Poreklo prezimena, selo Lasovo (Zaječar) Reviewed by Momizat on . Poreklo stanovništva sela Lasovo, grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“ u okviru Zbornika Timočke krajine  - Izdanje Beogr Poreklo stanovništva sela Lasovo, grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“ u okviru Zbornika Timočke krajine  - Izdanje Beogr Rating: 0
You Are Here: Home » Zavičaj - sela i gradovi » Poreklo prezimena, selo Lasovo (Zaječar)

Poreklo prezimena, selo Lasovo (Zaječar)

Poreklo stanovništva sela Lasovo, grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“ u okviru Zbornika Timočke krajine  – Izdanje Beograd 1931. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo Lasovo nalazi se na zapadnom podnožju planine Tupižnice ili Topižnice ili Lasovskih plannna.

Vode.

Sredinom sela protiče Lasovska reka, koja, pre nego će ući u selo, prima s desne strane Sivski potok, a u samom selu, c leve strane, Britanski potok i c desne strane Gmišrovsku reku. Između ovih potoka, reka i rečica pružaju se pojedine kose, koje se sastaju u samome selu. Između jednog omanjeg potoka i Bratinskog potoka je kosa Merčin Grob; između Lasovske i Gmitrovske reke je Gmitrovski Del. Merčin  Grob je sa severne, Lasovski Del sa severozapadne, a Gmitrovski Del sa južne strane. Lasovo je kao u nekoj jami, te se vidi tek kad mu se približimo. Jedan deo kuća je na Lasovskom delu – to je Bugarska mala, drugi u Bratinskom potoku, treći u Potoku, a četvrti oko Lasovske reke. Svi ovi krajevi svojim donjim delovima se sastaju u selu, sredini sela.

Selo je većinom u prisoju (2/3), manjina u osoju (1/3). Lasovska reka i pomenuti potoci i rečice ne nanose selu nikakve štete, čak ni kad su najači.

Pije se izvorska i bunarska voda. Izvori, kladenci, su slabi. Blizu sela, u samom podnožju Tupižnice, izviru mnogi i dosta jaki izvori. Takvi su: Vrelce, Bogorodica, Bigrovšna Voda i Ševarište. Naročito je Ševarište jako, jer uskoro pokreće jedan vodenički kamen. Ovde onde izvire bela voda, pa je seljanke upotrebljavaju za lek (koje nemaju hrane u dojkama). U selu su najači izvori Džunerski Kladenac i Stublina.

Klima.

Od vetrova duvaju ovi: isšočnica ili košava (sa s. i.), suva košava (duva osobito leti), sever ili crni vetar, gornjak (sa 3.) i muar (sa s. z.). Muar se smatra kao otrovan vetar, jer mori koze (kad dune s proleća). — Kišu donese muar i košava.

Zemlje i šume.

Lasovo, kao i sva starija sela, ima veliki seoski atarsinor. Osobito prema Bučju. Oko Lasovske reke, ispod sela do Klisure nalazi se lepa dolinica, u kojoj su najbolje lasovske livade. Tako isto oko Gmitrovske reke, osobito istočnije, nalaze se livade, koje daju Odlično seno. Tu su i dobre gradine, bašte i šljivaci. Ostalo je zemljište većinom brdovito, gdegde krševito, te je i plodnost vrlo raznolika.

Seju se sva strmna žita i kukuruz. Čuvena je lasovski pšenica. Zemlja za obdelavanje nalazi se u ovim mestima: Grapin Delu, Stancima, Krašinom Putu, Dubokom Putu, Sivcu, Plevništu, Žutičkoj, Padini, Manastirskom Potoku, Polju, Bostaništu, Piskavica Brdarskom Putu, Reci, Ceru, Sluzi, Zlatinaj Glavi, Sadovima, jazvinskom Potoku, Prečici, Preko–Drumu, Šumlatici, Subašinom Kladencu, Budakovcima, Kativrlji, Vrbaku, Mečjem vrhu, Bratincima, Bratinskom Potoku, Širokom Polju, javoru, Lasovskom Delu, Lasovskoj reci.

Najdalja su mesta ljakov Vrh, Sirna Livada i Treći Vrh.

U nizini su strmna žita i kukuruz; u brdovitom zemljištu, po visovima livade, raž i ovas. Najbolja pšenica rodi u Grapin Delu, Sivcu, Manastirskom Potoku i Žutoj Padini; kukuruz na Delu.

