Poreklo prezimena, selo Pobožje (Čučer-Sandovo)

6. mart 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Pobožje (po knjizi Pobužje), opština Čučer-Sandovo, Severna Makedonija. Prema knjizi Dr Jovana F. Trifunoskog „Skopska Crna Gora“, izdanje Skoplje 1971. godi ne. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela i vode.

Naselje je na ekonomski povoljnom položaju, jer koristi raznolike prirodne uslove. Severni deo atara, kao planinska padina, predstavlja šumsko–pašnjačku zonu. Južni deo atara podesan je za zemljoradnju. Okolna su sela Kučepišta sa jugozapada i Ljubanci sa istoka.

Stanovnici Pobužja služe se vodom sa izvora Perališta, koji izbija u sredini sela.

Zemlje i šume.

Krajevi atara nose ove nazive: Mlaka, Bel kamen, Provalija, Dubje, Dve reki, Bukova glava, Šipašna, Golem osoj, Palamida, Izvor, Pešterska reka, Ugljariška reka, Bademi, Rid ili Dub, Turčevska reka, Ikonica, Kremenje, Oprin dol, Staro đubre, Ramno (to je na planini), Govedarnik, Puklotina, Moravski kamen, Mali put, Bregovi, Rajčin brest, Oplovce, Lovdžinica, Bara, Čajina rupa i drugi.

Tip sela.

Pobužje je zbijenog tipa. Deli se na Gornju, Srednju i Donju mahalu. U svakoj mahali kuće pojedinih rodova obrazuju posebne grupe, kojih ima više. Glavnije su: Popovićeva, Trajanovska, Čankovska, Đakovska, Kmetovska, Dandarovska grupa (kažu još „maala“) i druge. Prostor zvani Peralište pretstavlja centar naselja.

U svemu selo ima 139 domova.

Prošlost i starine.

Pod imenom Pobužda selo se pominje u 13. veku (1258.—1277. g.). Pored drugih naselja u Skopskoj oblasti, tada je i ono bilo darovano skopskom manastiru Sv. Đorđu — Gorgu. Drugi pomen sela (Prebužda) je sa početka 14, veka: navodi se između 1302. i 1308. g. u darovnici kralja Milutina kao deo vlastelinstva skopske–crnogorskog manastira Sv. Nikite.

Dobro je očuvana i narodna tradicija koja se odnosi na raniju prošlost sela i okolnog kraja. Navodi se da Turci predeo Skopsku Crnu goru u početku nisu sasvim pokorili oko 80 godina kraj je očuvao lokalnu slobodu i zato u njemu nisu porušeni stari manastiri i crkve. Neki iseljenici iz Skopske Crne gore, po narodnom verovanju, tada su otišli u pravu Crnu goru.

U drugom predanju priča se, kako je turski car Murat pre kosovske bitke prikupljao i pripremao vojsku na terenu sada zvanom Careva livada ili Karaula. Nalazi se severno od sela Pobužja i Kučevišta na planinskom masivu.

U Pobužju i oko njega takođe ima nekoliko hramova. To su manastir Sv. Bogorodica crnogorska ili pobuška, i crkve Sv. Petka i Sv. Dimitrije. U ruševinama je crkva Sv. Ilije.

Manastir Sv. Bogorodica crnogorska nalazi se u dolini Pobuške reke, oko 1 km severno od sela. Postojao je još u srednjem veku — prvi put se pominje u povelji kralja Milutina od 1.300. g. Hram ovog manastira povremeno je popravljan. Živopis je dosta očuvan. Za vreme Turaka to je bio jedan od verskih i kulturnih središta ovog kraja. U ranije vreme i u ovom manastiru bilo je starih rukopisa. Ne samo manastir, već i stari konaci oko njega su dobro očuvani. Brine se kaluđer rodom iz susednog Kučevišta.

Kraj manastira Sv. Bogorodice su dva groblja, ranijih igumana– Janaćija Dimitrijevića i Varsonofija Kulinova. Prvi je rođen 1870. g. u skopskom selu Dračevu, a umro u manastiru 1922. g. Drugi je rođen y ruskom gradu Ivanovu 1874. g., a umro takođe u ovom manastiru 1955. g. Dalje od manastira su grobovi pojedinih kaluđerica. Na jednom grobu je sledeći natpis: „Monahinja Anatalija Rusecka, 1885.– 1952. g.

