Poreklo prezimena, Šetonje (Petrovac na Mlavi) Reviewed by Momizat on . Poreklo stanovništva sela Šetonje, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava, Homolje, Zvižd“ (Naselja – Poreklo Stanovništva – edicija Kor Poreklo stanovništva sela Šetonje, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava, Homolje, Zvižd“ (Naselja – Poreklo Stanovništva – edicija Kor Rating: 0
You Are Here: Home » Zavičaj - sela i gradovi » Poreklo prezimena, Šetonje (Petrovac na Mlavi)

Poreklo prezimena, Šetonje (Petrovac na Mlavi)

Poreklo stanovništva sela Šetonje, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava, Homolje, Zvižd“ (Naselja – Poreklo Stanovništva – edicija Koreni). Priredio saradnik Porekla, Zlatan Stević

Položaj sela
Kao parnik Ždrelu na levoj obali Mlave, jedva 10 minuta od ove daleko, nalazi se selo Šetonje, na jednoj prostranoj ravnici, koja je sa jugo-istočne strane oivičena brdima: Konjicom, Kijevačkom Glavicom, a preko ovih Ježevcem (723m) i Golom Glavom (660m); a prema severo-zapadu je otvorena i pruža se sve pored Mlave do njega ušća u Dunav.
Nu, iako je Šetonje u mlavskoj dolini, ipak nije izloženo poplavama, jer se nalazi iznad terase, koja se preko 12m iznad Mlave izdiže.
Izvora u samome selu ima vrlo malo. Nekoliko kladenaca, koji nemaju naročitih imena, daju seljacima izvorsku vodu, a svu ostalu potrebu podmiruju bunari – đermovi, kojih u selu ima veliki broj. Sa brda, koje pomenusmo, silaze potoci, čiji su izvori dosta jaki. Među ovima je najveći izvor upravo vrelo, Lisinskog Potoka. Ovo je izvorno kraj Šetonjske reke, koji se sastaje sa Ćovdinskom rekom i posle nose naziv Šetonjska Reka, koja se pošto obiđe selo, ulije u Mlavu; zatim izvor Meto-potoka koji se više sela u Mlavu uliva.
Nalazeći se u blizini klisure ovo selo nije nikad bez vetrova, zbog kojih u selu može da bude dosta hladno.
Zemlje i šume
Zemlja za obrađivanje je oko sela. Pojedini krajevi nose i različne nazive, kao: Leskova, Plandište, Gaj, Rudež, Slatina, Kladnja i Mlava. Svi ovi krajevi zasejani su žitom i kukuruzom, a od sela nisu više od pola sahata udaljeni.
Mnogo više mesta zauzima atar seoski u planini, gde su poglavito pašnjaci za stoku. Tamo su većinom i šume od listopadnog drveća, i to na mestima: Račinevici, Konjici, Ježevcu, Lisinskom Vrhu i Goloj Glavi. Pašnjaci i šume su udaljeni od sela skora 1 1/2 sahat.
Osim privatnih imanja u planini ima dosta i opštinske zemlje. Opštinska je na Ježevcu, Goloj Glavi i Lisinskom Vrhu. Ovo je više golet, pošumljena gde-gde čestarem, a i krupnim bukovim drvećem, a ima i prilično pašnjaka. Kako je ova zemlja postala opštinska, seljaci ne znaju.
Po rodnosti najbolji su krajevi u Gaju i pored Mlave, a koja je zemlja uvršćena u drugi red. Sve ostalo zemljište je slavo i ne donosi bogatu žetvu.
 
