Poreklo prezimena, varoš Vladimirci

12. februar 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva varoši Vladimirci. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

„Međa” ili „granica” atara sela i varošice Vladimiraca: prema Lojanicama ide skroz „drumom” Šabac – Valjevo, „nasipom”, počev od Lipovice (176 m), pa Spomenik; lojanička mejana kod Dudića više Doline (raskrsnica); Dolina, sedlo u temenu kose na prolazu druma; Cerje, na granici Velikog Polja koje u ataru Krnula; prema Krnulama: Veliko polje, Cerov potok, a Penavu preseca, pa pored Smrdana, kod Radovića krnulskih (oseća se sumpor, slaba voda, izvor ograđen sa 4 direka, a okolo daske), pa na Potes i Cerik, između Vladimiraca i Krnula, do Rovina, onda niz Rovine i posle na kosu između Krečane i Lubenjaka izlazi na sreski put niže Krnula; prema Boboviku preseca na bobovičku vodenicu i onda potokom Krečanom pa na Ravan, oko sastavaka Rovine i Krečane (Lubenjak).

Osim Smrdana koji je na granici, u krnulskom ataru, ovi su izvori vladimirački: Kamenjak u Gornjoj mali, u potesu Vodičnog potoka, Sandića izvor sada zvan, a ranije zvan Pustara, i drugi još neki (Aleksića, Jakovljevića i Mirkovića izvor); u mali zvanoj Trnovac od varošice uz dolinicu Rovine ima oko kuća Miljkovaca više izvora, stublina zvana Bunarača i drugih; kod Rasadnika jedan slabiji, ispod klena, a pored Rasadnika jedan još jači izvor. Bunari počeli da se umnožavaju od pre 60 godina. Sad skoro svaka „avlija” ima svoj bunar. Najdublji kod Tanasića, na Lipovici, 24 m (crna zemlja, pa žuta i plava križa, križulja, posle pesak, i voda). Na Trnovcu, na temenu kose duž puta za Krnule takođe bunari preko 20 do 26 m (dubine).

U Gornjoj mali sela Vladimiraca razlikuju se male od kojih neke nazivaju zaseocima Kusanje, Trnovac, zatim mala Lipovica (ne meovinska već vladimiračka) i Miljkovaca mala.

Stari pričali da su se prota Milan Ilić iz Vladimiraca i domaćin Milovan Rogić gložili kad se počela da postavlja varošica gde će sresko mesto da bude. Prota hteo da to bude kod spomenca na mestu zvanom Lipovica, na granici atara Vla- dimiraca i Lojanice, a Milovan ovde gde jeste. Prva kuća varošice, na sprat ona početak, to je bio „srez”. Nema mnogo vremena od tada, svega nešto oko 100 godina. U varošici, u donjem delu, ispod sreske zgrade, ima velika prizemna zgrada sa visokim turskim odžacima „moravskog” tipa. Zove se „konak”. I sad u selima ovoga sreza, naročito u Posavini, kad seljaci pođu u Vladimirce, ne kažu drukčije, ni ime varošice, ni sresko mesto ili slično, već kažu: „Idemo Konaku” Stari ljudi pri- čaju da je to zgrada iz turskog vremena (?), odnosno iz vremena odmah posle I i II ustanka. Zidana je u stilu javnih građevina i konaka knez Miloševa vremena. Zidana je ovde verovatno pri postavljanju sreskog središta, odmah iza ukidanja nahija i kne- žina, a uvođenja „okružija” i „srezova”, kad su za „sojužene knežine Posavinu i Tamnavu”, kao novu administrativnu, sresku jedinicu Posavo – Tamnavu, Vladimirci izabrani kao središte. Onda su „konak” podigli ovde da bi bio daleko od „ceste” „džade” i zaklonjen od turskih prolaznika koji su još držali gradove i išli po zemlji.

