Srbi i turska genetika

16. jun 2018.

komentara: 4

PIŠE: Aleksandar Nevski

U mnogih Srba postoji uvriježeno mišljenje da je srpski narod genetski veoma blizak turskome narodu. Takve tvrdnje čujah desetinama, ako ne i stotinama puta od raznih ljudi, poput čuvene „Turci su nas pravili petsto godina“. Ovakvo mišljenje se objašnjava viševjekovnim ropstvom pod Turcima i naročito takozvanim „pravom prve bračne noći“.

Ranije ovakve stavove zastupahu i pojedini Hrvati, nenaklonjeni srpskome narodu, dok su danas pojedinci muslimanske vjeroispovjesti i našega jezika glavni zastupnici stava da su „Srbi genetski Turci“.
Pogledajte malo po mreži, gdje god se pojavi pogodna tema i nađu sagovornici Srbi i Muslimani počinju uzajamne optužbe da su oni drugi „Turci“. Evo na primjer šta se veli za Srbe: „Sloveni duhom, Turci genotipom…“ ili „pa čovječe vi srbi ste veći turčini od turaka… trebaš se ponosit time da ti je nekog dedu napravio turski beg.“ Ovakvih i sličnih pisanija na mreži ima na stotine, kao i obratnih, gdje Srbi Muslimane nazivaju Turcima.

Miješanja sa Turcima je svakako bilo; nemoguće je da Turci tokom svojega boravka nijesu ostavili nikakva traga u genetici balkanskih naroda. Pitanje je samo u kojoj mjeri, značajnoj, ili ne. Najbolji način da se utvrdi pravo činjenično stanje, šta je istina u svem tom su genetska istraživanja i primjena matematike na ih nalaze. Ona mogu dati mnogo bolji odgovor od jalovih prepucavanja, nadgornjavanja i vrijeđanja na mreži.

Prvi način poređenja srpske i turske genetike se može izvesti preko muških loza, odnosno preko Y hromozoma, koji se prenosi sa oca na sina. Ako su Turci znatnije uticali na srpsku genetiku, to su činili preko muških loza, a ne preko ženskih. Koji bi Turčin bio dao svoju kćer hrišćanskome kmetu i bjedniku, nevjerniku i zakonskome građaninu drugoga reda? Koji pri tom ne smije jahati konja niti posjedovati oružje i mora ustati u prisustvu Turčina, i skloniti mu se s puta, ako se susretnu. Ukoliko su „pravo prve bračne noći“ i slična nasilja nad srpskima ženama zaista znatno uticala na srpsku genetiku, trebala bi se očekivati znatna sličnost u učešću Y-haploskupina u Srba i Turaka. Jer bi onda „Srbi“ kojima bi pravi očevi bili Turci morali pripadati haploskupinama svojih bioloških očeva, kao i njihovi današnji potomci po muškoj lozi.

Evo uporednih podataka rasporeda haploskupina u Srba, Turaka i Italijana sa stranice Eupedije (http://www.eupedia.com/europe/european_y-dna_haplogroups.shtml):

eupedia

Vidimo da je sastav haploskupina u Srba i Turaka veoma različit. Najčešća muška loza u Srba I2a je u Turaka vrlo slabo zastupljena. Raskorak u učestalosti vidimo i u drugih loza, recimo kod I1 i kod G-a, zatim kod loza J1 i J2.

Neko bi mogao reći da ipak postoje velika preklapanja Srba i Turaka u učestalostih pojedinih loza, recimo da je u Srba R1b 8% a u Turaka 16%. Kada se sva ovakva preklapanja saberu, dobija se:
1 + 4 + 0.5 + 7.5 + 8 + 2 + 8 + 0.5 + 11 + 1 + 1.5 + 2 = 47%
47% nije mali broj, ali se ipak mora reći da recimo turski R1b ne mora biti isti kao srpski R1b, odnosno da srpski ne mora biti „potomak“ turskoga. Još nešto, ako na isti način saberemo preklapanja Italijana i Turaka, dobija se 1 + 3 + 0.5 + 4 + 16 + 9 + 15.5 + 3 + 11 + 2.5 = 65.5%, što je daleko više nego preklapanje Srba sa Turcima! A turske vojske i vladavine u Italiji nije bilo, ako se izuzme tursko privremeno osvajanje Otranta i pljačkanje još nekolikih južnoitalijanskih priobalnih gradova 1480. godine.

