Poreklo prezimena, selo Kamenica (Koceljeva)

17. april 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kamenica, opština Koceljeva. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Kamenica je brdsko selo u gornjem toku Tamnave, sa obe strane reke. Kuće su porađane u poveće džemate: Drlupe, na desnoj strani reke, Jasikovac, zapadni deo sela do Goločela, Cerje, najseverniji deo sela do Draginja i Ševarice, istočni deo sela, do Ljutica. Kuće po džematima su bliske, odvojene velikim okućnicama i pri vrhovima pojedinih seoskih potoka.

Tokom Prvog srpskog ustanka Prota Mateja i pop Luka imali su i čestitih svojih saradnika, Tamnavaca, čija su imena vredna pomena: Isailo Lazić iz Krtinske, Petar Erić iz Zvečke, pop Leontije Marković iz Urovaca, Živan Petrović iz Kalenića, Vasilj Pavlović iz Bajevca, Đura Kostić iz Crvene Jabuke, Iguman Jeremija iz Grabovca, Milovan Zujalović iz Tulara, Živko Dabić iz Gole Glave, Jovan Tomić-Belov iz Donjeg Crniljeva, Mihailo Gluvac iz Kamenice, Rade Radosavljević iz Goločela i dr.

Vode (Izvori, Reke, Jezera, Bare)

Bunari su retko pored kuća već zakopani u stranama pojedinih brda ili iskopani u dolinama potoka i jaruga. Neka brdska sela: Kamenica, Kozarica, Goločelo i Đukovine i nemaju mogućnosti da kopaju bunare, zbog čega se služe preko cele godine izvorskim vodama.

Najbogatija sela su s izvorima na dodirnoj zoni tamnavskih peskova i sekundarnih slojeva i najjači izvori su u prugama koje služe kao međa peskovima i brdskom delu oblasti. Izvori ovog dela su stalni, bogati vodom i svaki ponaosob gradi po jedan stalni potočić ili rečicu. Većina ovih izvora izbija iz krečnjačkih prslina i liče na vrela, ali ih narod ne zove tim imenima, počem su slabi vodom. Takva mala vrela su: Crkvena Česma u Stepanju, Bajevac u Bajevcu, Crkvenac u Dokmiru, Crkvenac u Koceljevi, Vodice u Subotici, Zmajevac u Kamenici, Lisnik u Goločelu i Turska Voda u Bukoru.

U oblasti ima dosta izvora, koji svojim imenima opominju na karakter mineralnih izvora. Takvi bi izvori bili: Zmajevac u Kamenici, Mlakonja u Raduši, Hlađani u Družetiću, Živanica u Novacima, Savinac u Zukvama, Vidan u Grabovcu, Slana Bara u Galovićima i Slanac u Koceljevi.

Reke

U selu Kamenica nalazi se ponornica Zmajevac, jedina rečica ove vrste u oblasti. Zmajevac grade dva mala vrela: Zeleni Vir i Madžarevac u Šeševici. Od njih postaju dva potočića, koji po stavama poniru u peskove i kamenje svoga korita. Posle kraćeg podzemnog toka voda su opet javlja u istom koritu i prima Ljutičku Reku i tako zajedno probijaju Hajdučku Stenu i Drlupsko Brdo, gradeći usku kamenitu i 600 metara dugačku klisuru pravca severozapadnog. Voda pod Hajdučkom stenom ponovo ponire i posle podzemnog toka od 600 metara javlja se u istom koritu u dva jaka vrela, nazvana Zmajevac i odatle skrećući na sever i tekući brzacima pada u Tamnavu u selu Kamenici.