Tip sela
Šetonje je selo zbijeno. Kuće su njegove jedna blizu druge, poređane i grupisane tako, da obrazuju male. U selu imaju dva glavna kraja: jedan je Izvor, a drugi je Šetonje. Granica između ova dva kraja je jedan suvi potok, prozvan Mala Aluga, koji samo za vreme kiša ima vode. Šetonje  je desno, a Izvor levo od ovoga potoka.
U rasporedu kuća ogleda se pravilnost u tome, što se kuće zidaju pored puta, te otuda u ovome selu imamo dva glavna sokaka, koji se unakrst seku. I od jednog, i od drugog odvajaju se sporedni sokačići, koji dele manje male jednu od druge. Onamo, gde se ulice seku, na sredini sela, nalazi se mehana, dućan i sudnica; a škola i crkva nahode se na kraju sela sa jedne i sa druge stane duž seoske ulice, koja je ujedno put iz ovoga sela u Veliko Laola i Petrovac.
U selu imaju svega 294 kuće sa 405 poreskih glava. Od tih kuća u Izvoru si 124, a u Šetonju 170 kuća.
U selu su ove porodice:
Janjići (18 kuća) iz Janjeva u staroj Srbiji, slave Sv. Nikolu.
Gačići (20) iz  Negotinske Krajine, slave Sv. Jovana.
Sapundžići (18) iz Krupaje u Homolju, slave Sv. Nikolu.
Mišići (19) iz Stare Srbije, slave Sv. Nikolu.
Novakovići (4) iz Šumadije, slave Verižice.
Stepanovići (10) iz Resave, slave Sv. Nikolu
Vidići (4) iz Šumadije, slave Sv. Nikolu.
Mirkovići (10) iz Negotinske Krajine, slave Sv. Jovana
Stojići (4) iz Negotinske Krajine, slave Sv. Aranđela
Manojlovići (4) iz Negotinske Krajine, slave Đurđicu.
Stojanovići (4) iz Negotinske Krajine, slave Sv. Đurđa
Rajići (5) iz  Negotinske Krajine, slave  Sv. Nikolu
Vlajići (9) iz  Negotinske Krajine, slave Sv. Nikolu
Savići (10) iz  Negotinske Krajine, slave Sv. Jovana
Bujdići 6) iz  Negotinske Krajine, slave Sv. Todora
Sipići (2) iz  Negotinske Krajine, slave Sv. Jovana
Jevtići (3) iz  Negotinske Krajine, slave Vavedenje
Colići (5) iz  Negotinske Krajine, slave  Sv Nikolu
Paraćinci (9) iz Morave, slave Đurđicu.
Sve ostale porodice su u Izvoru:
Gajići (14) iz  Negotinske Krajine, slave Sv. Đurđa.
Ključarevići (10) iz Krupaje u Homolju, slave Sv. Aranđela.
Stojanovići (3) iz Krupaje u Homolju, slave Đurđicu.
Korunovići (5) iz Krupaje u Homolju, slave Đurđicu.
Bučkari (9) iz  Negotinske  Krajine, slave Đurđicu.
Živanovići (16) iz Negotinske  Krajine, slave Sv. Nikolu.
Aćimovići (6) iz Negotinske  Krajine, slave Sv. Nikolu.
Tutorovići (6) iz Negotinske  Krajine, slave Sv. Jovana
Lukići (5) iz Negotinske  Krajine, slave Sv. Luku
Ševići (5) iz Negotinske  Krajine, slave Đurđicu.
Marići (3) iz Negotinske  Krajine, slave Sv. Nikolu.
Golušići (2) iz  Negotinske  Krajine, slave Sv. Jovana.
Buđini (3) iz  Negotinske  Krajine, slave Đurđicu.
Đorđevići (2) iz  Negotinske  Krajine, slave Đurđevdan.
Rajići (4) iz Negotinske  Krajine, slave Sv. Nikolu.
Paraćinci (3) iz Morave, slave Đurđicu.
Mišići (4) iz  Negotinske  Krajine, slave Đurđicu.
Čajići (3) iz Suve Reke, slave Sv. Nikolu.
Tucići (2) iz Homolja, slave Sv. Nikolu
Kopčevići (1) iz Stare Srbije, slave Sv. Nikolu
Mladenovići (2) iz  Negotinske  Krajine, slave Sv. Jovana
Grujići (2) iz Vlaške, slave Sv. Aranđela.
Karabaši (6) iz Vlaške, slave Đurđicu.
Glišići (1) iz Vlaške, slave Sv. Jovana
Vlačići (2) iz Vlaške, slave Sv. Nikolu.
Apostolović (3) iz  Negotinske  Krajine, slave Sv. Jovana
Sapundžići (3) iz Homolja, slave Sv. Nikolu.
Iz ovoga se vidi da je selo više rasle doseljavanjem, nego priraštajem. Ovo svedoči veliki broj novijih  porodica, a manji broj starih.
U Šetonju ima i šest ciganskih kuća, koje su sve skoro doseljene. Oni su svi kovači, a nastanjeni su ovako: u Izvoru: Živkovići 3 kuće – doseljeni iz Resave i slave Petkovicu. I u Šetonju tri kuće Lilića, takođe iz Resave, slave Sv. Nikolu.
Priče i tumačenje o imenu sela
O imenu sela Šetonja prostoji priča kako je knez Lara često silazio iz svoga grada Šetača  na Vukanu na ovo mesto i provodio vreme u šetnji i lovu. Zbog toga je mesto dobilo ime Šetonje.
Osnivanje sela
U izveštaju Maksima Radkovića iz 1733 god. pominje se da je Šetonje imalo 14 srpskih domova. Međutim o osnivanju sela pričanje seljaka dopiru do onoga vremena kada je selu bilo 3-4 kuće. Najstarije porodice što osnovaše selo Šetonje jesu: Janjići i Gagići, čiji čukundedovi dođoše dođođe iz Stare Srbije, iz okoline Janjeva. Uzrok koji ih je od tuda pokrenuo ne imeju seljaci da kažu. Oni se isprva nastaniše na mestu gde su današnji šetonjski vinogradi. Ovo mestu zovu sada Prnjavor, valjda zato što je to zbilja bio manastirski prnjavor. Ovo je moglo biti krajem XVII ili u prvoj deceniji XVIII veka. Odmah za njima dođoše porodice: Milići, Sapundžići Gajići i Ključarevići. Prve porodice nastanjuju se u Šetonju, a ove druge malo niže od ovih, bliže Mlavi, oko izvora zbog čega i prozovu ovo mesto Izvar. Tada nije bilo više od 3 kuće u Izvaru, a 4 u Šetonju.
Ove porodice su dugo živele same i odvojeno, dok ne počeše dolaziti i ostale porodice i i to u prvoj polovini 18. stoleća (ovo se da zaključiti po tome, što su ovde došli paradedovi doseljenih porodica, čiji su predstavnici sadastari do 60 god.) 
 
