Šta se krije iza ličnih imena

16. novembar 2012.

komentara: 1

Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić daje prikaz knjige autora Petra Stevanovića  “Ime znati izabrati”, u kojoj je sabrano preko 2.300 popularnih ličnih imena

 

Nomen el stamenlično ime odgovara obeležju osobe (latinska izreka)

„ Preko 2.300 popularnih ličnih imena u zbirci ’IME ZNATI IZABRATI’ pružaju osnovne podatke o poreklu, značenju i istorijatu ličnih imena… Utvrđivanju etimološkog porekla podvrgnuta su osnovna lična imena što za rezultat daje njihovo detaljno tumačenje, za razliku izvedenih (varijante, skraćenice, hipokoristici, deminutivi i dr.) za koja se mogu primeniti ista u vidu relativnog tumačenja.

Uočljiva međusobna različitost predstavljenih imena istorijski je određena nizom raznovrsnih dešavanja što su se odigrala na našim prostorima. Od antičkih vremena do danas naša kultura se neprestano ukršta i prožima sa različitim drugim kulturama: grčkom, latinskom, germanskom, romanskom, hebrejskom, arapskom, turskom, mađarskom i dr. No, naš onomastikon je utemeljen još u praslovenskoj domovini (indoevropskoj zajednici naroda).

Kao što to biva kod svih drugih naroda, neka lična imena primili smo direktno iz jezika u kome su iznikla, a neka posredno iz jezika gde su se već odomaćila. Ovako primljena prilagođena su našim jezičkim pravilima…

…Po dolasku u ove krajeve imena su nam bila ista sa imenima svih Južnih Slovena i onih na zapadu jer su sva crpla poreklo iz korena nastalih u slovenskoj pradomovini, u zajedničkim indoevropskim jezicima. U srednjem veku pod uticajem primanja nove hrišćanske vere počeli smo primati imena svetitelja sa Istoka (kalendarska imena).

Vekovna izloženost jakom vizantijskom uticaju ostavila je značajan trag u našem nacionalnom onomastikonu. Prepoznatljiv je takođe i romanski uticaj koji nije zanemarljiv za razliku od germanskog i drugih koji su simbolični.

Ako hrišćansko imensko nasleđe uzmemo kao istorijsko-versku uslovljenost, nameće se zaključak da je naš nacionalni onomastikon u velikoj meri sačuvan jer obiluje osnovnim karakteristikama opšteslovenskog antroponimijskog nasleđa. Naime, u njemu je relativno mali broj imena čiji elementi imaju oslonca u nekom od jezika naroda sa kojima smo u prošlosti dolazili u neposredan dodir kao npr. sa Turcima, Germanima i dr.

Imensko nasleđe koje je naš narod oblikovao u prošlosti predato je nama, stvarajući nam obavezu njegovog čuvanja od raznovrsnih savremenih upliva (uticaj drugih jezika, kultura, medija, mode i dr.) kojima je izloženo. To se jedino može postići ukoliko se prema njemu budemo odnosili odgovorno u onoj meri koliko zaslužuje njegov značaj kao jedno od važnih obeležja našeg nacionalnog identiteta.

Vreme u kome živimo je zahtevno. Došlo je do naglog porasta raznih medijskih uticaja, posebno televizije i filma koji su postali sastavni deo modernog načina življenja. Njihov uticaj postaje vidljiv u formiranju svesti o modernim imenima koja su nam često nerazumljiva jer crpu poreklo iz jezika drugih naroda. Da bismo se uspešno oduprli njihovom uplivu, neophodno je poznavanje nacionalne onomastičke građe uključujući ključne faze kroz koje je onomastika prošla od stvaranja u slovenskoj pradomovini u vezi sa semantikom imena, preko primanja hrišćanske vere, kada smo počeli preuzimati kalendarska imena (kao jedan od znakova pripadnosti novoj veri). Uz zanemarivanje svih drugih faktora koji su ostavili traga u oblikovanju našeg onomastikona i ovoliko znanje može biti dovoljno uspešnom odupiranju stranim uticajima koji u savremenom načinu života postaju izraženiji sve većom saradnjom među narodima u oblasti ekonomije, kulture, turizma i dr.