Jezera

Pravih jezera nema u oblasti. U brdskom delu delu oblasti ima poneka vrtačica ispunjena vodom i narod to zove jezerom. Ova jezera pune se atmosferskom vodom, koju vrtače zadržavaju preko celog leta i koja se muti pri padu kiša, topljenju snega i nanetim šljamom sa strane; ona ne otiču, bez izvora su i bez pritoka. Zbog mnogih nanosa sa strane kratkog su veka, presušuju ili obrastu barskim biljem i prelaze u male tresavice. Ovakva jezera su: Stepanjsko u Rogaju, Devojačka Voda u Raduši, Osman-Džorina Bara u Čučugama, Slatinsko Jezero u Kovačevićima, Goločeljansko u Brazniku i Drlupsko u Kamenici.

Naselja

Drumska naselja nisu samostalna sela nego veći ili manji delovi sela, rastureni ili zbijeni pored glavnih oblasnih puteva. centri ovih naselja su putniččke mehane, špkole ili crkve. Kuće su najnovijih oblasnih naseljenicka, sa malim okućnicama ili su kuće, dućani, magaze, mehane pojedinih trgovaca, zanatlija i seoskih činovnika, koji se uzgred bave i zemljoradnjom. Gotovo svako selo ima ovakvih naselja, a najznatnija su kod: Skele, Koceljeve, Kamenice, Crniljeva i Stublina.

U oblasti se danas nalaze ovi oblici svojine: crkvene, opštinske, seoske, džematske i porodične zajednice, pored lične svojine.

Seoske zajednice

Zajednice brdskih sela veće su i one su spusti i šume. Ove se zajednice daju pod ispašu i žirovnicu i prihodi idu u opštinsku kasu na isplatu državnog poreza i prireza na sva imanja. Iz ovih zajednica seoska sirotinja ima besplatan ogrev, a oskudni u imanju dobijaju, po rešenju seoskog i opštinskog zbora i odobrenju nadležnih državnih vlasti, potrebno zemljište na večitu svojinu. Najlepše, najveće i najočuvaninje zajednice ove vrste imaju sela: Gola Glava, Koceljeva, Pambukovica, Kamenica, Ljutice i Družetić. Gologlavske zajednice u Jautini, družetićke u Straži i Visu, koceljevačke i pambukovičke, poznate po opštim imenom Koceljevačka Šuma, u prostoru preko 400 hektara, jesu najlepši šumski krajevi u oblasti i one drve sva donja tamnavska sela.

Džematske zajednice

Džematske zajednice su ređi oblik svojine u ovoj oblasti, ali se ipak daju zapamtiti. Male svih brdskih sela i izdvojeni krajevi tamnavskih ravnijih sela imaju svoje zajednice od pola hektara u prostoru, ograđene i neobrađivane, na kojima male i krajevi drže svoja bdenija i molitve. Sređ U Banjanima ima svoju zajednicu od 5 a i daje pod zakup, Staro Vrelo u Vrelu, Ratković u Svileuvi, Krivajica u Ljuticama, Šumarice u Kamenici, Barič u Subotici, Divič u Bukoru, Delo u Donjem Crniljevu imaju svoje male zajednice, koje ne donose nikakvih prihoda ni selu ni malama.

Zanimanje stanovništva

Trgovina je kod seljaka sporedno zanimanje jednog zadrugara ili samog starešine zadruge. Trgovici seljaci zanimaju se kupovinom i prodajom šljiva, goveda, drva, građe i kamena i njih je najviše u Koceljevi, Crniljevu i Kamenici. Trgovci druge vrste su najskoriji doseljenici: drže dućane, magaze ili mehane u sredini sela, ili pored puta i stvaraju drumska naselja.

Tip sela

Kod tamnavskih brdskih sela, koji jednim delom zalaze u brdovite krajeve, a drugim u ravnije, primećuje se dve vrste mala. Brdske male su kao i kod pravih brdskih sela, a druge su razbijenog tipa, ali ne i rasturenog i na više mesta su spojene. I ovakva su sela starovlaškog tipa, jer su okućnice, rasporedi i kuća i zgrada istovetni. Ovakva su sela: Kamenica, Goločelo, Ljuticce, Subotice, Bajevac, Raduša i dr.