Prvo dođoše Novakovići i nastaniše se blizu Janjića, a za njima Stepanovići, pa Vidići. Mišići su došli kao majstori, a one dve druge porodice u nameri da kupe što više zemlje. Zanjima dolaze ove porodice i Krajine: Mirkovići, Manojlovići, Colići, Stojanovići, Stojići, Bujdići, Vlajići, Savići, Jevtići, Sišići, Rajići i Paraćinci iz Morave. One su dolazile onim redom, kao sto ih u pregledu nabrojasmo i nastaniše se oko onih prvih porodica u Šetonju i Izvaru.
U isto vreme dolaze i one porodice, što se oko Izvora nastaniše. Tako u prvoj polovini XVIII stoleća dođoše Stojanovići (čiji je predstavnik – Stojan – najstariji čovek u selu), pa Ključarevići i Korunovići. Ove porodice pobegoše iz krša i dođoše ovamo u pitomije zemljište. Za njima dolaze iz N. Krajine i nastanjuju se u Izvaru i to tek pri kraju XVIII stoleća ove porodice: Živanovići, Bučarki, Aćimovići, Golušići, Čajići, Apostolovići, Marići, Bubini, Đorđevići, Lukići i Ševići. Većina ovih dođe u ove krajeve, koji behu naseljeni, po pozovu svojih rođaka, da za male pare dobiju dosta imanja. Možda je bilo i drugih uzroka njihovu doseljavanju, ali o tome se ništa ne priča.
Za vreme ustanka dođoše Mladenovići, Glišići, Rajići i Grjujići; koji potražiše zaštite ovde od turskih nasilja, i nastaniše se u Izvaru.
Sela se beše već namnožila tako, da u svakome beše po 30-40 kuća. Nu, turska najezda nije ni njih poštedela i oni napuštaju selo, bežeći ispred Turaka, povlače se u planinu između Konjice i Ježevca. Mesto ovo i sada zovu Zbeg. Vraćajući se iz Zbega, ove porodice dolaze opet na svoja stara mesta. Sada dolaze i Tucići i nastanjuju se u Izvoru. Za njima dolaz i ostale porodice kao Kopčevići, Karabaši i Vlačići i druge iz pregleda, koja se prvo nastanjuju u Ždrelu, a posle prelaze ovamo. Ženidbom i razdeljavanjem ove su se porodice docnije pomešale, pa su neki prešli iz jednog sela u drugo.
Nu, po naredbi Kenza Miloša,kako seljaci kažu, Izvor i Šetonje spoje u jedno selo i dobiju opšte ime Šetonje, i presele se na današnje mesto. a stara mesta ostanu kao selišta. Nu, njihovo spajanje još nije potpuno izvršeno. Još i sada postoje imena Izvor i Šetonje. Tako, kada seljak iz jednoga kraja idu u drugi, on seli: „Idem u Izvor“, ako je iz Šetonja. I obratno. Osim toga, ova dva kraja seoska imaju još zasebne zavetine. Tako, u Šetonju je zavetina o Sv. Nikoli mladom, a u Izvoru o Spasovu dne, kada jedni idu kod drugih u goste.
U toku vremena izjednačiše se doseljenici ovih dvaju sela, i to kako u govoru, tako i u nošnji, i u običajima, te tako sada nema nikakve razlike među njima. Oni govore srpski, a nose se kao Srbi seljaci u Moravi.
Starine, selišta, groblja i dr
Napred smo pomenuli da selo nije uvek bilo na današnjem mestu, već da je naredbom vlasti sastavljeno iz dva sela. Na mestima, gde su bila stara sela, sada su njima i vinogradi, a seljaci ih zovu selištima, i to ono, gde su vinogradi – Selište u Prnjavoru, a ono gde su njima i livade – Selište u Izvoru. Osim pomenutih selišta u ataru sela Šetonja, na mestu Vrbovcu, nalaze se ostaci nakadašnjaga staroga naselja, kao što su: crepovi četvrtastoga posuđa, četvrtaste cigle i stari novci. Tuda je vodio i nekadašnji put, koji je iz Velikog Laola išao reko Vrbovca na Orepak, pa na Crvenjačko Polje u Ćovdin.
Staroga groblja ima u selištu na-više sela, gde su vinogradi. U njemu je bilo kamenova bez natpisa, ali ih sada nema.
Zanimanje stanovništva
Seljaci se zanimaju podjednako stočarstvom i zemljoradnjom. Zemlju obrađuju po dolinama oko reka, ali stoku čuvaju po planinama.
IZVOR: Prema knjizi „Mlava, Homolje, Zvižd“ (Naselja – Poreklo Stanovništva – edicija Koreni). Priredio saradnik PoreklaZlatan Stević

Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top