Poreklo stanovništva sela Kožuhe (Grad Doboj) Reviewed by Momizat on . PIŠE: Dobrila Bjelić Porodice koje danas žive na području Kožuha, radi bolje preglednosti, daćemo azbučnim redom pri čemu ćemo iznijeti do sada zabilježena kaziva PIŠE: Dobrila Bjelić Porodice koje danas žive na području Kožuha, radi bolje preglednosti, daćemo azbučnim redom pri čemu ćemo iznijeti do sada zabilježena kaziva Rating: 0
You Are Here: Home » Autori » Branko Todorović » Poreklo stanovništva sela Kožuhe (Grad Doboj)

Poreklo stanovništva sela Kožuhe (Grad Doboj)

PIŠE: Dobrila Bjelić

Porodice koje danas žive na području Kožuha, radi bolje preglednosti, daćemo azbučnim redom pri čemu ćemo iznijeti do sada zabilježena kazivanja o porijeklu, uz napomenu da sistematska istraživanja nisu vršena, a do sada dostupni pisani izvori su vrlo oskudni. Osnovni korišten izvor su dva Domovnika i jedna knjiga rođenih parohije Kožuha. Na žaost, do prvog Domovnika nismo uspjeli doći. Neke podatke su nam ustupili gospoda Ljubo Kaišarević i Dragan Mićić pa im ovom prilikom izražavamo iskrenu zahvalnost.

ANDRIĆI (Sv. Simeun) – Upisana je jedna kućna zadruga braće Todora (1855) i Petra (1860). Porijeklom su iz Skipovca. Rod su im Andrići u Gornjem Skipovcu. Prvo su se po ocu Nikoli prezivali Nikolići, a došli su iz Hercegovine. Nikola je doveo četiri sina: Luku (Lukići), Andriju (Andrići), Gavru (Gavrići) i Panu koji nema potomstva. Kao čifčije pripadali su nekom Alibegu iz Modriče. Među ovim rodovima su se izgubile rodovske veze, pa se između njih sklapaju brakovi. U Kožuhe je prvi došao Igo.

BOŽIĆI (Sv. Đorđe) – Upisana su dva domaćinstva: Markanovo (1865) i Đorđino. Nema bližih podataka o porijeklu.

VASIĆI (Sv. Stefan) – Upisana kuća udovice Duje (1843); – (Sv. Đorđe) – Upisana kuća Nike (1851);

I jedni i drugi su prema kazivanjima odnekud iz Stare Srbije ili Crne Gore.

– (Sv. Simeun) – Upisana je kuća Trivka (1813). Doselio je odnekud sa Ozrena. Ovih Vasića nema više.

VIDOVIĆI (Sv. Marko) – Upisana je kuća Blagoja (1820). U prvom braku Blagoje ima samo kćeri, a druga žena mu dovodi dva pastorka, po ocu Jošić; Jovan je umro bez potomstva, a od Vasilija (1870) je današnji razgranati rod Jošića. Sa Blagojem je živio i njegovog bratića unuk. Danas Vidovića više nema.

VUKOVIĆI (Sv. Nikola) – Upisana je kućna zadruga braće: Vida (1822), Sergije (1848) i Petra (1854). Zapamćeno je da je rodonačelnik neki Vuk i njegova žena Savica iz mjesta Ubli u Crnoj Gori.

GAVRIĆI (Sv. Simeun) – Upisana je kuća Spasoja (1828), a prvoupisano prezime je Pavlić, a potom Gavrić. Danas su samo Gavrići. Rod su Andrićima, Lukićima, Pejićima, iz Skipovca su, a daljom iz Hercegovine.

GOSTIĆI (Sv. Kuzma i Damjan) – Upisana je kuća Cvijana (1821). Doseljen je iz Skipovca, gdje su prema kazivanjima bili Savići. Sada u Skipovcu nema Savića, ali prema kazivanjima, tamo su bila doselila četiri brata: Mišo, Kosta, Đuro i Savo i bavili su se ovčarstvom. Od njih su Savičići, Kostići, Kostići-Đurići i Savići. – (Sv. Đorđe) – Upisane kuće Jovana (1856) i Ante (1857). Ovi Gostići su ogranak Marjanović iz Koprivne. Za njihovo doseljavanje vezana je priča koju je zabilježio gdin Ljubomir Kaišarević: „Po naređenju bega, kum je otrovao Gostu Marjanovića kurjačijim otrovom (otrov od kurjaka) zvanim „kičan“. Kum je otrov stavio u „čumbur“ (jelo od kajmaka i jaja). Dok je Gosto jeo, doletila je kuja i pojela malo čimbura iz prevrnute tavice – crkva je prije Goste“. Gostina udovica Nikolija se preudala za Milića Živkovića u zaselak Brgula. Sa sobom je povela sinove Jovana i Antu koji su se prozvali Gostići i zadržali su očevu slavu. Milić je bio udovac, imao je već tri sina, a sa Nikolijom ima još Nikolu i Spasoja. Spasoja Gostića, sina Antinog, prozvali su Paćo, kasnije Patan, pa tako danas zovu i njegove potomke.

