Poreklo prezimena, selo Borin Dol (Vlasotince)

 Poreklo prezimena sela Borin Dol, opština Vlasotince. Istraživanje „Sela u vlasotinačkom kraju“ saradnika portala Poreklo Miroslava B. Mladenovića Mirca, lokalnog etnologa i istoričara

Borin Dol

Nastanak sela:

Selo Borin Dol se nalazi u opštini Vlasotince, jablanički okrug, jugoistočna Srbija.

Selo, okrenuto prema južnoj strani se nalazi u jednoj zaravni i blagoj padini, na nadmorskoj visini između 400-800 metara nadmorske visine, računajući u mahalu Džakmonove.

Selo je stočarsko-ratrsko, razbijenog tipa, na lokaciji na desnoj dolinskoj strani reke Vlasine, severno od lokalnog puta Vlasotince-Svođe, 9 km severoistočno od Vlasotinca.

Glavno naselje je povezano makadamskim putem sa asfaltnim putem Vlasotince-Svođe kod mahale Kamenjari (D.Dejan).

*

Legende o nastanku sela:

Nekada je na mestu sela bila borova šuma, a i danas ima ugljenisanih ostataka te šume po dolinama. Po jednoj legendi je zbog te borove šume selo dobilo naziv Borin Dol. Selo je nastalo pre 200 godina.

Po drugoj legendi ime potiče po Bori koji se doselio iz Dola. Na mestu gde je zasnovano naselje su se deca igrala košarke.

Prema trećoj legendi Borin Dol je naseljen iz Znepolja (Bugarske) iz bugarsko selo Bekovo; tako i dan danas u selo Borin Dol postoji familija Bekovci.

Kažu da je Bora iz roda BEKOVCI tamo ubio Turčina i prebegao u gustu neprohodnu udolinu-dolinu, koja je bila sa ostacima „ugljenisane“ borove šume, koja je nekada bila u ovom kraju pre bukove i hrastvoe šume.

Tako se smatra da je po toj legendi naselje i selo dobilo naziv Borin Dol.

Legenda o prvim doseljenicima iz bugraskog sela Bekovci (postoji i mahala u selo Borin Dol); ima potporu istinitosti jer u vremenu pod bugarskom okupacijom Prvog i Drugog svetskog rata, kada je ovaj kraj bio „bugarizovan“; prema kazivanju starijih meštana 70.godina 20. veka iz roda Bekovci su ispričali zapisivaču istinitu priču da su bugarski vojnici potvrili priču da su istog roda BEKOVCI (Bugarska). Selo je nastalo pre 200 godina.

Potesi na ataru imaju sledeća imena: Visoka Čuka, Jezero, Čestoborje, Tupanski Del, Prelom, Pusta reka, Selište i Ramnište.

Selo Borin Dol obuhvata četiri mahale sa više grupa srodnih kuća (rodova): Selo ili Borin Dol (Cekinci, Krstinci, Rašinci, Čukarevci (Čukurovci), Milenovići, Brajkovići i Čuljkovci), Tupanski Del, Džakmonovo (Belinci, Milenkovci i Džajinci). Mahala Tupanski Del leži kraj starog „turskog puta“, koji je do 1878. godine vodio severno od Vlasinske klisure.

Prvobitno naselje nalazilo se severno na višem zemljištu od današnje lokacije, na potesu Selište. Kako se priča, na potesu Selište su nekada bile kuće predaka stanovnika; odakle je 1850.godine premešteno na današnje mesto-po kosama između manjih desnih pritoka Vlasine (Pusta i dr.), nizvodno od od ušća Ljuberađe.

Posle oslobođenja od Turaka selo ima 87 kuća i i 709 žitelja (1884.g.).

Stanovništvo je srpsko i u selu se slave krsne slave: Sveti Stefan (Stevan), Sv. Jovan, Sveti Alimpija Stolnik (Sveti Đorđe-„posna“ slava), Mitrovdan i Sv. Nikola; dok seoska slava (litije-zavetina) je ĐURĐEVDAN (Petrovdan 12.jul).

Pravoslavna crkvica posvećena Sv. Đorđu, na lokalitetu Ramnište (Dublje-Đorin Rid), izgrađena je između Prvog i Drugog svetskog rata (interesantno oltar je okrenut na zapad-verovatno izgrađena na temeljima latinse crkve-ruševina), a na potesu Ramnište pored crkve se slavio letnji vašar (seoksa slava) Petrovdan 12.jula sve do 70.godina 20. veka dok je bilo sveta u okolnim selima ovoga kraja.

Oko sela Borin Dol ima stočarskih pojata, a većina se nalaze na potesu Jezero, a i u mahali Džakmonovo je sve do 70. godina 20. veka bilo dosta ovaca u pojatama kloje su bile čak i van sela.

Selo je imalo osnovnu školu i na njoj SPOMEN-ploču palim od fašizma i okupacije u Prvom i Drugom svetskom ratu od Bugara i Nemaca. Zbog emigracije stanovništva do kraja 20. veka, na početku 21. veka više nema dece u selima kao ni škole. Selo je elektrificirano i snabdeveno vodom individualnim vodovodima.

Stanovništvo se u prošlosti pored stočarstva bavilo i raznim zanatima, a najpoznatiji zanat je ciglarski i kazadžijski-a na kraju 20. i početkom 20. veka na ceni je kod iseljenika u Vlasotince postao zidarski zanat. Kraj je voćarski, pa pored pečenja rakije, postoji od davnina i gajenje pčela prvo u trmkama (košnicama), a sada na savremeni način.

Interesantno je da zbog siromaštva mnogi mladi posle završene osmogodišnje škole u selo Svođe, su odlazili u vojne škole i postali najviša oficirska zvanja. Neki su u zadnjem ratu na Kosovu 1999. godine i život svoj dali braneći svoju otadžbinu od NATO agresora.

* * *

Naseljavanje stanovništva:

Samo selo Borin Dol je naseljavano u više navrata. U prvom selo je zaseljeno na mestu zvano Selište, a drugo naseljavanje se sastojalo od izgradnje četri kuća. Treće naseljivanje (Tupanski Del) je izvršeno iz starog dela a činili su ga Čukarevci (iz rod Pejča-Čukur) iz Gornjeg Dejana. Rašinska familija je dobila naziv zato što se doselila iz Raške. U ovom selu najmlađa je mahala Vrelci. Njeni stanovnici pre toga živeli su uglavnom u seoskom u glavnom seoskom delu, mahali Borin Dolu.

Ćukurska familija-mahala se smatra da je najstarijom. Za nju se kaže da je zapisana u „ćutuk“ što znači da je od vajkada. Tvrdi se da su meštani sa Kopaonika.

