Poreklo prezimena, selo Gradac (Valjevo)

Poreklo stanovništva sela Gradac, opština Valjevo. Stanje iz 1907. godine, prema studiji “KOLUBARA I PODGORINA“, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Gradac leži na jugoistočnoj strani Valjeva, a na obema obalama reke Graca. Zemlje su ili oko kuća ili duž potoka Relje i Lešćana te vrtače Kaljuže. Šume je u selu vrlo malo.

Gradac je potpuno razbijenog tipa. Kuće su tako rasturene i razbacane da gotovo nigde nema ni dve zajedno.

Duž Graca naseljene su ove porodice: Živojinovići 1k, Novakovići 1k, Stankovići 1k i Mutići 2 kuće.

Po visovima nad Gracem su: Gorići 2k, Jokići 1k, Savići 5k, Mirkovići 5k, Radovići 1k, Stelje 3k, Gajići 2k, Munjići 1k, Janjuši 1 kuća.

Na severnoj strani od Lešćana su: Cvijovići 1k, Vranjevci 2k, Jokić 1k, Vukovići 1k, Đukići 2k, Stojanovići 1k i Savić 1 kuća.

Na drumskom naselju su: Petrović 1k, Nenadović 1k, Finej 1k, Marjanović 1 kuća i mnoge druge s privremenim stanovnicima.

U haračkim tefterima nema zasebnog naselja Gradac već i onda smatralo se, kao i ranije, u asovine. U tefteru 1819. god. veli se selo ”Gradac i Asovine”, imali su 104 doma, 131 porodicu i 253 haračke ličnosti. Asovinom se zovu turske carske domene. Po popisu od 1866. god. valjevska sela pa i Gradac, nisu izdvojena za sebe već su prisajedinjena Valjevu. Popis o 1884. god. ubraja u selo Gradac 15 domova sa 101 stanovnikom….po najnovijem popisu od  1900. god. bilo je u selu 34 doma sa 161 stanovnikom.

Gradac je i danas sastavni deo opštine grada Valjeva. Groblje mu je na putu i zajednčko za celo selo. Preslave zajedničke nema. Na recu Gracu do 1881. god. bila je neka stara mehana stare zadruge Savića, a tada je prešla u svojinu nekadašnjeg trgovca valjevskog Joviše Đurića. U periodu od 1881.-1894. god. Joviša je podigao čitavo naselje u ovom kraju. Ovo je naselje, kao predgrađe Valjeva, drumsko i sastoji se iz 2 kafane, 6 dućana i magaza i 4 privatne kuće. Naseljenici su vrećinom privremeni iz grada Valjeva, bave se trgovinom, zanatima i mehanskim radnjama.

Ime selu dato je po reci Gracu, ali je ime Gradac i dosta staro.

Priča se da je na brdu Saračevcu u drugoj polovini 17. stoleća bilo čitavo tursko naselje od grada Valjeva, koje su naseljavali Turci zanatlije, poglavito esnafa saračkog. One silne suvomeđine po Saračevcu, Kaljuži i oko Jezera, zatim onaj i danas kaldrmisani put uz Lučicu, jesu dokaz nekakvog naselja, a da li turskog ili našeg, to je nemogućno unapred tvrditi.

Poreklo stanovnštva i osnivanje sela

U Gracu nema starinaca, sve što ima, doseljeno je. Najviše je doseljenika 19. veka; doseljavanja je bilo s raznih strana, a doseljenici su na kupljena imanja ili prelazili iz sela u selo ili prizećavali se. Gradac je u tursko doba bio carski domen i plaćao samo ”spenzu”. Po pričanju starijih ljudi, pred kraj 18. veka u selu je bilo malo srpskog življa, već više, ako ne gotovo sam turski živalj. U to doba pominje se kao gospodar sela neki Abdulrahman aga, koji je otpočeo Srbe naseljavati. Abdulrahman je imao svoj mlin na Gracu, i pored njega lepu kuću, kao i teferič na Saračevcu.

