Poreklo prezimena, sela Kobišnica i Bukovče (Negotin)

17. avgust 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kobišnica i Bukovče (po knjizi Bukovča), opština Negotin – Borski okrug. Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

bukovce-kobisnica

Položaj sela.

Ova sela su u negotinskoj ravnici i na šljunkovitoj terasi, koja se oko 30 metara izdiže nad ravnicom. Oba sela su velika, a kako između njih nema vidne međe, izgleda da čine jedno veliko naselje.
Kobišnica je na južnom delu terase i kuće dopiru do železničke pruge Niš-Prahovo i do Kobišničke (Jaseničke) Reke. Prema Bukovči je međa jedan „sokak“ i zajednička crkva, te se neprimetno prelazi iz jednog u drugo selo. Na istoku se kuće spuštaju u plitku udolinu a na zapadu su na terasi. Sa zapada u selo ulazi put Negotin-Bregovo i na jugoistoku se spušta u ravnicu i to je glavni „sokak“.
Bukovča je severno od Kobišnice i u njoj se kuće spuštaju na istoku u udolinu a na zapadu su na terasi.

Vode.

Mnoge kuće oba sela uzimaju vodu sa tri „češmje“, koje su u udolinici kod crkve. Kobišnica ima još dve česme, a oba sela imaju mnoge bunare, koji su obično na raskršćima puteva. Bunari su na đeram i dosta su duboki.

Zemlje i šume.

Njive, livade i druga imanja su svuda po atarima, koji ujedno zauzimaju prostor od Negotinskog Blata do Timoka i od donjeg toka Sikolske Reke do donjeg toka Samarinovačke (Dupljanske) Reke. Mesta sa njivama, livadama i drugim imanjima u Kobišnici su: Blato (Lak), Jakupov Kraj (Kotuj Jakup), Brestak (Ulimiš), Jasen (Frasen), U Strani (Ustućari), Plop, Stari Bunar (Faten Vejđa), „Ostrovo“, Timok, Belaj, Osoje (Dos) i Prisoje (Faca), a u Bukovči: Karlice, Mrtvi Timok, Ušće (Usja), Pridol, Kosna Grla, Poljane (Poene), Kravin Kraj (Kotuj Vaka), Aleksin Kraj (Kotuj Aleksa), Piva, Četaće, Kondina Baruga (Baruga Kondi), Kriva Bara (Kriba Bara), Baćikin Kraj (Kotij Baćika), Turski Put (Drumu Turčeski), Mečkin Kraj (Kotuj Ursuli), Bara (Lak), Ćupija (Punća), Đavoli Svir (Vražu Virc), Kadija, Seljište, Lug (Lunka), Brdo (Đal) i Belej.

Tip sela.

Kobišnica i Bukovče su sela zbijenog tipa. U Kobišnici su kuće zbijenije, razmaknute od 10 do 40 metara. U Bukovči su unekoliko udaljenije a na iskrajcima su razmaknute i do 50 metara. U glavnim „sokacima“ oba sela imaju mnogo kuća, koje su jedne do druge, kao u varoši. Oba sela su podeljena u krajeve. U Kobišnici su krajevi: Glameja (Brdo-Gornji Kraj), Skapac i Donji Kraj (Valje). U Bukovči su: Gornji Kraj (Đal), Sredina Sela (Mižlok) i Donji Kraj (Valje). Obično su kuće jednog roda u jednom kraju a ima rodova čije su kuće u dva pa i svim krajevima.
Groblje je zajedničko za oba sela i ono je na terasi zapadno od sela.

Starine u selima.

U Kobišničkom ataru, pored Negotinskog Blata postoje ostaci manastira Sv. Trojice (Blatski Manastir). Najstariji pomen o Blatskom Manastiru (Plazki) je u Sultanovom fermanu iz 1672. godine, izdanom u Jedrenu, koji je 1725. godine preveden na nemački, da bi se video kakva je prava manastir imao za vreme Turaka pre austrijske okupacije. U prevodu se kaže da je bratsvo „rackog“ (srpkog) manastira obratilo carskom prestolu sa molbom da se manastir oslobodi plaćanja desetka na zemlje: vinograde, njive i livade, koji mu je potraživao Vidinski nazirat, pod koje je potpadao manastir. Molbu je manastri potkrepio time, što te zemlje pripadaju njemu još od starine i pre turskog osvajanja što je sve legitimisao i do Vidinskog nazirata i zemaljksog suda primao „tapiju“, koju podnosi otomanskoj Porti a što do tada uopšte manastirska imanja nisu plaćala desetak. Na ovu molbu vlastima je izdat pomenuti ferman, po kome se ubuduće ne mogu izimati nikakve dažbine na manastirske zemlje.
Prema ovom fermanu Blatski Manastir je postojao pre 17. veka, a možda i u srednjem veku, te spada u najstarije ostatke iz prošlosti ovih oblasti.