Deda Milorad iz mahale Bekovci sela Borin Dol je baba Stana (1865.g) ispričali su da se išlo u Tursku školu 1918. godine. Pisala se slova na tačkice, na kukice. Crkvena turska škola bila pokrivena ćeremidom- niska, imala je podrum, 2-3 sobe; klupe proste. Torbice bile kozinjave-prtene, na zid se nakačunjavale-pričala je baba Stana da je i sama išla u te crkvene turske škole. (Zapis: 1975.g .Zabeležio: Miroslav Mladenović)

U mahali 1963. godine, 20. veka razlikuju se četiri mahale: Borin Dol, Tupanski Del, Džakmanovo i Vrelci. Prva mahala je najglavnija, Selo broji 90 domova (1963.g.).

U mahali Borin Dol ima oko 45 domaćinstva.

Pripadaju sledećim rodovima: Cekinci (Sv. Stevan), Krstinci (Alimpije Stolpnik-Sveti Đorđe „mrsna“ slava), Čukarovci-Čukarevci (Sv. Arhanđeo-Aranđelovdan), Milenovići (sv. Nikola), Brajkovići (sv. Jovan) i Čuljkovci (sv. Nikola).

U mahali Džakmonovo ima oko 20 domaćinstva.

Pripadaju rodovima: Belinci, Milenkovci i Džajinci. Prvi slave sv. Jovana, a ostali sv. Nikolu.

U mahali Tupanski Del ima oko 15 domaćinstva. Svi potiču od nekadašnje dve kuće. Slave Sveti Nikolu.

U mahali Vrelci ima oko 10 domaćinstva. Pripadaju jednom rodu. Slava im je Mitrovdan. Vrelci su doseljeni iz sela Vrelo blizu sela Aleksine kod Svođa. Rod Brajkovci (Brajkova dolina) naseljeni iz selo Zavidince (Zaplanje). Prvi se doselio Stepan (5k).

Mahale sela Borin Dol u zapisu 1977. godine su:

Vrelci (naseljeni iz selo Vrelo iznad Svođa), Rekarci (ima ih u Svođu), Čuljkovci (ima ih u Dejanu, Kruševici, Šišavi), Brdarovi (majstori za izradu brda i nabrdila za ručni razboj za tkanje), Bekovci, Džakmonovo, Čukarevci (ima ih u Dejanu), Balbazanci, Tupanski Del, Novoselci (Milinkin Rid), Brajkovci (naseljeni iz Zavidince-rodonačelnik Stepan rođen oko 1770.godine, Rod nosi prezime Stepanović) , Dolinci.

Preci svih seoskih rodova do oko 1850. godine imali su kuće na potesu Selište.

Jedan seljak naveo je sledeću genealogiju (rodoslov): Stojan (živ, 50 godina)-Diča–Ceka-Stanoja. Predak Ceka napustio je Selište i prešao u današnju mahalu Borin Dol (1963.godine).

Iz Borin Dol do 1963. godine- 20 veka nije imalo mnogo iseljenika- iza Drugog svetskog rata iselila su se samo 4 domaćinstva. Po dva domaćinstva prešla su u Ćupriju i Banat. Rod Cekinci ranije se iselio u susedno selo Donji Dejan (mahala Vlasinci). Godine 1963. zna se sledeća geneaologija (rodoslov): Mirko (imao 35.g.rođen 1928.g.)-Ljubomir-Petar. Rod u D.Dejan (Vlasinci) nosi prezime Petrović.

Selo je postepeno napustalo stanovništvo opštom migracijom krajem 20 veka i početkom 21. veka žive mahom staračka domaćinsjva u selo Borin Dol. Tako u mahalai Džakmonove na kraju 20. veka je bilo 20 domaćinstva a sada na početku 21. veka žive samo 10 domaćinstva u toj mahali seloa Borin Dol.

Najveći broj stanovnika sela Borin Dol se iselio u Vlasotince, a ima ih i u drugim mestima Srbije, poput sela Markovca kod Velike Plane, Vladičinog Hana, Leskovca, Beograda, Novog Sada, Gornjeg Milanovca, Paraćina, Ćuprije i drugim mestima bivše Jugoslavije. Dakle, migracije edukovanih (obrazovanih) stanovnika su išle prema Vlasotincu, Beogradu i Vojvodini.

* * *

Poreklo prezimenima po rodovima (mahalama):

Prezimena:

– Borin Dol mahala:-Čuljkovci (Cekić, Miljković, Đorđević), krsna slava Sveti Nikola,

– Tupanski Del (Lepojević, Cvetković)-svi potiču od nekadašnje dve kuće, slave Sveti Nikolu,

Rekarci (Pejčić, Milenković-bio poznat Bora majstor furunaš za pravljenje peći(furuna) za pečenje cigle),

Brdarevi (Nikolić),

– Džakmonovo (Balinci- Mitić), krsna slava Sveti Jovan,

– Borin Dol mahala:-Čukarovci (Krstić, Tasić,Ljubisavljević), krsna slava Sveti Ranđel

Balbazinci (Stefanović, Radojković),

– Tupanski Del (Lepojević, Ilić, Stanković),

Borin Dol mahala: Brajkovci (Nikolić,Stepanović, Zlatković), kr.sl. Sveti Jovan

Rekarci (Jovičić, Milenković, Pejčić), familija Milovanović).

Lepudžci-Tupanski Del (Lepojević. Krsna slava Sv. Nikola)

– Borin Dol mahala:-Cekinci- (Cekić, Cvetković), krsna slava Sv. Stevan

– Borin Dol mahala:-Krstinci-(Krstić)-Sveti Alimpije Stolpnik (Sv. Đorđe-„posna slava“)

Vrelci-poreklo iz selo Vrelo (kod Svođa), krsna slava je Mitrovdan

– Borin Dol mahala:-Milenovići (Milenović)-krsna slava Sveti Nikola

– Borin Dol mahala:-Rašinci (Stanojević-iz Raške , „ćutuk“ familija, naseljeni predhodno u G.Dejan)-krsna slava Alimpije Stolnik (Sveti Đorđe-„posna slava“)

Zapis: 1977.godine selo Borin Dol

Kazivač: Interesantno je kazivanje baba Zlate Cekić (rođena 1878.g-udata u Čuljkovci iz Tropšinci kod Svođa) koja je 1977.godine u zapisu imala je 99. godina, čuvala pčele, kuvala sama i mesila hleb-17 godina se udala i bila u lazaricama sedam godina i dobro pamti vladavinu Turaka u ovim krajevima. Svi iz familije su se bavili kaladžiskim zanatom, kalaisali su bakarne kazane za pečenje rakije, bakarne tepsije, bakarne kotlove.

