Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’
MINJEVIĆI
Minjevići su ogranak Tomića iz Timara, od kojih su se odvojili početkom 18. vijeka. Braća Lakić, Neđeljko-Minjo, Gavrilo, Veličko i Janko, sa sestrom Zorkom, zbog ubistva nekog komšije, pobjegnu u Gornju Moraču kod kumova Dulovića. Kasnije se izmiriše sa porodicom kojoj su dugovali krv, davši im na ime krvarine svoje posjede u Zečjem dolu. Iz Gornje Morače se presele u Gornju Štitaricu, gdje su stekli veliko imanje. Tu se sukobe sa Šarancima, koji su ih napali sa Ćukom Šarancem na čelu. U ovom sukobu izginu braća Janko, Lakić i Veličko, a od strane napadača Šaranaca pogine im predvodnik Ćuko.
Braća, Neđeljko – Minjo i Gavrilo presele se iz Gornje u Donju Štitaricu, gdje ubrzo dođu u sukob sa kolašinskim Turcima, pa se i odatle rasele. Minjovi sinovi Jovan i Đorđije pređu u selo Sige kod Mojkovca i tu se po nadimku svoga oca Minja prozvaše Minjevići, kako se i danas prezivaju njihovi potomci. Gavrilovi sinovi Božo i Pero pređu u selo Rječine pod Bjelasicom kod Kolašina, gdje i danas žive i prezivaju se Tomići.
Jovan Minjov u Sigama je rano umro, a ostali su mu sinovi Milutin, Vidak i Nikola. Odgojio ih je i podigao stric Đorđije koji nije imao djece. Najstariji sin Jovanov Milutin, vrijedan i buntovan, još dovoljno nedorastao momak, čuvajući ovce, jednog dana ubi ozloglašenog siledžiju i haračliju iz Pljevalja Smaja Kujova Micanovića kod Reljina kamena na putu prema Pljevljima, u trenutku kada je Baričanima plijenio ovce. Zbog ovog ubistva osuđen je na vječitu robiju. Milutin uspije nekako da pobjegne iz zatvora i dođe u Rečine kod rođaka, gdje je okupio porodicu iz Siga.
U borbama za oslobođenje Polja Kolašinskih od Turaka, u kojima je učestvovao i istakao se, Milutin je postao komandir Podbićko-Bjelojevićke čete, dobio visoko odlikovanje i imanje u Podbišću i to u zaseoku nazvanom Mudro Selo, po njegovoj ženi Anici – Neki, sestri Sima Terića, koju su mještani Podbišća, zbog njene bistrine i mudrosti nazivali „mudra Neka“. Osim Milutina, imanja u Podbišću dobiju i njegova braća Vidak sa sinovima Milijom, Mirom i Sekulom i drugi brat Nikola sa sinovima Petrom i Prešiom. Milija Vidakov je poginuo u Prvom svjetskom ratu na Čelebićima 1914. godine kao tobdžija. Miro Vidakov je bio ugledni trgovac i predsjednik opštine Mojkovac u predratnom periodu.
Milutinovi sinovi, Milovan i Mihailo, bili su učesnici balkanskih i Prvog svjetskog rata. Isticali su se kao ugledni domaćini. Jedno vrijeme su bili na radu u Americi, odakle su se vratili sa nešto ušteđevine koja im je omogućavala skromnije življenje za one prilike. Bili su pismeni. Mihailo je ostavio zapis o porijeklu porodice Tomić-Minjević koji mi je dao naš poznati inž. arhitekta Đoko Minjević iz Beograda, potomak ovog bratstva.
Poslije Prvog svjetskog rata svi Minjevići su se iselili iz Podbišća u Lješnicu kod Bijelog Polja, osim Sekula, koji je ostao da živi u Mojkovcu. U Podbišću su ostali toponimi koji podsjećaju na Minjeviće, kao što su Minjevića gaz (na Tari) i Minjevića krš.
Slave Đurđevdan.
IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić
Komentari (0)