Poreklo prezimena, selo Trnjaci (Bijeljina)

26. oktobar 2014.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Trnjaci, opština Bijeljina. Prema Etnološkoj monografiji Radmile Kajmaković SEMBERIJA. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Crkva Svetog Ilije u Trnjacima
Crkva Svetog Ilije u Trnjacima

TRNJACI imaju 185 kuća.

Od tri brata doseljena iz Trebinja, Vasilije, Lakete i Ljubinka, jesu:

Vasilići,

Laketići i

Ljubinkovići (svi slave Đurđevdan), a u Dvorovima se naselio njihov rođak, od koga su tamo Tanasići i Vićanovići.

Jovićevići (Srđevdan) iz Crne Gore su,

Raševići (Savinjdan) iz Crne Gore su,

Lazići (Lučindan) iz Tutnjevca su,

Ošapovići (Đurđevdan) iz Srbije su,

Kalabići (Đurđevdan) iz Posavine su,

Mitrovići su iz Pipera (Majevica),

Lazići (Đurđevdan) iz Bosanske krajine su, od Laze hajduka koji je došao u vreme prvog srpskog ustanka u Velino Selo.

Cvjetkovići su iz Like.

Nepoznatog porekla su:

Đukići (Nikoljdan),

Gajići (Mratindan),

Markićevići (Lučindan) i

Trifunovići (sv. Gligorije).

Seoska slava je drugog dana Uskrsa.

 

IZVORRadmila Kajmaković – Semberija, Etnološka monografija, Posebni otisak iz „Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Etnologija, Nova serija sveska XXIX, 1974“, Sarajevo, 1974. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Savo Todorović (Jagodić)

    U Trnjacima nema Vaselića, Laketića, Vićanovića ni Tanasića, a ima samo jedna kuća Ljubinkovića koji su doselili iz Donjeg Broca i čiji su potomci odselili u Bijeljinu pa dalje, a samo povremeno dolaze na djedovinu. Čudno je da nisu upisane velika porodica Todorović (Jagodić), Gojkovići – dvoji, Petrovići, Nikolići, Narančići, Ristići, Milovanovići, Novakovići, Savići, Živanovići, Perići – pola porodičnih prezimena. Istraživači su očito nešto pomiješali, a djeluje da nisu bili ni precizni.

  2. Vojislav Ananić

    TRNJACI

    GEOGRAFSKI POLOŽAJ, IME I GRANICE

    Selo Trnjaci smješte no je između sela: Međaši, na istočnoj strani, Balatun, na sjeveru, Brodac, na sjeverozapadu, Karin Put i Dazdarevo, na zapadnoj strani i dijelom Dvorova i Krive Bare na jugu sela .
    Ako se baci pogled na polozaj sela Trnjaka i opštinskom prostoru, onda je uočljvo da se selo nalazi pa sjeveru i odnosu na sjedište opštine Bijeljina i udaljeno je od grada od 9 do 15 km. Od rijeke Drine udaljeno je oko 5 km, a od rijeke Save oko 6 km. Prve kuće počinju na devetom km od Bijeljine i uglavnom su smještene duž asfaltnog puta, koji se od Kuzmina odvaja za Bijeljinu prema Tuzli i Sarajevu. Prema pričanjima najstarijih mještana, koji i sada žive i selu, može se pretpostaviti da naziv ovog sela potiče od prvih naseljenika, koji su doselili u ove krajeve. Dali su mu ime Trnjaci prema onome što se zadesilo na površini ovog zemljišta, trnje – trnjage. 0tuda se naselje zove Trnjaci, a na sjeveru postoji i mali zaselak Trnjage.
    Iz putopisa čuvenog putopisca Evlije Čelebije, može se pretpostaviti slika ovih krajeva. Čeleblja je u dva navrata prolazio kroz ove krajeve: putujući 1640. godine od Varadina preko Valjeva došao u Srebrenicu, Sarajevo, Travnik i Livno i drugi put, pridružujući se Ćuprilićevoj vojsci, nastavio put prema Kanjiži, koiu je ova vojska trebalo da brani. Tada je proputovao od Nove Kasabe preko Zvornika, Kozluka, Bijeljine, Rače i Morovica.
    Saraj – Bijeljinu Čelebija opisuje :
    »U blizini tog saraja, nalazi se jedan gaj u kome se ogromna stabla uzdižu do neba. U debelom hladu svakog tog stabla, može da se napase ro 1.000 ovaca. Tlo je tako bogato zelenilom i cvijećem kao da je zemlja obložena sa zelenom zehavi-kadifom«.
    I dalje:
    »Kasaba se nalazi na vrlo plodnom i žitorodnom vclikom polju koje oblluje travom i vodom. Ima 500 kuća sa daskom pokrivenim krovom koje su prizemnice i na sprat. U baštama na hiljade divnih ptičijih melodija koje osvježavaju ljudsku dušu i okrepljuju čovječije zdravlje.
    Put od Bijeljine do Rače Čeleblja opisuje ovako:
    »Podigavši se odatle, krenuli smo opet prema sjeveru kroz šume i za 4 sata stigli u tvrđavu Raču. Najprije smo došli na suprotnu stranu tog utvrđenog grada sa trgovačkim pristaništem.
    Lađom smo prešli rijeku Savu i došli i grad Raču. Odsjeli smo kod carinskog povjerenika. Grad Rača je srpsko imc. Ovaj grad ie podigao jedan od srpskih kraljeva. otac Bana Kodža-Matijaša, a kasnije ga osvojio Ibrahim – paša veliki vezir Sulejman – hanov koji je ubijen. Sada njima upravlja (1644) vojvoda sremskog sandžaka. To je kadiluk u rangu kadiluka od oko 150 akči. Ima muftiju, predstavnika šerife spahijskog ćehaju, janičarskog serdara, caginskog povjerenika za hagač. Gradom urravlja budimska vojska.
    On ima tržnog nadzornika – baždara i načelnika ggada, ali nema gradskog dizdara ni ni posade. Na rtu gdje se gijeka Drina ilijeva u Savu, nalazi se 7 muslimanskih, 4 bugarska i 1 srpska mahala sa 550 prizemnih i pa sprat kuća. Svi su putevi potpuno patpođeni daskom. Šta više i sve ulice su potpođene daskom i balvanima. Okolina varoši je za zimskih dana prava močvara, jer js teren nizak. Na glasu im je čuvena medovina, hljeb, šljive i jabuke. Grožđe im nije dobro«.
    Opisujući stanovnisštvo ovoga grada Čeleblja navodi: Sve im je stanovništvo vrlo čisto i voli da uživa. To su gostoljubljvi ljudi i priptelji stranaca. Većina tih ljudi ne znaju za spletke i prevare«.
    Podvlačeći neke činjenicc iz ovih tekstova, Evlije Čelelbije, značajno je istaći da su ovi krajevi bili pod oggomnim drvećem, močarni, ispresijecani mnogim rječicama i malo naseljeni. Ostaci iz te davne prošlosti mogli su mnoge današnje žitelje da vrate u doba Evlije Čelebije, i doba kada su stvarno na ovom tlu bili ogromni hrastovi (hrast Rere Novakovića – vidi kartu 1938. koji je doskoro izgledao kao pravi gorostas). Hrast je bio toliko veliki i debeo da su ga 10 čobana jedva mogli opasati raširenim rukama.
    U sjcćanju će dugo ostati kuća sa visokim krovom koji je daskom pokriven, a u temelju tesani hrastovi posjeci. Ta kuća se nalazi uz gječicu Jezero u Topolici vlasništvo Jevtić Đoke.