Zabeležio: Miroslav Mladenović nastavnik OŠ “Karađorđe Petrović” selo Kruševica, opština Vlasotince

* * *

Mahala DOLINA (Jovanović, Kostić, Aleksić):

Krsna slava: Sveti Đorđe („posna“ slava)

Poreklo: Okolina Kumanova (makedonija), prvo se zaelili u mahali Bilo (D.Dejan)

Poznat rodoslov:

Braća: Jovan (Jovanović), Kosta (Kostić), Aleksa (Aleksić)

* *

Poreklo prezimena Kostić:

Kosta:-Kopa Kostić (živeo 85.godina)-Gligorije (živeo 60.g.) Gligorije Kostić (živeo 80.g-rođen 1865.g.)-Vaska(živela 105.g.-a umrla 1972.g-rođena je 1867.g.):-Radomir (1905), Milorad (1915), Miodrag (1920.g-žive u Beograd), Sestra Saveta-udata u selo Kruševica. Radomir Kostić(1905):Bora- (ubili ga Bugari 1943.g.), Božana (1945.g.), Branimir (1948.g.), Slobodanka (1944). Branimir Kostić (1948):- Saša 81978.g)-žive u selo Borin Dol. Milorad Kostić:-Moša (1935), Momir poginuo u Svođe u Kržalije. Momir Aleksić(Kostić) je bio sudija i šef mesne kancelarije. Polse toga ga zamenio bratanac Toma Aleksić (1935) kao šef mesne kancelarije u Donji Dejan (1930.g) Radomir Kostić bio na prinudni rad 1943.godine u Beograd

Poreklo prezimena Aleksić:

Aleksa:-Tihomir Aleksić, Dikomir (umro 1980.g.), Tihomir Aleksić:-Toma (1935.) Aleksić (bio šef mesne kancelarije u Donji Dejan) Tomislav Alkesić(1935):-ima dva sina. Drugi sin Milomir Aleskić (1960.g.-živi u Beograd), ćerka Ružica (1958.g.) Dikomir Aleksić :-Svetozar (1930), ćerka Plga (udata u Boljare), Mirjana (udata za Borka Kocića u Progon-D.Dejan)

* *

Poreklo prezimena Jovanović:

Krsna slava: Sveti Đorđe („posna“ slava)

Poznat rodoslov: Rodonačelnik:Jovan

Braća:

Vitomir Jovanović:-Dragiša (1938), Stanomir (1948) i ćerka koja živi u Paraćin. Ratko Jovanović:-Bora (1935), Branko (1933). Bora Jovanović:-Slobodan (1958)-živi u Borin Dol, Dragan (1963), Branko Jovanović:-Mile (1964), ćerka Divna (1968).

Zapis: 2010.godine selo Borin Dol

Kazivač: Saša iz roda Kostić-Aleksić-Jovanović

Zabeležio: Miroslav Mladenović lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

* * *

Poreklo roda RAŠINCI (poreklo iz Raške, doseljen prvo u G.Dejan-„Ćutuk“ familija-Stanojević)-Krsna slava Sveti Đorđe „posna slava“-

Rašinska familija je dobila naziv što se doselila iz Raške. Otac deda Vlajka – Miloje Stanojević živeo je 90 godina, a umro je 1960. godine, a rođen je 1650. godine, a deda Stanoje se doselio iz Dejan od Čukurovsku familiju. Deda Vlajko Stanojević iz Borin Dol ima 86 godina, a rođen je 1892 godine; učesnik je ratova od 1912-1918. Pamte njegovi stariji da je u Born Dol bilo 13 kuća. Kao stari ratnik je bio u moravskoj diviziji, prešao je pešice preko Albanije. Ratovao je u moravskoj diviziji II poziv, III bataljon, III ceta, III puk.

Ćukurska familija-mahala se smatra da je najstarijom. Za nju se kaže da je zapisana u „ćutuk“ što znači da je od vajkada. Tvrdi se da su meštani sa Kopaonika.

Rodonačelnik: Stanoje Krsna slava:Sveti Đorđe(„Posna“-Alimpije Stolpnik) Poznat rodoslov:

Vlajko Stanojević:-Gradimir, Slavoljub(1926), Dobrunka

Vlajko Stanojević(1892)-Ljuba(Ljubica Đorđević iz zaseoka Predanča-Đorđine-G.Dejan, drugi brak. U prvom braku u selo Svođe (Gabrovik-muž joj 1926.g. poginuo od rumuna na ciglani kao ciglar u Rumunskoj u pečalbu-imala je dvoje blizanaca Jovan (1925.g rođen.usvojen u rod Kriste Petrovića-Predanča) i Jovanku usvojena u G.Dejan-gde je i zasnovala porodicu(živa):-Gradimir-Vlasta Stanojević(1950.g)-pukovnik(poginuo) i Ljubinko (živi u Vlasotince) i ćerka udata u Moravu . Dobrunka Stanojević udata za Milutina Stankovića u Džakmonovo

* * *

Poreklo prezimena roda ČUKUROVCI (Ljubisavljević, Cvetković, Ilić):

Krsne slave: Sveti Ranđel, Sveti Jovan, Sveti Nikola Iz roda Ilić 1999. godine u borbi na Kosovu protivu NATO alijanse poginuo je major Vlasta Ilić (1953.g)

* * *

Poreklo roda MILINKIN RID (Novoselci):- Iz roda od Lepojević (TUPANSKI DEL) Dikomir sa ćerkom Stojankom „prizetio“ Miroslava (1950)-sin Bojan (1951).g, ćerka Dušica (1968.g).

* * *

Poreklo roda REKARCI (Jovičić, Milenković, Pejčić), familija Milovanović.

Krsna slava: Sveti Nikola.

Poreklo naseljavanja: Gabrovik (Selo Svođe).

Iz Milenovići ujak na rod iz Pejčići:-Miroslav, Milorad, Jordan –žive u Veliko Bonjince. Poznata genealogija(rodoslov):Jovičići-Milen-Jovan

Zapis:1976.godine selo Borin Dol

Kazivač: Ilija Ranđelović(1989) mahala Kamenjari

Zabeležio: Miroslav Mladenović, nastavnik

* * *

Rodoslov roda ČULJKOVCI (Miljković, Đorđević)

Krsna slava: Sveti Nikola Rodonačelnik: Miljko

Poreklo naseljavanja: Miljko živeo u jedno selo između Bonjinca i Svođa-naseljeni iz selo Vinje kod Niša

Poznat rodoslov:

Miljko:-Đorđe (prizetio se u selo Pržonje kod G.Oraha)-sinovi:Todor (živeo 85.g doselio se u Selo Borin Dol-Markova Čuka) i Dine (u selo Kruševica)-postoji u Kruševici rod Miljković.

