Poreklo Jovana Dragaševića, prvog srpskog geografa

23. februar 2021.

komentara: 3

Jovan Dragašević (Požarevac, 4. februar 1836 – Niš, 1. jul 1915) bio je srpski vojni geograf, istoričar, književnik, vršilac dužnosti načelnika Glavnog đeneralštaba 1877. godine, profesor na Vojnoj akademiji i Velikoj školi u Beogradu, kao i počasni član Srpske kraljevske akademije

Jovan Dragašević, prvi srpski geograf

Rođen je u Požarevcu, po rodnom gradu, često se potpisivao u radovima sa „Braničevac“. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, a gimnaziju u Beogradu. Nakon gimnazije stupa u Artiljerijsku školu i po završetku biva proizveden u čin artiljerijskog potporučnika. Već nakon godinu dana postaje profesor na istoj školi gde je predavao geografiju, opštu i vojnu istoriju, stilistiku, ratne veštine, strategiju i kosmografiju. Predavao je i mladom srpskom kralju Milanu geografiju i srpski jezik.

Dragašević je prvi srpski naučni geograf, koji se u Srbiji sistematski bavio geografijom kao naukom, posebno vojnom geografijom, koju je smatrao osnovom strategije.

U vojnoj karijeri je napredovao redovno u činovima, da bi 1900. godine unapređen u čin počasnog đenerala. Za vreme bombardovanja Beograda 1862. godine bio je komandir Licejske (đačke) legije, a 1867. godine organizator i komandir Bugarske legije.

Najznačajnija književna dela su: Pesme (1860. i 1869), Boj na Negotinu ili smrt Ajduk-Veljkova (1861), Istinske priče (autobiofrafija prvi deo, 1888), Carica Jelena (nedovršeno, 1890) itd. Bio je poznat među Srbima po svojem delu „Jovan Kursula“.

Dragašević je bio član Društva srpske slovesnosti, kasnije i član Srpskog učenog društva (čiji je bio delegat na Međunarodnoj konferenciji geografa 1875. godine) i Srpske kraljevske akademije, preteče današnje SANU. Napisao je Načela Vojne geografije, Vojnu stilistiku 1 i 2, Vojničku rečitost, Kosmometriju, Kronografiju, Vojnik na maršu, Ilirsko tropolje (Balkansko poluostrvo): vojnopolitička studija, Etnografsku kartu srpskih zemalja i brojne druge radove.

Tada u srpskom jeziku nisu postojali termini za železnicu, mitraljez, inžineriju, granatu, puk, grudobran i druge pojmove povezane s vojskom. Stoga ih Dragašević sa saradnicima, prevodi sa starnih jezika, pa se smatra i osnivačem srpske vojne terminologije.

Bio je osnivač i urednik listova „Vojin“ (prvi vojni list na Balkanu), „Ratnik“, „Dardanija“… Autor je slogana „Samo sloga Srbina spasava“, smatrajući da se četiri ocila na srpskom grbu mogu tumačiti na ovakav način – kao skraćenica četiri ćirilična slova „S“. Ovaj slogan je stih u njegovoj pesmi „Jeka od gusala“.

Sorta jabuke – dragaševka – nosi ime po Jovanu Dragaševiću, a ovo ime je dobila inicijativom Srpskog poljoprivrednog društva u zahvalnost Dragaševiću, jer je on bio jedan od prvih ljudi u Srbiji koji je gajio nove vrste voća i cveća. Bio je jedan od prvih saradnika i članova tog društva.

Odlikovan je Ordenom takovskog krsta drugog, trećeg i petog stepena, Ordenom Svetog Save drugog i trećeg stepena, spomenicama ratova 1876-1878. i 1885. godine i drugim odlikovanjima.