Pisani dokumenti o ovim selima u prošlosti.

Na Langerovoj karti postoji oznaka za crkvu i zapisano je ime Plazki, a na karti iz 1723. do 1725. godine („Temišvarski Banat“) ima oznaka za crkvu, ali je zapisano „Kloster“. Izgleda da na ovaj manastir odnosio i zapis na zidu manastira Sv. Đorđa u Temskoj, u Pirotskom okrugu, iz 1727. godine
Na Langerovoj karti zabeležena su pusta mesta Cobescjtica i Pukowce a na karti „Temišvarski Banat“ pomenuta mesta su zabeležena kao naseljena mesta. Godine 1726. sveštenik u Kobišnici ima je 90 kuća a drugi u Bukovči 80 domova.
Kobišnica i Bukovče su zapisani 1811. godine a 1846. godine u Kobišnici je bilo 278, u Bukovči 298 kuća a 1924. godine Kobišnica je imala 471 a Bukovče 445 kuća.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Po letopisu bukočavnsko-kobišničke crkve u drugoj polovini 18. veka i u početku 19. veka oba su sela bilau Selištu, gde su se bila premestila sa današnjih mesta. Uzrok premeštaja u Selišta bio je neizdrživ „zulum krdžalija“ koji su činili selima putujući iz Vidina za Kladovo ili Beograd. Posle preseljenja u Selišta (1751.-1795. godine) Bukovče su sagradile mali crkvu na mestu gde je danas prestoni stub, koji litija posećuje na Đurđevdan. Po Letopisu se Bukovče povratilo iz Selišta zbog „silnih komaraca i što se od mnoge vlage nije mogla peći proja“, a Kobišnica zbog silnih vukova i lisica, jer su u podne izlazile iz rita i činile velike štete selu.
I najbrižljivija ispitivanja nisu mogla dati tačne podatke o poreklu velikog broja rodova u oba sela. Kako su za vreme austrijske okupacije oba sela bila pusta (Langer) a samo nekoliko godina kasnije („Temišvarski Banat“) bila naseljena i Blatska „jerunija“ (Kobišnica i Bukovče) 1723. godine imala 63 kuće, koji se broj 1736. godine skoro utrostručio, jasno je da je baš u tom vremenu bilo velikog doseljavanja. Na osnovu toga i najstariji rodovi su doseljeni u 18. veku ili su se povratili iz Rumunije.

U Kobišnici su se tada naselili ovi rodovi:

-Filipešti, Mitrovdan;
-Bobolanešti (Berdanešti i Šurbanešti), slave Nikoljdan;
-Markulešti i Stojkočešti su jedan rod, Sv. Todor;
-Miješti (Mijaji), Mitrovdan;
-Oprešti, Mitrovdan;
-Stojkulješti, Sv.Petka;
-Vilaešti, Mitrovdan;
-Trokanešti, Nikoljdan i;
-Jovanešti (Jovešti), Sv. Petka.
Filipešti su imali staro kumstvo u Negotinu, Bobolanešti u Bukovči, Oprešti u Markuleštima i Stojkočeštima, Stojkulešti u Miještima, Trokanešti u Vilaeštima i Jovanešti (Jovešti) u Opreštima.

U Bukovči su najstariji rodovi:

-Abraši, Aranđelovdan i Sv. Vrači;
-Ćose (Čosešti), Sv. Petka;
-Antonešti, Mitrovdan;
-Mikulovići, Sv. Petka;
-Firulovići, Mitrovdan;
-Konekešti, Sv. Petka;
-Pakalešti, Đurđevdan;
-Prvujkići, Sv. Petka;
-Krstići (Krsćešti), Aranđelovdan i Sv. Petka;
-Bogdanovići, Mitrovdan;
-Šurku, Sv. Petka;
-Karbunarešti, Nikoljdan;
-Popovići (Popešti), Andrijevdan i Sv. Petka;
-Kalinovići, Aranđelovdan i Sv. Petka;
-Tabakovići, Mitrovdan;
-Joneškići, Sv. Petka;
-Balđiešti, Nikoljdan;
-Nemcenešti, Aranđelovdan;
-Belovanovići, Nikoljdan;
-Nedeljkonji, Andrijevdan;
-Lackulešti, Sv. Petka;
-Negronji, Roškulići i Mojsikići su jedan rod, Sv. Todor;
-Pufanešti, Aranđelovdan i:
-Vražiorešti, Sv. Petka.
Praded Abraša bio je „pobratim“ a Ćosa „vojnik Hajduk-Veljkov“. Antonešti su, vele, imali staro kumstvo u Džanjevu (Dušanovcu), Mikulovići u Mokranju, Firulovići i Konekešti u Negotinu a Pakalešti negde kod Vidina.

