Poreklo prezimena, selo Obajgora (Bajina Bašta)

18. januar 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Obajgora, opština Bajina Bašta. Stanje iz 1903. godine. Prema studiji “Sokolska nahija” Ljube Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Ovo se selo pruža od severa na jug, s Višesave do na Žlijebac na Tari.

Oko sela su uzvišenja prema Višesavi Glavica, Musino Brdo, od Bajine Bašte Radoševac i Maćevska Glavica, od juga Oskruša, Gumnina i Jelovine, od istoka Đurića Kosa, od severa Višesava i Trstena.

Kroz selo teče Pilica. Pod Crvenkom je jako i lekovito vrelo Crvenka.

Potoci su: Duboki Potok, Kljajića Potok i Brzica. U selu su vode: Stublina, Vrelo i Česma.

Brda se zovu: Musino Brdo, Glavica, Dubrave, Duboko, Kljajića Brdo, Kosa i Strane..

Njive duž Pilice čine Polje i sve se zovu tim imenom.

Livade su u: Dubokom, Crvenki, Višesavi, Brdu, Barama i Vrelu.

Obajgore (ova se reč ne menja) se deli na ove zaseoke i mahale: Maćevine, Kolari, Đurići, Dubrava, Brđani, Duboko i Jankovići.

Obajgore je starije selo, mada s mnogo manje starina nego po susednim selima. Pored groblja u Dubravi našlo bi se verovatno i drugih starina, ali najbolji dokaz starine su imena Đurići, Kolari i Dubrava, imena rodova koji su naseljavali ovo mesto, a danas ih nema. Đurići su otišli odavde u Jadar ili Mačvu, a Kolari u valjevsku Gornju Bukovicu i niz Drinu. Ove seobe su bile pre 100 godina i pokrenute su od Turaka iz neposredne okoline.

Najstariji rodovi su od pre 180 godina. To su Kljajići. (32 k.; Sv. Luka). Došla dva brata, Jakša i Marinko, iz Rovaca, zbog zavade sa svojim susedima i srodnicimz muslimanima. Oni su došli u ono vreme, kad su u selu bili i Đurići i Kolari, zauzeli su najviše tačke Višesave u Brđanima, i po odlasku Đurića sišli i na njihova imanja. Oni su se znatno raseljavali i po gradovima i podrinskim selima.

Ekmeščije (25 k.; Sv. Nikola) na Kolarici, nekada među Kolarima, danas i na njihovim imanjima; doselila se dva brata iz neposredne blizine Bijelog Polja. Oni su mesili hlebac u manastiru i otuda su nazvati tim imenom, inače se zovu Radosavljevići, Damnjanovići, Andrići i dr.

Aksentijevići (16 k.; Đurđic) u Dubravi nisu ništa drugo do kremanski Vitasi, došli pored Đurića i množenjem naselili Dubravu.

U početku Prvog i Drugog Ustanka i do 1824. god. došli su:

Komušine (9 k., Đurđic) iz Kolašina, došli iznad Kljajića u Brđane. Prezivaju se Ostojići, Petrovići i Simići.

Pejići u Đurićima, neposredno na njihovim imanjima, došli su iz Beserovine na imanja svojih srodnika (10 k.; Sv. Lazar).

Dunđerovići u Kolarima došli su iz Osata. I onda i danas su glavni dunđeri ovih sela (7 k.; Sv. Luka).

 

Posle 1834. god. došli na muslimanska imanja:

Laketići iz Donjih Bjelica (crnogorskih) (5 k.; Sv. Luka).

Bogdanovići iz Rače (9 k.; Sv. Stevan).

Stamenići u Đurićima iz Solotuše (10 k.; Sv. Nikola).

Vilotijevići na Maćevinama, iz Rutoši (4 k.; Mratin dan).

Rosići iz Nove Varoši (4 k.; Sv. Đurđe).

Jankovići iz Kremana (2 k.; Sv. Srđ).

Čolići su od Priboja (7 k.; Sv. Jovan).

Gavrilovići su iz Bistrice (8 k.; Sv. Nikola).

Petrovići ili Docići iz Rastišta (b k; Obretenije Sv. Jovana).

Mitrovići iz Solotuše (2 k.; Sv. Nikola).

Jovanovići od Malenića u Rači (3 k.; Sv. Nikola).

Perišići u Maćevinama su iz Pepelja u Pilici (3 k.; Đurđic).

Jovanovići ili Pejčići od Rutoši (3 k.; Sv. Đurđe).

Pjevići u Rosićima od Bioske (1 k.; Sv. Petar).

Todorović u Maćevinama je iz Plijeskova (1 k.; Sv. Nikola).

U Obajgori ima 22 roda sa 170 domova.

 

IZVOR: Sokolska nahija (str. 389-391), Ljubomir Pavlović. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

 

 

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Njegić

    Zanima nas kad su se ” Njegići “doselili?
    Nespominje se, ipak su nastanili selo Dubrave.

  2. Na platou Konaka kneza Miloša u Topčideru (Beograd) stoji spomenik vojniku Todoru Stameniću iz Obajgora. Spomenik je ovde donešen 1966. godine. Tekst na spomeniku glasi:
    “Iz Obajgora kaplar rezerv II čete IV bataljona II puka poginuo je junački boreći se u ratu protivu Bugara 6 novembra 1885 go u 24toj g života svoga i saranijo ga je brat Nikola na Slivnici koi je sa Todorom zajedno bio u ratu. Todor je bio primer poštenja i dobrote ostavijo je za spomen među drugovima i prijateljima i ožalostio za navek braću Jakova i Nikolu i ostalu rodbinu koi mu ovaj spomen podižu”

    IZVOR: Prema istraživanju Mihaila Alića, 2020. godine, http://www.ultrahome.in.rs/muska/stamenici.html