Jakov Vuković iz Riđaka, star 65 godina, pamti kad je u školi učio 1894 — 1898, da je ovde bila samo zgrada „Konaka” (tu sedeo „kapetan”) kad su vladali naprednjaci; osim toga dve kuće, Anđelka i njegovog oca Gangrca, Makedonaca iz Velesa, u šoriću pod glavnom ulicom, s leve strane na kraju, i još dve kafane gore na vrh glavne ulice obe opštinske; osim toga opštinska sudnica, stara ćeramidara gde je sada dom. Tada nije bilo ambara, drvene magaze; Sava Tošković, trgovac iz Šapca podigao ga tek oko 1900. godine. Posle ga kupio Milijan Sandić, trgovac, takođe iz Šapca. Mlin do ambara magaze podignut 1909. (na dva para kamenova, bio motorni još onda, sad takvih motora nema). Pod okupcijom bila podignuta i strugara dole u potoku.

Tu gde sreska zgrada tu „čaršija”. Pijačni dan u varošici Vladimirci je utornikom.

Vladimirci selo ima 170 kuća, a varošica 30 kuća. Broj stanovnika je 1107 a broj domaćinstava 295 (prema popisu stanov- ništva 1948).

Krušik više doline na drumu do Dudića, ima ostatke iz starine; tu crepovi, ciglice i drugo. Na mestu zvanom Dolina, na drumu, priča se, bio je „srez”, i kada su hajduci napali na srez još za vreme kneza Miloša onda ga izmestili u Vladimirce na imanje Jovića. Pre toga na Dolini držao se vašar. Mati Milana i Janka Miljkovca, Ivana, rođena Alimpić, dolazila tu na vašar, na Pantelijindan; pošto je srez premešten, još neko vreme tu se držao na drumu; tu iskopao bunar Srećko Marković iz Dragijevice gonio stoku, dželepe, pa radi toga, tu zastajao. Kod tog bunara su sad kuće Aleksića iz ovog sela na mestu starog sreza napravili kuće.

Više Miljkovaca kuća na raskrsnici u Potesu mestu zvanom, ima mesto Krstovi; tu neko staro groblje tu „saranjivani” u ratu izginuli, a pre toga osuđenici, krivci, utopljenici. Idući od toga mesta ka Krnulama, ka školi, ka Smrdanu, nalazi se vladimiračko groblje. Do vladimiračkog groblja južno je bunar, na mestu zvanom Crkvine. Nekda tu bila crkva (meovinska). Stara crkva bila brvnara severno od ove nove, bila je do pre 10 godina i sad kamena trpeza stoji.

Seoska preslava Samarjanska nedelja četvrta po Vaskrsu na mestu zvanom Vodica, kod Kamenjaka, ispod Gornje male. Kod Kamenjaka oticao bunar, stublina bila.

U srezu u varošici „vašar” je bio na Petrovdan, od vremena Petra I (i u Jaloviku isti „vašar” slava).

Gde je sad sresko preduzeće „Stočar” i preduzeće „Povrtar”, bila fabrika, akcionarsko društvo „Svetlost” osnovano 1942. osnivači bili iz Vladimiraca, Šapca i okolnih sela. Stari mlin Tonkovića osnovan 1909. (posle prelazio u druge ruke: Dragoljub Jeremić iz Krnića i Milenko Kermes iz Obrenovca kupili ga na ime svoga rođaka Cveje Momčilovića) sad sresko preduzeće. Sreski rasadnik osnovan 1901. (za voće i lozu) sad je to poljoprivredna stanica (za seme, priplodne bikove i dr.). Ove, 1949. osnovana otkupna stanica mleka i mlečnih proizvoda „Mlekar”, sreska ustanova za otkup jaja i živine „Ži- vinopromet”, zadružna ekonomija Mesnog odbora Vladimirci, zadružna prodavnica; apoteka je otvorena prvi put oko 1935. Inače Zemljoradnička zadruga Mesnog odbora Vladimirci od 1945, zanatska obućarska zadruga od 1947, zadružni restoran 1949, berbernica od 1948. Kao u sedištu sreza, u Vladimircima su Sreski narodni odbor sa svojim odeljenjima i odsecima, Sreski narodni sud (Sreski sud ovamo prešao iz Šapca 1931.), sreska ambulanta sa babicom, lekarom i pomoćnim osobljem; osnovna škola je sa dva odeljenja, (nova zgrada od 1932.), nepotpu- na gimnazija (sa 3 razreda); Dom palih boraca, podignut 1948, je dom kulture. U mestu su dva advokata.

