Порекло презимена, село Радовићи (Тиват)

Порекло становништва село Радовићи, општина Тиват. Стање из 1913. године. Према антропогеографској студији “Бока” попа Сава Накићеновића. Приредио сарадник портала Порекло Мирослав Здравковић.

Радовићи, црква Св. Госпође
Радовићи, црква Св. Госпође

Једно 10 м југоисточно у Гошићима, у висини над морем 128-17м, у равници, у завјетрини, сред маслинове шуме, с обје стране државног пута. Потока ту није, а имају живи извор „Кркавац“. Пију с њега воду, а имају и чатрње, из којих пију воду кишницу. Не пада сније, а с југом долази киша.

Оранице има 14х, врти 47, виногради 1,55, пашњаци 16 и шуме 279. Све је ово у селу и у непосредној близини. У Солиоцком Пољу имају заједничко поље, а на Страдиотима до дијела Гошићког има село своје заједничке дионице, гдје расту маслине. На овим земљама не држе кметове, већ сами раде, пошто и онако нема више од једног сата даљине… Село храни и домаћих животиња и то: 21 говече, 78 оваца, 19 коза и 12 свиња.

Село се налази покрај пута, с једне и друге стране. Куће су збијене, без реда. Опажа се, да су поред пута збијеније племенске куће. Село има облик варошице. Ту је поштарски и брзојавни уред, сијело опћине дворазредна школа, парохијални уред, оружничка постаја, у близини им парохијална црква Св. Госпођа, а недалеко и саборна црква св. Спас, што све даје селу лијеп изглед и особити живот, а к тому мјесто здраво.

Највеће је племе Старчевићи (14к), који су у највећој групи, пак Вулевић (4к), Стегић (4к), Антоновић (4к), Бринић (4к), Русовић (4к), Беновић (1к), Јокић (2к), Радиновић (3к), Мијочевић (1к) и Бан (1к). – Племенски скупови су у растојању 10-200м. Од скора, рад службе, настанио се овамо чиновник поштарски Мршић и надучитељ Поповић.

У селу је 48 домова (60к), а становника 194 (мушки 79, женски 115, православни 181, римокатолички 13).

Село је добило име по Раду Дапчићу, Дапкову сину, а воднику арбанашких досељеника. Тако је дакле назвато у 16в, јер се тад они овдје доселили.

Од старина је Св. Госпођа, коју су Радовићи оградили међу својим насељењем. Она се спомиње 1605. године али је постојала већ 1594, и тада је у њој послуживао онај поп Стеван Бошковић, који је исте године куповао неке земље у Марка Дапчева с Брда. Сасвим је обновљена 1843. То је красна црква са кубетом и звоником високим…

Било је, по народном предању овдје села и прије, него ли га у 16в населише потомци Рада Дапчића. Овдје је прије њих било многобројно насељење, за које предање вели, да су их Барбарези погубили. Од старосједелаца данас је ту само породица Бан, која се прије звала Лошан, а пошто Барбарези све исјекоше, а он се бјегством спасао у Киљорачу (крај испод Гошића). Он, кад се поврати, те кад видје да нема никог, ста се банити, и зато га прозваше Бан. Славе Срђев-дан. Читула Ђура Бана из 18. вијека налази се у ман. Савини. Потомци Рада Дапчића, код је отац Дапко дошао у 16. вијеку из Арбаније овамо јесу: Вуловићи, Старчевићи, Стегићи, Антоновићи, Брикићи, Русовићи, Јокићи, Радиновићи и Мијочевићи. Сви славе Срђев-дан. Читула Јока Старчевића из 18в, Вука Старчевића, Ђура Стијекова Старчевића, Рада и Лаза Јовова Старчевића и Ива Радова Старчевића. Читула Јова Растегића, у којој се, између осталих, спомињу монахиње Марије и Настасија…

Још су били од давнина у Радовићу породице Терзићи и Кучевићи, које такођер били потомци Рада Дапчића. Славили су Срђов-дан и истрачили се. Читула Јова Стијепоља Терзића и Станка Радова Кучевића налазе се у Савини.

– Породица Ђеновић дошла из Главатичића (Грбаљ) има 100г, слави св. Димитрију;

Мршић, из Мељине има 4г слава св. Евстатију

и Поповић из Сивча има 3г, а слави Усјековање.

ИЗВОР:  “Бока”, Саво Накићеновић, Српски етнографски зборник, књига 20, 1913. године. Приредио сарадник портала Порекло Мирослав Здравковић.