U Vukovim haračkim tefterima od 80 današnjih sela ove oblasti pominju se 76 naseljenih mesta uz dve varošice (Ub i Obrenovac), koje Vuk naziva kasabama. Kod Vuka je u spisku sela Breska, koje danas nema i nedostaju još sela: Vukićevica, Gunjevac, Milorci, Stepanje, Stublennica, Trnjaci i Rvati. Uz selo Krtinsku pomenut je zaseok Brgulice a uz Kamenicu zaseok Kozarica. U spisku sela iz 1822. godine već su zasebna sela Vukićevica i Kozarice, a ostala (gore pomenuta) se ne pominju.

Dvor, kuće i druge zgrade

Svaka imućnija tamnavska kuća ima pored glavne još jednu manju, takozvanu malu kuću, koja služi za gotovljenje jela, sušenje pastrme, sušenje odela, obuće i držanja kuhinjskog posuđa. Ako su ovakve zgrade jednodeljne onda se zovu kućerak. Kod dvodeljnih malih kuća druga odaja zove se soba; o njoj se ne stanuje, a služi za uspremu. Male kuće i kućerci imaju ognjište, odžak, nemaju tavan, već čerjan, krov im je visok i strm, a grade se od istog materijala, od kojega se grade prostije zgrade. Kućerci po Bukoru, Donjem Crniljevu i drugim susednim selima su male brvnarice i u blizini glavnih kuća.

Svi zadružni i imućniji domovi u oblasti imaju pored ove dve kuće još po jednu ili dve druge: Zadruga Jovičića u Drenu, Nešića u Skeli i Begovići u Brezovici imaju po 3 kuće, a zadruge: Jovanovića-Pavlovića u Donjem Crniljevu i Đapića u Bukoru i 4 kuće. Nikola Mandić iz Kamenice i Jovan Babić iz Zabrežja sami su sa svojim sinovima, pa imaju po 3 kuće.

Imena sela

Imena data po plastičnim osobinama zemljišta je, između ostalih, i Kamenica.

Starine

Selišta:

Selište ima svako selo samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo naseljeno ili nenaseljeno. Osobna imena selišta su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palaka. Selišta prve vrste imaju u: Skeli, Vukoni, Svileuvi, Zvačkoj, Kamenici i Bukoru.

Gradišta:

Za dvore i kulu Ljutice Bogdana priča se, da su bili na Mramoru, na međi sela Ljutice i Kamenica. Ljutica Bogdan je preko leta sedeo u kuli na Mramoru, a preko zime u drgoj kuli, u Subotici.

Crkvine:

Porušenih crkava ili crkvina ima u: Bresnici, Vrelu, Jabučju, Kamenici, Ljubiniću, Novacima, Brgulama, Raduši, Svileuvi, Radljevu, Sovljaku, Stublinama, Takovu, Tularima, Urovcima, Rvatima i Čučugama.

Postanak i starina današnjih sela

Kod povećih reka, ako su brodne, sela prelaze i na drugu stranu, ali su tada uz kakve manje pritoke iste reke, kojima se ušća u glavnu reku na ataru istog sela. Kod ovakvih sela, kao Kamenice, Goločela, Koceljeve i Novaka, uvek je na jednoj strani, obično na desnoj, uzvišenijoj, glavniji i stariji deo sela, a noviji i rastureniji na levoj, ravnijoj.

U spisku sela valjevske eparhije od 1735. godine od tamnavskih sela toga doba pominje se, između ostalih, i Kamenica.

U spisku sela paleškog i šabačkog distrikta iz 1737. godine, koji je sastavila Beogradska Administracija tog doba, između ostalih, pominje se i selo Kamenica.

Među rukopisima Narodne Biblioteke u Beogradu sačuvani su vojnički tefteri tamnavskog buljubaše iz 1807. godine Rade Radosavljevića, koje je M: Đ: Milićević izdao na svet (objavio). Ovi teteri su spisak ondašnjih vojnika iz gornjih posavotamnavskih sela: Kamenice, Goločela, Đukovina, Galovića, Gradojevića i Crniljeva.