Familije. Od Krušika sa druma počevši: Mala, po starom zvana Kusanje (zaselak bio):

Aleksići (6 k., Nikoljdan). Stari.

Ilići I (4 k., Jovanjdan). Iz Matijevca doseljeni, došao pradeda Mladen, od Ilića tamošnjih Mladen zvani Ćesar, pre oko 100 godina.

Jakovljevići (1 k., Nikoljdan). Od nekog podsvojčeta, rođaka po ženskoj liniji; Aleksić Petar ga uzeo.

Lazići ( 4 k., Prve Trojice). I oni su stari.

Mala zvana Klenje:

Avramovići I (5 k., Jovanjdan). Starinci. Oni su od Jocića, od Trnovca, više Vladimiraca.

Avramovići II (3 k.3 Đurđevdan). Dušanov (65 god.) pradeda Avram on se doselio iz Žabara ovde bili rođaci po materinstvu (braća od tetaka), pa se sastavili da zajedno žive, jednu kuću obrazovali zadrugu. Pre oko 120 do 140 godina. U Žabaru nemaju rod ostao sam, jedini.

Živkovići (3 k., Đurđic). Stari prešli ovde u Klenje, u Gornju malu, iz Trnovca sa sreskog druma varošice, pre oko 100 godina.

Mišići (1 k., Ilindan). Čedin (69 god.) otac Svetozar došao i oženio se ovde, ne znaju odakle.

Mirkovići (4 k., Jovanjdan). Mihailov (71 god.) deda Milinko. Stari su.

Bošković Milan (1 k., Nikoljdan, a po ženi Jovanjdan). Iz Mrđenovca prizetio se u Mirkoviće, došao pre 50 godina.

Mala Lipovica vladimiračka (a druga je meovinska):

Ćosići (9 k., Prve Trojice). Stari. Lazići i Ćosići su svojta, još se svojataju.

Tanasići; staro prezime Milovanovići (10 k.,Jovanjdan). Stari su. Miladinov (64 god.) i Milutinov (75 god.) čukundeda Milovan, a prededa Tanasije.

Živković Sava (1 k., Nikoljdan). Doselio se iz Jalovika u Isailoviće ovde (zamrli) na miraz pre 15 — 20 godina.

Đakovići (2 k., Đurđic). Iz Lojanica pre 50 godina. Primili imanje dedino. U Lojanicama ista familija (bio neko u tursko vreme „đak”).

Janković Pavle (1k., Đurđic). Iz Lojanica pre 20 godina. Bio dućandžija na raskrsnici, na drumu kod lojaničke kafane, u ataru vladimiračkom.

Janković Živan (1 k., Đurđevdan). Pre 15 godina iz Pejinovića. Na drumu i on, tišler.

Stanimirovići (4 k., Đurđic). Od plemena Gaše odselili se još pod Turcima iz Trnovca, kod Vodice.

Rogići I (6 k., Nova Godina — Vasilica). Domoroci. Iz njihove familije baba Roga (nosila „rogu” na glavi, kao u istočnom kraju Srbije).

Rogići II (2 k., Trivunjdan stara slava, po imanju „Novo leto”, Vasilica). Miloradov (71 god.) deda Đura došao dovela ga mati „na cicu” udala se u Rogiće i on ostao s materom. Iz Ušća sa Save, pre 130 godina.

„Vodični potok” do ispod varošice, u toj, Gornjoj Mali:

Gašići-Anići (4 k., Đurđic). I oni od Gaše, a po prababi Ani zovu se Anići.

Gašići-Jeremići (10 k., Đurđic). 4 k. ovde, 1 k. u varošici, a još 5 k. u ataru varošice. I oni od Gaše.

Gašići-Jovići I (1 k., Đurđic).

Jovići II (1 k., Đurđic). Iz Zablaća od Popovića, prizetio se Vasilije u Joviće pre 80 godina. Jovići I znatni po tome što je Teodor Jović dao plac za „srez”, kafane i celu varošicu, najveći deo. Bio veliki gazda, gospodario ne samo u varošici nego i u srezu „naređivao kapetanu” Sada od njega nikog nema. Poslednji bio pisar Srba poginuo, bio četnik.

