Poreklo prezimena, selo Badnjevac (Batočina) Reviewed by Momizat on . Poreklo stanovništva sela Badnjevac, opština Batočina – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik P Poreklo stanovništva sela Badnjevac, opština Batočina – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik P Rating: 0
You Are Here: Home » Zavičaj - sela i gradovi » Poreklo prezimena, selo Badnjevac (Batočina)

Poreklo prezimena, selo Badnjevac (Batočina)

BadnjevacPoreklo stanovništva sela Badnjevac, opština Batočina – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Badnjevac je na obema stranama reke Lepenice i železničke pruge Lapovo – Kraljevo. Idući Kragujevcu na desnoj strani reke i pruge Gornja i Donja, a na levoj Miljkovski Kraj. Kuće Gornjeg Kraja sa na stranama brda Džebelja i Bobišta sa obeju strana potoka Bačevara. Donji Kraj je na dvema kosama od kojih jedna deli vode potocima Bačevaru i Pavlišu a druga čini razvođe između ovog drugog i Smrdana. Jedan deo kuća Donjega Kraja, tzv Savićka Mala prostire se po brdu Brdnjacima. Nekoliko kuća – crkva, škola, opštinska sudnica, železnička stanica i jedna mehana – Gornjeg Kraja spušteno je u samu ravan lepenačke doline. Miljkovski Kraj je po stranama brda Šupljaje.

Vode.

Lepenica je prilikom velikih poplava vrlo opasna, jer za kratko vreme nabuja, potopi ravan i uništi sve poljske useve. Gornjem Kraju nanosi dosta štete i potok Bačevar. Pavliš leva i Rogački Potok, desna pritoka Lepenice ne izlivaju se nikada iz svojih korita.
Meštani potrebu za vodom podmiruju najvećim delom iz kopanih đermova kojih ima oko 90 a manjim delom iz izvora i česama. Među izvorima ističu se svojom jačinom: Česma, Stublina i Slatina u Gornjem Kraju. Rogački i Nešićki Bunar u Miljkovskom Kraju neznatniji su.

Zemlje i šume.

Badnjevačka polja su između pojedinih krajeva ili van sela, iza kuća, najdalje do čas i 15 minuta hoda.
Pod njivama u Badnjevcu je prostor od 1374 hektara, pod livadama je 350, na šume i utrine dolazi 230 ha – gde su uračunata i 4 hektara seoske šume sa utrinama na Golištu. Ceo atar zahvata površinu od 1964 hektara a samo ziratno zemljište 1734 ha.
Badnjevčani imaju svojih imanja u atarima Sipića, Nikšića, Velikog i Malog Krčmara. U badnjevačkom ataru imaju nešto polja samo Sipićani i Krčmarci.

Tip sela.

Badnjevac je razbijen u dva dela – na suprotnim stranama Lepenice, a tri kraja od kojih Gornji Kraj ima dve mahale a donji pet. Osim toga u Donjem Kraju imaju grupisanih kuća pojedinih rodova.

Ime selu.

O postanku seoskog imena postoji ovakva priča: Kada je selo već osnovano osvanuše jednog dana u polju između Badnjevca i Žirovnice neki „Bugari“ iz sela Rakovice i Vlaovića u Bugarskoj. Osnivači se iznenadiše njihovim dolaskom, naljutiše se što su zauzeli najbolju pitominu te odlučiše da ih odatle silom rasteraju. Radi doga otidoše knezu Cukiću i upitaše ga za savet, šta da rade sa nepoznatim došljacima. On im reče, da ih ne diraju do Božića, dok ne vide koje su vere. Ako su hrišćani, neka ih ostave gde su; ako nisu neka ih rasteraju i spale. Kad bi na Badnji dan, „Bugari“ odnesoše svaki u svoju kolibu slamu i badnjak. Ovo je jako obradovalo osnivače Badnjevca te ostaviše došljake na miru a polja koja su ovi zauzeli nazvaše Badnjevakom. Docnije se sprijateljiše i dogovriše da se doseljenici presele u podnožje Šupljaje a polja u ravni podeliše srazmerno broju domova. Po imenu toga polja nazvače i svoje zajedničko selo – Badnjevac.

Starine u selu.

Starine u Badnjevcu su iz srednjovekovnog srpskog doba. Tu spadaju Belo Groblje na Kamenišu, koje je dobilo ime po belim kamenovima, koja su ovde do skoro nalažena; Grobljišta u Golišiću – u Miljkovskom Kraju. Crkvina na Šupljaji na desnoj i Crkvina na Bačevu na levoj strani reke Lepenice; Džidovsko Groblje na Golištu i Džidovsko Groblje u Konjevcu. U ravni lepeničke doline nalažene su ranije čitave gomile kamenog oruđa iz praistorijskog doba.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Badnjevac je osnovan početkom 18. veka i spada u naselja čiji se postanak svodi na Prvu seobu našeg naroda izvršenu pod patrijarhom Arsenijem III Crnojeviićem. On se prvi put pominje kod Langera 1729. godine, među hajdučkim selima kao Batmevaz a u našoj literaturi najpre u Vukovoj „Danici“ 1827. godine u kojoj je objavljen rezultat popisa sela, kuća, poreskih – oženjenih i aračkih lica u Srbiji 1822. godine. Taj spisak objavio je Pirh u opisu svoga puta po Srbiji 1829. godine. Kod Vuka je naziv sela pravilno napisan, a kod Pirha je nepisano Badnjewaz.
Kako je Badnjevac tako ranog datuma on nije postao od zbegova, već su se njegovi osnivači doselili ovamo iz Resnika i zauzeli dole nezauzeto zemljište, da ni bi i dalje bili na udaru Turcima. Ti osnivački rodovi su: Babići, Božići, Baltići, Marijići, Petrovići (Đorđevići) i Savići su došli u Resnik sa Kosova, a oko polovine 18. veka prešli u Badnjevac.
Badnjevac je u podjednakoj meri rastao rađanjem i novim doseljavanjima, koje i danas traje. Za veme Kočine Krajine doselilo se 12 rodova, u doba Prvog ustanka 6 rodova a posle 1815. godine 15 rodova.