Коментари (3)

Одговорите

3 коментара

  1. Dragan Brinić

    Поштовани

    Требало би нагласити да је:

    Jedan od pisanih dokumenata gde se spominje Srđevdan i Sv. Sergije i Vakho je Zapis poznatog istoričara i slaviste, Slovak Pavela Josipa Šafarika iz 1843. godine
    “Bodin je umro 1101.g. i sahranjen je u manastiru Sergija i Vakha u Primorju.
    Otud je kasnije doselio Dapko, rodonačelnik pola krtoljskih sela, pa oni i danas slave kao krsno ime Srđevdan. Dapko je prvo stigao na Prevlačko Svetilište i nastanio se na Brdištima u neposrednoj blizini.
    Tu je podigao i crkvu Svetih mučenika Sergija i Vakha, gdje je i danas groblje Svetog Srđa.”

    Ови подаци потврђују да се Дапко доселио у 15 најкасније у вријеме страдања манастира Св Архангела Михаила, након чега се гради црква Св Архангела на брдима изнад Превлаке у Бијелићима. након тог догађаја сва манастирска земља, на којој су Дапкови наследници радили као кметови, прелази у њихово власништво. Биле су потребне бар три генерације да би сва имовина Михољске превлаке постала власништво његових наследника, а то је и дан данас.
    Друго црква Св Срђа се налазила на мјесту садашњег тиватског гробља Св Срђ (без цркве светитеља), а она се налази са сјеверне стране Превлаке Михољске док су радовићи и остала кртољска села са јужне, па је логично да су досељеници населили плодну равницу на мјесту данашњег аеродрома Тиват а не брда кртољска, што ће нужно учинити касније. И тада и током постојања свих Југославија и данас се све чини да се интензивном градњом у вишем интересу сатре ондашње становништво и на добром су путу да се то и деси.
    Од техничких детаља у тексту у 8.пасусу Умјесто Брикићи треба да је Бринићи, а умјесто Киљорачу треба Киљерачу.

  2. Uroš

    interesantno svakako. Ali što primjećujem da je pogrešno.

    barberezi nisu sve pobili, već su dio stanovnika i kao robove ih prodali u skadarski vijalet, tamo imamo ljude koji vode porijeklo iz Boke. Ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, kod koga to nalazim u literaturi ali radi se o svešteniku čije je prezime na H, on je iz grada Gripule današnje Bigove, napisao je knjigu o napadu Berbereza. Tu je navodio prezimena koja su preživjela stradanje ali su povedeni kao ratni plijen. Pritom to povezujem sa povratkom nekih muslimanskih prezimena u boku, ali krštenih u crkvi sa slavom Sv.Arangela Mihaila ili drugih lokalnih crkvi… taj detalj ne treba izostavit. Takođe je interesantan detalj koji sam upamtio, to je da u momentu napada Barbereza muškarci odrasli uglavnom su bili brodovima na nekom putu, samim tim nisu svi starosjedilački rodovi nestali.

    KOstići su recimo klimenti koji su došli iz stare Crne Gore i koliko znam, oni su uz podršku Vasilija Petrovića i mletačke republike postali kapetani u Radoviće, i Krtole. Više ljudi mi je to reklo, istoričara cetinjskih. Kad su oni tačno došli u radoviće? I jeli to tačno?

    Jer je u to doba i nestala posljednja eparhija zetska sa Luštice, koja je nastala kao ostatak Zetske mitropolije. A vasilije petrović je kod Mletačke republike lobirao u često citiranim pismima da se protjera MItropolit Dalmatinski Vasilije Končarević jer kontroliše dio Boke sa svojom Mitropolijom. Kao i da ima problem da mu primorci ne puštaju sveštenike na primorje, dok latinski monasi pokušavaju da pokatoliče pravoslavne, tj. misionare na tom području. Carigrad je tada bio ukinuo autokefaliju Srbima i Pećku Patrijaršiju dok se cetinje našlo na teritoriju osmanlija za razliku od dijela primorske teritorije. to je bio period kada je Vasilije otkazao poslušnost Patrijarhu Pećkom u egzilu. TO je tako trajalo sve dok Petar 1 nije rukopoložen u karlovcima.

    Mikijelji sa Banom iz Grblja preuzimaju Cetinjsku mitropoliju i praktično dovode stanje u normalu po pitanju kanona i prave očigledno političko peglanje nekih sukobljenih strana oko tih pitanja… Jer su Petrovići uveli plemensko društveno uređenje i serdarstvo u 1718 godinu, što je bila novina i više Islamski uticaj starog zavjeta koji je trajao sve do stvaranja jugoslavije. Znači za početak tu su serdarsk eporodice ile sa tradiciom od 200 godina apsolutne moći što se tiče naroda, nisu imali što se tiče Bušatlija kao njihovog Paše ili Petrovića kao duhovnih vladara.