Crkva Sv. Petka je u samom selu. Kraj nje je škola. To je takođe srednjevekovni hram – Crkva Sv. Dimitrija je sa donje strane sela. Njen srednjevekovni hram porušila je bujica 1944. g. Odmah je sagrađena nova crkvica u blizini stare, čije se ruševine vide. Tamo je i seosko groblje.

Mislim, da se ime naselja može dovesti u vezu sa nekim pomenutim hramom, možda sa manastirom. Na jednoj tabli kraj puta selo je zapisano kao Pobožje.

Stočarstvo je bilo glavna privredna grana i u ovom naselju. Stanovnici su imali na planini bačila u kojima je peti boravilo išle čeljadi zbog stočarstva i planinske zemljoradnje. Međutim, tamo su seljacima mnogo dosađivali muslimanski Arbanasi iz Bresta, Taniševca i drugih naselja na severu. To je bio razlog napuštanju pojedinih delova planinskog atara.

Po zlu je posebno zapamćen jedan skadarski Arbanas koji je u ovom kraju kačakovo 30 godina. Zatim Arbanasi iz Ljume imali su običaj da u svom kraju sagrade trlo, a stoku bi stekli otevši je od hrišćana i y Skopskoj Crnoj gori. Ovi događaji opevani su u narodnim pesmama.

Plodnija zemlja južno od Pobužja pretežno je bila „beglerska”: pripadala je čiflik-sahibijama čija su se sedišta nalazila u skopskim selima Radišanu i Butelju. Zato stanovnici kažu: da su y tursko vreme bili pritisnuti kao u orlovom gnezdu. Po oslobođenju od Turaka čiflik-sahibijska zemlja je otkupljena.

Na ataru Pobužja imao je mali čiflik i jedan Arbanas iz štaninskog sela Bresta. U tom čifliku radili su stanovnici današnjih rodova Čivlački, Pupunovi, Doriovi i Kačanički. Tu zemlju vlasnik je kasnije prodao i vratio se u Brest.

Izgleda da je u Pobužju bilo dooeljenika i iz onog gnjilanskog kraja u kome ima katolika, ili kako ovde kažu „latina“ (predeo oko sela Letnice i Šašara). Zato seljaci susednog Kučevišta i Brodeca za Pobužje ponekad kažu da je „latinsko“ naselje.

Seoska slava je na dan M. Gospođe. To je i manastirska slava. Tada se skuplja brojni svet iz raznih naselja.

Poreklo rodova.

Stanovnici Pobužja dele se na starince (39 k) i doseljenike (100 k). Među doseljenicima znatne su dve komponente: jedna potiče iz naselja y današnjoj kosovskoj oblasti na severu i severozapadu, druga potiče iz oblasti Tikveša na jugu. Doseljenici su se prikupljali za vreme turske vladavine uglavnom da bi se lakše branili od nasilja.

Starinci:

-Dandarovci (13 k) i:

-Škakarovci (10 k), potiču od istog pretka. Slave Sv. Nikolu. Njihova grana bili su Radićevci, sada iseljeni u skopsko selo Radišane.

-Kmetovi (16 k), staro im je ime Baščićsvi. Bili su ugledan rod. Oko sredine 19. veka u ovom rodu postojala je kućna zadruga sa sto članova. Starešina zadruge bio je Marko Baščićevski, najbogatiji stočar Skopske Crne gore: imao je oko 1.000 ovaca i koza, 100 svinja, dosta goveda i konja. Na pomenutu zadrugu kasnije „navasal mnogu zulum’. Arbanasi su im pljačkali stoku, odvodili čobane i decu, tražili ucene: „Će mu traži pari po 100 liri ili dete će seče“. Usled. toga stanovnici su osiromašili stokom i zadruga se podelila. U ovom rodu zna se sledeća genealogija: Mirko (živ, 65 godina) – Blažo – Nikola –– Marko. Pred kraj turske vladavine Kmetovi su dali nekoliko poznatih seljaka–domaćina. — Kuće starinačkih rodova pretežno su u Srednjoj mahali.