Todorovi sinovi:-Dragoljub (rođen 1902.g-živeo 74..g), Vasiljko (sin Žika-odselio se u Vlasotince), Dragoslav.

Dragoljubovi sinovi:-Radomir Miljković ( rođen 1923.g-ima 86.g i živi kod sina Zorana Miljkovića u selo Markovac kod Velike Plane), Moša, Jovan, Miroslav-svi su prezime Đorđević, sem Radomira (Miljković).

Svi iz familije su se bavili kaladžiskim zanatom, kalaisali su bakarne kazane za pečenje rakije, bakarne tepsije, bakarne kotlove. Rod Đorđevići žive u Vlasotince, a rod Miljković živi u selo Markovac kod Velike Plane.

Zapis: 2009.godine selo Markovac kod Velike Plane

Kazivač: Radomir Miljković ( rođen 1923.g u selo Borin Dol-ima 86.g i živi kod sina Zorana Miljkovića u selo Markovac kod Velike Plane)

Zabeležio: Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

DODATAK: Sam rodoslov FAMILIJE Miljković potiče potiče po pretku MILJKO. To ime se često pominje u mnogim familijama na području zaplanja, Vlasotinca i Crne Trave. Naravno da je tačna formulacija da je Miljko po pitanju prezimena Đurić (a Đurić rooslov je rasprostranjen u moravskoj i vlasinskoj kotlini-znam i sela gde su doseljeni sa Kosova, a ovde se pominje Vučitrn)-a iz selo Krivi Dela (Crna Trava) zaselili se prvo u selo Borin Dol pa onda u mahalu Đorđine sela Dejan (G.Dejan-do Drugog svetskog rata Lenove sela Dejan). Tako i dan danas ima potesa MILJKOVA ČUKA. Verovatno se Miljko prezivao ĐURIĆ, jer postoji familija u mahali Đorđine ĐURIĆ ali su prizećeni i tako se gubi krsna slava.

*

Ovde nešto da dodam. Negde u nekom spisu sećam se da sam naišao na čudno istraživanje o porodici Cekić. Ima je u selima Borin Dol, Boljaru, Manastirište ali o tome odakle je zaseljena postoji jedna zanimljivost. Kaže se da je jedina u vremenu najezde nekih plemena osvajača (zaboravio sam naziv) u ovim krajevima preživela jedina u pećini u okolini Bele Palanke (a to je blizi Gadži Hana i Niša i Vlasotinca) – što verovatno ima zanimljivost za istraživače, jer i ona u selo Borin Dol nosi naziv ČULJKOVCI (sa Miljkovićima i Đorđevićima (po Đorđu-sin Miljkov). Kaže se u tom istraživanju da je jedna od najstarih familija u tom kraju koja je opstala posle prolaza mnogih najezdi osvajača.

Moje mišljenje je da postoje različiti rodoslovi MILJKOVIĆ, prema Miljku i krsnoj slavi, a nekada se dogodi i ista krsna slava i ime a i prezime isto ali iz suprotnih strana naseljavanja. I o tome se mora dosta voditi računa u istraživanju POREKLA neke familije.

Miroslav Mladenović, lokalni etnolog Vlasotince

2.novembar 2012.godine Vlasotince, jug Srbije

*

Poreklo prezimena Cekić (ČULJKOVCI):

Rodonačelnik Ceka (iz roda ČULJKOVCI)

Krsna slava: Sveti Nikola

Poznat rodoslov:

Braća:-Cekić Nebojša(1961), Dragan (1956.g)-Saša (1979)-žive u Leskovac.

Zapis: 2009.godine selo Markovac kod Velike Plane

Kazivač: Radomir Miljković (rođen 1923.g u selo Borin Dol-ima 86.g i živi kod sina Zorana Miljkovića u selo Markovac kod Velike Plane)

Zabeležio: Miroslav B Mladenović Mirac lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

* * *

Poreklo prezimena Stepanović roda BRAJKOVCI (Brajkova dolina)

Krsna slava: SVETI JOVAN

Rodonačelnik: Stepan (rođen oko 1770.g-poreklom naseljavanja selo zavidince-Zaplanje). Zapis 1977.godine, Brajkova Dolina, Borin Dol. Kazivač: Mileva Stepanović ( rođena 1910) devojka iz selo Pržonje(iznad Gornjeg Oraha), koja je kao devojka išla sedam godina u KRALJICE i LAZARICE između dva svetska rata Zabeležio: Miroslav Mladenović nastavnik OŠ „Karađorđe petrović“ selo Kruševica, Vlasotince

* * *

 

MAHALA DŽAKMONOVO:-Poreklo rodoslova (prezimena) po rodovima sa krsnim slavama:

Poreklo prezimena u zaseok GRADINIŠTE (Džakmonovo):

1. (1) Familija Pejčić (3k)-krsna slava Sveti Nikola

Žive u: Beograd, Aranđelovac, Požarevac.

(2) Familija Nikolić -krsna slava Sveti Nikola Nikolići povezani sa Mišincima u Donji Dejan (mahala Vlasinci)- postoji veza između Petrovci i (Cvetković) Novoselaca (kumovi)

Žive u: Vlasotince, Titov Veles. Familije Pejčić i Nikolić su istoga roda.

* *

2. RodDORANJCI (Džakmonovo)-Ilići(2k), Stojanović (2k) Žive u: Vlasotince. Novi Sad.

*

3. Rod DŽANJCI (Džakmonovo)-Jovanović

Krsna slava: Sveti Nikola Žive u:Jagodinu, Zavidince, Svođe i Vlasotince (Stanomir i Dragiša Jovanović sa porodicama)

* *

4. Rod KOCINI (Sveti Jovan):-Kocić (5k)

Krsna slava Sveti Stevan

Poreklo doseljavanja: Peć (Kosmet) oko 1841.godine-ima ih i u Prokuplje Stari kum Petar (Boškovci-D.Dejan)

Rodonačelnik: Koca Poznata genealogija: Zoran (1948.g.-živ)-Jordan-Ilija-Koca. U rodu Kocić ima učitelja, preduzimača ciglara i „bankara“. Kocići žive u: Džakmonove, Vlasotince, D.Dejan (Progon), Beograd.