DAMJANOVIĆI-JANJIĆI (Sv. Simeun) – Upisane su kuće Goste (1840) i Mihaila (1850). Moguće da im je Janjić starije prezime. – DŽEVERDANI – Neki Blagoje Damjanović (1893) otišao je u kuću Jovanki, kćeri Todora Dimitrijevića (1843). Roda Dimitrijevića više nema, a prema kazivanju su kauri – Cincari. – Kosta i Cvijan (1910) Damjanović su mlađi doseljenici iz Paležnice. Kosta ima posinka Simu Draganovića iz Zelinje.

ĐERIĆI (Sv. Jovan) – Jedan od najstarijih rodova doseljen, prema kazivanjima, iz Crne Gore. Ovaj rod je dao tri ličnosti poznate širem području: Marjana, poznatog hajduka, Jeftu, još poznatijeg guslara, i Simu, barjaktara u trebavskoj buni.

Upisane su tri kuće čiji su domaćini: Risto (1834), Todor (1818) i Marjan (1853).

ĐOKANOVIĆI (Sv. Đorđe) – Upisana je samo jedna kuća. Nosilac domaćinstva je Toda (1850), udovica. O porijeklu nema bližih podataka.

ĐOKIĆI (Sv. Nikola) – Nosioc domaćinstva su Jovo (1851) i Gavro (1866). Nemaju potomaka i ovog roda nema više u Kožuhama.

ĐORĐIĆI (Sv. Kuzma i Damjan) – Upisana je kuća Milivoja (1828). Ovo je jedan od starijih rodova, porijeklom iz Crne Gore.

ĐUKIĆI (Sv. Ignjatije) – Upisane su tri kuće, a nosioci su: Spasoje (1847), Markan (1850) i Jovo (1853). Prema kazivanjima, rodonačelnik Đuko Panjaš došao je iz Herceogvine, sreo se sa nekom ženom i ona ga nagovori da se nasele u Kožuhama. Imao je sinove Teodora, Simu i Božu. – (Sv. Vasilije) – Upisana je kuća udovice Makivije (1836) sa zetom Simom Mićićem (Akšamovićem).

ĐURIĆI (Sv. Kirijak) – Upisana je kuća blizanaca Nike i Jove (1850). Niko nema potomstva, a Jovo ima samo kćeri. Kći Jovina, Petra, dovela je u kuću Mihaila Živkovića Miću (1879). Ovo je jedini rod u Kožuhama koji je slavio Miholjdan. Više ih nema u Kožuhama. – (Arhanđelovdan) – Upisane su dvije kuće, a prvoupisani su: Spasoje (1838) i Cvija (1826), pored kojeg stoji i dodatak „Hercegov“. Ovo je jedan od najstarijih rodova u Kožuhama. Lokalitet „gradina“, označen kao utvrda na vojnim austrijskim kartama, lociran je na „Ercegovoj zemlji“. – (Sv. Đorđe) – Upisana je samo kuća Stevana (1840). – KARIĆ (Sv. Đorđe) – Upisan je Stevan (1848), bez potomstva. U njegovom domaćinstvu upisan je Niko Mišić (1867), moguće je da mu je posinak. – RADIĆ (Sv. Đorđe) – Upisana je Joka Kupres Radić (1850). Sa njom u kući je i njen zet Stanko Krstić (1860). Jokin sin Đorđe upisan je kao Đurić. Svi Đurići koji slave Sv. Đorđa ogranicu su roda Kuprešaka, doseljenog sa Kupresa.

(J)EVĐENIĆI (Sv. Simeun) – Upisana je kuća udovice Cvete (1840). Od 1903. godine se vode kao Jevđenići.

ŽARIĆI (Sv. Nikola) – Nosilac jednog domaćinstva je Simo (1833). Prema kazivanjima su Hercegovci.

ŽIVKOVIĆI (Sv. Simeun) – Zovu ih Ignjatovićima po pretku Ignjatu (1845) koji je došao iz Skipovca. U Skipovcu nema Živkovića, ali je sve do Drugog svjetskog rata jedan zaselak nosio to ime. OD tog zaseoka danas je pet novih, sa drugim imenima, ali se ponekad čuje i stari naziv. Rod su im Nedići. – (Sv. Nikola) – Najstariji upisani nosioci domaćinstva su Miloš i Đorđa (1852). Prema kazivanju, Živko Bojović je iz crnogorskog plemena Cuce pobjegao zbog ubistva bega jer je ovaj tražio da Živkova žena provede sa njim prvu bračnu noć. Živko se preobuče u ženinu odjeću, ode begu u krevet i ubije ga nožem.