Dimitrijević Aksentije (1 k., Nikoljdan). Iz Ćukovine pre 30 godina u Joviće, na ženino imanje.

Miškovaca mala:

Gašići-Miljkovci (9 k., Đurđic). 7 k. ovde, 1 k. u Trnovcu, 1 k. u varošici. Od plemena Gaše koje datira od pre 300 godina. Stari pričali: Bio neki Gaša, star momak od 36 — 37 godina. Turci mu naredili da se ženi i da uzme neku Vuletića devojku iz Krnula isto tako staru, preko 30 godina. ”Ajde, ti si star momak, da uzmeš staru devojku!” Uzeli se i Gaša izrodio veliko pleme Gašića. Od njega veći deo sela svi što slave Đurđic. Milan Miljkovac (76 god.), rezervni potpukovnik, svršio ratnu školu u Kraljevu 1890, je treći pojas današnjih Gašića. Njegov otac Stojadin četvrti pojas. Služio za vreme rata u šabačkoj brigadi 1876, kao ađutant i kod Aleksinca, kod Šumatovca, promenio prezime Miljković, zato što u Aleksincu bio još jedan Stojadin R. Miljković pa „preokrenuo” na „Miljkovac”. Starije prezime Miljkovića bilo Stanojevići, a najstarije Gašići od Gaše. Peti pojas deda Radovan, šesti pradeda Stanoje, sedmi čukundeda Radovan, osmi pračukundeda Stanoje, deveti pojas Gaša pre 270 do 300 godina.

Ovo je Milanu Miljkovcu pričao deda Milovan Ašković kad je 1894. izišao iz škole, a Milovanu bilo 84 godine.

Gašići- Jakovljevići (5 k., Đurđic). Iz istog roda.

Gašići-Ilići II (9 k., Đurđic). Isti rod. Stanisavljev (40 god) pradeda Ristivoje umro pre 65 godina u 80 godini života. Živorad zvani Prodan

Ilić (1 k., Đurđic, a stara slava Đurđevdan). Doselio se njegov otac Mikailo iz Krnula, kod Ilića, uzeli ga pod svoje. I u Krnulama zvali se Ilići. Živorad zvan Prodan jer se „nisu držala deca”.

Zaselak Trnovac (idući od juga na sever ka varošici) duž druma:

Aškovići-Gašići (5 k., Đurđic). Živadinov (43 god.) deda Milovan (onaj „matori Milovan” što je pričao o plemenu Gaše; rodilo mu se dete u 64. godini života pa mu dao ime Živko pozno dete); pradede: Aško Miljko (Miljkovci), Jakov (Jakovljevići), Ranko (Rankovići), a čukundeda Radovan itd.

Ranković Aleksandar (1 k., Alimpije stara slava, a sad slava Đurđic na imanje). Došao iz Dragojevca (na Savi, kod škole im kuća) pre 24 godine. Žena mu bila „miraždžinka”.

Gašići-Savići (3 k., Ćurđic). I oni od Gaše.

Stanojevići-Gašići (4 k., Đurđic). 3 k. ovde, 1 k. u varošici. Oni od Gaše.

Petronići (1 k., Aranđelovdan). Stari.

Jocići 1 (3 k., Aranđelovdan). 2 k u Trnovcu, 1 k. dole ispod varošice u ključu, na samom savijutku (ključ je eroziono proširenje oko stava dveju reka). Ista familija kao i Petronići.

Gašići-Marjanovići zvani Krpčevi (zvali njihovog deda Krbac!) (1 k., Đurđic). Oni su od Ilića II, odnosno od Gašića. Gašići-Rankovići izumrli po muškom rodu, uzeli na imanje pod svoje Dragića Ilića.

Bajin (1 k., Đurđic). Po pretku Baji, iz Vladimiraca, od Ilića III Bajinih.

Milosavljević Milorad (1 k., | Đurđic). Iz Jalovika pre 25 godina, ženi u kuću, na imanje.

