Poreklo prezimena, selo Gluvo (Čučer-Sandovo)

26. februar 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gluvo, opština Čučer-Sandovo, Severna Makedonija. Prema knjizi Dr Jovana F. Trifunoskog „Skopska Crna Gora“, izdanje Skoplje 1971. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela i vode.

Selo je u širokoj dolini Banjanske reke, na njenoj levoj strani. Okolna su naselja: Brazda sa juga, Mirkovci sa severoistoka i Čučer sa severozapada. Položaj Gluva pogodan je iz ekonomskih razloga. Na dolinskom dnu stanovnici gaje vlažne, a na zemljištu istočno od nje suve kulture. Međutim, zapadni deo atara pretstavlja brda koja su pod neproduktivnim tlom. Tamo je seoska paša.

Voda za piće dobija se iz bunara i sa jedne česme. U mnogim bunarima postavljene su pumpe. Snažan izvor Pavovac izbija severno od Gluva. Tamo su seoske bašte i vodenice. Pomenuti izvor hrani voda koja dolazi sa grebena planine Crne gore. Njegova voda za vreme Turaka cevima odvodila se u Skoplje.

Sela Gluvo i Brazda, koja su u neposrednoj blizini da im se ivične kuće dodiruju, imaju zajednički atar sa obrađenom zemljom. Na tom delu atara je veći broj potesa. Njihova su imena izneta u opisu Brazde. Međutim, delovi atara sa pašom kod ovih sela su posebni. Ti potesi su: Orašac, Želkovac i Kula.

Tip sela.

Gluvo je zbijenog tipa. Razlikuje se gornji i donji kraj, a u svakom kraju su grupisane kuće sa porodicama zajedničkog porekla. Međutim, u ivičnim delovima naselja kuće nisu suviše česte, i suviše retke. Na razređivanje tih kuća utiču okućnice. Ukupno selo ima 115 domaćinstava.

Prošlost.

Gluvo spada u stara sela Skopske Crne Gore. U istorijskim izvorima, pod imenom Glusi, pominje se između 1302. i 1308. g. Pomen je očuvan u jednoj darovnici kralja Milutina. Pored nekih drugih sela, tada je Gluvo pripadalo vlastelinstvu skopsko–crnogorskog manastira Sv. Nikite. Navodi se i vlastelinski pronijer Georgija, zvani Kalođurđe Repan koji je živeo u tom selu.

Narodno predanje navodi da su susedna sela Gluvo i Brazda jednom opustela. Kasnije su ih obnovili doseljenici iz skopskocrnotorskog sela Marušana, koje sada ne postoji. Nalazilo se severozapadno od Gluva u podnožju brda Pališevina. Od jednog doseljenika iz Marušana sada u Gluvu potiče rod Tomaševi (22 k). To su najstariji stanovnici ovog sela. I sada imaju .,delčinja zemja“ na pomenutom selištu. Iz Marušana iselila su cc dva brata. Oni su obnovili dva susedna naselja – Gluvo i Brazdu. Zbog toga, kako se u narodu veruje, ova sela danas imaju zajednički atar.

Ostali seoski rodovi su mlađi doseljenici. Većim delom potiču iz današnjih arbanaških sela u susednoj Kačaničkoj klisuri – Palivodenice, Sečišta i drugih. Došljaci su u Gluvu brzo stvarali velike kućne zadruge. One karakterišu život i u ovom crnogorskom selu do kraja drugog svetskog rata. Poslednje velike zadruge postojale su u rodovima Tomaševi, Rad-evci, Kukunovci, Piževci. U prvom rodu Jankulovska zadruga imala je 40 članova. Zadruga u rodu Radevci imala je 27 članova. U rodu Kukunovci jedna zadruga imala je 24 člana itd.

I u ovom selu, čim se povede razgovor o prošlosti, stariji seljaci pominju stradanja od muslimanskih Arbanasa i Tyraka. Arbanasi iz susedne Kačaničke klisure bili su od velikog uticaja na stanovništvo ovih sela. Plodnija zemlja na ataru pripadala je „beglerima“, koji su se zvali: Amed-beg, Džafer-bsg, Ajdin–beg i drugi. Jednog pretka u rodu Kukunovci ubio je Arbanas, poljak sa čiflika Amed-bega.

Stočarstvo i zemljoradnja bili su glavne privredne grane. Sa stokom stanovnici su se zadržavali po brdima zapadno od sela. Glavne paše nalazile su se na potesima Orašac, Želkovac i Kula. Tamo su bila trla u kojima se provodilo preko cele godine. Međutim, iza Drugog svetskog rata, stočarstvo i u ovom selu skoro je sasvim prestalo. Na seoskoj naši sada zimuju ovce jednog državnog dobra, čije je sedište u skopskom selu Rakotincu. Nastao je preokret i y zemljoranji: mesto ranijeg vinogradarstva, sada je u Gluvu glavna proizvodnja arpadžika i crnog luka.