ŽIGIĆI (Sv. Jovan) – Nosioci domaćinstva su: Blagoje (1838) i Marko (1843). Prema kazivanjima su iz Hercegovine. Imali su najamnika Jovana Babića (1870-1907).

ZAHARIĆIŽARIĆI (Sv. Jovan) – Nosilac domaćinstva je Gligor (1850), najvjerovatnije Žarić, domazet u Zaharićima. On nema muškog potomstva i kćeri mu Simuni došao je u kuću Gavro Mitrović (1874). Pored Gligorove majke Mare (1810-1899) u domaćinstvu su bila dva njegova bratića: Živko (1872), koji je otišao u kuću Tomki, udovici Jovana Teodorovića u Koprini, i Ilija, koji je otišao u kuću nekoj djevojci u Boljanić (Ozren).

ZJALIĆI (Sv. Stefan) – Upisana je jedna kuća, domaćin je Petar (1874). Nema bližih podataka o ovom rodu. Petar je došao na „ženevinu“ – oženjen je kćerkom Krste Mutavčića.

ILIĆISOČIĆI (Sv. Đorđe) – Upisana je kuća Đoke (1855). Posinak mu je Jovan Vasiljević.

JANKOVIĆI (Sv. Vasilije) – Upisane su tri kuće, a nosioci domaćinstava su: Jovo (1818), Luka (1850) i Igo (1851). Jovina kći Joka je bila udata u Mišiće; kao udovica preudala se za Stjepana Nikića, sina Jovinog (1843) sa kojim ima blizance. Poslije smrti Stjepana vratila se bratu Mitru sa jednim djetetom. Nikići su slavili Sv. Jovana. Lukina loza se ugasila. Jankovići su, prema kazivanju, iz Crne Gore.

JEVTIĆI (Sv. Nikola) – Nosioci dva domaćinstva su: Đuka (1835) i Spasoje (1841). Đukini potomci nose i starije prezime Trivić, dok Spasojeva loza nosi i prezime Đerić. Spasojeva loza je zvanično ostala Jevtić, dok je Đukin sin Simo (1854) zadržao staro prezime Trivić, koje je sa njim nestalo jer nije imao muških potomaka. Prema kazivanjima rodonačelnik Trivića, Trivo, došao je iz Livna.

JOVANOVIĆI (Sv. Nikola) – Nosioci dva upisana domaćinstva su Jovo (1851) i Vaso (1848). Jovo je imao pet sinova, ali bez potomstva. Vaso je imao dvije kćeri: jednoj je u kuću došao Đuro Tatić, a drugoj Antonije Tomanić iz Osječana. Ovog roda Jovanovića više nema u Kožuhama. – (Sv. Ignjatije) – Upisan je samo Jovan (1868) i nema djece. Nakon njegove smrti udovici mu je u kuću došao Živko Maksimović iz Čivčija. I ovaj rod je ugašen. – (Sv. Đorđe) – Upisana je kuća Sime (1841) i od njega su sadašnji Jovanovići, starinom iz Crne Gore i nisu rod sa drugim Jovanovićima. – (Sv. Arhanđeo Mihailo) – Upisana je kuća Blagoja (1830). Nije imao djece. Poćerki Mari došao je u kuću Mihailo Blagojević iz Koprivne 1901. godine.

KAIŠAREVIĆI (Sv. Đorđe) – Potomci su Pavla Stevanovića koji je od Kupresa doselio u Svjetliču. Nakon 40ak godina preselio se u Kožuhe na imanje nekog Vukosava, koji je zbog ubistva komšije Miše (pretka Pajdića i Todorovića) pobjegao u Liješće kod Broda. Pavle je zemlju kupio od bega za četiri para volova. Prezime im je od nadimka „Kaišar“ koji je Pavle dobio kada je ukrao kaiševe od opanaka nekog trgovca Turčina, koji je prenoćio u njegovom mlinu.

KNEŽEVIĆI (Sv. Nikola) – Prema kazivanjiima, ovo je jedan od starijih rodova doseljen iz Hercegovine. Rod su im Kneževići u Tolisi. Nije isključeno da im je predak po kojem su dobili prezime bio knez vlaha-stočara kada je to zanimanje bilo nasljedno.