    Selo ima ove zaseoke:

    – Gornji Trnjaci sa 22 kuće: Narančići, Markičevići, Mitrovići, Raševići, Ristići;
    – Kalabići sa 18 kuća: Kalabići, Jovičevići, Ivkovići, Perići Mladenovići, Avakumovići, Tomići;
    – Dobra Voda sa 28 kuća: Gajići, Ošapovići, Nikolići, Gojkovići, Đurdevići, Mihajlovići, Cvjetkovići,Mitrovići, Todorovići;
    – Jovičevići sa 22 kuće: Jovičevići, Đukići, Stjepanovići, Nikolići, Ljubinkovići;
    – Jagodići sa 35 kuća: Todorovići, Savići, Raševići, Novakovići, Jeftići, Lazići, Popadići, Gojkovići;
    – Ošapovići sa 30 kuća: Ošapovići, Perići, Vukovići, Lazići, Lukići, Jakšići, Gojkovići, Bilbija, Đorđići;
    – Čelici sa 10 kuća: Petrovići, Milovanovići.

    STANOVNIŠTVO

    U matičnom uredu Brodac ubilježena su imena rođenih lica ro godinama u ovom selu. Hiljadu osamsto devedeset sedme godine rođeno je 17. 1900. rođeno je 14, a 1910. zapisano je 18 novorođenih.
    Prema popisima i statistickim podacima iz 1948, 1953, 1961. i 1971. godine, ovo selo ima sljedeći broj domaćinstava i stanovnika:
    Od ukupnog broja popisanih stanovnika u 1971.godini, starosna struktura izgleda ovako:
    do 19 godina ima 235 stanovnika,
    do 29 godina ima 95 stanovnika,
    do 39 godina ima 131 stanovnik,
    do 49 godina ima 1oo stanovnika,
    do 59 godina ima 59 stanovnika,
    ostali su preko 60 godina.

    RELJEF

    Cijelo područje je nizinsko i ravno. Najuzvišenija tacka iznad mora nalazi se istočno od mlina, svega 85 m, a idući prema sjeveru, dolini rijeke Save, na udaljenosti od oko 5 km zemljište je niže još za 4 m. Ta visinska tačka iznosi svega 81 m iznad mora.

    RIJEKE

    Kroz samo selo Trnjake proticale su rijeke: Jezero, Grbnovača, Kr banjuša, Starača, Toplik , Dobra Voda, Ribnjak. Danas su to samo udolja obrasla u vrbake, šaš i šiblje. Vode ima samo kad padnu veće kiše. Granicu između sela, na jugu prema sjeveru i Karin Putu, čini, skoro vodom presušeni, tok Jezera, koji se nastavlja u Grbnovaču, a ova u Krbanjušu, koja otiče kroz Jelaz, kad padnu kiše, u Savu kroz Selište. Sjevernim dijelom, kroz Gajiće iz Trnjaga, ispod asfaltnog puta, povijajući se oko zaseoka Dobre Vode, teče Dobra Voda. Pored Kalabića, Popadića i Čelića teče Kalabića Vara, koja odlazi u Krbanjušu. Svi tokovi ovih rječica su obrasli bujnom vegetcijom. Manji tok skoro zaraslog toka rječice teče pored kuće Đukića, ispod Čelića, takođe obrasta bujnom vegetacijom.

    Izvor: MJESNA ZAJEDNICA TRNJACI, MONOGRAFIJA, decembra, 1977.