    Zašto navodim Mikijelja i Bana iz Grblja. Zato što Mikijelji iz grblja imaju dio svojih rodnih grana u radoviće i krtole koji su starina. Dok prezime Ban iz grblja nema isto porijeklo sa Ban iz radovića. Ali prezime Ban iz Grblja ima istog pretka sa Banom iz Dubrovnika, od kojih je Matija Ban političar po kom se zove Banovo brdo u Beogradu.

    Suštinski to navodim, jer ako se plemensko uređenje uvodi preko Kostića, od župe, opštine tadašnje, kneževine ili kako god… to plemensko društveno uređenje ne može tek tako, da ima jednog biološkog osnivača. A ako su Kostići bili serdar-kapetani, glavni sveštenici. onda može da se desi da je stvorena vještački tradicija plemenskog sistema nakon proćerivanja Simeona Končarevića, iako osnivača plemena nema u realnosti. Logiku nalazim u tome, jer pod uticajem nekih ljudi u prošlosti očigledno, mijenjaju se prezimena masovno u naselja blizu zaliva trašte. Tako Ljubatovići dijelom postaju lazarevići i neko stvara biografiju njihovog porijekla od Cara Lazara koja je kulminirala dotle da je MItropolit Amfilohije čak izjavio da prvi put čuje za tako nešto kad je došo u Grbalj. Dok Benovići dijelom postaju Kraljevići i neko stvara ideju o njihovom porijeklu od Marka Kraljevića. Isto tako Mačak starosjedioc postaje Vuković i neko im stvara porijeklo od Baja Pivljanina. Mikijelji, Parapidi, Mikijeljevići su po takvim istoričarima jedni od Albanaca ili potomci Baja PIvljanina koji su došli. Zato me ne bi čudilo da Dapčevićima neko pokušava takođe da stvori istoriju od recimo Bodina čim se navode paralele sa Bodinom u njihovom porijeklu. A to je ono što su petrovići pokušali da urade pod svoju kanonsku jurezdikciju da ja primjećujem. Po njima svi kuči vode porijeklo od kosovskih junaka iako su zapravo Novi Kuči koji se doseljavaju nakon Turske okupacije većina. I tada dio starih kuča bježi ka primorju gdje osnivaju gornji ceklin.

    NIšta bez DNK haplotipa, po meni tu ne objašnjava situaciju. Ja se nijesam testirao ali sam spreman na ono najgore da bude da sam iz Maroka jer je neki pirat iz Maroka prošo kroz moje selo. Iako se pamti da niakd u Boku žena Srpskinja nije rodila dijete Turčinu, sem jedna LUštičanka nakon što je silovana. I ta se nije udavala a njen sin je spalio pola Herceg Novog dok je grad bio pod Turcima i on se nije ženio.

    • Nebojsa

      Za neke porodice po Grblju i Krtolima se kaze da su iz Albanije ,ali to ne znaci da su Albanci nego Srbi koji su pobjegli od albanskog i turskog zuluma. Nisu Albanci napustali prostore danasnje Albanije nego nealbanci , Srbi ,Cincari ,Grci ,Romani itd.
      Sjeverna Albanija je u srednjem vijeku i ranije bila naseljena Srbima , pa koji su samo toponimi i dan danas po Albaniji srpskog porijekla.

      A sto se tice silovanja vojski koje su prolazile , kao prvo ne znaci svako silovanje i obavezna trudnoca a drugo tada je roditi kopile bilo sramota a porodjaji su se vrsili u kucama ,stalama po selima , ako je udata onda su tu svekrva i zaova kao babice ,ta djeca se nisu ziva radjala , koja ce svekrva dozvoliti da umjesto svog unuceta podize tudje kopile.
      Tako i ako nije udata sramota je bilo imati kopile silovatelja , i to se rijesavalo na isti nacin , majka ,sestra tetka su bile babice.
      Tako da je vrlo malo bilo te djece koja su odrasla a i kad bi ona dosla na red da se zene ili udaju i to se gledalo iz cije je porodice ili je necije kopile ,tako da potomaka takvih slucajeva je malo.Bile su patrijahalne sredine i obicaji.

      Sjecam kao dijete po prici starijih znalo ako je neko dijete vanbracno ili slicno i unazad 100 god ,taj ili ta je od tih i tih itd .