PIŠE: Saradnik portala Poreklo Snežana Aleksić
Krnješevci, selo u Sremu, u sastavu Vojne granice nalazili su se od 1767. do njenog ukidanja 1871. godine. Nakon razvojačenja Vojne granice i inkorporacije u civilno društvo, Krnješevci su se obreli u Zemunskom kotaru. Vojna obaveza koja je u Ugarskoj uvedena 1868. godine, po ukidanju Vojne granice važila je i za razvojačeno stanovništvo.
Sva mesta u Zemunskom kotaru, pa tako i Krnješevci, pripadali su Petrovaradinskom C. i Kr. vojno-popunidbenom zapovjedništvu br. 70 u Petrovaradinu, i Kr. dom. popudbeno zapovj. Br. 28 u Osijeku.
U 1901. godini u Zemunskom kotaru regrutacija je sprovedena 9, 10, 17 i 18. aprila. Regrutovana su godišta: 1878, 1879, 1880, a u 1902. regrutacija je sprovedena 22, 23, 24 i 30. aprila za godišta 1879, 1880, 1881. Tokom 1907. i 1908. godine regrutovana su godišta 1885, 1886, 1887, 1888, 1889, a u 1909. godišta 1886 – 1888. U 1911. godini vojni obveznici su bili mladići rođeni 1888, 1889, 1890, u 1912. godini rođeni u godinama: 1889, 1890, 1891. U trenutku početka Velikog rata na redovnom odsluženju bili su regruti od 1892. do 1894. godišta.
Mobilizacija koju je 1914. objavila Austrougarska obuhvatila je svo muško vojno sposobno stanovništvo Srema, svih narodnosti i veroispovesti, i to vojne obveznike od 1865. do 1892. godišta, dok su se na redovnom služenju već nalazili regruti od 1893. i 1894. godišta.
Okolnost mobilizacije za rat protiv Kraljevine Srbije kod Srba u Sremu, dovela je do pokušaja iznalaženja načina kako da se mobilizacija izbegne. Oni koji su ipak bili regrutovani, prešli su sva tri fronta: Srbiju, Rusiju i Italiju, a do danas, sasvim je poznato da nije mali broj onih koji su kao ratni zarobljenici ili dezerteri napuštali austrougarske jednice i pristupali kao dobrovoljci srpskoj vojsci. Prema objavljenim podacima istraživanja koje je sproveo I. Petrović, zavičajci Krnješevaca koji su u Velikom ratu učestvovali kao dobrovoljci vojske Kraljevine Srbije bili su:
1.) Velikić Radovana Dušan,
2.) Grujić Trivuna Proka,
3.) Marković Ljubomira Nikola,
4.) Mihajlović Rade Slavko,
5.) Radovanović Boško,
6.) Trifunović Miloša Pavle,
7.) Dražić Đoke Lazar,
8.) Lapčević Lazarev Nikola,
9.) Popović Kuzmana Nenad,
10.) Savić Bogoljuba Sima.
Popise gubitaka Austrougarske vojske koje su Ministarstvu rata u Beču slala zapovedništva sa bojišta, obuhvataju pukovnije u kojima su se nalazili mobilisani stanovnici Krnješevaca. Iz Lista gubitaka, koje nisu mobilizacioni spiskovi, saznaju se imena onih vojnih obveznika AU vojske koji su u ratnom vihoru izbačeni iz stroja.
Krnješevčani na Listama gubitaka AU 1914-1918. godine:
1.) Jovanović Milan, Zap.br.28, komp.12, Slavonija, Zemun, Krnješevci, rođen 1887, ranjen 14.12.1914.
2.) Velikić Stevan, Zap.br. 70, Slavonija, Zemun, Krnješevci, rođen 1883, zarobljen u Nišu 9.1.1915.
3.) Nikolić Milan, Zap.br.28, komp.11, Slavonija, Zemun, Krnješevci, rođen 1881, ranjen 4.2.1915.
4.) Lapčević Nikola, Zap.70, komp.7, Slavonija, Zemun, Krnješevci, rođ. 1891, zarobljen u Skoplju, Srbija, 5.6.1915.
5.) Trifunović Mihajlo, Zap.70, komp.2, Slavonija, Zemun, Krnješevci, ranjen 5.6.1915.
6.) Vuić Jovan, Zap.70, komp.15, Slavonija, Zemun, Krnješevci, 1889, ranjen 16.6.1915.
7.) Jovanović Petar, Zap.28, komp.5, Slavonija, Zemun, Krnješevci, rođen 1893, zarobljen 29.7.1915.
8.) Grujić Aleksa, Zap.70, komp.7, Slavonija, Zemun, Krnješevci, ranjen 9.11.1915.
9.) Jovanović Dušan, Zap.70, komp.2, Slavonija, Zemun, Krnješevci, rođen 1884, poginuo 14.9.1916.
10.) Stajić Veljko, Zap. 23, komp. 6, Slavonija, Zemun, Krnješevci, rođen 1897, ranjen 11.4.1917.
Ovaj popis ne predstavlja popis svih vojnih obveznika Krnješevaca, već samo onih ljudi koji su tokom rata bili u situaciju koja se, prema vojnim pravilima, uvodila u Liste gubitaka.
O tome kolike je žrtve u Velikom ratu podnelo civilno stanovništvo Krnješevaca svedočenje nije ostavio Toša Iskruljev, koji je obilazio stradalnike Srema i na osnovu izjava dobijenih od stanovništva sačinio izveštaj koji je pretočio u knjigu ”Stradanje Srba u Sremu i Madžari”. Autor ove knjige navodi: ”Nisam pisao ništa o Krnješevcima i o Mihaljevcima. To su malena sela. Ona su mi uvek padala po strani i zbog oskudice u vremenu nisam dospeo da odem i onamo. Pisao sam tamošnjim političkim i crkvenim opštinama, ali ni odgovora nisam dobio.” Ovo je osnovni razlog zašto danas o stradanju Srba iz sela Krnješevaca nema objavljenih podataka.
O tome da su ljudi po svršetku Velikog rata umirali od posledica rata, epidemije tifusa i španskog gripa, danas svedoče porodična sećanja.
Komentari (0)