Nikola Njeguš – Srbin koji je 1911. pucao u Bečkom parlamentu Reviewed by Momizat on . Autor: Slobodan Zrnić Nikola Njeguš (1886-1915) bio je Srbin iz Šibenika, vatreni socijalista, koji je 1911. godine pucao na austrougarskog ministra pravde Hohen Autor: Slobodan Zrnić Nikola Njeguš (1886-1915) bio je Srbin iz Šibenika, vatreni socijalista, koji je 1911. godine pucao na austrougarskog ministra pravde Hohen Rating: 0
You Are Here: Home » Info » Zanimljivosti » Nikola Njeguš – Srbin koji je 1911. pucao u Bečkom parlamentu

Nikola Njeguš – Srbin koji je 1911. pucao u Bečkom parlamentu

Autor: Slobodan Zrnić

Nikola Njeguš (1886-1915) bio je Srbin iz Šibenika, vatreni socijalista, koji je 1911. godine pucao na austrougarskog ministra pravde Hohenburgera, usred Bečkog parlamenta. Već ranije je hapšen zbog socijalističke propagande i nasilnih postupaka u cilju ostvarivanja svojih ideja. Ispisao se iz pravoslavne crkve, nazvavši sebe „bezvjercem“, a umro je u tamnici, ne dočekavši slobodu. Njegovo ime je za vrijeme SFR Jugoslavije nosila jedna ulica u Šibeniku.

Drniški Njeguši

Njeguši su ugledna srpska porodica iz Drniša. Doselili su iz Crne Gore, zajedno sa Petranovićima, Petričevićima i drugim poznatim porodicama (prema jednom izvoru 1722. godine). Nikolin djed Todor Njeguš Jovanov, doselio je iz Drniša u Šibenik, kada mu je brat Nikanor tu ostavio kuću, jer je postao crnogorski vladika za vrijeme vladavine knjaza Danila. Nikanor Ivanović Njeguš (1825-1894) obavljao je funkciju mitropolita crnogorsko-brdskog dvije godine (1858-1860), a onda ga je knjaz Nikola protjerao u Rusiju. Neofit Njeguš (1823-1900), treći brat, rođen kao Nikola, bio je jeromonah i služio je jedno vrijeme u manastiru Krka. Obavljao je i funkciju drniškog paroha.

Todor Njeguš se u Šibeniku oženio 1858. godine i dobio Jovana, Nikolinog oca. Jovan je bio trgovac i držao je krčmu „Andemo dal Jovo“. Sa Marijom Kovačević je imao petnaestoro djece u šesnaest godina braka. Često je pucao iz pištolja u aloholisanom stanju, uobičajenom za njega, a umro je kada je Nikola imao samo 12 godina. Bio je strog prema djeci. Nikolin stariji brat Petar (1881-1942) je takođe učestvovao u radničkim pokretima.

Život i političko angažovanje Nikole Njeguša

Nikola Njeguš je još kao mali izučavao stolarski zanat u Ugarskoj, a potom je pošao u vojnu službu, tokom koje je čitao socijalističke novine i postao vatreni socijalista. Kao vojnik se jednom prilikom pridružio demonstracijama u Splitu i vikao: „Živio socijalizam“! Zbog toga je zatvoren na 21 dan. Kasnije je postao član Socijalističke partije.

Njeguš je 1907. godine osuđen na mjesec dana teške tamnice, zbog napada na dr Ivu Krstelja, načelnika grada Šibenika. Kada se 24. aprila te godine, zajedno sa svojim prijateljima, Njeguš vraćao sa nekog izleta i ugledao Krstelja na obali, počeo ga je žestoko psovati, upućujući mu pritom i prijetnje. Izašao je iz kočije i potrčao za načelnikom, hvatajući se za džep, što je izazvalo sumnje da ima oružje. Načelnik Krstelj je bio dosta daleko, a jedan od Njeguševih prijatelja je intervenisao i zaustavio ga.

