Poreklo prezimena, Srpski Itebej (Žitište, Gornji Banat)

14. oktobar 2012.

komentara: 5

Poreklo stanovništva naselja Itebej (danas Srpski Itebej), prema istraživanju etnologa Jovana Erdeljanovića “Srbi u Banatu”; priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Prvo najstarije selo bilo je oko sadašnje crkve. Negdašnja crkva je bila na mestu gde je sad krst, a krst je bio njen oltar. Neki imaju uspomene da ih je doveo ”neki patrijarh” (?), i to 60 domova iz Srbije.

Po saopštenju apotekara Lukšića, naziv Itebej znači na starom turskom sedam humki. I zaista je, veli, Itebej manastir (koji se prvi put pominje pod imenom Vitubu) bio s one strane Starog Begeja, gde i sad ima zemljište sa takvih sedam humki.

U Itebeju su predanja o postanku sela i poreklu najstarijih rodova (onih iz 1745. godine i ranije) sasvim pogubljena što svakako dokazuje veliku starinu sela i tih rodova. Ni Rajići koji su najveći rod (oko 150 domova), i koji imaju i najviše staraca i inteligentnih ljudi (Mrkšićeva, Rajićeva, Rakićeva, Crnjanski i Šuvački su bile prve, najstarije familije u Itebeju, za njima su podolazile druge) ne znaju ništa o svom poreklu. Oni objašnjavaju to vrlo velikom strogošću njihovih negdašnjih domaćih starešina, koji svojim mlađima nisu ništa govorili osim najpotrebnijih naređenja o radovima. Inače, stara lična imena (osobito ona na –ić) i prezimena jasno svedoče o njihovom poreklu iz zapadnih srpskih krajeva, a po njihovim nejasnim uspomenama verovatno iz zapadne Srbije.

Predanje koje je i sveštenik Vujković čuo, kaže da su prvi naseljenici bili duž Starog Begeja, kao što se uopšte narod pored reka, na uzvišenijim mestima, naseljavao. Tu je prvi, najstariji, red kuća. U tom je redu bio i onaj Šuvački Rošul koji je finansirao zidanje sadašnje itebejske crkve. Reka Begej je u ranije vreme tekla baš onuda gde je sad glavni kanal… a ”Stari Begej” i ”Turski Begej” su tada bili samo njegovi rukavci, kojima je oticala voda prilikom izlivanja.

Turski Begej zovu što su tuda zaista Turci kopali korito Begejevo, udubljivali ga, da bi mogle njime galije ploviti sve do Temišvara, do pod grad, baš do pod njgov spoljnji oklop, a ipak je korito bilo krivudavo, jer ga Turci nisu ispravljali nego samo udubljivali. Taj tok je išao pored Vranjeva, ka Tisi (a ne preko Bečkereka kao Novi Begej).

Statistički iskaz u 1925. godini: domova 968, pravoslavnih, srpskih: …svega 4.212; nazarena 87, bezvernih 15…

U vinogradu i Odaji iskopavali su ćupove sa poklopcem, pepeo od spaljenih mrtvaca, zemlju i kosti. Nađeni su veliki i mali lonci, i tu je kao breščić. U Velikom ritu i u Velikom sigetu su iskopavali srebrne novce.

Ka Pardanju je umka Čabarunak i u njoj su, vele, kopali novce. Na mestu Crkvini, desno od glavnog puta Bečkerek – Temišvar, i sada nalaze razne ostatke naselja, a čuo sam od više ljudi da je tu najpre i bilo selo Itebej, pa su se usled turskih napada ljudi sklonili na današnje mesto.

Na crkvenom zidu, na južnoj strani, nalaze se četiri uzidane ploče, nadgrobni spomenici, na sva četiri krupa stara slova crkvena: Arsenije, sin Ilije Rajića; Vasilije, sin Atanasija Pop(ovića); Nikolaje Miloša Crnjanski 1750. (ovo bi moglo biti dokaz da je još i pre toga vremena bilo sela Crnje); jerej Ilija, paroh sela Itebeja, sin Miloš Crnjan(ski) 1763. (jamačno je taj sin postavio spomenik ocu; i u protokolu umrlih za 1763. godinu – 7. mart: jerej Ilija Crnjanović).