U stara sela, koja bi po narodnom predanju postojala od pre 300 (sada 400) godina spada, između ostalih, i Kamenica.

Sela koja su nastala kao reselice a nisu starija mnogo više od 100 godina, bile bi: Bajevac od Stepanja, Liso Polje od Brgula, Milorci od Crvene Jabuke, Rvati od Breske, Kršna Glava od Dokmira i Kozarice od Kamenice.

 

Poreklo familija-prezimena sela Kamenica, opština Koceljeva:

Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

-Grujići i Mandići. Videti Mandići i Grujići.

-Davinići, stara izumrla porodica.

-Dimitrići, druga polovina 18. veka, Veliki Bošnjak (Draginje) u Posavskoj Tamnavi, Jovanjdan, dovodac u Careviće – danas velika zadruga.

-Dumanovići, druga polovina 18. veka, Osladić u Podgorini, Trifundan.

-Đukići, Kneževići i Petrovići. Videti Petrovići, Kneževići i Đukići.

-Đurđevići, posle 1827. godine, Koceljeva, Jovanjdan, došli kao zanatlije.

-Zarići, posle 1827. godine, Bosna, Jovanjdan, došao kao zanatlija.

-Ivanovići, druga polovina 18. veka, Sušica u Podgorini, Jovanjdan.

-Jovanovići, posle 1827. godine, Strmovo-okrug užički, Jovanjdan, uljezi u Cvejiće.

-Kneževići, Đurići i Petrovići. Videti Petrovići, Kneževići i Đurići.

-Makunci, posle 1827. godine, Bosna, Sv. Vrači.

-Mandići i Grujići, prva polovina 18. veka, Pilica-okrug užički, Nikoljdan.

-Marinkovići, druga polovina 18. veka, Osat, Sv. Stefan Dečanski, uljezi u Cvejiće.

-Milići, posle 1827. godine, Zarožje-okrug užički, Aranđelovdan i Nikoljdan, uljezi u Cvejiće – poveća zadruga.

-Miloševići i Carevići. Videti Carevići i Miloševići.

-Mićići, posle 1827. godine, Srem, Aranđelovdan, doseljeni kao zanatlije.

-Pavlovići, posle 1827. godine, Dragijevica u Podgorini, Đurđic, zanatlijska porodica.

-Pajići (Erčići), posle 1827. godine, Dobrotin-okrug užički, Đurđic, uljezi u Careviće.

-Pejići, stara izumrla porodica.

-Petrovići, Kneževići i Đurići, prva polovina 18. veka, Dub-okrug užički, Đurđic.

-Popovići*, prva polovina 18. veka, Kotešica u Kolubari, Nikoljdan.

*Ovu doskorašnju popovsku porodicu doselio je neki kaluđer iz manastira Kaone, njihov srodnik.

-Starčevići, prva polovina 18. veka, Dub – okrug užički, Đurđevdan.

-Stojkovići, stara izumrla porodica.

-Tadići, druga polovina 18. veka, Dragijevica u Podgorini, Đurđic.

-Filipovići, druga polovina 18. veka, Gunjaci u Azbukovici, Sv. Stefan Dečanski.

-Carevići i Miloševići*, prva polovina 18. veka, Stari Vlah, Đurđic.

*Carevići, u selu su još i Drluplije, Drlupljani, što su po Drlupskom Brdu, doselili se u opštoj seobi i za sebe misle, da su od one velike porodice iz Starog Vlaha, koja se u jedan mah spustila u mnoga susedna sela.

-Cvejići*, prva polovina 18. veka, Stari Vlah, Nikoljdan.

*I ovi Cvejići su Starovlasi, nekad najveća i najbogatija porodica u selu, danas spada u malo jaču kuću.

-Ševići, druga polovina 18. veka, Cvetulja u Rađeviini, Lučindan.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Antopogeografija valjevske Tamnave”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.