Gašići-Ilići III, Bajini (2 k., Đurđic) I oni od Gaše. Neki deda im bio Baja, prezivaju se i Bajukići.

Gašići-Radojevići 1 (2 k., Đurđic). I oni od Gaše.

Gašići-Živanovići (2 k., 1 Đurđic). I oni od Gaše.

Gašići-Jeremići (5 k., Đurđic) I oni od Gaše. 4 k. u varošici, 1 k. u ataru vrošice.

Ilići IV (2 k., Đurđevdan). Od prote Milana Ilića, rođenog u Beogradu. Doselio se pre 50 godina. Njegova deca: dve kuće ovde, žive kao seljaci, treća kuća učitelj u Šapcu, Ljuba Ilić.

U varošici:

Aleksić Kosta (1 k., Nikoljdan). Kasacioni sudija u penziji, njegov otac Anđelko iz Velesa, doveden od stričeva Đorđa Gangrca i Andrije, pre 80 godina. Đorđe i Andrija bili trgovci u Šapcu, doselili se pre oko 100 godina iz Velesa, držali u Šapcu trgovačku radnju i trgovali stokom, imali pekaru sve bilo u Šapcu; posle otvorili filijalu u Vladimircima, pa zatim prešli stalno u Vladimirce. Izvozili stoku preko Mitrovice u Beč i Peštu.

Kostić Milan (1 k.,Car Konstantin). 1 Iz Leskovca pre 15 godina, kao drvarski trgovac.

Jovanić I Marjan (1 k., Lazarovdan). Pre 25 godina došao iz Krnula kao mehandžija.

Miljkovac Pavle (1 k., Đurđic). Od Miljkovaca došao ovde 1941. kao dućancija, sad službenik osiguravajućeg društva.

Vuletić Cvetan (1 k., Lazarovdan). Iz Krnula pre 10 godina, kao abadžija.

Vasić Bogoljub (1 k., Nikoljdan). Iz Miličinice pre 3 godine došao. Sin njegov mašin-bravar, a on katrandžija.

Tošković-Šajinović Draga (1 k., Nikoljdan). Prezime Šajinović po drugom mužu koji sad živi u Trepči. Iz Šapca izbegli 1917. kad joj tamo kuća srušena; onda ovde imala mlin i dućan (prodala ih pre ovoga rata).

Ilić Mirosav (1 k., Ilindan). Iz Volujca pre 20 godina. Bivši trgovac.

Jovanović Blaža (1 k., Mratindan). Iz Crne Gore 1938, kao prota.

Ljubisav ne znaju prezime, nije prisutan (1 k.) služitelj sreskog suda, iz Krnula došao 1945.

Šarčević Živko 1 (1 k., Aranđelovdan), šnajder. Iz Mehovina pre 2 godine. Otac njegov iz Matijevca u Mehovine došao.

Jeremić Aleksandar (1 k., Đurđic), prešao iz sela u varošicu pre 3 godine (pomenut napred).

Čokanović Dragoslav (1 k., Nikoljdan). Predsednik sreskog suda, došao 1945, ima svoju kuću. Iz Prova, od Čokanovića.

Anić Borislav (1 k.) prešao u varošicu posle prvog svetskog rata.

Stanojević Radivoj (1 k.,Đurđevdan). Iz Jalovika pre 4 godine kao fotograf.

Popović Matija (1 k.). Iz Meovina pre 4 godine, kao opančar. Ima kuću.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (stran 93-99 ), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Vojislav Ananić