Dalje je uz crkvu jedan od onih starinskih kamenih spomenika u vidu četvrtasta stuba s imenima: na jednoj strani Marko Nedić 1759., a na drugoj jerej Mihail Markov; na severoistoku od oltara u porti ploča s imenom: Živojin Ilanić iz Izbišta 1788. godina; na zidu sa severne strane opet s imenom ploča: Ivan Bosan(čić) 1770. (?) pri Mariji Tereziji.

U mineju za juni na prvim listovima je zapis da je Stojko Stanojev priložio crkvi itebejskoj taj minej 1. juna 1742. godine, a na trećem ima zapis da je patrijarh Arsenije Četvrti došao u Itebej iz Temišvara 9. juna 1742. godine.

Ima 114 godna (moj dodatak – znači oko 1820. godine) otkad je napušteno staro groblje u Krivaji, otkad je prva u njemu sahranjena baba Stana Stanimirova (Stanimirovi su novija familija).

 

RODOVI POZNATOG POREKLA

Jerej Ilija MILOŠEV (5, Sv. Jovan), sin Milošev; inače se potpisuje Crnjanski. Namesnik Ilija Milošević 1758. Godine, rodom iz Itebeja. Popova greda je bila pop-Ilijina, a tako i Veliki pretok usred šume Činarova, i njega nije mogao isterati ni spahija. Još kad je Itebej naseljen, njegova kuća (prema crkvi) bila je prva numera, a druga je bila Panićeva (bili su ”Grci”); na uglu gde je sad banka (apoteka), prema crkvi, takođe Živkovi – Pisarovi, a gde je sad Velimir Rajić, drugi ugao prema crkvi, Nikolićeva je bila takođe popovska – biće da nisu bili tako stara familija. Predanje da su iz ”Černe” i da su se zato pisali Cernjanski. ”Od starijih smo čuli Čarnojević”. Crnjanski Ilija: ”Kad su se ovde dilili Crnjanski, jedan je otišao u Veliki Bečkerek, a jedan u Segedin i čuli su da od njih ima potomaka u Segedinu”. Devet popova je bilo iz pop-Ilijine numere.

 

RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO (prvi put u Erdeljanovićevom rukopisu pored prezimena porodice, pojavljuje se i broj duša – kad uz broj nema nikakve oznake, on označava kuće, a kad označava duše, to je i naznačeno):

–        Jovan BELJIN (14 duša); prvi oko sredine 19.veka; stara familija

–        BELJINI (2, Đurđic)

–        Borić VLAJIN, a dalje: Borić – Stojić VLAJIN, jamačno se otac zvao Stojić; sad ne postoje Vlajini, ali postoje BORIĆI (3, Sv. Jovan), koji imaju staru zemlju

–        Ignjat VLA i žena ”Marija Vlainja” (2 duše)

–        Stepan VRANA, a dalje: Stepan Nedin (4 duše) i ukućani: Damjan Cvejin sa ženom, sad VRANJINI (5, Sv. Mrata), stara familija

–        Staja GRUJIN (16 duša), prvi iz 1821. godine

–        GRUJINI (4, Đuđrevdan)

–        STOJIĆ – DABIN (15, Đurđic), sada DABIĆ; i oko sredine 19.veka (11 duša)

–        Jovan DOMAZET (4 duše), sad DOMAZETOVI (2, Đurđevdan), stara familja iz 1821. godine

–        Arsenije ŽIVANOV (6 duša), stara familija, i 1821. godine

–        Ostoja ŽIVANOV (9 duša), stara familija, i 1821. Godine

–        ŽIVANOVI (5, Sv. Nikola)

–        Petar JAKOVLJEV (11 duša), 6 kuća Petkovača), stara familija, i oko sredine 19.veka

–        Gavrilo JOSIĆ (16 duša, Sv. Nikola), stara familija, i 1821.godine

–        Jovan KOLARSKI (10 duša), stara familija; dalje: Jovan NIKOLIN, po ocu i 1821.godine