KONDIĆI (Sv. Simeun) – Upisana je kuća Tode, udovice Markove. Prema kazivanjima, prezime su dobili po Ikoniji, majci Markovoj, koja je došla od Užica. Prema pisanju Jovice Sajića, Marko je rođen 1823. od oca Luke i majke Ikonije, a umro je 1888. Interesantno je kako ni Jovica Sajić ni sveštenik koji je sačionio II knjigu Domovnika ne pominju ranije prezime Kondića, iako bi ono moralo u narodu biti svježe, jer je Ikonija 1848. godine sigurno bila živa. U Kožuhama je ostao sa Todom samo sin Živko sa porodicom.

KOSTIĆI (Sv. Simeun) – Upisana je kuća Staje (1847). Unuk Stajin, Miladin, odselio je u Koprivnu, a unuci njegovoj Bosiljki je u kuću došao Nedeljko Knežević iz Tolise. Bližih podataka o doseljavanju nema.

KUPRESI (Sv. Jovan) – Upisana je zadruga braće: Marka (1868), Save (1870), Petra (1879) i Spasoja (1885), sinova Jove. Tada su upisani kao Kupresovići – Đurići. U knjizi rođenih, 1903, upisano je samo prezime Kupres (bez nastavka -ović), dok je još 1907. upisano i prezime Đurić. Ogranak su Đurića.

LUKIĆIPEJIĆI (Sv. Nikola) – Upisana je samo kuća udovice Janje (1845). Tridesetih godina (III Domovnik) pišu se samo Lukići, Jevrosima, Janjina unuka, dovela je u kuću Damjana Starčevića. Ovog roda više nema u Kožuhama.

LJILJIĆI – Upisana je kuća Đure (1850). Pastorak mu je Dimitrije MARIĆ (1876). Bližih podataka nema, a nema ni ovog roda.

MALINOVIĆI (Sv. Jovan) – Upisana je samo kuća udovice Đuđe (1835). Dalji su rod sa Pejićima.

MARIĆI (Sv. Simeun) – Upisana je samo jedna zadruga čiji je domaćin Prokopije (1863), a u zadruzi živi Đorđe (1877), Prokopijev polubrat, i Blagoje (1874), sin umrlog Prokopijevog brata Dimitrija. Prema kazivanjima, ovi Marići su sa Ozrena. – (Sv. Gavrilo) – Upisana je samo kuća Teodosija (1855). Ovi Marići su očuvali predanje da su iz Makedonije.

MARJANOVIĆI (Sv. Đorđe) – Upisana je samo kuća Tomina (1810). Rod su im Marjanovići iz Koprivne, a ovi su iz Crne Gore.

MARKOVIĆI (Sv. Simeun) – Uvedene su dvije kuće i domaćini: Simo (1897) i Simo Kušljanov (1859). Ovaj Simo je umro mlad; njegova udovica se preudala za Jovicu Tomanića i odvela djecu. – (Sv. Nikola) – Upisana su tri domaćinstva: Jovino (1848), Pejino (1850) i Todorovo (1837). U zadruzi sa Pejom živi udovica njegovog brata sa djecom. Todor u drugom braku ima pastorka Lazara Simeunovića (1869) iz Podnovlja. Ovi Markovići su rod sa Sajićima.

MILANOVIĆI (Sv. Đorđe) – Upisane su kuće: Jovana (1840), Spasoja (1850), Marka (1843), Milanka (1863) i još četiri kasnije izdvojene iz ovih zadruga. Petra (1873), kći Marka, dovela je u kuću muža Iliju Delića iz Majevca. Prema kazivanjima, porijeklom su iz Crne Gore.

MITROVIĆI (Sv. Đorđe) – Upisana su tri domaćinstva i nosioci: Jakov (1820), Kostadin (1853) i Maksim (1841). Prema kazivanju, njihov predak Mitar je došao iz Crne Gore, a kuća mu je bila na današnjem placu SIme Jovandića. Mitrov sin Jakov bio je tamne puti pa su dobili nadimak Mrkonjići, po Jakovu Mrkonji, uglednom knezu seoskom. – (Sv. Jovan) – Upisana je kuća Peje (1840). Ovih Mitrovića nema više u Kožuhama. Peijn sin Savo (1886) otišao je u kuću Todi, udovice Tome Vukašinovića u Koprivnu. Ovi Mitrovići su od Kosovske Mitrovice. – (Sv. Nikola) – Upisana kuća Jove Jovića (1857), zvanog Mitrović. Mitar Kovačević, predak, došao je iz Poriječja (Poturice, zaselak Žunići). Jovinoj udovici došao je u kuću Mitar Mićić Akšam. Jovini potomci su zvanično Mitrovići.