Osuđivan je i zbog dijeljenja socijalističkih spisa i širenja propagande. Takođe je bio dopisnik socijalističkih novina. Često je odlazio iz Šibenika i boravio u Hrvatskoj i Srbiji. Održavao je bliske odnose sa Ilijom Ivkovićem iz Šibenika, jednom od aktera Bombaške afere u Crnoj Gori 1907. godine, kada je pokušan atentat na knjaza Nikolu.

Napravio je presedan svojim ispisivanjem iz pravoslavne crkve 1910. godine, što je zapisano u matičnoj knjizi rođenih. Postao je bezvjerac. To je bio jedinstven slučaj da se neko ispiše iz pravoslavlja, a pritom ne pređe u drugu vjeru, pogotovo imajući u vidu da su njegovi rođaci bili ugledni sveštenici.

Pucnjava u Bečkom parlamentu

Pucnjavi u Bečkom parlamentu 5. oktobra 2011. godine, prethodio je masovan protest (17. septembra) u Beču, zbog izrazitog poskupljenja osnovnih životnih namirnica. Na ulice je izašlo oko 36. 000 demonstranata predvođenih Socijaldemokratskom partijom. Miting se pretvorio u oružani sukob i četvoro ljudi je stradalo, dok su mnogi radnici uhapšeni i osuđeni. Vijest o ovom događaju je uzrujala Nikolu Njeguša. On je nekoliko dana boravio u Splitu, gdje je i nabavio pištolj, a zatim je otputovao u Zadar i Trst i na kraju u Beč. Ulaznicu za parlament mu je obezbijedio činovnik Paulin, takođe socijalista, kojeg je poznavao već 12 godina.

Pokušaj atentata je samo vrhunac nemilih događaja u parlamentu toga dana. Prvo je došlo do tuče između čeških i nemačkih poslanika, kada se raspravljalo o potezu bečkog magistrata, koji je zatvorio češke škole u ovom gradu. Potom je krenula priča o poskupljenjima i krvavim demonstracijama. Socijaldemokratski zastupnik dr Viktor Adler je okrivio ministra pravde Hohenburgera za eskalaciju sukoba, na šta se ovaj nasmijao. Njeguš prije toga nije ni znao kako ministar izgleda, a njegov podsmjeh ga je dodatno iznervirao. Izvršio je napad u trenutku kada je Adler rekao: „ Ja se čudim da narod trpi svoju bijedu i da se još nije uzbunio“. Njeguš je iz galerije, udaljene 18 metara, pucao prema ministru pet puta, ali ga nije pogodio. Meci su prošli pored Hohenburgera, ministra nastave grofa Stirga i podpredsjednika Pogačnika. Njeguš je nakon ispaljenih hitaca uzviknuo: „ Živila internacionalna socijalna demokratija“!

Suđenje i smrt

Nikola Njeguš se prilikom suđenja branio, da nije planirao atentat, već da je spontano reagovao i da nije ciljao ministra. Svjedočili su njegova majka, brat i lica iz vojske, koja su generalno imala pozitivno mišljenje o njemu. Brat Petar je rekao da je Nikola prije vojske bio dobar srpski patriota, a da je tamo postao socijalista. Odbrana se pozivala na neuračunljivost, ali to nije prihvaćeno. Porota je presudila da je kriv za pokušaj ubistva, iako su 2 od 12 porotnika glasala protiv. Osuđen je na 7 godina teške tamnice, sa postom svakih tri mjeseca. Umro je u jeku Prvog svjetskog rata, 26. aprila 1915. godine, u zatvoru blizu Beča (Krems).

Izvori:

  • Dnevne novine Hrvatska Rieč (Šibenik, 1911)
  • Pravoslavna matična knjiga rođenih parohije Šibenik (1862-1889)
  • Šibenik kroz stoljeća (Slavo Grubišić, 1974)

 


Komentari (3)

Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top