Ipak, mi sada ne možemo pouzdano tvrditi da recimo, svi srpski pripadnici loze N ne potiču od turskih pripadnika iste loze. To ne možemo nepobitno tvrditi dok ne utvrdimo tačnije grane i podgrane raznih loza kojih ima u značajnom postotku i u Srba i u Turaka. Tako da se samim poređenjem muških loza (bez dubljega poznavanja grana i podgrana istih) ne može potvrditi ili opovrgnuti veći genetski uticaj Turaka na Srbe preko „prava prve bračne noći“. Ono što je do sada utvrđeno od ogranaka raznih muških loza nije pokazalo povezanost sa Turcima, mada se ne može isključiti mogućnost nalaženja haplotipova koji sa njima imaju veze.

Za bolje poređenje nam je potreban drugačiji, opštiji pristup, pristup preko opšte genetike, koja se nalazi na preostale 22 dvojke ljudskih hromozoma, koje se nasljeđuju od svih predaka, i muških i ženskih. Naime, već nekoliko godina se rade ispitivanja koja čitaju vrijednosti na tačno utvrđenih mjestah (koja se nazivaju SNP-ovi) na svih hromozomah. Tako se u FTDNA radi ispitivanje koje daje vrijednosti na oko 700 hiljada mjesta. Njihovim upoređivanjem se može dobiti mnogo jasnija slika o srodstvu ili nesrodstvu pojedinih naroda i stanovništava nego što se to može postići poređenjem muških loza.

Takva poređenja se vrše na više mjesta na internetu, sada postoje tri poduhvata koja se bave poređenjem genetike evropskih (i ne samo evropskih) naroda. Poređenje se vrši parče po parče svakoga hromozoma, utvrđuje se kojemu uzornome stanovništvu je najbliže. Za različite skupove uzornih stanovništava postoje različiti računači. Evo primjera, računač pod nazivom „world 13“ sa poduhvata „Dodekad“ (http://dodecad.blogspot.com/), kojega odabrah zato što tu imam prosjek šestorih Srba:
Tu su, između ostalih, uzorna stanovništva iz oblasti: „Sredozemlje, Sjeverna Evropa, Jugozapadna Azija, Zapadna Azija“ i još nekolika dalja od Evrope, koja nijesu značajna za naše poređenje.
To se vidi na tablici:

dodecad

Kao što vidimo, po ovom računaču je u Srba najzastupljenija genetika Sjeverne Evrope (44.4%) dok je iste u Turaka samo 8.3%. U Rusa ona iznosi čak 70.5%, dok je u Nijemaca 59.2%, a u Italijana iz Srednje Italije samo 22.2%.
U Turaka je najzastupljenija genetika Zapadne Azije (40.1%) dok je ista u Srba 15%, u Srednjih Italijana 20.5%, a u Nijemaca 7.3%. I na ovom primjeru se vidi da su Italijani genetski bliži Turkom nego li mi, iako oni tamo nijesu primjenjivali „pravo prve bračne noći“!
Ovakvih računača ima na mreži nekoliko desetina, sa raznima uzornima stanovništvima. I svuda je u Srba najzastupljenija genetika Sjeverne Evrope (koja se ponegdje pojavljuje i pod imenom Atlantik-Baltik), dok je u Turaka najzastupljenija genetika Zapadne Azije, odnosno Kavkaza.
Navešću još jedan primjer, računač „weac2“, sa slikovitim prikazom ishoda Srba, Turaka, Sjevernih Italijana i još nekih naroda (za poređenje):

tabela, nevski, 3

Ovdje se vidi da su po ovom računaču i Sjeverni Italijani genetski bliži Turkom nego li Srbi.