MIĆIĆI (Sv. Jovan) – Upisana je kuća Gostina (1842). Gosto je imao devetoro djece, od kojih je najstariji rođeno 1868, a najmlađe 1898. godine. Najstarije unuče je rođeno 1890. Po drugi put se ženio 1899. udovicom Ige Pejića, koja je dovela kćer i zeta Jovana Gojkovića. Njih je Gosto smjestio u kuću Cvijana Petrovića, da bi se već 1906. Jovan sa ženom vratio u Osječane, u kuću Stanka Gojkovića. U međuvremenu se Gostin sin Nikola izdvojio iz zadruge, a Gosto sa Simunom ima još troje djece. Intereasntno je da je prva žena Gostinog unuka Vasilija (1892) bila Ksenija Martinova, rođena u Saratovu (Rusija), umrla 1941. godine. – (Sv. Đorđe) – Upisana je kuća Dimitrija Mićića (1842). Njegovom sinu Jovi (drugi brak), žena je dovela svog sina Momčila Mišića. Drugi njegov sin Luka ima pastorka Petra Miljanovića. OD tridesetih godina ovaj rod je zvanično upisan kao Mićić.

MUTAVČIĆI (Sv. Kuzma i Damjan) – Upisane su tri kuće: Pave (1853), Blagoja  (1868) i udovice Krste (1860). Pavina loza se ugasila. Udovica Lazara Mutavčića (1855) prešla je sa djecom da živi u kući zeta Marka Popovića. Ovo je jedan od starijih rodova porijeklom iz stare Crne Gore.

NEVENIĆI – Upisana je samo kuća Tome (1868). O njihovom porijeklu nema bližih podataka.

NEDIĆI (Sv. Simeun) – Upisana su dva domaćinstva: Đorđe (1850) i Teodora (1838). Rod su Živkovićima. Brat Ignjata Živkovića Nedo je imao tri sina: Todora, Đuru i Jovicu koji su po njemu uzeli prezime Nedić. Terodora su prozvali Italo jer se „itao“ (prebacivao) kamenje preko rijeke Bosne, a njegove potomke zovu Italovići.

NIKOLIĆI (Sv. Ignjatije) – Upisana je samo kuća Laze (1850). Lazina žena Duja (1855) nakon Lazine smrti vjenčala se sa Avramom Ristićem (1873), bivšim najamnikom i ima sina Nikolu. Markan, sin Lazin (1877), oženio se Ljeposavom, sestrom Kuzmana Asurdžića, iz Banata, koji se u okoloni Modriče bavio baštovanstvom. Poslije Markanove smrti ona je u kuću dovela Antnonija Miljanovića iz Osječana. Miljanovići su rod sa osječanskim Božićima, došli su od Kalinovika, a dalje porijeklo im je sa crnogorsko-hercegovačke granice. Prema Sajićevom kazivanju, otac Lazin Nikola je sin Luke Lazarevića, koji je 1832. pobjegao iz Bosanske krajine u Paležnicu gradačačkom Alajbegu. Nikola je preseio u Kožuhe. – (Sv. Nikola) – Upisana je kuća Spasoja (1848) koji ima dva sina, ali jedan slavi Sv. Đorđa, no nisu poznate okolnosti promjene slave. Spasojeva snaha je nakon smrti muža Gospe dovela u kuću drugog muža Damnjana Tomića iz Osječana. Otac Damnjanov Cvijan Marić (Tomić) doselio je iz Lendića. – (Sv. Marko) – Ovih Nikolića su upisane dvije kuće udovica: Joke (1850), žene Lukine, i Petre (1840). Petrina loza je ugašena, dok je Joka imala tri sina i 28 unučadi. Nema bližih podataka o porijeklu.

PAVLIĆI (Sv. Simeun) – Upisana je kuća Jovana (1832). Ovih Pavlića više nema, a rod su Gavrićima, Andrićima, Lukićima i Pejićima. – (Sv. Jovan) – Upisana kuća Steve (1855). Drugo prezime je Jovanović. Ni ovih Pavlića nema više. – (Sv. Marko) – Upisane su dvije kuće, a domaćini su Stoko (1808) i Joka (1845), udovica Teodora. Stoko je imao dva sina i ovo je bila velika kućna zadruga do Prvog svjetskog rata. I Jokina kuća je zadruga: sa njom je djever joj Jovo (1839) koji nema potomstva, i zet koj Dujko Gojmirović (1860) sa ženom Stjepom. Moguće da je Stjepa Jokina kći iz prvog braka. Druga Đukina žena je Jefa Pavlović iz Bušletića i imaju djecu u Jokinoj kući.

PAJDIĆI (Sv. Ignjat) – Upisana su tri domaćina: Simo (1848), braća Jerko (1861), Milić (1850) i Đorđa (1852). Drugo im je prezime Mišić. Prema kazivanjima, predak Mišo je doselio od Cetinja. Imao je sinove Teodora u Peju Mišića. Teodorov sin Mitar je uzeo prezime Todorović, a Pejini Simo, Đorđa, Milić i Jerko – Pajdić.