–        KOLARSKI (2 duše, Sv. arh. Mihail)

–        Lazar MILOŠEVI (6 duša, Sv. Jovan), i 1821.godine

–        Lazar MIHAILOV (3 duše), sad je već ”na umoru” ta stara familija

–        MIJAILOVI (2, Sv. Nikola)

–        Todor MOŠORINAC (10 duša), zatim: Todor KRSTIN, po ocu; stara familija, i 1821.godine

–        MOŠORINSKI (4, Sv. arh. Mihail)

–        Veličko MRKŠIĆ (15 duša); Marko MRKŠIĆ (18 duša), i 1821.godine

–        MRKŠIĆEVI (25, Sv. Nikola); Mrkšići i Šuvački su prve i najstarije familije u Itebeju

–        Stojan NINKOV (3 duše), znaju da je stara familija, i 1821.godine

–        NINKOVI (3, Sv. Nikola)

–        Mihailo OMALJEVIĆ (18 duša, Sv. Mrata), sad OMALJEVI, i 1821. godine bez –ić

–        Nikola PEJAKOV (14 duša)

–        PEJAČKI (5, Đurđevdan); njihovi bliski srodnici zovu se ŽIVKOVI (7, slave takođe Đurđevdan)

–        Petar PETAKOV, dalje Petar DAMJANOV (7 duša), sad Petar u jednini, stara zemlja

–        PETAKOVI (3, Sv. Nikola); osim toga ima i dve kuće PETAK – JOSIĆEVIH (Sv. Nikola), po kući Josićevih

–        Gavril PETKOV (3 duše), i sasd ima te familije više kuća

–        PETKOVI (3, Petkovača)

–        Jerej Nikolaj POPOV (5 duša), i sad: ”Pop-Ilijini” ih zovu (10, Sv. Jovan)

–        Srdan RADOJIČIN (11 duša), pišu se Šuvački, a zovu ih Radojičini

–        Milovan RADULOVAČKI (i zatim Milovan JOVIČIN, očevidno po ocu) (7 duša)

–        Nina RADULOVAČKI (24 duše), u predanje se pamti predak Nina (14, Lazareva subota)

–        Mihail RAJIĆ (6 duša)

–        Milić RAJIĆ (9 duša)

–        Milić RAJIĆ (16 duša i 1 sluga)

–        Stefan RAJIĆ, Stefan MILUTINOV ga zatim zovu, dakle po ocu (17 duša i još dvojica sluga i žena mu); ni starac od 87 godina ne zna ništa, a ni drugi Rajići koji su upitani (oko 112, Đurđevdan)

–        Nikolaj RODIN, a zatim Nikolaj PETROV, očevidno po ocu (8 duša i dva ukučanina, i to dunđerin Jakov sa ženom), od 1821.; sad i Rajići (3 staru slavu Sv. Jovana, a 1 Đurđic)

–        Stojko STANOJEV (6 duša, 1 Đurđevdan), znaju da je stara familija

–        Gruja STELKIĆ, -I (10 duša, Sv. Jovan, 1 Đurđevdan i Sv. arh. Mihail)

–        Miloš STOJANOV, -I – UZGLAVNIČINI (7 duša, Sv. arh. Mihail); baba Jovanka i sin Živan STOJANOV (4 duše)

–        Jovan STOJIČEV (5 duša), dalje: Đurica Jovanov, po ocu

–        Radojica ŠUVAKOV (7 duša), dalje: Radojica Jovanov, po ocu

–        Stanimir ŠUVAKOV (8 duša), dalje Stanimir Jovanov; sad ŠUVAČKI – RADOJIČINI (6, Đurđevdan)

 

RODOVI KOJIH VIŠE NEMA:

Ivan BOSANČIĆ (9 duša). – Dimitrije VESELINOV (4 duše). – Filip VEŠIN, dalje Filip Milin, po ocu. – VESINI (4, Đurđic), bila je stara familija. – Antonije VLA (2 duše). – Krsta VLA i sin mu Stanul (4 duše) – Veselin VRAČEV (6 duša), dalje: Veselin Nikolin. – Marinko JERKOV (11 duša). – Arsenije JOVANOV (15 duša), po ocu Jovanu. – Damjan JOVANOV (13 duša). – Strainja Jovana KNEŽEVA (15 duša i još tri sluge porodice). – Jerej Mihajlo MARKOV (11 duša), 1758.godine, rodom iz Itebeja. – Stanko MILETEVIĆ (6 duša i 2 sluge i žena mu). – Stojko MILIĆEV (9 duša). – Dom Avrama MOJSEJOVA (6 duša i 5 slugu). – Nikola OBERKNEŽEV (15 duša), dalje: Nikola Jovanov, po ocu. – Jovan OSTOJIN (11 duša, od kojih su troje služavka i deca). – Jovan PEJIN (5 duša). – Jovan PLAVŠIN (5 duša). – Atanasije POPOVIĆ (13 duša). – Jovan PRVOSAVLJEV – KAPAMADŽIJA (3 duše). – Georgije (Đurđe) RADOSAVLJEV (13 duša). – Stojan SREĆKOV (5 duša i još 2 sluge: Ignjat Vla i žena mu). – Ikonija SUBIŠEV (11 duša).

 

RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO PREMA ”Protokolu ispovedajuščih iz 1821.godine”:

–        ARSIĆI (5, Đurđic, 1 Sv. Jovan), stara familija

–        BOLORIN (Bogosav), od sega sadašnji BOLOGINI – ŠARKINI (a u maticama BOGOSAVLJEVI – BOLORINI), sad se pišu samo Bolorini (6, Sv. Ilija), a jedan sveštenih od njih u Mramorku pisao se Bogosavljević, i njegovi potomci isto

–        VESINI

–        VASIĆI (3, Sv. arh. Mihail)

–        ŽIVOJINOVI (1, Sv. Nikola)

–        PAULOV, sad PAVLOV (1, Đurđic)

–        PUŠKAŠEVI (3, Sv. arh. Mihail), stara familija

–        RAKIĆEVI (4, Sv. Jovan), bii prve gazde ovde i vrlo čuveni (više domova); za njih i za Rošulove (Šuvačke) se priča da su u vreme zudianja ove sadašnje crkve bili najbogatiji i pospali zlatnim novcem temelje crkvene; i sad ima njih, ali su siromašni

–        RUŽINI (6, Sv. Jovan)

 

RODOVI KOJIH VIŠE NEMA:

DAMJANOVI. – ĐULVEZAN (2). – JEREMIĆ. – LAZINI. – PETROV. – RIDANOV. – STAJIN. – FENJČEV. – HRISTIĆ.

 

RODOVI POZNATOG POREKLA:

–        VUJINOV (1), došao iz Pardanja

–        DANIKOVI (Petkovača), otac iz Bečkereka; jedni i sad u Bečkereku

–        DANIKOVI – VUJKOVI, po predanju su doseljeni iz Rusije

–        EGARSKI, jednina; JEGORAC, zovu ih JEGARSKI (2, Đurđevdan), doseljeni iz Bačke

–        MILINKOVI (1, Sv. Nikola), iz Bačkog Petrovog Sela doseljeni pre desetak godina

–        MILOVANOV, ”Veljko Petrin”, otac iz Ivande (1, Sv. Jovan)

–        MILOVANČEVI (1, Đurđevdan); jednog od Rajića, njihovog dedu, doneli u vreme rata 1848. godine, a poreklom iz Vrbasa; i sad ima tih Milovančevih u Vrbasu

–        NOVAKOVI (4, Sv. arh. Mihail), deda došao iz Bokše, ”iz Vlaške”

–        NOVAKOVI (Sv. arh. Mihail), iz Benjiša (Brenjiša ?)