Seoska je utrina ponajviše na Tupižnici, gde ima i privatne.

Šume nema mnogo, jer je isečena. Seoske šume ima na Trećem Vrhu. Poglavito je bukva, grab, hrast, gorun i granica.

Tip sela.

Lasovo je potpuno zbijenog tipa. Podeljeno je u pet krajeva, koji su sasvim blizu jedno do drugoga. Krajevi su ovi: Potok, Bratinski Potok, Bugarska mala, Gornji kraj i Donji kraj. Kraj Potok je u potoku, Bratinski Potok u Bratinskom potoku, Bugarska mala na Lasovskom Delu, a Gornji i Donji kraj oko Lasovske reke, u gornjem i donjem kraju sela.

Najzbijeniji su Gornji i Donji kraj, osobito na desnoj strani rečnoj. Tu žive poglavito starinci. U ostalim krajevima, osobito Bugarskoj mali, i Bratinskom Potoku, kuće su nešto razređenije; tu su poglavito noviji doseljenici, naročito u Bugarskoj mali. Pojedinim krajevima daju se imena i po rodovima koji tuda žive: Sibinovci, Jankovci, Todorovci, Marinkovci itd.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

O postanku i zasnivanju sela ništa se ne priča, niti se što zna. Po svemu sudeći Lasovo spada u najstarija sela ovoga kraja. To se vidi i po to tome, što u njegovoj okolini nema nigde selišta. Stanovništvo mu je vrlo raznoliko, što se vidi po raznolikim slovima. Slave: sv. Nikolu, sv. Đorđa, sv. Alimpiju, sv. Vračeve, sv. Stevana, Mitrovdan, sv. Jovana itd.

Najstarije stanovništvo u selu slavi sv. Đorđa. Prvi su, vele, „pobili kolac“ ovde, t.j. zasnovali selo:

-Baba Staninci. To je danas najrazgranatije i najmnogobrojnije pleme. Ono zahvata sredinu sela i desnu stranu Lasovske reke. Pričaju da su se vrlo davno doselili iz Tetova. Grananjem iz ove su porodice postali

-Sibinovci i Jankovci. Drži se da su iz ove i:

-Zdravkovci, jer slave istu slavu a i imanja su im po pravilu u blizini Sibinovaca i Jankovaca.

Ćutuklije ili starinci su ovi rodovi:

-Baba Staninci, Burkovci, Miljkovci, Ilinci, Peškovci, Mijajlovci, Živaninci, Makinci, Milkinci, Milojkovci, Jocinci, Zdravkovci ili Zgurčinci, Markovca, Sibinovci, Jankovci, Žuržinci, Pavlovca, Vladislavci, Todorovci, Jovanovci, Stevanovci, Jankovci, Džunerci, Torlaci, Lisičovci, Marinkovci, Šumantrljinci, Rajkovci, Golubinci ili Jogranci, Borđinci ili Paunovci itd.

Svi slave sv. Đorđa. Svi su u sredini ili u najstarijim krajevima sela.

Ostalo je stanovništvo novijega porekla, dobeglo iz bliže ili dalje okoline od nasilja turskoga. Jer, valja imati na umu, Lasovo, pod planinom Tupižnicom, bilo je za vreme Turaka zbeg, a pomenuta planina puna hajduka. Docnije stanovništvo došlo je kao uljez ili prilep, domazet. Otprilike 2/5 stanovništva je docniji doseljenik. Doseljenici su ovi:

-Radovanovci. Stariji su doseljenici. Neki se njihov predak, po imenu Karavlah, doselio sa severa, pošto je morao pobeći od nasilja turskoga. Slave sv. Nikolu.

-Bugari su starinom, priča se, iz nišavskog sreza, odakle su došli u Repušnicu (Zaglavak). Tamo ubiju nekoga Turčina pa pobegnu u Paraćin, a odatle dobegnu ovde kao u sklonitije mesto pre od prilike 120 godina. Čine zaseban kraj Bugarsku malu. Slave Varvaru.

-Videnovci su iz porodice čuvenog Milisava Đorđevića, kneza ovome kraju iz prvoga srpskoga ustanka. Ova je porodica doseljena iz okoline Vučitrna (na Kosovu), iz Malog Kolašina, iz plemena nekoga Nikole Marijića, obor kneza sela Beloga Polja. Majka se Milisavljeva preudala u Gredetin. (u aleksisinačkom okrugu), a odatle dobegne Milisav sa svojim očuhom y Lasovo, u Crnu Reku, gde je docnije igrao znatnu ulogu pri oslobođenju ovoga kraja (Dragoljub K. Jovanović: Crna Reka. str. 49.).