PEJIĆI (Sv. Simeun) – Upisane su dvije kuće. Prava je velika zadruga Miljana (1855) i snahe Simune, udovice Mišljanovog brata Ige. Miljanova kći Ruža (1877) je u kuću dovela muža Vladimira Kojića iz Vranjaka prije nego što se Miljan po drugi put oženio. Druga kuća je Alekse (1844). Ovi Peijići su došli iz Skipovca i rod su Andrićima, Gavrićima i Lukićima. – (Sv. Jovan) – Upisane su tri kuće i domaćini: Blagoje (1845), Anđa (1828) i Tomo (1840). Drugo prezime im je Malinović i rod su sa njima. Tomina loza je ugašena. Anđina kuća je bila brojna i mještovita zadruga: Anđin sin Mitar (1848) ima pastorke Todu i Jovana Đekića. Jovan se oženio i sa ženom živi u zadruzi sve do 1905, kada je odselio puncu. Ovo je jedan od starijih rodova, a porijeklom su iz Hercegovine.

PEJČIĆI (Sv. Marko) – Upisane su tri kuće i domaćini: Stanko (1868), Jovo (1840) i Teodor (1830). Jovina loza je ugašena. Teodorova dva sina nemaju potomstvo, a treći, Aleksa, ima 17 djece. Bližih podataka o porijeklu nema.

PETROVIĆI (Sv. Đorđe) – Upisane su dvije kuće i dva Janka (jedan rođen 1847, a drugi 1855). Oba imaju sinove istih imena i različitih godina rođenja – biće da se radi o grešci prilikom upisa u Domovnik.

POPADIĆI (Sv. Nikola) – Upisana je kuća Jove (1842. ili 1850). Ovog roda nema više.

POPOVIĆI (Sv. Nikola) – Upisana su dva domaćinstva, a nosioci su: Jefa (1840) i Marko (1871). Treća kuća, Trifkova, proizilazi iz Domovnika III. Sa Jefom su upisana i dva njena unuka, od kojih je jedan, Jovan, otišao djevojci u kuću u Osječane. Druga kuća, Markova, biće da je odjeljenog Jefinog sina. Pasotorak mu je Cvjetko Mutavčić (1904). – (Sv. Stefan) – Upisana kuća Đorđa (1857). Đorđina djeca nemaju potomaka i loza je ugašena. Izgelda da su i jedni i drugi Popovići jednog stabla i rod Mišićima, odnosno Popovićima iz Vranjaka koji slave obje slave. Možda su im rod i nestali Popadići. Stariji su trebavski doseljenici i vjerovatno da je ovaj rod dao više generacija sveštenika.

RADIĆI (Sv. Nikola) – Upisana je kuća Đorđe (1850). Ovi Radići su rod Radićima u Osječanima i Skipovcu, a daljim porijeklom su iz Hercegovine.

RADIŠIĆI (Sv. Đorđe) – Upisane su tri kuće: Stajina (1833), Đorđina (1873) i Petrova (1885). Prema kazivanjima, došli su iz Travnika.

RISTIĆI (Sv. Jovan) – Upisana je samo kuća Pave (1830). Pavin sin Avram je otišao u kuću udovici Laze Nikolića, ali nije jasno pod kojim okolnostima je promijenio slavu jer slavi Sv. Stefana.

SAVIĆI (Sv. Ignjatije) – Upisana kuća Gojka (1820). Prema kazivanjima su iz Hercegovine. – (Sv. Jovan) – Upisana kuća Marinka (1848). Prema porodičnom predanju, porijeklom  su iz Makedonije – Cincari. Gojkov sin Simo je posinio Spasoja Jovića. – (Sv. Đorđe) – Upisana kuća Jevte (1825). Jevto ima samo kćeri i sa njim je u kući zet Jovan Šarić (1870). Slava Šarića je Đurđrevdan, pa je moguće da je Jovan zadržao svoju slavu, a da je Jevto bio rođak Gojkov.

SAJIĆI (Sv. Simeun) – Upisane su dvije kuće: Jovanova (1861) i Mitrina (1842). Mitrina loza se ugasila. – (Sv. Nikola) – Upisane su dvije kuće: Stefanova (1850) i Jovice (1858. ili 1860). Ove dvije porodice nisu isti rod. Jovica je sin Saje, a unuk Marka Prešića iz Kostajnice, koji je pobjegao jer je povrijedio bega. Stevanovo drugo prezime je Marković i rod je sa Markovićima (Sv. Nikola).