–        PRVULOVI (Sv. Jovan), pradeda iz Jankaida

–        PUNGULESKU, sad PUNGULOVI (3, Sv. arh. Mihail), iz Komloša, prizetio se deda

–        RAJICKI (2, jedni slave pravu slavu – Đurđevdan, a jedni Veliku Gospojinu), po ocu iz Bugarske, zovu ih ”Bugari”

–        TUCIĆ (9, prvi dan Duhova), predak dobegao iz Starog Bečeja u Sent-Đurađ, pa ovamo, spahiji Kišu; pre se zvali Jugovići

–        FARAON, sad FARAONOVI (1, Sv. Nikola), Srbi, deda iz Klarije (moj dodatak – dan. Radojevo)

 

RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO:

–        BELUR, danas BELUROVI (2), doseljeni iz Banata

–        BOLDORACBOLDORČEVI (5 Đurđevdan, 1 Sv. Jovan), stara familija, bili bogati

–        VELIČKOVI (2, jedna slava Sv. Nikola, a druga Sv. Jovan), stara familija

–        VUJINOV (1, Đurđevdan), stara familija

–        VUKOVI (2, Sv. Nikola), starafamilija

–        ĐURKINIVIVCI (6 Petkovača, 2 Đurđevdan)

–        IGNJATOV (6, Sv. Jovan), stara familija

–        JAŠIĆ, danas JAŠINI – ĆELINI (8, Sv. Jovan), stara familija

–        KOZLOVAČKI (3, Đurđevdan), stara familija

–        KORDIĆ, sad KORDINI (6, Sv. arh. Mihail), stara familija

–        KOSTADINOVI (7, Petkovača), stara familija

–        KRSTINI (5, Petkovača), stara familija

–        LONGINOVIĆI (3, Petkovača), deda im je bio pop u Itebeju

–        MARINKOVI (12, Đurđic), stara familija

–        NIKIĆEVISLIPIŠEVI (1, Sv. arh. Mihail); od njih su, po pričanju, oni u Pardanju

–        PETRINI (11, Sv. Nikola), stara familija

–        PRVULOVIPAVLOVI (6 Sv. Jovan, 2 Pavlovdan), stara familija

–        RADANOVI (6, Sv. Nikola), stara familija

–        RADINI (5, Đurđevdan), stara familija

–        RELJINI (2, Sv. arh. Mihail), stara familija

–        RISTIĆ, sad RISTINI – TIMIĆEVI (9, Sv. Stefan), stara familija

–        ROKSIĆ (3, Sv. Jovan), stara familija

–        SAVIN (1, Sv. Mrata), stara familija

–        STANKOVI – RBARE (9 Sv. Jovan, 1 Đurđevda, po kući), jedni od njih su poreklom od usvojenog Vijatova iz Orlovata, koji je slavio Sv. Vasilija, i takođe primio prezime Stankovi i slavu Sv. Jovana

–        STOJADINOVI (4, Sv. Stefan), stara familija

–        STOJINIBLIZINI (9, Sv. Stefan), stara familija

–        ĆURČINOVI (5 Sv. Nikola, 1 Vidovdan), stara familija

–        FILIPAŠEVI (8 Đurđevdan, 1 Sv. arh. Mihail), stara familija

–        ČOBANIN, sad ČOBANSKI (4 Sv. Nikola, 1 Sv. arh. Mihail), stara familija

–        ŠNAJDEROVI (2, Sv. Jovan), stara familija

 

IZUMRLI RODOVI:

BELICKI. – VUJINOV, bili su pastiri. – ZLATIN. – ILIĆ. – MIŠKOV. – OSOBENSKI. – PANIĆI. – PERINI. – SIMEONOV. – STANIMIROVI. – KRTOGOVI. – STANISAVLJEVI, nema ih (ima doseljenih iz Bečkereka). – STOJKOV.

 

ISELJENI RODOVI:

JAPUŠEVI, stara familija; otišli u Ameriku. – MILITAROV. – NIKOLINI, sad NIKOLIĆ, deda iz Modoša. – RAJKOVI. – RUDNJANIN.