    Nastanak i razvoj naselja

    NASTANAK I RAZVOJ NASELJA

    Istorija beleži dokaze o razvijenom životu u ovom kraju i u praistorijskom periodu i u doba rimskog carstva. Poznato je da je ovaj kraj bio naseljen u doba neolita što dokazuju lokaliteti “Krušik” iz doba neolita, lokalitet “Vatovi u Zabranu” iz bronzanog doba i lokalitet “Vračarevac” iz rimskog perioda. “U Vladimircima je otkrivena velika rimska ostava od 1739 komada novca koji potiču iz vremena od Filipa do Aurelijana”, zapisali su Milutin i Draga Garašanin u knjizi “Arheološka nalazišta u Srbiji”. Čitavih 150 godina od pobede Rimljana nad plemenima u ovom području (6 – 9 god. n.e.) vlada mir i naročita pažnja se posvećuje izgradnji naselja i komunikacija. Osnovni tip naselja sličan je današnjem salašu.
    Po dolasku Južnih Slovena ovaj prostor postaje predmet silnih sukoba između Vizantije i Ugarske. Naseljavanje Slovena na području južno od Save predstavlja najvažniji momenat u istoriji južnoslovenskih naroda, a područje Posavotamnave i pored uticaja raznih osvajača i progona, ostalo je Slovensko.
    U vremenu Nemanjića i snaženja mlade Srpske države, Posavotamnavu je držala Mađarska. Kralj Dragutin uspeva da je osvoji i u Debrcu na mestu zvanom Gradužina kod Malog Dubokog, stvara svoju novu prestonicu – letnju rezidenciju. Posle 1283. godine on od ugarskog kralja dobija upravu nad Mačvanskom banovinom. Kralj Dragutin je umro u Debrcu 1316.g. a sahranjen je u manastiru Đurđevi Stupovi.
    Despot Stevan Lazarević na kratko vreme čini Posavotamnavu delom srpske države.
    Padom Srbije i ovaj kraj potpada pod tursku vlast i njegova istorija se poklapa sa istorijom Srbije toga vremena. Nalazi se u vrtlogu stalnih ratova između Austrije i Turske, koji su se vodili na ovom terenu.
    Varošica Vladimirci je naselje novijeg datuma, prvi put se pominje pri okupaciji severne Srbije od strane Austrougarske vojske u popisu od 1718.g. (Požarevačkim mirom 1718.g. Šabac i okolina pripali su Austriji i pod njenom upravom ostali do 1739.g., posle čega ponovo potpada pod tursku vlast). U tom popisu Vladimici su brojali 16 domova.
    Ratovi, kuga, poplave i druge nepogode otežavale su život, a oživeo je pokret o iseljavanju stanovništva u Rusiju.
    Turci osvajaju prvi put ovo područje 1381. godine ali se u turskim dokumentima ne pominje naselje Vladimirci. Nije isključeno da je nosilo neko drugo ime. Godine 1784. ovim prostorom prokrstario je Austrijski oficir Peretić i beleži da je u Vladimircima bilo 12 kuća, a mesto opisuje kao hrišćansko selo okruženo šumom, stanovništvo živi u drvenim kućama, najčešće pletarama, koje su ličile na obične kolibe.
    U borbama protiv Turaka, a naročito u poznatoj Mišarskoj bici stanovništvo ovog kraja dalo je poseban doprinos. Posle oslobođenja od Turaka, varošica postaje središte kneževine, a stanovništvo se stabilizovalo i vezalo više za naselja, život se poboljšao, rastao je broj porodica.
    Za potrebe administracije građeni su objekti. Najznačajniji objekat je Konak koji je bio najveća i najlepša građevina u Posavini. Administrativnom promenom iz 1885. g. broj oština se smanjuje sa 22 na 7 gde Vladimirci ostaju i dalje središte opštine, a od 1896.g. i središte Sreza.
    Ukazom Njegovog Veličanstva Kralja od 11. decembra 1924. g. selo Vladimirci u srezu Posavo Tamnavskom biva proglašeno za varošicu pod istim imenom.
    U toku Prvog i Drugog svetskog rata Vladimirci su delili sudbinu ratom zahvaćene zemlje. Posle Drugog svetskog rata Vladimirci nisu bili izloženi migracionim pritiscima, jer se razvoj opštine bazirao isključivo na poljoprivednoj proizvodnji. U posleratnom periodu izgrađeno je nekoliko industrijskih i prerađivačkih objekata. Značajan napredak učinjen je na polju društvenih funkcija pre svega na polju obrazovanja, zdravstvene zaštite, kulture i socijalne politike. Varošica Vladimirci i pored nepovoljnog geografskog položaja u odnosu na susedstvo, stvorenom osnovom u industrijskom razvoju i poboljšanju infrastrukture ima uslove stabilnijeg razvoja naselja.

    Izvor: Opština Vladimirci