Poreklo stanovništva sela Sijerač, opština Bajina Bašta. Stanje iz 1930. godine. Prema studiji “Sokolska nahija” Ljube Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Kad se s višesavskog Visa pođe na sever, prelazi se preko skoro jedan kilometar širokog polja, preko koga s Visa i drugih višesavskih i kostojevačkih kosa slaze mnogi potoci i grade rečicu Sijerač. Na ovom polju, niz rečicu Sijerač, je selo Sijerač.
Oko sela su uzvišenja: od zapada Jelin, na jugu Bareš, Šumarice, od istoka Bogdanovo Brdo, Obodnjik i Rt, od severa Rogačica.
Reke i rečice su: Sijerač, Jelinski Potok, Mali Potok Bukovac. U selu su izvori: Hajdučka Voda, Česma, Česma na Adumovcu i Vrelo.
U Sijerču su ova brda: Adumovac, Bukova Glava, Štibić Brdo, Bočornica, Kosa, Hajdukovac, Starčev Grob, Staro Groblje (na Jelinu) i Bobija.
Njive se zovu: Adumovačke Livade, Trnjaci, Jelin, Luke, Šumarice, Bareš, Buljinica, Ravan, Krušici, Lipova Ravan, Osmanovac, Selimovac i Partine Njive.
Kuće su oko izvora i potoka ili su na obodu više savske kose Jelina iznad Crvice. Kako je oko izvora zemljište ravno, a tako je i ispod višesavskih kosa, mahale su velike i zbijene.
Sijerač je selo zbijeno oko srednjeg toka rečice, pošto je i sama rečica najšira u tom delu. Mahale su: Trijići, Adumovci, Vukotići i Štibići.
Staro, dobro očuvano groblje na Jelinu kod Jezera kao i neke putine i iskopine iznad rečice Rogačice dokazi su ranijeg života u ovom selu. Starih rodova nema, oni su zamrli, poturčili se i iselili u valjevsku Tamnavu.
Najstariji doseljenici su, ispod 250 godina, i u prve padaju:
Trajići, čiji je rodonačelnik Trija (od Trifuna) imao dva sina, Matiju i Simu, i s njima došao iz nikšićskih Rudina. Od Sime su se izrodili Simići i Petrovići, od Matije Dimitrijevići i Matijići. Priča se da je Sima bio vrlo umešan i uviđavan čovek i da mu se i potomci ističu tim osobinama. Oni su se selili po ubskim selima i Ubu. (35 k.; Sv. Nikola),
Drugi stariji rod iz istog doba su:
Adumovci ili Paršići. Ovde su došla dva brata najpre od Sarajeva u Osat u selo Trubare i tu se malo zadržali. U Sarajevu su se bavili kirijanjem, a u Osatu su se počeli vežbati u zidarskoj majstoriji. Kako su zbog majstorije morali često prelaziti u Rogačicu, njima se svidi naročito kad su videli da mogu svoj stari zanat kirijanje obnoviti. I oba brata s celim narodom i tovarima i stokom pređu u Rogačicu i nasele se, pa se tek posle dve godine popnu u ovo selo i ostanu stalno. Nadimak Adumovci dobili su od Rogačičana, a tako i drugi nadimak Partići. Oni su iz sela svojim mnogim tovarima kirijali i po Bosni i po celom Balkanskom Poluostrvu; naročito je u tom izašao na glas sin prvog brata Vilotije. Po njemu su se Adumovci zvali i ranije i danas Vilotijevići. Oni su se mnogo iseljavali i po oblasti i po zanatima i trgovini i odlazili su i u državnu službu (25 k.; Sv. Arhanđel).
U stari rod se računaju:
Vukotići. U selo Vlahoviće kod Višegrada došao je neki Vukota iz Crne Gore, sa granice Arbanije. U Vlahovićima je umro, pa mu se sinovi podele, neki ostanu u Vlahovićima, a neki sa starom majkom i jednim daljim srodnikom pređu u ove krajeve i dođu u Rogačicu, odakle se sa Adumovcima popnu i ovde stalno nasele. Bliži Vukotini potomci i danas se po njemu zovu, a potomci daljeg rođaka zovu se Božići (25 k.; Sv. Nikola).
Posle ovih, pre 150 godina, došli su:
Čolaci ili Jelići. Čolaci su daleki srodnici Kozdravića iz Svojdruga. Doseljeni Čolak bio je pop i popovao je pri kostojevačkoj crkvi. Kako mu je bilo nezgodno biti kod manastira i kako mu je rod bio mnogobrojan, iselio se preko Rogačice i naselio ispod Aldumovaca. Samo je jedan pop bio od ovih Čolaka; oni su dobri zemljoradnici i selili su se u dalja podrinska sela (15 k.; Sv. Luka).
Štibiće na Obodnjiku doveli su pop Bogdan i braća Mitar i Pavle Štibići iz Kolašina (crnogorskog) s udovom Vasilijom od četvrtog brata. Ovde nisu mogli ostati; pop Bogdan je nasledio popa Čolaka pri kostojevačkoj crkvi i on s oba brata ode u Kostojeviće, a u Sijerču ostavi snahu Vasiliju, kojoj je bio sin umro sa četiri maloletna muškarca. Kako je to sve bilo u blizini i sama Vasilija pod starost odeli svoje unuke i s najstarijim pređe u Kostojeviće i uđe među devere, a ostavi u selu tri (12 k.; Jovan Milostivi).
Noviji su doseljenici:
Jelisavčići iznad Vukotića, došli iz Zaovina (2 k.; Sv. Jovan).
Todorovići iznad Simića, od Pačadžija iz Pilice (2 k.; Sv. Marko.
Martić iz Jaklja u Adumovcima (1 k.; Sv. Arhanđel),
U Sijerču ima 8 rodova sa 117 domova.
IZVOR: Sokolska nahija (str. 406-408), Ljubomir Pavlović. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
Komentari (0)