A sada prelazimo na sasvim drugačiji postupak poređenja genetike raznih stanovništava. Statističkim postupkom koji se naziva „Proučavanje glavnih sastojaka“ (engl. PCA – Principal component analysis) se određuju takozvane glavne ose raznolikosti. Neću ulaziti u objašnjavanje šta one tačno predstavljaju niti kako se računaju, jer bi nas to previše skrenulo sa predmeta članka. Glavne ose su pogodne jer mogu slikovito prikazati međusobne odnose raznih stanovništava, izvukavši iz ogromnih skupova podataka ono što je bitno i razlučivši ga od šuma.

grafika, nevski, 1

grafika, nevski, 2

Na prvoj slici se vide zajedno ose 1 i 2 a na drugoj ose 1 i 3. Tu se vidi da su Srbi (označeni bijelom strelicom), dosta daleko od Turaka (označenih ljubičastom strelicom). Srbi su u okruženju evropskih naroda, dok su Turci u blizini drugih Bliskoistočnjaka. I ovdje je, kao i svugdje drugdje, vidljivo da su Srednji Italijani (Toskanci) bliži Turkom nego mi. Na raspolaganju za ovaj proračun imah četiri srpska uzorka, dok Turke predstavljahu 19 turskih uzoraka iz Zbirke genetičara Behara. Svi oni su iz središnjega dijela Turske, iz oblasti Kapadokije. Beharov izbor Kapadokije za uzimanje turskih uzoraka je odličan, pošto su Turci tamo znatno manje pomiješani sa muslimanskima doseljenicima sa Balkana i drugih zemalja islamskoga svijeta. Na taj način imamo znatno izvornije Turke nego da su uzimani na primjer iz Istambula. Ishodi ispitivanja bi bili sasvim drugačiji i netačniji da smo srpske ishode poredili sa nekim kome je baba iz Bosne ili iz Novoga Pazara.

Gornje slike su odlične da se uoči genetska razlika između Marokanaca i Španaca, koje poput Srba već dugo bije glas da su se navodno mnogo miješali sa svojima islamskima zavojevačima, koji su u Španiji boravili ne petsto, nego čak 781-u godinu (od 711 do 1492)!

Takođe, postoji računski postupak kojim se može utvrditi gdje se zadati genetski uzorak nalazi u odnosu na genetike dvaju (ili triju) zadatih naroda. To možemo, na primjer, upotrijebiti da vidimo gdje se dostupni uzorci Srba nalaze između Francuza i Turaka. Ubacivši u proračun jedan od srpskih uzoraka u mojem posjedu dobijam:

Francuzi 89.12% – Turci 10.88%, procjena odstupanja = 3.05
Ako za istoga Srbina upotrijebim Orkadijce i Saudijce, dobijam: Orkadijci 85.69% – Saudijci 14.31%, procjena odstupanja = 3.75. Orkadijci su stanovnici Orknijskih Ostrva, sjeverno od Škotske, i predstavljaju mješavinu Kelta i Skandinavaca. Često se koriste u genetskih istraživanjih kao uzorno stanovništvo Sjeverozapadne Evrope.
Evo još nekoliko dvojaka i trojaka, gdje se Srbi dobro uklapaju (imaju malu procjenu odstupanja).

Orkadijci 80.75% – Druzi 19.25%, procjena odstupanja = 0.43
Francuzi 89.31% – Adigejci 10.69%, procjena odstupanja = 1.56
Francuzi 90.92% – Iranci 9.08%, procjena odstupanja = 2.91
Orkadijci 82.67% – Palestinci 17.33%, procjena odstupanja = 3.44
Francuzi 94.59% – Palestinci 5.41%, procjena odstupanja = 5.52

Evi i primjera gdje se Srbi vrlo teško uklapaju: Finci-Turci (M=42.69%, y=0.577, procjena odstupanja = 26.66 (dosta visoka). To jednostavno znači da se srpska genetika ne može predstaviti kao mješavina Finaca i Turaka.

Evo i nekolikih trojaka, svih sa niskom procjenom odstupanja:

Bjelorusi 47.34% – Franc. Baski 31.86% – Jermeni 20.80%, procjena odstupanja = 1.552
Orkadijci 81.47% – Jermeni 12.46% – Saudijci 6.07%, procjena odstupanja = 1.694
Litvanci 56.06% – Sardinijci 23.61% – Jermeni 20.33%, procjena odstupanja = 2.689
Britanci (Kornvol) 66.46% – Kiprani 21.27% – Litvanci 12.27%, procjena odstupanja = 3.403
Mađari 76.75% – Toskanci 21.91% – Turci 1.34%, procjena odstupanja = 3.426
Bjelorusi 49.57% – Toskanci 49.33% – Gruzini 1.10%, procjena odstupanja = 3.467
Mađari 46.11% – Francuzi 45.80% – Jermeni 8.09%, procjena odstupanja = 3.477
Toskanci 48.51% – Bjelorusi 31.80% – Ukrainci 19.68%, procjena odstupanja = 3.556
Orkadijci 60.90% – Toskanci 35.46% – Iranci 3.65%, procjena odstupanja = 5.067

Mislim da su gornji primjeri dovoljni da se stekne jasniji uvid o položaju srpske genetike u odnosu na genetike drugih evropskih naroda.