* *

5. Rod IVKOVIĆI (Džakmonovo)-Ivković (1k). Odseljeni.

* *

6. Rod KOSTADINOVI (Džakmonovo)-Kostadinović (2k). Odseljeni u: Novi Sad, Kragujevac i Rudnik (Gornji Milanovac)

* *

7. Rod BALINCI (Džakmonovo)-Mitić

Krsna slava: Sveti Jovan

Rodonačelnik: Mita

Poreklo: selo Do (Gadži Han) ili selo Dolac (Bela Palanka). Ovaj rod ima u selo Mankićevo (Ravni Del), Babušnicu, Leskovac, Kruševac i Beograd. Iz roda je poznat fudbaler zvezde Rajko Mitić i Dragutin Mitić hotelijer u Leskovcu i novinar-urednik državne televizije Beograd (stare Jugoslavije – SFRJ) SURUTKA –Mitić.

Braća: Todosije(1900.g), Nikola i Milutin Mitić

Poznat rodoslov:

Todosija (njegova žena Milunka Stojanović iz Predanču-Javorje, sa sobom je povela i svoju majku Milanu, čiji muž je poginuo u balkanskom ratu), sinovi Čeda (odseljen u Boljare) i Jovan (odseljen u Jagodinu); ćerke: Mirjana i Stojana udata u Borin Dol(Novoselci) za Radivoju Stamenković (krsna slava Sveti Ranđel)-sin Sokol Stamenković, oženjen Slovkom Ilić(valjači) iz mahale Predanča(s.G.Dejan). Žive u Vlasotince

Čeda Mitić-Rada iz s. Javorje:- ćerke (jedna udata u s. Sredor) Jovan Mitić-Stojanka (g.Dejan)-sinovi (jedan Branko)-odseljeni u Jagodinu.

Milutin Mitić-Krsta(Rusanda)-Branko (1950.-u penziju)-Bosana(udata u Kruševicu), Zorica (u Beograd), Najda(umrla-bila udata u Kruševicu). Odseljeni.

Milutin treći brat iz roda BALINCI (Mitić) ima prezime Stanković. Krsna slava: Sveti Stevan Milutin Stanković:-Gradimir (živ), Ruža (živa). Miloš Stanković(instruktor-živ, kod „Besko“ živi u Vlasotince).

4. brat Branimir Stanković (BALINCI) živi sa ženom Slovkom živi u Džakmonovo-Bora i Dragiša.

* *

8. Rod Jocić (Čukurovci-Džakmonove)

Krsna slava Sveti Stevan, u mahali ČUKUROVCI-Ravnište(od školu) Jocići slave krsnu slavu SVETI RANĐEL, dok u mahali DŽAKMONOVE slave krsnu slavu Sveti Stefan (Stevandovdan).-sela Borin Dol

Poreklo prezimena Jocić (mahala BORIN DOL):

Krsna slava: Sveti Ranđel (Ranđelovdan)

Rodonačelnik: Joca

Poznat rodoslov: Nikolča Jocić- Leposava (Modra Stena-Lužnica):-Stanomir (1927), Čedomir(1934), Dobrina, Draginja, Mirjana.

Stanimir Jocić (1927)-Jovana:-Zorica(udata u G. Milanovac), Vladislav (živi sa porodicom u Rudnik-G. Milanovac), Dobrinka(udata u Lepojevići u Borin Dol-žive u Vlasotince), Tomislav (Negotin), Jordana, Draginja(udata u PROGON-D.Dejan u rod Marković-krsna slava Sveti Jovan)-ima sina i ćerku), Mirjana (udata u g. Orah-Cvetković-žive u Niš), Slavoljub Jocić(učitelj)). Jocić Novica: sin Vitomir živi u Negotin. Novičin i Miodragov otac živi u Ćupriju. Sestra Novice Slavica udata i živi u s. Jarmenovcu jod Topole. ………………………………………………

Čedomir Jocić (1934)-Stojana Cvetanović(Džakmonovo, 1934.):-Milenija (1954.udata u jovići u Crnu Baru-žive u Vlasotince), Dragan Jocić (1957). Dragan Jocić (1957)-Suzana (devojka iz s. Orašje, 1965.g.):-Miloš 81987), Maja (1998). Žive u Vlasotince.

Poreklo prezimena Jocić u mahali DŽAKMONOVO:

Krsna slava: Sveti Stefan (Stevanovdan)

Braća: Živojin (Žika), Dragoslov Jocić Živojin živi u Džakmonovo, žena iz selo Kruševica. Jocić Blagoje u selo Bonjince.

* *

9. Rod Kostić (DŽAKMONOVO):(1k)

Krsna slava: Sveti Nikola

Poznat rodoslov:Luka-Svetomir(sin Goran) i Tomislav (živi u veliko Bonjince)

* *

10. Poreklo prezimena CVETANOVIĆ (Džakmonovo):- (1k),

Krsna slava: Sveti Đorđe-Đurđic

Poznat rodoslov: Tihomir Cvetanović-Sibinka:-Dobrinka Cvetanović (udata u PROGON mahala D.Dejan-Stevanović, rodoslov prof.Đure Stevanovića), Stanomir(žena Bosana od Krstići iz Bilo), Cvetanović, Stojana 81931), Dušanka (u Aranđelovac), Božana (u Ćupriju).

* *

11. Poreklo prezimena Marinković (Džakmonovo-3k):

Krsna slava: Sveti Nikola. Braća: Tomislav i Ljubomir. Jedan deo porodice živi u Džakmonove, a jeda deo žive u: Novom sadu i Ćupriji.

* *

12. Poreklo prezimena Milenković-MILENKOVCI (Džakmanovo):-(3k),

Krsna slava: Sveti Nikola.

Poznat rodoslov: Profir Milenković(1927) živi u Džakmonovo, Vitomir (Ćuprija), Dikomir (Beograd).

* *

13. Poreklo prezimena Stojanović (Džakmonovo):

Krsna slava: Sveti Nikola

Poreklo ovog roda je u srodstvu sa ostalium rodovima koji slave krsnu slavu Sveti Nikolu u mahala Džakmonovo sela Borin Dol.

U rodu je najpoznatiji kapetan Todor Stojanović, stari srpski ratnik balkanskih i Prvog svetskog rata-solunac i nosilac mnogih odlikovanja srpske vojske sa Cera, Kajmakčalana, Krfa i solunskog fronta.

Njegov potomak Zoran Stojanović (1948), profesor srpskog jezika i književnosti svojim duhom i pisanjem, kao i držanjem KNJIŽNICE kao izdavačke delatnosti knjiga književnosti u Novom Sadu, samo nastavlja put svoga pretka.