-Džurdžinci ili Pavkovci su raniji doseljenici, ali se ne zna tačno odakle su. Slave sv. Vračeve.

-Belorečani su starinom iz G. Bele Reke (sreza Zaječarskoga). Dovela ih majka preudajom. Neki drže da im je „ćukovina“ oko Kule u Bugarskoj. Slave sv. Nikolu.

-Baba–Ružinci su iz Donje Sokolovice u srezu Zaglavskom. Slave Mitrov dan.

-Ćušinci su iz Donje Sokolovice takođe. Njihova je prvobitna postojbina u okolini manastira Dečana. Slave sv. Đorđa.

-Bučani su iz Bučja, u srezu Zaglavskom. Uljezi su. Slave sv. Nikolu.

-Sirenjarci su starinom iz Koželja, y srezu Timočkom. Slave sv. Nikolu i sv Đorđa.

-Vlainjini su starinom iz Grlišta, u srezu Zaječarskom. Slave sv. Nikolu.

-Paraćinci su iz Paraćina. Slave sv. Stevana.

-Marinovci su iz Marinovca u srezu Timočkom. Uljezi. Slave sv. Nikolu.

-Purčinci su iz isto imene porodice u Bučju, sreza Zaglavskog. Slave sv. Nikolu.

-Planiničani su iz Planinice, u srezu Boljevačkom. Slave sv. Stevana.

-Petrikinci su iz Grlišta, sreza Zaječarskoga. Uljezi. Slave sv. Đorđa.

-Baba-Miličinci su iz Koželja timočkoga. Slave sv. Đorđa.

-Markovci su iz Grlišta. Uljezi. Slave sv. Nikolu.

-Doselci ili Dalićevi su starinom iz Robiše u Bugarskoj. Slave sv. Aranđela.

-Maslarci su iz istoimene porodice u Ilinu sreza Boljevačkog. Slave sv. Nikolu.

-Milušinčani su iz Milušinaca u Svrljigu. Slave sv. Nikolu.

-Kovačevci su uljezi iz Lenovca Zaječarskoga. Slave sv. Aranđela.

-Karabašinci su iz Lokve u Zaglavku. Slave sv. Vračeve.

-Živkovci su doselci iz Grlišta zaječarskoga. Uljezi. Slave sv. Nikolu.

-Nedeljiči su iz istoimene porodice u Leskovcu, sreza Zaječarskoga. Zovu se i Velkovci. Slave Vračeve.

-Miletiči su iz Marinovca sreza Timočkoga. Uljezi. Slave sv. Nikolu.

-Zubetinčani su iz Zubetinaca, u srezu Zaglavskom. Slave sv. Đorđa.

-Savraćkovci su doseljenici iz Vrbovca, u srezu Boljevačkom. Slave sv. Alimpiju.

-Ljupkovci su uljezi iz G. B. Reke. Slave sv. Nikolu.

-Čukarci su iz zaglavskoga Bučja. Slave sv. Nikolu.

-Okolištani su iz svrljiškoga sela Okolištani. Slave sv. Nikolu.

-Moskovi su ostali od Moskova kad je ovuda prolazio. Slave sv. Aranđela.

-Drečinovci su uljezi iz Drečinovaca svrljiškoga. Slave sv. Đorđa.

-Smradljinci slave sv. Alimpija.

-Drenovčani su iz timočkoga Drenovca. Slave sv. Đorđa.

-Lukinci su uljezi. Slave sv. Nikolu.

-Grkinjinci su uljezi iz okoline. Slave sv. Jovana.

Starine.

U okolini Lasova nema mnogo starina. Ispod sela, u klisuri, nalaze se neke kuline, za koje se priča da ih je zidao „Latin“.

Crkvište Bogorodice nalazi se u istoimenom mestu, pored jednoga vrela. Priča se da je tu bila crkva, manastir, po kome je i potok jedan dobio ime Manastirski potok.

Južno od sela prolazio je oduvek drum, po čemu je jedno mesto i dobilo ime Preko–Drum.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“ u okviru Zbornika Timočke krajine  – Izdanje Beograd 1931. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.


Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top