Kome prethodna poređenja srpske i turske genetike nijesu dovoljna, evo još jednoga pristupa. Pokušah utvrditi prosječan broj zajedničkih odsječaka na hromozomah između Srba i drugih naroda. Zajednički odsječci, ukoliko su veće dužine, obično predstavljaju genetske podatke koji su naslijeđeni od zajedničkoga pretka. Što je odsječak duži, to je vjerovatnije da je predak živio skorije.
Zajedničkih odsječaka većih od 10 centimorgana (cM – jedinica za dužinu ih) nijesam našao, čak ni između samih Srba međusobno. Da ih je bilo, oni bi vjerovatno predstavljali zajedničke pretke u posljednjih 500 godina.
Evo šta nađoh od odsječaka dužine od 4 do 10 cM (koji bi najvjerovatnije trebali poticati od zajedničkoga pretka starosti od 500 do 1500 godina):

Prosječan broj zajedničkih odsječaka, prosječna dužina u cM.
Srbi – Srbi 4.00 4.95 cM
Rumuni – Srbi 2.50 5.15 cM
Bugari – Srbi 2.47 4.89 cM
Mađari – Srbi 2.30 4.78 cM
Rusi – Srbi 2.27 5.00 cM
Bjelorusi – Srbi 2.26 4.66 cM
Ukrainci – Srbi 2.00 4.76 cM
Toskanci – Srbi 1.80 4.67 cM
Francuzi – Srbi 1.57 4.70 cM
Orkadijci – Srbi 1.57 4.89 cM
Sjev Italijani – Srbi 1.37 4.98 cM
Turci – Srbi 1.09 4.92 cM
Čečeni – Srbi 1.03 4.62 cM
Kiprani – Srbi 0.97 4.67 cM
Jermeni – Srbi 0.97 5.01 cM
Gruzini – Srbi 0.87 4.70 cM
Saudijci – Srbi 0.87 4.51 cM

Turci – Turci 1.25 4.92 cM
Bugari – Turci 1.22 4.80 cM
Rumuni – Turci 1.19 4.77 cM
Orkadijci – Turci 1.13 4.71 cM
Čečeni – Turci 1.12 4.75 cM
Toskanci – Turci 1.09 4.67 cM
Mađari – Turci 1.09 4.64 cM
Srbi – Turci 1.09 4.92 cM
Kiprani – Turci 1.08 4.76 cM
Gruzini – Turci 1.08 4.72 cM
Jermeni – Turci 1.08 4.81 cM
Ukrainci – Turci 1.07 4.77 cM
Bjelorusi – Turci 1.06 4.76 cM
Sjev Italijani – Turci 1.05 4.86 cM
Rusi – Turci 1.00 4.59 cM
Francuzi – Turci 0.96 4.75 cM
Saudijci – Turci 0.70 4.73 cM

Kao što se iz priloženoga vidi, nema potvrde bilo kakve naročite bliskosti Srba i Turaka ni po ovom mjerilu.
Ovaj postupak određivanja zajedničkih djelova hromozoma je napravljen na brzinu, za svega oko dan vremena, i nije uporediv sa sličnima radovima činjenima u svijetu, za koje vjerujem da su rađeni savršenijima i boljima postupcima od ovoga. Uz to je rađen na manjem broju SNP-ova, oko 292 hiljade, pošto je samo toliko zajedničko za uzorke iz različitih zbiraka, što može dovesti do značajnoga broja lažnih zajedničkih odsječaka.