  • JOKIĆ – od prvih doseljenika bio je neki Joko, doseljen iz Pipera u Crnoj Gori. Od njega je u selu je 1 kuća i zove se Jokić; slave Sv. Arhanđela.
  • SAVIĆI, GAJIĆI i GORIĆI – posle Kočine krajine od 1798. godine, doselila su se u ovo selo tri brata: Marko, Radojica i Gavrilo, iz Ozrinića u Crnoj Gori, zbog krvnine, a po odobrenju Abdulrahmanovom, naselili su se pored Joke. Od ova tri brata su današnji Savići, Gajići i Gorići i ima ih ovde u selu i raseljenih po Srbiji. U selu ih je 9 kuća i slave Malu Gospođu, jer se jedan Matić iz Lelića prizetio u Gajiće i primio njihovo prezime, ali je zadržao svoju slavu Sv. Nikolu.
  • STOJANOVIĆI – doselili se u Prvom ustanku sa Zagrada u Crnoj Gori. Oni su na umoru i ima ih 1 kuća; slave Sv. Arhanđela. Neki Stojanovići odselili se oko 1815. god. u Stepojevac, okruga beogradskog.
  • ĐUKIĆI – došli sa Stojanovićima. Doselili se iz Ceklina u  Crnoj Gori, ima ih 2 kuće i slave Đurđic.
  • VRANJEVCI – doselili se u Drugom ustanku. Došli zbog krvnine iz Vranjeva u Crnoj Gori, ima ih 2 kuće i slave Sv. Arhanđela.
  • MUTIĆI – došli u isto doba kad i Vranjevci, takođe iz Vranjeva. Ima ih 2 kuće, slave Đurđic.
  • MIRKOVIĆI – doselili se iz Pipera posle bitke na Grahovu 1857. godine. Prvo bili sluge, a posle kao svoji gospodari. Ima ih 2 kuće, slave Sv. Arhanđela.
  • CVIJOVIĆI, STELJE i JANJUŠI – uz ”Babinsku Razuru”, kao politički krivci, doselili su se: Cvijovići iz Seljana, ima ih 1 kuća, slave Sv. Đurđa; Stelje iz Babina, ima ih 3 kuće i slave Sv. Đurđa te Janjuši iz Babine, ima ih 1 kuća i slave Sv. Mratu.
  • JOKIĆ – došao je 1878. god. na imanje iz susednog Bujačića. Starina mu je iz Bratonožića u Crnoj Gori i došli su u Bujačić u Prvom ustanku. Od njega je jedna kuća, slavi Sv. Panteliju.
  • ŽIVOJINOVIĆ – otac mu se doselio s Njeguša, slavi Sv. Đurđa.
  • NOVAKOVIĆ – je sišao iz susednog Belića na kupljeno imanje, slavi Sv. Luku.
  • STANKOVIĆ, RADOVIĆ i SAVIĆ – su porekom iz Bjelopavlića i slave Sv. Arhanđela.
  • MUNJIĆ – je od porodice Munjića iz Degurića i slavi Sv. Nikolu.
  • VUKOVIĆ – je od porodice Radonjića iz Ravanja i slavi Sv. Jovana.
  • PETROVIĆ – je trgovac, rodom iz Vražigrmaca u Crnoj Gori. Slavi Sv. Petku.
  • NENADOVIĆ – od porodice Nenadović iz Valjeva, slavi Sv. Alimpija.
  • FINEJ – industrijalac iz Londona u Engleskoj.
  • MARJANOVIĆ – je sa Stubla, baštovan je i slavi Sv. Nikolu.

U selu ima još mnogo privremeno nasanjenih doseljenika u ovo selo i grad Valjevo iz Crne Gore, Hercegovine, Bosne i Južne Srbije. To su većinom nadničari, baštovani, trgovnci i mehandžije. Ovakvih privremenih naseljenika ima do 20 porodica.

Gračani se vrlo slabo zanimaju zemljoradnjom; više su nadničari, baštovani, rabadžije. Pravi zemljodeljci su doseljenici iz 19. veka, a oni vode dosta računa i o stočarstvu i voćarstvu, a malo se obziru na zanimanja starijih doseljenika. Iako su zemlje bogate i obilat rod daju, ipak ih veći deo nije u stanju da nađe potrebne hrane za godinu dana, već je moraju da kupuju. Nadničarenje i rabadžijanje ograničeno je na Valjevo.

 

IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA“, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Koreni

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.