Poreklo porodica:

Redni broj–prezime (ogranci)-odakle su doseljeni-Krsna slava
Doseljeni u periodu od 1737 do 1767. godine:
-16, Babići, Kolašin (Stara Srbija), Mratindan
-19, Božići, Studenica (Kosovo), Usekovanje
-38, Karići (Baltići, Miloševići, Stevanovići, Gajići, Petrovići i Karići), Studenica (Kosovo), Stevanjdan.
-44, Marijići (Pavlovići), Mitrovica (Kosovo), Nikoljdan.
-60, Petrovići (Petrovići i Milovanovići-Karanatići), Studenica (Kosovo), Đurđevdan.
-67, Savići, Mitrovica (Kosovo), Nikoljdan.
Porodice doseljene u periodu od 1788. do 1803. godine:
-234, Antonijevići (Matići-Markovići, Obradovići-Stančići, Antonijevići, Mijajlovići i Obradovići), Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-255, Bratkovići (Bratkovići, Zolići i od njih Milovanovići, Petkovići, Pavlovići i Jovovići; zatim: Boškovići, Jotkovići i Stojanovići), Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-262, Veličkovići (Ilići), Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-276, Vučići, Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-303, Dragojevići (Krstići i Dragojevići), Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-364, Lazići, Rakovica (Bugarska), Aranđelovdan.
-381, Markićevići, Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-412, Miljkovići (Miljkovići, Radojkovići,Đorđevići i Petkovići), Rakovica (Bugarska), Đurđevdan.
-426, Nešići (Vučkovići), Vlaović (Bugarska), Jovanjdan.
-420, Mladenovići (Mladenovići i Mančići-Živkovići), Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-508, Stevanovići (Milojevići, Stevanovići i Petrovići-Stankovići), Rakovica (Bugarska), Nikoljdan.
-534, Ćosići (Obradovići i Ćosići), Rakovica (Bugarska), Nikoljdan i Đurđevdan.
-541, Cvetkovići (Terzići, Srećkovići i Cvetkovići), Rakovica (Bugarska), Sv. Petka.
Porodice doseljene u periodu od 1804. do 1814. godine:
-735, Jeličići (Mijailovići), Jovac (donji sliv Velike Morave), Lučindan.
-736, Jovanovići, Bajina Bašta, Cveti i Lazarevdan.
-867, Miloševići (Radosavljevići-Živkovići i Radosavljevići, Tetovo (Makedonija), Đurđevdan.
-873, Milutinovići (Milići, Milutinoići i Nikolići), Mitrovica (Kosovo), Sv. Petka.
-884, Mičokići (Marinkovići), Mitrovica (Kosovo), Đurđevdan.
-1076, Totići (Nedeljkovići), Mitrovica (Kosovo), Aranđelovdan.
Porodice doseljene u periodu od 1815. do 1903. godine.
Doseljeni 1823. godine:
-1192, Milosavljevići, Srem, Nikoljdan.
Doseljeni 1829. godine:
-1229, Radići, Komarice (Osanica), Sv. Vrači.
Doseljeni 1843. godine:
-1371, Krdžalići (Đelići), Lovci (Osanica), Nikoljdan.
Doseljeni 1848. godine:
-1410, Trifunovići, nepoznato (Čumić), Nikoljdan.
Doseljeni 1858. godine:
-1513, Blagojevići, Radošin (donji sliv Velike Morave), Alimpijevdan.
Doseljeni 1868. godine:
-1693, Stojanovići, nepoznato (Prnjavor). Nikoljdan.
Doseljeni 1873. godine:
-1770, Đorđevići, nepoznato (Sipić), Stevanjdan.
Doseljeni 1877. godine:
-1837, Milanovići, Belica, Morava belička), Petrovdan.
-Doseljeni 1880. godine:
-1879, Petrovići, Belo Polje (Stara Srbija), Nikoljdan.
Doseljeni 1881. godine:
-1897, Stanimirovići, nepoznato (Milatovc), Mratindan.
Doseljeni 1883. godine:
-1931, Milojkovići (Babići), nepoznato (Jovanovac), Đurđevdan.
Doseljeni 1893. godine:
-2059, Đorići, nepoznato (Žirovnica), Vavedenje.

Ostali podaci o selu.

U selu je 1903. godine bilo 39 rodova sa 278 domova u kojima je, krajem 1900. godine bilo 1674 stanovnika: Godine 1910. Badnjevac je imao 332 kuće sa 1880 duša a krajem januara 1921. godine u njemu je živelo 1624 stanovnika.
Današnje seosko groblje je na Golištu, staro je bilo u nizini pored Lepenice, u polju Badnjevaku.
Seska crkva spada među najlepše po selima u Srbiji. U njenoj porti je veliki trsevar pod koji može stati 200 ljudi.
Seoska slava je Nedelja pre Duhova a preslava su Mladenci.

IZVOR: Prema knjigama Todora Radivojevića „Naselja u Lepenici“ i „Lepenica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.


Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top