Doseljenici sa juga:

-Trajanovci (15 k),

-Čankovci (15 k), i:

-Jankovci (14 k), poreklo im je iz nekog sela y Tikvsšu. Slava im je Sv. Petka (27. XI). Potiču od istog pretka. To su prvi doseljenici u Pobužju. Kada. su došli pre oko 200 godina ovde su zatekli malo starinačkih stanovnika. Uzrok doseljavanja nije poznat. U rodu Jankovi zna se sledeća genealogija: Dimo (živ, 80 godina) —— Dode — Ivče — Stojan — Janko –– Cvetko, koji se doselio. On je imao četiri sina: Trajana, Stanka, Janka i Mladena. Od Trajana potiču Trajanovci, od. Stanka Čankovci, od Janka Jankovci, dok od poslednjeg sina nema potomaka. Kuće ovih stanovnika pretežno su u Donjoj mahali.

Doseljenici sa severa i severozapada:

-Kačanički (4 k, Sv. Jovan), poreklom su iz sadašnjeg arbanaškog sela Đurđevdola kod Kačanika. U matičnom selu živeli su u kućnoj zadruzi sa 50 članova. Jedne godine imali su četiri devojke za udaju. Zato su došli Arbanasi na ih ugrabe. „So sekiri i vili“ ukućani su pobili Arbanase i potom se iselili y skopsko–crnogorsko selo Čučer. Preci su došli kao četiri brata. Tu su se podelili. Jedan brat ostao je u Čučeru. Drugi brat (Zlatan) prešao je u Pobužje. Treći brat naselio se y Ljubancu (od njega su tamo Čankulovi). Četvrti brat naselio se u skopskom selu Bulačanu.

-Đakovci (11 k, Sv. Jovan u januaru), starina im je iz sela Taniševca na planini Crnoj gori. To selo sada je arbanaško. Grana roda Đakovci su Komnenovci, naseljeni u susednom Kučevištu. U rodu Đakovci zna se sledeća genealogija: Aleksandar (živ, 44 godine) — Stole – Stevče – Petar, doselio se njegov otac. Od ovog roda ima iseljenika u skopskom selu Belimbepovu i u Bugarskoj.

-Bojčovi (33 k, Sv. Petka), staro prezime im je Pupućevi ili Popovi. Potiču od pretka doseljspog „od Prizren“. Njihove kuće y Pobužju obrazuju Popovićevu maalu. Iz starine „izbegale od zulum“. Od ovog roda poticalo je nekoliko sveštenika u Pobužju. Jedna grana ovog roda zove se:

-Joševi.

-Pupunovi (5 k).

-Čivlački (2 k) i:

-Doriovi (1 k), potiču od istog pretka. Slave Sv. Jovana. Poreklo im je iz današnjeg arbanaškog sela Bresta na planini Crnoj gori. Tamo su im kuće bile u mahali Milino. U toj mahali postojala je crkva Sv. Vrači. Selo Brest ranije je imalo i crkvu Sv. Dimitrija. Od roda Doriovi jedno domaćinstvo živi u skopskom selu Belimbegovu.

Iseljenici.

Iz Pobužja starijih i mlađih iseljenika „svegde ima“. Najbrojniji iseljenici nalaze se u skopskim selima Radišanu (oko 30 k) i Butelju (oko 10 k). Ima ih i u ostalim skopskim selima — Mralinu (7 k), Dračevu (5 k), Jurumleru (4 k), Belimbegovu.

Jedna grupa seljaka kolonizovana je u banatskom naselju Glogonju. To su:

-Stefkovići (3 k), Đakovići (1 k), Markovići (1 k) i Stankovići (1 k).

Svi iseljenici bili su mlađi stanovnici, pripadnici današnjih seoskih rodova. Jedni su povlačili druge, mahom rođake. Zato i u Pobužju ima domaćinstava koja su osgala bez podmlatka, Oni koji su odlazili deo imanja prepuštali su braći ili su ga prodavali. Ima i sasvim ioeljenih rodova:

-Radićevci,

-Popovci i drugi.

IZVOR:  Prema knjizi Dr Jovana F. Trifunoskog „Skopska Crna Gora“, izdanje Skoplje 1971. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.