Crkva u selu posvećena je Sv. Nikoli, „letni“. Odlikuje se srazmerno- velikim dimenzijama. Građena je 1855. g. Nešto je starija od crkve u susednoj Brazdi. Zugrafisao je majstor iz okoline Debra. O crkvenoj slavi, na dan letnjeg Sv. Nikole (22 maja), kod, nje je „golem sabor“. Tada se u Gluvu skuplja sveg iz okolnih sela i iz Skoplja.

Priča se da je selo jednom stradalo od čume i da su tada stanovnici bežali u planinu. Usled pomora naselje je spalo na mali broj domaćinstava. Seosko groblje je na zaravni blizu crkve. Kraj same crkve je nekoliko svešteničkih grobova.

Poreklo rodova.

Pomenuto je kako današnje stanovništvo Gluva potiče od predaka koji su doseljeni. Rodovi, čije je mesto starine poznato, su:

-Tomaševi (22 k), slave „Sv. Đorđija mrsen“ — 16. novembra (Đurđic). I napred je izneto da su najstariji seoski rod. Njihov predak došao je iz susednog Marušana, koje sada ne postoji.

-Pavlevci (7 k, Sv. Nikola), doseljeni su iz današnjeg arbanaškog sela Palivodenice u Kačaničkoj klisuri.

-Živančiki (3 k, Sv. Nikola), doseljeni su iz današnjeg arbanaškog sela Sečišta takođe u Kačaničkoj klisuri.

-Kukunovci (6 k) i:

-Koščicovski (3 k), slave Sv. Nikolu. Ranije su činili jedan rod. Došli su iz nekog sada arbanaškog sela u Kačaničkoj klisuri.

-Rusevci (7 k), slava im je „Sv. Đorđija posen“ — 9. decembra. Za njih neki misle da su došli iz skopskog sela Bulačana.

Rodovi čije se mesto porekla ne zna, su:

 -Jankulovci (4 k),

-Stanićevci (4 k) i:

-Blaževci (1 k) potiču od istog pretka. Ranije su se zvali Blaževci.

-Piževci (6 k),

-Zelkovi ili Popovski (3 k) i:

-Belkovi (1 k), potiču od istog pretka. Slava im je Prečista. Stanovnici roda Piževci važili su kao veliki stočari.

-Terziovci (6 k), slava im je Đurđic. Za njih se govori „Pribrani se od negde“. Došao je predak koji je bio terzija,

-Radovci (12 k),

-Živkovci (9 k) i:

-Uškovci (1 k). ranije su činili jedan rod. Slave Sv. Nikolu.

-Rajčićevi (10 k), i oni slave Sv. Nikolu.

-Kuburčevi (2 k, Sv. Nikola), ranije su se zvali Radičićevi.

-Đurčiovci ili Bundići (1 k), slave Sv. Petku.

-Velovci (1 k), slave Sv. Minu.

Rodovi pravoslavnih Cigana-Roma:

-Simići  (2 k) i:

-Denčići (1 k). Doselili su se 1964. g. iz Mogile u okolini Vitine, jer tamo nisu mogli da žive među Arbanasima. Imaju svoje kuće, dok zemlju nemaju.

U Gluvu povremeno žive dve porodice muslimanskih Cigana-Roma. Jedna je kovačka, dok članovi druge porodice čuvaju seoska goveda. Kovačka porodica stalnija je u selu.

Iseljenici.

Iza drugog svetskog rata iz ovog sela u Skoplje je odseljeno 30 do 40 porodica. Jedni iseljenici povlačili su druge. U iseljavanju učestvovali su svi seoski rodovi. Čak se jedan rod potpuno iselio. To su Popovci, izdvojena grana današnjeg roda Kukunovci.

Ima iseljenika još u skopskim selima Vučidolu (2 k) i Novom Selu, zatim u Americi (2 k). Iseljsnici u Novom Selu potiču od današnjeg roda Tomaševci. Tamo se zovu Poćurkini. Iseljenici u Vučidolu su od današnjeg roda Živančiki.

U skopskom selu Bulačanu postoji rod Živanci (Z k). Potiče od istoimenih rođaka u nekom selu Skopske Crne gore. Mogućno je da su iz sela Gluva, grana današnjeg roda Živančiki.

IZVOR:  Prema knjizi Dr Jovana F. Trifunoskog „Skopska Crna Gora“, izdanje Skoplje 1971. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.