Negovanje narodne onomastičke tradicije, stalno podsticanje interesa za značaj što ga poreklo i značenje ličnog imena za svakog pojedinca može imati, isticanje važnosti njegovog etničkog obeležja, značaj za kulturni identitet osobe i drugo može doprineti očuvanju nasleđenog onomastičkog blaga. To je ujedno i dug koji imamo prema prethodnim generacijama koje su o njemu brinule dugi niz proteklih vekova…

… Profilaksa je važna karakteristika opšteslovenskog antroponimijskog nasleđa… Krenemo li sve dalje u prošlost, važnost joj je bila veše naglašena. U dalekoj prošlosti kada primitivan čovek još nije mogao da razlikuje reči od stvari, verovao je da između predmeta i imena postoji prirodna veza, te su imena za njega imala realnost objektivnog sveta i bila znak neraskidive veze između imena i svojstva imenovanog….

… Vera u blisku vezu imena i osobina njegovog nosioca značila je da se imenom unapred mogu odrediti svojstva osobe (kakav da bude, šta da bude u životu, kakav da bude prema bližnjim, čemu da stremi, da se zalaže u životu i dr.)…

… U ’Letopisu popa Dukljanina’ (najstarijoj i najznačajnijoj zbirci slovenskih imena južnoslovenskih naroda u periodu od 8. do 10. veka) pribeleženo je da je kralj balkanskih srpskih Slovena iz sredine 10. veka bio Pavlimir koji je zbog velikih ratnih zasluga i uspeha na bojnom polju prozvan Ratnik (lat. Belum) što doslovno znači – rat. U narednom veku kralj Dobroslav 1. prozvan je Vojislav zbog pokazane sposobnosti velikog vojskovođe i stratega. Otuda se u istoriji imenuje kao kralj Dobroslav – Vojislav 1.“

IZVOR: Citati su uzeti sa stranica 5, 6 i 7 iz knjige Petra Stevanovića „Ime znati izabrati“, 1. izdanje – Beograd: „Orfelin“ – 2001 (biblioteka Nasleđa); priredio Vojislav Ananić, u Senti 16. 11. 2012.

 

 

 

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Voja

    ČASOPIS http://www.ljudigovore.com
    28. MAJ 2012.

    Trenutak istorije

    BOŽIN JANEVSKI

    Poreklo i značenje etnonima Srbin

    Već je širom sveta opšte poznata pojava da je pripadnik određenog plemena, grupno ili kao pojedinac, nosio eponimno ime svog plemenskog totema. U Mediteranaca, gde je totem bila određena vrsta zmije, pripadnik totemskog klana, očekivano, dobijao je njeno lokalno ili regionalno ime i nosio ga sa ponosom. Veoma često, među strancima, daleko od zavičaja, koristio ga je i kao svoje lično ime. Otud je u nas česta pojava muških, ličnih imena Dragun, Dragan, Drago, Dragul, Drakul, ali i već zaboravljenog Neman (Nemanikuće, otud i Nemanja!), sa značenjem (prema S. M. Filipoviću, “Božanska imena”) “vodena ala”, ili pak neprepoznatog muškog imena Gruja (gruj – ugor, u arhaiku doživljavan kao “morska zmija”), te Kuč (Crna Gora, Albanija). Otud dolaze i ženska imena Draga, Draguna, ali i Ala, odnosno Anka (Anchila jegulja, u arhaiku takođe “morska zmija”).
    To su, na prvi pogled, uz zoonim neman, gotovo svi sinonimski nazivi za zmiju ili zmaja. No, prema indoarijskom, koji je i iskonski, prasrpski jezik, naziv zmaja je “gmas”. Očito je da je srpsko gmaz nekakva metateza mnogo češćeg naziva: zmaj. Jedan od Herkulovih podviga, prema grčkoj mitologiji, odnosi se na ubijanje bezbrojnih boraca koji niču iz posejanih zmajevih zuba, a to se može i mora tumačiti kao metafora helenskih borbi sa domaćim Belastima (Pelazgima), pod totemom zmaja, narodom kojeg na Balkanu neposredno nasleđuju Iliri i Tračani pa i paganski Srbi.
    Da je zmaj, kao teriomorfno božanstvo, duboko utisnut u podsvest Srba (Slovena), svedoči i srpski Bog, jer se, prema S. M. Filipoviću u studiji “Božanska imena” (izd. “Sardonija” 2005.), kao izvor tog naziva, javlja arijski “Bogi”, koji se odnosi na izuvijanog zloduha – zmaja.
    Najzad, bitno je i ovo: u Srba se očuvalo poštovanje zmije kaonosioca duše predaka. To je i dalje veoma poštovana zmija ispod kućnog praga i poziv na “prvog oca plemena”.