajedno. Isto ko kolac. Kada przis kolac upotrebljavas brasno, secer, mleko, jaje i tako dalje. Kolac nije samo brasno, niti samo mleko ili jaje ili secer…Kolac je kolac zato je mesano…zato je ljepo…Balkanski zemalji su ljepi zato sto su mesani, mesavina kultura. Ne postoji jedan cist etnicki narod na svetu, po gotovo na balkanu gde su svi prosli i gazili. Jedini nacin da saznajemo svoj etnicki miks je geneticki test. I to svi za sebe. Nije vazno da li su Bjelopavlici ovaj ili onaj etnicki grup, vazno je dali nasi potomci dolaze odatle. Meni vise interesuje kako su ziveli. Nije verovatno bilo lako. pozdrav i postovanje svima.

  4. Da li bi neko mogao nešto da napiše o prezimenu Bjelopavlić, kojoj grani plemena Bjelopavlić pripadaju, iz kog su mesta u Crnoj Gori, ima li podataka i gde o njihovom doseljavanju u Srbiju? Zahvaljujem se svima koji budu imali neku informaciju.

  5. Danilo

    Koliki je procenat Lužanskog elementa u Bjelopavlićima, Šobajić smatra da je to 1/4 plemena, a da su Kalezići najbrojnije i najpoznatije Lužanskog brastvo.Kod Bjelopavlića je uvijek bilo vidljivo prisustvo drugačijeg fenotipa i fizionomije određenog dijela stanovništva a to se sigurno desilo miješanjem sa Lužanima.Pjevač Zoran Kalezić je tipični predstavnik te lužanske fizonomije, koja podseća na alpsku ili baltid rasu!

  6. Da li neko ima bilo kakav podatak o starom prezimenu Mijailović sa slavom Sveta Petka 18. vek ? Da li su to možda Mijailovići iz Bara Šumanovića? Ima li ih još uvek tamo? Ako su se odselili u Srbiju, kada otprilike i gde?

    • Dragan Mihailovic

      Ja sam Dragan Mihailovic živim u Kruševcu i imam sve o Mihailovicima iz Miokusovicima a to je pored Bara Sumanovica 0655566777

  7. Miroslav Milenkovic

    Zovem se Miroslav Milenkovic iz Milutovca, ja sam naslednik Stanise Mihailovića Bjelopavlica iz Orlovca, slavimo Svetu Petku.

    • Dragan Mihailovic

      Ja Sam Dragan Mihailović zivim u Kruševcu i imam sve o Mihailovicima iz Miokusovicim a to je pored Bara Sumanovica