U zapisu kazivača Kocić Dragana (1948) brata od tetke Zorana Stojanovića, doznao sam da su Džakmanovci završavali osmogodišnju školu u Bonjince, umesto u Svođe; kao i da je Zoranova baba se zvala Stojka iz selo Gare. Na osnovu istraživanja svih rodova u ovom kraju (iz gare i okonim selima) došao sam do istraživanja da se većina rodova doselila iz Bugarske u vremenu pokušaja “bugarizacije” srpskog stanovništva posle 1830. godine.

(Poklonio sam mu svoju jednu zbirku pesama na dijalektu i rečeno mi je da će napisati MONOGRAFIJU svoga rodnog sela, što mi je drago da tamo u Vojvodini se seti svojih korena na jugu Srbije. Zato sam prestao dalja istraživanja ovog sela. Podvukao M.M, 2012.g. Vlasotince)

Zapis: 2012.godine Vlasotince

Kazivači rodoslova mahale DŽAKMONOVO: Dragan Kocić(1948) živi u Džakmonovo (Borin Dol), Dragan Jocić(1957) iz Džakmonovo(Borin DOl)žživi u Vlasotince

Kazivači rodlova Borin Dol:zapis 1976/77.godine :- Vlajko Stanojević(1892), Radomir Miljković(1923) , Zlata Cekić (1878)

Zabeležio: Miroslav B Mladenović Mirac lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

* * *

Zanimljivosti iz prošlosti :

Selo Borin Dol je sa svojim šumovitim i brdovitim, neprohodnim planinskim terenima bio pogodan za noge hajdučije u borbi protivu Turaka u oslobađanju od petovekovnog ropstva. Zato je ovde bilo u prolazu mnogih u BEŽANIJI raznih buna i doseljavanja i iseljavanja kada se sklanjalo od turskog terora. Treba tek da se ispiše prošlost ovoga kraja.

U zapisu o selu Lomnica i Gunjetina, zebeležili smo da je udovica jednog popa (sveštenika, 19. vek) iz sela Borin Dol se preudala u selo Gunjetina i sa sobom povela petoro dece – 3 ćerke i 2 sina. Jedan se zvao Milen koji je živeo u selo Gunjetina (poznat po tome što se obaljao-rvao) sa mečkama, a njegov brat Petar se prizetio u selo Donja Lomnica i poginuo mlad u Prvom svetskom ratu (1914,g) na Cerskoj bici. Ostavili su oba potomstva po prezimenu Nikolić. Verovatno je taj sveštenik bio iz roda NIKOLIĆ u selo Borin Dol.

Ovde ćemo pomenutu velike zasluge STOILKA BORONDOLCA u pogledu podizanje bune u vlasotinačkom kraju do konačnog oslobođenja 1878. godine od Turaka.

Borin Dol i u Prvi (1914-1917) godine i u Drugi svetski rat (1943-1944) pretrpeo mnoga stradanja od bugarskog okupatora i osvajača; gde se pokušavala čitava „bugarizacija“ ovoga kraja od strane Bugara.

Mnogo njih je na Bregalnici, u Komitama, partizanima dalo svoje živote u brobi prtotivu Bugara, ali se i pamte sva zla koja su naneta borondočanima i ostalim selima aovoga kraja od fašizma.

Među borondolačanima-džakmonovčana je bilo velikih ratnika, a među njima je bio poznat i Todor Stojanović, kapetan srpske vojske sa Bregalnice, Kajmakčalana, Krfa i solunskog fronta; Solunac Jocić Nikodija (umro 1970.g.mahala Džakmonove); Vlajko Stanojević (1892), meštanin Borinog Dola, je kao učesnik ratova od 1912. do 1918.godine, kao ratnik moravske divizije, prepešačio do i preko Albanije; Solunac Jocić Nikodija (umro 1970.g.mahala Džakmonove), Radomir Miljković (1923.g) bio je borac 43. divizije partizanskog pokreta (1944-1945.g) u borbi protivu balista na Kosovu i Metohiji u Drugom svetskom ratu. Učestvovao je u bitkama:-Prištini, Kosovom polju, Suvoj Reci-a najteže je bilo u borbi kod Štimlja. Komandir mu je bio Makedonac u četi; Vlajko Kocić, četnik.

U vremenu pod Turcima mahala Kamenjari je teritorijalno pripadala selu Borin Dol, a kasnije podelom Dejana na Gornji i Donji Dejan je pripala selu Donji Dejan. U zapisima iz 1976-1978. godine od Ilije Ranđelovića (78.g. rođen 1899) i Božike Ranđelović (devojačko Spasić iz Tropšinci-Svođe, rođ.1990.g) smo doznali-preko priče njihovih predaka, da je u Kamenjari bio Turski han (kasnije i kafana sve do1975.g. kada je sa 150-godišnji dud ispred stare 200-godišnje kuće čakmare porušeno zbog gradnje puta na relaciji Vlasotince-Svođe) ; potom u prolazu turskog druma tu su Turci odmarali i spavali sa karavanima. Bile su posebno i turske štale za konje.

Iz tog vremena se pamti kako su Turci „naručili“ preko borondolskog kmeta da im obezbedi žene na „spavanje“ u krevetu od roda Jocić (Jovičić). Umesto „privođenjem“ žena i sestara, sabljama su noću posekli Turke i odmah sa porodicama prebegli u tada neprohodnim šumama od Crne Bare prema selu Donji Prisjan.

Jovkinci (d.Dejan-kamenjari ili Borin Dol)-ubili Turčina, jer je tražio da spava sa njihovim ženama i prebegli u šumu u Prisjan sa porodicama. (Zapis 1977.godine. Kazivač: Vasiljko Stamenković Kušinski (1882.g.selo Kruševica)

Zabeležena je još jedno kazivanje da je u „luku“ porede Vlasine bilo vodenica i radionica tekstila, jer su u tom vremenu sađeni dudovi i dobijala se od svilene bube iz dudova „svilena nit“ za rad tih tekstilnih radionica. Sredinom 20. veka je bilo još ostataka od te tekstilne radionice. Kamenjari je bio poznat po majstorima koritarima, a kasnije i spomenika od kamena širom okoline.

Tamo se sa jednog mesta, udaranjem u bubanj (tupan), prilikom „prelaska“ turskih karavana (selo Svođe je bilo derbendžisko selo-derbendžiska straža, poluvojna jedinica od hrišćana, koja je obezbeđivala prolaz turskih karavana ovom drumovima za Carigrad i Bugarsku-„carski drum“); najavljivali „slobodnom“ teritorijom ili tada opasnpost od napada hajduka na turske karavane. Dakle, udarom u „tupan“(bubanj) označavao se slobodan ili neslobodan saobraćaj prolaza.