 

CIGANI:

ŠTEVANOVI (5, Petkovača), stara familija; imali su i zemlju. – FERKOVIĆI (5, Petkovača)

 

NAJNOVIJI RODOVI:

JOVIČINI (2, Đurđevdan). – SRDANOVI (3, Đurđevdan), dve kuće zovu Sremčevi. – TAŠINI (2, Sv. Nikola). – ĆOSIĆI (3, Sv. Nikola).

 

 IZVOR: Jovan Erdeljanović – ”SRBI U BANATU”; priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. vojislav ananić

    ITEBEJ

    Itebej jeste bio manastir 1219-e, i to benediktinski. Prvo pominjanje sela jeste vezano za “delovanje” monaha tog manastira. Naime, 1219-e se u spisima Čanadskog episkopata nalazimo da je pokrenut postupak protiv monaha itebejskog manastira. Oni su zlatne krstove i pehare istopili i kovali novac. Bili su dakle falsifikatori. 1221-e je manastir degradiran u niži stepen, jer su dotični monasi pobegli pred pravdom, jer su načuli da su vojnici krenuli da ih apse. Kako se degradirao manastir? Na mađarskom se kaže “taršaš kaptalan”, a to bi značilo da je postala neka vrsta manastira pod svetovnom upravom, jer su njeni posedi dati na zbrinjavanje jednom velmožu. Može se reći da je manastir privatizovan?
    Itebej se 1219-e pominje i u papskim dekadno poreskim registrima. A pominje se i 1239-e u istim izvorima. Manastir je i dalje postojao samo sa manjim ovlašćenjima.
    Itebejske posede (od rumunske granice, pa čak od rumunskog Oteleka, do Kleka) 1276-e kupuje porodica Čanad, pa 1319-e je dobija Tamaš iz roda Kartal (kapetan tvrđave Iljed). Itebejskim posedima su tad pripadali još četiri sela: Deršk (ili Harumderšk), Sveti Đorđe, Dvor-Udvarnok i Vida. Ova poslednje pomenuta porodica je posle uzela ime po selu i postala porodica Itebejski (Ittebei).
    Našao sam spisak crkvenih naselja srednjeg Banata (tada Torontalske Županije u crkvenom smislu, ta Torontalska Županija je bila mnogo manja nego ona iz 19. veka, zato pišem srednji Banat): Baka, Itebej, Modoš, Tarnok, Urhida, Želj. Modoš je Jaša Tomić danas, a Tarnok je Torak. Ovaj podatak je iz 1332-e i 1333-35-e. Pod crkvenim naseljem razumem naselje u kojoj je bilo crkava ili manastira. Ovaj spisak je isto neki poreski, a najviše je oporezivan Modoš.
    Zapis iz prvog dela 14. veka kaže da se iz Bečkereka u Temišvar išlo sledećim putem: “Iz pravca Bečkereka putem za severoistok prolazeći kroz Besermenj i Itebej stiglo se do Urhide gde se prelazio Stari Tamiš, da bi se stiglo u Temišvar.”
    Oko 1330-e se piše da su granice Torontalske crkvene Županije: Na zapadu reka Tisa od Akača do Aradaca. Odavde na jug granica je prelazila preko Bečkereka, a na istoku Boka, Modoš, Itebej, i Žombolja su krajnja naselja. Severna granica se dužila od Žombolje, preko Kikinde do Akače. Odakle Itebeju ime Itebej?
    Prvo ime je bilo Withubu. Po mađarskom jeziku fonetično se čitalo Itoeboe. Skraćeno, bez nagađanja: ime naselja se satoji od dva dela – Ite i boe). Ite je bilo mađarsko ime korišćeno do kraja 13. veka. A boe) potiče iz turskog vojnog rečnika – vidi reč bej. A znači vođa roda. Mađarski narod u vreme (896-e) i malo posle (do 13. veka) naseljavanja se sastojao od sedam plemena. Svako pleme se sastojalo od sedam roda. Po meni je logično da je Itebej bio posed jednog vođe roda, koji vođa se zvao Ite. Otkud turski vojni rečnik? Mađari su živeli zajedno sa turcima u Zakavkazju negde oko 3. veka nove ere, i preuzeli su mnogo reči vezane za vojsku i upravu. Itebej je u 16. veku verovatno mnogo “propatio” od Turaka. Ali sam nedavno saznao da je ispravnije reći pod Turcima. Jer sam dosad mislio da su stanovnici Itebeja negde oko 1530-e pobegli pred Turcima. Ali jedan prijatelj mi je pokazao knjigu u kojoj stoji, da su Itebejci sredinom 17. veka plaćali porez Turcima, a da je u selu bila i jedna vetrenjača, koja se posebno oporezivala, a u stanovništvu Itebeja je bilo i Turaka. U to vreme u Bečkereku, koji se tad počeo razvijati, bilo tri vetrenjače. Bilo kako bilo, Itebej nije rastao, nego se polako opustošio i do 1780-ih postala pustara, kad su se naselili Srbi i Mađari u Srpski i Novi Itebej. Žitelji Srpskog Itebeja Mađare iz Novog Itebeja nazivaju Bikišanima, jer su se oni naselili iz okoline grada Bekeša u Mađarskoj. Po dijalektu Mađari Bekeš nazivaju Bikiš, pa otuda i naziv Bikišani.

