Poreklo stanovništva sela Postenje, opština Ljubovija. Stanje iz 1930. godine. Prema studiji “Sokolska nahija” Ljube Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Postenje je severno od Gračanice s obe strane Postenjske Reke, kako je zovu u Gračanici, ili Rudnice, kako je zovu u svom selu i do izvora na samom Ždrelu. Selo se naglo diže pod kamenite čukare Ošljaču i Sokolovinu. Sredina Sokolovine je ulegla i poklizala i tu su od starina i danas bogata rudišta olova. Istočni deo Ošljače zove se Peći. Još dalje od Ošljače je kosa Borovnata. Prema Uzovnici su dva visoka brda: Veleš i Ćuver.
Oko sela su: od zapada Veleš, Ćuver, Rudine, Ždrijelo, Smiljevo Brdo, od severa Stransko Brdo, Kragujevina, Poljane, od istoka Sokolske Planine i Orlov Krš.
U selu su ove reke i rečici (potoci): Postenjska Reka, Rahovac, Rudna, Rasadnik, Ivanovački Potok, Babin Potok, Majdanski Potok, Vukov, Palučki, Kruševački i Obradovački Potok.
Vode su: Velika Voda, Aćovača, Studensko Vrelo, Tisica, Sovina Voda, Miljuševa Voda i Ćelije.
U selu su brda: Ždrijelo, Stijene, Miletina, Jasenovača, Vratnice, Šarampov (sa starim grobljem; na grobovima krstovi i zvezdice), Ošljača, Zidić, Đermanov Gaj, Orlov Krš, Rasade, Dolić, Obrenovac (rudnik), Bašča (rudno mesto), Palučak, Kruševac, Smiljevo Brdo, Stransko Brdo, Kragujevina, Zelenikovac, Sklop i Poljane.
Njive se zovu: Rudine, Poljane, Veleš, Njive, Bašta.
Postenje se deli na dva dva dela: Gornje i Donje Postenje. Gornje je staro rudarsko naselje pod Sokolovinom, pod stenama u blizini starih i novih rudarskih okana. Ovo je naselje zahvatilo i reku. Ceo ovaj kraj zove se Sklopovi. Donje Postenje je na istočnoj zaravni Veleša i Ćuvera, spušteno reci i preko nje ušlo pod stene i borovnatsku kosu.
Postsnje je rudarsko mesto i već time i staro naselje. Staro mramorje po selu, stare zidine nekakve ne naše pravoslavne crkve pod Ošljačom dokaz su velike starosti ovog sela.
U Donjem Postenju bilo je čisto muslimansko selo Postenje sve do 1862. god. kada je raseljeno. Ono je po popisu od 1832. god. imalo 50 domova. Isto tako preko Rudnice bile su Peći drugo muslimansko selo; oba su bila vezana za Soko i nisu se od njega odvajala do 1862. god. Po popisu od 1832. god. ovo je selo imao 13 domova.
Najstariji su rod:
Vujinovići. Ne znaju odakle su, ali kako govore zapadnim dijalektom, verovatno da su sa zapada, od onih rudarskih krajeva, gde se govorilo ovim dijalektom. Vujinovići znaju da su stari rudari, da su im stari kopali rude na rudniku za vreme austrijske okupacije, pre 200 godina, da su se tamo selili i da tamo i danas imaju potomstva, da su za vreme naših ratova i pre na Jagodnji vadili olovo, nosili na pazar u Soko, Užice i Sarajevo i prodavali, da su radili na samokovima oko Niša i po Vlasini. Oko godine 1731. dođe s Rudnika u Postenje rudar Obrad Vlajinović i naseli se uz Vujinoviće, kojih je tada bilo tri kuće. U jednoj od tih Vujinovića kuća bila je ostala udova bez dece i mlada i njoj uđe u kuću Obrad i s njome rodi tri sina: Sganoja, Marka i Maksima. Kuća Obradova bila je tada na Rudnici, na izlazu iz Sklopova, a na današnjim mestima, gde su njegovi potomci bile su tri muslimanske mahale: Muktijići, Ibrići i Ramići, sve pomuslimanjeni starosedeoci ovog sela. Marko je ostavio sinove Milovana i Veselina; Milovan je imao sinove Ignjata i Živana i od njih su Ignjatovići i Živanovići na Ramića imanju. Veselin je nmao sina Jovana i od njega su Jovanovići na Muktijića imanju. Maksim je ostavio sinove: Ranka i i od njih su Rankovići, Nikolići i Simići na Ibrića imanju. Stanoja je otac nagnao da se vrati na Rudnik i tamo je ostavio i potomstva. Vujinovići su se dugo držali kao o koncu, i stalno se selili. Za dvojicu se zna, da su otišli za kopanjem ruda u Madžarsku i tamo su izgubili. Ovde su se polako pogubili, a njih su zamenili:
Vlajinovići, koji su priznati rudari po celoj zemlji (63 k.; Sv. Lazar).
Mlađi rodovi su došli posle 1802. god. i to:
Gligorići iz Gornje Ljuboviđe (5 k.; Miholjdan).
Markovići iz Bogoštice (6 k.; Sv. Jovan).
Mitrovići od Štibića iz Kostojevića (8 k.; Jovan Milostivi).
Panići su prešli iz Uzovnice, a u nju dašli 1834. god. iz Kratova kod Priboja (15 k.; Sv. Nikola).
Manojlovići su iz Bogoštice (4 k; Sv. Jovan).
Mitrovići i Markovići su iz Okleca, od istog roda (6 k.; Sv. Nikola).
Milovanovići Cigani iz Donje Ljuboviđe (4 k.; Sv. Vasilije).
Mićići od Vasića s Tornika (2 k.; Sv. Jovan).
Živanovići su iz Gračanice (3 k.; Sv. Alimpije).
Markovići rudari iz valjevskog Osladića (2 k.; Sv. Đurđe).
Krsmanović ušao na imanje iz Osata (1 k.; Sv. Lazar).
Damnjanović iz Drlača od Živkovića (1 k.; Sv. Trifun).
U Postenju ima 13 rodova sa 121 domom.
IZVOR: Sokolska nahija (str. 476-478), Ljubomir Pavlović. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
Komentari (0)