Što se tiče takozvanoga „prava prve bračne noći“, među Srbima glavnoga uzroka za vjerovanje da su „Srbi genetski Turci“, ono nikada nije bilo zakonsko pravo bilo kojega turskoga zemljoposjednika ili oblastna gospodara. Ovakvih nasilništava i obesti (protivnih tadašnjemu turskome zakonu) je svakako bilo, ali je opet pitanje u kojoj mjeri. Uz to, srpski kmetovi su odlično znali kako nastaju djeca, ma koliko da su bili nepismeni i prosti. I znali su isto tako kako se riješiti djece za koju nijesu bili sigurni da su njihova. Više puta slušah stare ljude koji mi kazivahu predanja iz turskoga vremena o sudbini takve novorođenčadi.

Na kraju bih se osvrnuo na tvrdnje da su Srbi pod Turcima bili 500 godina. To nije tačno čak ni za najjužniji veći grad u Srbiji, Vranje, koje ne mogaše biti duže od 489 godina, čak i ako uzmemo da je turska vlast nad njim uspostavljena odmah po Kosovskoj bici (a nije). Sjeverni dijelovi Srbije do Save i Dunava (sa Šumadijom i velikim Pomoravljem) nijesu bili pod Turcima ni 350 godina, jer su pod tursku vlast pali tek padom Smedereva 1459 godine. A bez Turaka je ova oblast bila i od 1718 do 1739, kada je bila pod vlašću Austrije. Beograd pod Turcima nije bio ni 300 godina, jer je pao pod Turke tek 1521.

AUTOR: Aleksandar Nevski

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. Osmansko Carstvo, koje se u narodu nazivalo “Turska”, je bilo multinacionalno. Može se uporediti sa današnjom EU. U srednjem veku nije postojala nacija turaka. Neki su bili seldžuci, neki turmeni, koji i danas postoje kao nacije. Većina ljudi u današnjoj Turskoj su asirijci, aramejci, grci, kurdi itd. Tek posle 1. svetskog rata su počeli da se trude da stvore tursku naciju, verovatno po nalogu Britanije, koja je okupirala sve teritorije Osmanskog Carstva i dan danas tamo dominira…

  2. I tako

    Tzv “pravo prve bračne noći” nikad nije postojalo u islamu, kao ni u pravoslavlju, prrotestantizmu, budizmu, talmudskom, judaizmu, hinduizmu isl. Imalo ga je samo nekoliko rimokatoličkih teritorija i zato naziv i jeste na latinskom (primae noctis ius).

    Ono je ostatak primitivne svesti Mediteranaca da je defloracija opasna po defloratora (zbog najčešće, premda ne i uvek nešto krvi od naprslog himena) i da je najbolje da je izvrši “božanstvo” tj “božanski zamenik” u hramu.

    O tome ima zapisa od grčkih mitova preko rimskih do Tamare u judaizmu. Gde su god rasle masline, tako se verovalo.

    Onda su neki talijanski plemići u ranom Srednjem veku to perfidno zloupotrebili da postanu očevi svojih sebara u sledećim generacijama, podmećući svojim savremenicima sebrima svoje mlade kao kukavica jaje.

    A rimoaktolička crkva se prvo borila protiv toga ali je na kraju popustila, budući pragmatična, kakva jeste. Međutim nije se nikad proširilo, u pravnom smislu. Naravno, u praksi je bilo svega, zloupotreba, silovanja, ubijanja… Ali nije bio IUS.

    Što se tiče islama, isto važi: zakon je dozvoljavao ozimanje žena nepokorenih, ali nikako onih koji plaćaju džizju. Štaviše propisivao je kažnjavanje onih koji nasrću na žene lica koja plaćaju džizju. Ali taj zakon je možda mogao da se sprovede u Carigradu i sličnim velikim gradovima. Zabiti su uvek bile to što jesu: vuko**bine u kojima nema zakona i pravde.

    • Saša

      “Zabiti su uvek bile to što jesu: vuko**bine u kojima nema zakona i pravde.”
      To je tačno, ali, u ovom slučaju nije moralo da ima posledice.
      Naime, u vuko**binama je upravnik imao manje kontrole iz centra i mogao je da više da odstupa od pravila i bude obesniji. Ali, ne u svemu. U takvim krajinama bi poneko običajno pravilo podređenih bilo jače od onih spoljašnjih, nametnutih. Ako se ono ticalo, na primer, žena, moralo je da se poštuje, jer bi posledice mogle da budu ozbiljne ako se prekrši.