Po prenosima starijih meštana se u vremenu smenjivanja stoleća na saborima vlasotinačkog kraja sviralo u gajde- zurle i tupan (bubanj), dok je klane (klanet) je izašao 1903. godine. Trubači počeli da sviraju 1920. godine.

Među poznatim muzičarima je bio mali Gruja gajdaš, koji je svirao po svadbama, veseljima i saborima sve do 60.godina 20. veka.

* *

Stari zanati

Borondolci i džakmanovčani su bili dobri majstori ciglari, pinteri, stolari, brdari, i kaladžije.

Kaladžije: familija Đorđević-Miljković (otac Dragomir sa sinovima) je bila poznata u čitavom kraju po svom zanatu-kalaisanje kazana, kotlova, tepsija, tiganja- izrađenih od bakra-u čitavom ovom kraju. Radomir Miljković (sa sinom Miljković) – koji ima 86 godina, priča da je sa ostalom braćom u 20.veku – se bavio ovim zanatom sve do 1965 godine , kada je oslepeo od sone kiseline. bavio se ovim zanatom punih 25.godina-bio je jedno vreme i ciglar, od svoje 15.godine života sa ocem i braćom u selima Puste reke, Bosiljgrada, Pirota, Babušnice, Crne Trave, Knjaževca i Vlasotinca. Pred kraj bavljenja zanatom vodio je i svog sina Zorana kao šegrta u selima crnotravskoga kraja na kalaisanju kotlova i kazana. Sam je izrađivao tepsije, kotlove i tiganje i prodavao ih svuda gde je odlazio na rad u pečalbu. Majstori koji se bave ovim zanatom zovu se kaladžije, pa je i cela familija dobila taj naziv do današnjega dana. Kazani, kotlovi (40-50 kg), tepsije i tiganji se kalaišu kalajem da nebi dolazilo do trovanja bakrom prilikom upotrebe u domaćinstvu.

Opis kalaisanja: Treba da se kazan dobro očisti, tako, što se opali sa vatrom, da bi se skinula masnoća-onda istrlja peskom i pamukom(fatom). neki su čistili od masnoće “žilom” volovnjačom(od penisa). Koristi se i sona kiselina, pamuk, i posle sos gas sa cinkom-nišador i tako se pripremi kazan za kalaisanjem kalajom koje se vrđi na temperaturi od 70 stepeni cejlzusovih. Alat za kalaisanje: mulija(štanga)-nakovanje, kalaj, 60%-70% nišadora (jer bez njega ne može da uhvati sona kiselina).

U selo je bilo poznatih i muških i ženskih zanata, od kojih se živelo za svoju potrebu a i na vašarima su se nosili proizvodi na prodaju. Naročito je bilo poznatih brdara, koji su pravili brda, ai jedan rod nosi naziv BRDARI. Selo je bilo poznato prema majstorima-kazandžijama (rod: Čuljkovci), o čemu je predhodno dat opis o radu tih majstora. Na potocima-Puste reke, Bistrice, Ljuberađe i Vlasine je bilo i vodenica, pa je bilo i vodeničara sve do 60.godina 20. veka. U 20. veku borondolčani su bili poznati i po BOJADŽISKIM radnjama, kao i ciglarskim zanatom-ručna i mašinska cigla. Na početku 21. veka su postali poznati PREDUZIMAČI ciglarski i zidarski na prostorima čitave bivše Jugoslavije.

* * *

Lazarice ,Kraljice i hajdučke pesme:

ČULJKOVCI (Borin Dol):-Zlata Cekić-devojačko Spasić, devojka iz roda Tropšinci-Svođe, kao devojka pevala sedam u lazaricama i kraljicama. Kaže da se udala u Borin Dol (ČULJKOVCI) 1894 godine kada je imala 17 godina, a rođena je 1850 godine. Pamti Turke kada su vladali ovim krajevima.

U Lazaricama i kraljicama između dva svetska rata je išla i Mileva Stepanović (1910.g u selo pržonje devojka iznad sela Gornji Orah).

Zapis: 1977.godine selo Borin Dol

Zabeležio: Miroslav Mladenović, nastavnik OŠ „Karađorđe Petrović“ s. Kruševica Vlasotince

*  *  *

LJUBAVNA PESMA

 

DOJDE MOMČE NA ORO

Dojde momče na oro
Zelen zdravac donese
Sve devojke kupiše
A Todora ukrade
Pa si begom pobeže
Niz malionke kupinke
Oj malinke kupinke
Zakačete Todoru
Da je uvanem za ruku
Da joj zdravac naplatim
Da joj lice poljubim.

Zapis: 1976.g. selo Borin Dol Brajkova dolina-Brajkovci)

Kazivač: Mileva Stepanović (66.g-rođena 1910.g u selo Pržonje u Borin Dol, bila sedam godina u:lazarice i kraljice-između dva svetska rata)

Zabeležio: Miroslav Mladenović, nastavnik OŠ „Karađorđe Petrović“ s. Kruševica Vlasotince

 

LAZARICE:

Pesma detetu:

Golubence vodu pilo
Kude pilo tu zaspalo
Zatekla ga mala moma
Tekla doma te kazala
Lele male mila male
Kakvo čudo vido
Golubence vodu pilo
Kude pilo tu zaspalo.

Zapis. 1976.g. selo Borin Dol Brajkova dolina-Brajkovci)

Kazivač: Mileva Stepanović (66.g-rođena 1910.g u selo Pržonje u Borin Dol, bila sedam godina u:lazarice i kraljice-između dva svetska rata)

Zabeležio: Miroslav Mladenović, nastavnik OŠ „Karađorđe Petrović“ s. Kruševica Vlasotince

 

Pesma nevesti:

Dva se mladi ogleđuju
U šareno ogledalo
Čije lice poubavo
Nevestačko poubavo.
Rasrdi se ludo mlado
Ćuti, ćuti ludo mlado
Će idemo u Belgrad
Će kupimo belilo
Da trljamo belo lice
Da bude ko moje

(pevamo na mladunce-se nariće u pesmi, „lazarice“ pevaju dve devojke; a „jagodicu“(kraljice) pevaju šest devojaka-„jagodice, jagodo..“.)