SIMIĆI (Sv. Nikola) – upisane su zadruge braće Luke (1872), Đorđe (1870), Marka (1880) i Gavre (1883), sinova Jove i Stjepana (1848), Spasoja (1840) i Todora (1860). Ranije prezime im je Božić. Todorove loze nema u Kožuhama jer mu je sin Zaharije otišao u Koprivnu djevojci u kuću. Prema kazivanjima, beg ih je krenuo iz Kostajnice, jer su imali stalne sukobe sa Turcima. Ogranak su Tešića, a daljim porijeklom iz Hercegovine.

SOJIĆI (Krstovdan) – Pero i brat mu Gosto su pastorci Riste Todorovića, a dovela ih je majka (1883) iz Bušletića.

SPASOJEVIĆI (Sv. Petar i Pavle) – Upisana je kuća Cvijana, odnosno njegovog sina Luke (1813). Pored prezimena upisano je i „Cvijanović“, možda po ovom Cvijanu. U knjizi rođenih je 1906. upisano samo Cvijanović. Bližih podataka o porijeklu nema.

SREDOJEVIĆI  (Sv. Đorđe) – Upisana je kuća Sime (1835). Sa njim u zadruzi je i Petar, sin njegovog brata. Bližih podataka o porijeklu nema.

STANKOVIĆIBJELIKIĆI (Sv.Đđorđe) – Upisana je kuća Đoke (1855). Sa njim u kući živi svak mu Đoko Spasojević, Spasojev (Sv. Ignjat). Đokin sin nema potomstva i posinio je Obrada Despotovića (1904) iz Koprivne. Rod su Bjelkićima iz Skipovca, koji su tamo došli iz Žabara (Posavina) za turskog vremena. Stankovići su ogranak Bjelkića. U Kožuhama ih nema više.

STARČEVIĆI (Sv. Nikola) – Upisane su dvije zadruge i starješine: Simo (1818) i braća Živko (1858) i Blagoje (1863). U velikoj Siminoj zadruzi sa njegovim sinovima i njihovom djecom živi i Simin unuk sa svojom porodicom, ali nije jasno čiji je sin. U zadruzi braće Živka i Blagoja upisan je najamnik Blagoje Jović i žena mu Gospava. U napomeni je upisano da su otišli u kuću Đurića u Koprivnu, ali se ne zna kada. I ovo je jedan od starijih rodova, na šta asocira i prezime, a daljim porijeklom su Hercegovci.

STEFANOVIĆI (Sv. Simeun Stolpnik) – Upisana je kuća Gojka (1848). U napomeni stoji da je iz Gornjih Osječana.

STJEPANOVIĆI (Sv. Stefan) – Upisane su tri kuće: Spasoja (1841), Todora (1851) i Alekse (1860). Aleksa je umro mlad, žena mu se preudala za Simu Jaćimovića u G. Osječane i njegova je loza ugašena. Prema kazivanjima porijeklom su iz stare Srbije.

STOJANOVIĆI (Sv. Vasilije) – Upisana je kuća Luke (1838). Luka je doselio iz Detlaka i naselio se u Poljake. Bio je tamnoput pa su ga prozvali Akšam. Daljim porijeklom je iz Crne Gore.

SUŠIĆIKUPREŠACI (Sv. Jovan) – Upisana je kuća Đure (1811). Od 1932. upisani su samo kao Kuprešak. Rod su im Kupresovići.

TEŠIĆI (Sv. Nikola i Sv. Marko) – Upisana je kuća Gojka (1818). Loza Tešića je ugašena. Gojko je imao pastokre Đorđu (1855) i Maksima (1806) Ružića iz Osječana. Tamo im je ostao brat Sofren. Sofrenova kći je živjela kod Maksima i u kuću je 1899. dovela Đorđa Mrkonjića, sina Nikole, iz G. Osječana. Maksim ima dva posinka: Mihaila Živkovića i Zahariju Žigića. Braća Ružići su se i dalje prezivala Simić. Oni su zajedničkog porijekla sa Lukićima i Mitrovićima iz Osječana, a porijeklom su od Kos. Mitrovice. Mitra i Đorđa Mrkonjić imaju posinka Radovana Stajića (1915). Druga Đorđina žena Mila usvojila je Borku Đurić.

TODOROVIĆ (Sv. Ignjatije) – Upisana kuća Riste (1852) i zadruga Mitra (1856). Risto ima pastorke Peru i Gostu Sojić. Zajednički predak im je Mišo koji je doselio od Cetinja. Po njemu su se prvo prezivali Mišići. Mišo je imao sinove Teodora i Peju. Pejini sinovi su Pajdići, a Teodorov sin Mitar je po ocu uzeo prezime Todorović. – (Sv. Stefan) – Upisana je kuća udovice Gospave (1830). Njen sin nema potomstva pa je loza ugašena. Bili su rod Todorovićima iz Koprivne. – (Sv. Đorđe) – Upisana je kuća Jove (1827), kome je starije prezime Ljiljić. Posinak mu je Trivko Popović iz Koprivne.