U kobišičko Selište došli su iz „Vlaške“:

-Rajcići i Baćići su jedan rod, Sv. Petka;
-Rajkovići, Sv. Petka;
-Čelikovići, Nikoljdan;
-Mijulješti, Sv. Petka;
-Popešti, Sv Petka;
-Butarovići, Mitrovdan;
-Dumitrikići, Sv. Petka;
-Broskići, Sv. Petka;
-Barbulovići, Pešulješti i Predići su jedan rod, slave Sv. Petku.
-Bekirešti, Sv. Petka, su iz Vrfa u Bugarskoj.
-Medoješti, Sv. Petka. Pračukunded ili čukunded Ilija je iz Košušta u Rumuniji.
-Radulovići (Florići, Gezenešti, Jenići i Oprići), Sv.Petka. Pračukundedovi su se doselili iz „Vlaške“.
-Grekulovići, Sv, Petka, ne znaju za svoje poreklo.
-Olćani, Sv.Petka, su iz Olte u Rumuniji.
-Dančešti, Sv. Petka, su iz Dančeva u Rumuniji.
-Popovići, Aranđelovdan. Čukunded, pop Kostadin, je iz Pristola u Rumuniji i nastanio se kod manastira Sv. Tojice. Praded Isak je bio u boju na Malajnici i Štubiku a posle „ratovao uz Hajduk-Veljka“

U bukovičko Selište su došli:

-Krojtarevići, Sv. Petka i:
-Mijulješti (Dragulješti), Sv. Petka, ne znaju za svoje poreklo.
-Petkulješti (Lapadatovići), Mitrovdan. Pračukunded Đorđe sa braćom došao iz Novog Sela u Bugarskoj.
-Đakulješti, Sv. Petka, su iz Dančeva u Rumuniji i rod su sa Dančeštima u Kobišnici.
-Morair, Aranđelovdan, su iz Vrfa u Bugarskoj.

Posle preseljenja iz Selišta u Kobišnicu su došli ovi rodovi:

-Dudakići, Bogojavljenje, su iz Glogovice a poreklom su sa Kosova.
-Njegušešti, Spasovdan, su iz „Vlaške“
-Balčakovići i Makurešti, Sv. Petka i Stevanjdan, su jedan rod, doselili su se iz Vrfa u Bugarskoj.
-Gruješti, Mala Gospojina, su iz Gruje u Rumuniji.
-Miloševići, Sv. Petka, su iz Mihajlovca a poreklom su sa „Ostrva“ (Veliko Ostrvo).
-Đeferdešti, Sv.Petka, su od istoimenog roda u Bukovči.
-Stanokovići, Mitrovdan i;
-Đorđevići, Mitrovdan, su iz okoline Pirota. Došli kao zidari.

U Bukovče su se doselili ovi rodovi:

-Balanešti, Sv. Petka, su iz Beleja u Bugarskoj, gde još imaju kumstvo.
-Trujkići, Sv. Petka, su došli od „preko planine“.
-Belegešti, Sv. Petka. Praded je iz Duboke u Zviždu, predak ušao u danas izumrle Belegešte.
-Badika, Sv. Todor. Ded Mijajlo je iz Bugarske.
-Plotođanovići, Sv. Petka, su iz Rakovice u Bugarskoj.
-Radujevčani, Sv. Petka, su iz Radujevca a poreklom su iz Bugarske.
-Đeverdići, Sv. Petka i:
-Kotec, Sv. Petka, ne znaju za svoje poreklo.
-Balade, Sv. Petka i Nikoljdan, su iz Bugarske.
-Carani, Sv, Petka, su iz „Vlaške“.
-Paradika, Sv. Petka, su iz Bregova.
-Stojkulješti; Sv. Petka i:
-Medoešti, Sv. Petka, su od istoimenoh rodova u Kobišnici.

Crkva slavi Petrovdan; zavetina u Kubišnici je Spasovdan a u Bukovče – Đurđevdan.

Napomena: U knjizi su sela obrađena zajedno.

IZVOR: Prema knjizi Koste Jovanovića „Negotinska Krajina i Ključ“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.