Zapis. 1976.g. selo Borin Dol Brajkova dolina-Brajkovci)

Kazivač: Mileva Stepanović (66.g-rođena 1910.g u selo Pržonje u Borin Dol, bila sedam godina u:lazarice i kraljice-između dva svetska rata)

Zabeležio: Miroslav Mladenović, nastavnik OŠ „Karađorđe Petrović“ s. Kruševica Vlasotince

 

OVČARSKA PESMA (Hajdučka pesma)

Puče puška u goru zelenu
Te pogodi Đuru u obe oči
Čim ga zgodi odma dušu dade
Bre nedajte devet braća
Iskopajte mu groba devet metra
Povtenu krstato barjato…?
Vržete mu konja za jelu zelenu
Dan da jede dva da žaleje
Đuru da spomene
Konj zelenko povikuje
Te si Đuru opomenjuje.

( hajdučku pesmu pevale ovčarice po jedna u glasu u selo Pržonje kod Svođa)

Zapis. 1976.g. selo Borin Dol (Brajkova dolina-Brajkovci)

Kazivač: Mileva Stepanović (66.g-rođena 1910.g u selo Pržonje u Borin Dol, bila sedam godina u:lazarice i kraljice-između dva svetska rata)

Zabeležio: Miroslav Mladenović, nastavnik OŠ „Karađorđe Petrović“ s. Kruševica Vlasotince

* * *

PESNIČKI ZAPISI O RODNOM SELU:

*

DŽAKMONOVO

Džakmonovo seoce malo,
U tebi svoje detinjstvo proveo,
Gledajući šume i dolove,
Dok sam čuvao krave i volove.
Slušao sam slavuje i sojke,
I ljubio lepe devojke.

Igrao sam fudbal s drugovima,
Pevao lepe pesme sa njima,
Ali sada odoh oj seoce malo,
Teško mi je to na mom srcu palo.
Otišao sam-ostavio sreću,
Zaboravit te ja nikada neću.

Septembar 1999.g. Kragujevac

Jocić Dragan-Joca, Džakmanovo (Borin Dol)

*

NOĆ U DŽAKMONOVU

Sakrio se mesec iza stena,
Dok pobratim sunce,
Sakri svoje zrake,
Noć je. Kladanac ajdučki,
Brvi od kurjaka. Eno u Stranju,
Gnezdo svile svrake.

Gore iznad sela,
Rakin zabran tu je,
Ovde igra fdbal, i staro i maldo.
Za čobanku nenošeno zlato,
Takmiče se- pokraj pase stado.

Razdolci zamrzli zeleni,
Tek negde se klindup čuje,
Zalasneli putnik-Stojan pored trle,
Ponoć prošla, a on obeduje.

Užarene stene svoja pleća hlade,
Lisica kokoške niz mrtvinu nosi,
Ustaje ratar, jutrenje se sprema,
Uskoro će društvo početi da kosi.

Niže sela teče reka „Pusta“,
Garina se sva u mraku crni,
Otiče rekom drvnje i kamenje,
Zagrli me reče jelen srni.

Noć odmiče polako, al mirno,
Razgleda se lavež pasa nesnih,
Nekome se otelila krava,
Poludeo zbog vrata pretesnih.

Bekrija Luka Kostić,
Sa svadbe se vraća,
Sad mamuran sa psima se mota,
Do kreveta njemu je daleko,
Pa se onako pijan
Ispruži kraj plota.

Džakmonovo, 1982.godine

Jocić Dragan-Joca, Džakmanovo(Borin Dol)

*

VESELO DRUŠTVO

Bejaše prelepe letnja noć,
A mesec se sakrio iza duda,
Izvinite, moji drugari,
Tek sam prolazio tuda.

Fenjer okačih na strehu,
Kuće napustele stare,
I poče pesma mladosti,
Za vesele drugare.

Livade zaspale ispod sela,
Mirišu otkosi sena,
Dok mali planinski potok,
Protiče kraj toplih stena.

U uglu svetiljka mala,
Pod strehom stare kuće,
A društvo veselo peva,
Skoro će svanuće.

Neki čudni zvuci,
Dolaze iz daleka,
Kao da govore mesecu
Evo društva iz daleka.

Pod strehom stare kuće,
U uglu svetiljka mala
Ne brine bećar stari,
Veselog društva izdaleka.

U tihoj noći sela
Čuje se lavež psa Žuće
Veselo društvo sela,
Ove noći će radost podari.

Maj 1982.godine Džakmonovo

Jocić Dragan-Joca Džakmanovo (Borin Dol)

*

JESEN U DŽAKMONOVU

Ovo selo, od vremena stara,
Poznato, po odlasku pečalbara.
Kada se oni vrate,
Kućama donesu nešto para.

Od negde jasnim tonom,
Čuje se vesela graja,
To Barnimir Stanković rakiju peče,
Pokraj kazana stara.

Žubori potok kraj sela,
Negde u pohod se sprema,
Čobanin Cone na brdu,
Pustio ovce i drema.

Noć se uveliko spušta,
Čuju se raspevane sove,
A tamo u Padiniku kod vinograda,
Sekirom Luka Kostić (Herkula) čeka lopove.

Život na selo teče uveliko,
Svako sa svojim htenjem,
Vinogradi i jabuke rumene,
Mirišu na suncu jesenjem.

1985.godine, Džakmonovo

Jocić Dragan-Joca, Džakmonovo (Borin Dol)

*

DOĐOH U RODNI KRAJ

Prođe dosta dana,
Dođoh u rodni kraj.
Još jednom ugledah rodno selo,
Voljeni moj zavičaj.

Da dođem amo, srce mi htede,
Noćima sanjam sve o tom,
Sad u daljini ugledah selo,
Između kuća oko traži,,
Gde li je, gde li je-očev dom!

Stene drage u zagrljaj htele,
Što pamate drage uspomene moje,
To rodna gruda pesmu peva,
Da zagrli stena htela bi me svaka.

Evo me tu sam drugovi moji,
S vama sam ovde neizmerno srećan,
Orkestar našeg Branimira Stankovića,
Još za jednog člana je uvećan.

Život sa društvom u Džakmonovu
Ostaje, ostaje za vekovima večan.
Selo moje, opet se vraćam tebi,
Eto opet dođoh u rodni kraj.

7.avgust 1982.godine Džakmonovo

Jocić Dragan-Joca Cakmanovo (/Borin Dol)

* * *

 

IZVORI:

[1] Miroslav B. Mladenović Mirac: ZAPISI Iz rukopisa: “Sela u vlasotinačkom kraju“, 1970-2012.g., Vlasotince

[2] J. Trifunoski:-SELA I STANOVNIŠTVO U DONJEM SLIVU VLASINE, Narodni muzej Leskovac 1975.g

 

AUTOR: Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog i istoričar, 8. jul 2013. godine, Vlasotince, jablanički okrug, jug Srbije

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.