TOMANIĆI (Sv. Jovan) – Upisane su zadruge: braće Todora (1853), Petra (1856) i Marka (869), sinova Đure, Trivuna (1852), Stanka (1871), Jove 81843), Aćima (1860), Sime (1859) i Jovice (184). Nema bližih podataka o porijeklu. – (Sv. Ignjatije) – Upisana kuća Antonija (1858). Ova loza je ugašena.

TOMIĆI (Sv. Jovan) – Upisana kuća Dujka (1850). Nema bližih podataka o porijeklu.

TUZLAK(OVIĆI) (Sv. Arh. Gavrilo) – Samo je upisana kuća Teodora (1878), očito mlađeg doseljenika. Nije upisano pravo prezime, a ovo govori da mu je rod negdje oko Tuzle.  Tridesetih godina se upisuje samo prezime Tuzlak.

ČAKAREVIĆI (Sv. Ignjatije) – Upisana kuća Koste (1870), kao novi broj u Domovniku. Ogranak su Čakarevića iz Osječana.

ŠARIĆI (Sv. Đorđe) – Upisane su kuće Sime (1848) i Trivuna (1832). Nema bližih podataka o porijeklu. Jedan od Šarića, Nikola, otišao je u kuću Savki Jerković (1868), kćeri Stjepanovoj (1840. – Ignjatijevdan). Jerkovića više nema u Kožuhama. Kći Nikole Šarića, Mara, dovela je u kuću Momčila Živkovića iz Koprivne.

Između dva svjetska rata u Kožuhe su se doseljavali novi stanovnici, bilo kao porodice ili pojedinci. Prema do sada prikupljenim podacima to su:

BOŠNJAK Lovro, iz Bukovca

VASILJEVIĆ Boško, iz Radića – Duge njive, posinak Stanka Damjanovića

VILOVSKI Miro, iz Banata, u Žigićima

DEJANOVIĆ Sreto, iz Majevca

JOVANDIĆ Simo, iz Rakovca (Ozren)

JOVANOVIĆ Bogoljub, iz Vozuće, u Živkovićima Ignjatovićima

JOVIČIĆ Bogdan, iz Bosanske Krupe

KILIBARDA Ljubo, od Nikšića, u Žarićima

KRULJ (Sv. Jovan) – Doselio je Ljubomir iz Podcrnja (Ljubinje), u Hercegovini, na imanje koje mu je u Pašalićima 1930. kupio stric vladika Nektarije. Ljubomir se na Dugoj njivi zagledao u Danku Seksan iz Kožuha i njome se oženio. Nakon deveto godina života u Pašalićima vladika kupi zemlju od Dankinog oca i porodica se 1939. preseli u Kožuhe. Na imanje u Pašaliće dovede vladika drugog bratića Milana. Treći bratić Rade radio je u Lukavcu gdje je 6’0-ih godina umro od posljedica trovanja gasom, a četvrti bratić Novica bio je u Živinicama. Ubile su ga ustaše 1941. godine

KUJUNDŽIĆ Simo, iz Tekućice

LAPŠINSKI Aleksandar (1880). Emigrirao iz Rusije 1920, a u Kožuhama je od 1937. Rođen je u Sevastopolju. Ima sina Vladislava, oženjenog Vidosavom Ristić. Porodica Lapšinski je sada u Doboju.

MAKSIMOVIĆ Dušan, iz Osječanskih Čivčija

MILANKOVIĆ Miloš, iz Pranjkovaca (D. Grapska)

PETROVIĆ Marko, iz Koliba (Brod)

PETROVIĆ Savo, iz Koprivne

SIMIĆ Lazar, iz Osječana

STEVANOVIĆ Milan, iz Paležnice

TANASIĆ Bogdan, iz Podnovlja, u Đorđićima

UBIPARIPOVIĆ Miro, iz Begova Hana, u Živkovićima.

Želimo još jedanput naglasiti da je ovaj napis rađen u formi radnog materijala, sa mogućim pogrešnim tumačenjima porijekla pojedinih rodova, rađen na osnovu upisa u II knjizi Domovnika parohije Kožuhe, kazivanja informatora i dokumentacije Muzeja u Doboju. Studiozna stručna istraživanja nisu vršena i taj obiman posao tek predstoji.

IZVOR: Grupa autora, Kožuhe 1446-1996 (nedovršena priča), Doboj, 1996, str. 51-71

PRIPREMIO:

Saradnik portala Poreklo

Branko Todorović


Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top