Srpski identitet u Dalmaciji tokom mletačke i austrijske vladavine

Ovaj tekst je odgovor na pogrešna i tendeciozna tumačenja kako su u prošlosti postojali samo Vlasi (Morlaci) u Dalmaciji i uopšte na teritoriji Hrvatske, a da su tek u skorijoj prošlosti postali Srbi.

Tokom 16. i većeg dijela 17. vijeka, unutrašnjost Dalmacije, naseljena Srbima, nalazila se pod turskom vlašću. Ne postoje adekvatni turski izvori iz tog perioda, da bi se analizirali zapisi o Srbima. Oni se u većem broju pojavljuju u dokumentima iz 18. vijeka, pošto je već krajem prethodnog, čitava Dalmacija potpala pod vlast Mletačke republike, tako da su i Srbi postali njeni podanici. Najviše dokumenata o Srbima potiče od rimokatoličkih biskupa u Dalmaciji, dok su Mlečani pravoslavno i rimokatoličko stanovništvo unutrašnjosti Dalmacije, u svojim državnim spisima zajednički nazivali Morlacima ili Vlasima. U rimokatoličkim izvorima često nailazimo na termin „Ritus Greco“ (grčki obred), a ponekad i na „Ritus Serviano“ (srpski obred). Nakon pada Mletačke republike 1797. godine, Dalmacija je pripala Austrijskom carstvu (kasnije Austrougarskoj). U novoj državi su Srbi održali svoj identitet, čak i u najtežim vremenima Prvog svjetskog rata.

Navodimo nekoliko zapisa iz prošlosti, u kojima se jasno govori o Srbima.

– Zadarski nadbiskup Vicko (Vićentije) Zmajević, napisao je 1721. djelo „Dijalog između Srbina i katolika“, u kojem se Srbin (pravoslavac ili šizmatik) ubjeđuje da je njegova vjera zabluda i da treba postati rimokatolik. U tekstu se navodi i rečenica: „Lode a Dio siamo Seruiani di Nazione, a Greci di Rito“, što bi značilo:  „Hvala Bogu, mi smo po nacionalnosti Srbi, a po vjeri pravoslavci. [1]

– Zmajevićev nasljednik, zadarski nadbiskup Matija Karaman, poslao je Kongregaciji u Rimu 1750. godine detaljan izvještaj o Srbima pravoslavne vjere u Dalmaciji (Informazione per rapporto a’ Serviani di rito greco esistenti nella Dalmazia, loro derivazione, dogmi, costumi ecc.), koji se nalazi u Vatikanskom arhivu, a može se pročitati i na sajtu Vatikanske biblioteke.  U spisima se, osim termina „Serviani di Rito Greco“, navodi i formulacija „Morlachi Serviani di Rito Slavo-Greco nella Dalmazia“, po kojoj se Srbi poistovjećuju i sa Morlacima. [2]

– Biskup iz Šibenika, Karlo Antun Donadoni (rođenjem Mlečanin) u svom izvještaju o Drnišu iz 1726. piše: „Nedaleko od tvrđave nalaze se dvije crkve, koje je mletački knez dodijelio pravoslavcima i to Srbima (Graecis, et quidem Servianis concessae)“. [3] U rimokatoličkoj matičnoj knjizi rođenih župe Drniš, zapisano je 1754. rođenje Anastasije (Stane) u selu Kričke, čiji su roditelji Srbin (Serviano) Rade Ćakić i katolkinja (Catholica) Lucija Medvid. [4]

– Godine 1741. dokumentovan je srpski monah manastira Dragović, koji je postavljen za paroha sela Radošić i Vučevica („Paroco nella Ville Radosich e Vucevizza il Monaco Serviano Vicenzo Tersich“). Ova sela u zaleđu Splita i danas imaju manjinsko srpsko stanovništvo. [2]

-Tokom austrijske vladavine u 19. vijeku, u Zadru je na ćirilici publikovan Srpsko-dalmatinski magazin, pokrenut od strane Božidara (Teodora) Petranovića. Izdavan je od 1836. do 1873. godine. [5] U samom naslovu magazina je naglašen srpski identitet u Dalmaciji.

– Prilikom dolaska stranih radnika u SAD (Njujork), upisivani su podaci o njima, a između ostalog i nacionalnost. Brod „Oceania“ je 1912. doplovio iz Trsta, a u njemu su bili pretežno muškarci iz Dalmacije. Zanimljivo je da su Srbi sa područja Knina i Drniša upisani kao Servian, dok su Hrvati sa istog područja upisani kao Dalmatian (neki i kao Servian). [6]

– U jeku Prvog svjetskog rata i sukoba Austrougarske sa Srbijom, u javnom glasniku „Objavitelj Dalmatinski“ dati su podaci o više zemljoradničkih zadruga iz različiti naselja, koje nose srpski predznak . Prikazana je jedna takva zadruga iz Vrlike. [7]

Izvori:

[1] Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, rukopis 5228.

[2] Biblioteca Apostolica Vaticana https://digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.9466?fbclid=IwAR0jIdqoUHbDyzP38GMKqNn_oQNVuxBiNoiyBNBbKbJLxZFtyl8N2djmbP0

[3] Andrija Lukinović, Šibenska biskupija u izvještajima ad limina u 17. i 18. stoljeću, Sedam stoljeća Šibenske biskupije: zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupija od 1298. do 1998., Šibenik, 2001, str. 282-284

[4] Sajt Familysearch, Matična knjiga rođenih župe Drniš  (1724-1758) https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99C-YDJJ?wc=9R2S-DPF%3A391644801%2C391779601%2C392080002&cc=2040054

[5] https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Srpsko-dalmatinski_magazin

[6] https://www.libertyellisfoundation.org/passenger

[7] Objavitelj dalmatinski (AVVISATORE DALMATO) http://www.knjiznica-sibenik.hr/

 

 

Sadržaj preuzet sa portala poreklo.rs mora imati navedeno ime i prezime autora sadržaja, kao i potpis poreklo.rs sa linkom ka izvornom tekstu na portalu Poreklo.