JEKA OD GUSALA

Oj, Srbine, moj brate rođeni,
Oj, Srbine, mučeniče davni!
Ne uzdaj se u pomoć tuđinsku,
Pomoć tuđa naplata je skupa;
Ne oslanjaj s na ljubav tuđina,
Ljubav tuđa puna je gorčina.
Ko u sebi dosta snage nema,
Tome tuđa ne daje melema;
Ko od drugog pomoći izgleda,
Tom najslađi zalogaj preseda;
Ko u tuđu mišicu se nada,
Taj imade još mnogo da strada.
Pa čuj, Srbe, o počuj me, brate,
Ova patnja nek je nauk za te:
Izvan tebe tražićeš badava –
Samo sloga Srbina spasava,
Tako Srbu piše i na grbu.
Prijatelja i mogo bi naći,
Al da samo štogod olakša ti,
No ne išti da on za te radi;
U vlastitoj svojoj tekovini
Čovek ima ponosa i dike.
A pokloni za decu su samo.
Sloboda je slatka samo onda
Kad je teče sam i ceo narod,
Tuđin mu je nigda dati neće.
Zato bratstva traž međ braćom svojom:
U Srbiji i Maćedoniji
I u Bosni i Hercegovini
I junačkoj onoj Gori Crnoj,
U Banatu, Bačkoj i u Sremu,
U Hrvatskoj i u Slavoniji,
Dalmaciji i dalekoj Kranjskoj
I Bugarskoj bratskoj domovini –
Tu je bratstvo što svud jedno srce,
Samo valja da se obgrlimo.
I kad ideš tražit prijateljstva,
To ga traži uvek u stradalcu,
Koga tišti ko što i teb tišti:
E, u sreći s ljudi samo druže,
A nesreća prijatelje gradi.
Pa sad pregni, o moj brate mili,
Pregni mudro i srcem i dušom:
Da se digne što je bilo palo:
Da propeva što je proplakalo,
Da se spoji što je razdrobljeno,
Da zablista što je potamnelo,
Da se združi što se otuđilo,
Da se zbrati što se odrodilo,
Da uskrsne što u grobu bilo,
Da se slavi slogom i jedinstvom,
Od danaske pa sve dovijeka.

PRIREDILA:

Marijana Savić Knežević,

saradnik portala Poreklo

Naredni članak:

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Voja

    ČETIRI OCILA
    Na grbu obnovljene Vizantije nalazila su se četiri grčka slova beta (vidi sliku!). Smatra se da su četiri beta – akronim od motoa dinastije Paleolog, tj. motoa Vizantije: Bazileus Bazileom Bazilenom Bazilenovius, sa značenjem Car Careva Caruje nad Carevima. Ovdje se misli na Isusa Hrista, cara nebeskog, koji caruje nad svim carevima svijeta.
    Po uzoru na vizantijski grb sa četiri beta, srpski grb je napravio Stefan Lazarević, nakon što je postao vizantijski despot 1402. godine. Još prije njega, nosili su ga, na svom grbu, plemići dinastije Mrnjavčević.
    Slovo sa grba je tokom 17. i 18. vijeka protumačeno kao ognjilo tj. ocilo, i to od strane zapadnih stručnjaka čije heraldike ne poznaju upotrebu slova kao heraldičkih elemenata.
    Četiri ognjila, ili četiri ocila, preuzeo je Miloš Obrenović 1838. godine za Kneževinu Srbiju, prilikom obnavljanja srpske državnosti.
    Vremenom je i ovaj simbol postao akronim, označavajući moto srpskog naroda: Samo Sloga Srbina Spasava!
    Izvor: carsa.rs

  2. Voja

    Istina o “četiri ocila” je nešto drukčija i ona je vezana za ono što je poznato o srbskoj boginji Serboni i rukotvorinama starim tri do četiri hiljade godina, na kojima su predstavljena njena obeležja: krst sa četiri znaka “S” – četiri mlada meseca kao obeležja njene svemirske uloge.

    https://www.google.rs/search?sxsrf=ACYBGNTxvFTwtgiL9jiD_rkhwE1X37iyrQ%3A1576051928514&source=hp&ei=2KTwXYWPHcT9rgSHzLPICg&q=bogiwa+serbona&oq=bogiwa+serbona&gs_l=psy-ab.3..0i19l3.2958.7836..8158…1.0..0.132.1690.0j14……0….1..gws-wiz…….0i324j38j0i30j35i39j35i39i19j0i10i203j0i13i30j0i13i10i30j0i13i30i19j0i8i13i30i19.GjIm4nDKK5M&ved=0ahUKEwiF2-D6kq3mAhXEvosKHQfmDKkQ4dUDCAU&uact=5

    Taj Serbonin znak uzet je za srbski grb, a što je on kasnije “objašnjen” deseteračkom krilaticom “Samo sloga Srbina spasava”, bio je to izraz pesničke vizije.