  2. zoran

    jel neko zna uopste tacnu lokaciju manastira?

  3. Vojislav Ananić

    Današnje ime, Itebej, pojavljivalo se u različitim oblicima kroz istorijske spise, na primer Itebei i Itebes. O samom poreklu pomalo neobičnog imena postoji nekoliko različitih priča, od kojih su najzanimljivije tri verzije.
    Prema prvoj verziji, ime Itebej nastalo je od manastira koji se nalazio u srednjevekovnom Itebeju. Manastir se zvao Prepozitura de vibulin vitubu, ili skraćeno samo Vitubu, pa se vremenom iz te reči izgubio početni glas.
    Druga verzija je vezana za ugarskog veleposednika, koji se zvao Istvan Itteboi. On je bio vlasnik sela u XII veku, tako da je celo selo dobilo ime po njemu.
    Prema trećoj verziji, koja podržava teorije da je Itebej bio naseljen još za vreme Rimljana, reč Itebej nastala je iz dve reči. Vojnička utvrđenja građena u to vreme zvala su se iteri, a izraz za uvalu bio je bej, tako da je iz njih nastala reč iterbej, a glasovnom promenom današnji naziv sela.

    Srednjevekovni manastir

    Ostaci pomenutog manastira nalaze se severozapadno od današnjeg Srpskog Itebeja, i njihovo iskopavanje je započeto 1906. godine. Utvrđeno je da je manastir bio izgrađen od cigle, i verovatno razrušen u vreme najezdi Tatara. U okviru manastira se nalazila i crkva, u čijoj je grobnici, prema spisima iz Vatikana, sahranjena i jedna princeza. Iskopavanjem ostataka pronađena je stara grnčarija, oružje (dve sekire), kao i igla za šivenje napravljena od zuba divljači.

    • Voja

      Neprolaznost dela Miloša Crnjanskog

      Iako je rođeni Čongrađanin Miloš Crnjanski je samo nekoliko godina proveo u rodnom gradu.
      Porodica Crnjanskih živela je u Itebeju. I danas stoje tri kuće u ulici pored crkve, kao i nadgrobni spomenici u blizini. Deda Miloša Crnjanskog, pop Mita, prešao je iz Itebeja u Ilandžu, a otac Toma prognan iz Banata, iz Ilandže u Čongrad gde se 26. oktobra 1893. godine rodio Miloš Crnjanski.
      Prva knjiga „Maska“ je štampana 1918. godine u Zagrebu, pa „Sveta Vojvodina iz 1919, „Dnevnik o Čarnojeviću” iz 1921, „Seobe” iz 1929, „Sveti Sava” iz 1934, „Roman o Londonu” iz 1971, „Lament nad Beogradom“, kao i dva izdanja posle smrti Miloša Crnjanskog „Knjiga o Mikelanđelu“, „Embehade“.

      Predrag Mandić

      Izvor: SRPSKE NEDELJNE NOVINE, Budimpešta, 3. januar 2019.
      (isečak)