Poreklo prezimena, selo Lipnica (Čačak)

19. april 2014.

komentara: 7

Poreklo stanovništva sela Lipnica, grad Čačak. Istraživanje Radovana M. Marinkovića objavljeno u zborniku radova Narodnog muzeja u Čačku.

Lipnica, selo u opštini Čačak, na severnim padinima planine Jelice, ubraja se – ako se sudi po ostacima materijalne kulture iz prošlosti – u veoma stara naselja. Severno je, inače, Ježevice, južno Slatina, zapadno Rajac, a istočno Zablaće i Kukići.

Naselje je, kaže legenda, dobilo ime po lipama koje su rasle oko letnjikovca Ikonije, supruge bana Milutina.

Najstariji pomen Lipnice je iz 1476. godine. Naselje se tada nalazilo u knežini kneza Đurđa, u brveničkom kadiluku: imalo je 18 kuća i još 10 odraslih muških glava. Potom se pominje 1528. godine pod nazivom Donja Lipnica (u požeškoj nahiji) – sa osam vlaških kuća i 35 odraslih muških glava, uz jednu ratajsku kuću sa tri odrasle muške glave. Turski katastarski popisi iz tog vremena “znaju” i za Gornju Lipnicu kao pusto selo. Kasnije sve do XVII veka Lipnica se ne pominje kao naselje u ovom delu Srbije.

Hronike prvog i drugog srpskog ustanka, ipak, ne zaboravljaju ratnike iz Lipnice, ne samo Simu Dragica, koji je učestvovao i u Kočinoj krajini.

Još dalju prošlost ovog naselja svedoči srednjovekovno groblje kod Kneževića, zatim Crkvina na potesu Zmajevac, gde se nalazila crkva brvnara (slavila Nemitne vrači), koju su Turci zapalili 1814. godine, u vreme Hadži-Prodanove bune.

Pojedini potesi u selu uglavnom nose imena po ljudima ili nečemu što je vezano za ljude – Vignjište, Punoševac, Zmajevac, reke i potoci – takođe, kao i groblja (Kovačevića groblje, Gvozdenovo groblje, Kneževića groblje, Đokića groblje).

Seoska obetina je na treći dan svetih Trojica.

Današnje stanovništvo sela u celini je doseljeničko. Istina, mnogi rodovi dosta rano su ovde doseljeni. Neki su u Lipnici živeli i pre prvog srpskog ustanka. Selo je, primera radi, 1820/21. godine imalo 25. kuća, 34 oženjena i 80 aračkih glava. Godinu dana kasnije: 26 kuća, 32 poreske i 78 aračkih glava. Nalazeći se, sve do posle drugog svetskog rata, u trnavskom srezu, Lipnica je najčešće ulazila u sastav opštine Ježevica.

Poreklo stanovništva Lipnice niko nije proučavao. Posebno se niko nije bavio odseljevanjem sa ovog područja, pa su i naša saznanja o tome, i u ovom radu, dosta oskudna, tim pre što sadašnji žitelji Lipnice uglavnom znaju za svoje srodnike koji su se odselili posle drugog svetskog rata.

Svi rodovi u selu doseljenički su. Neki – veoma stari.

Šićevići (2 k, Đurđevdan) doseljeni su pod kraj XVII veka odnekud iz Crne Gore. Neki kažu da su Drobnjaci. Nije jasno poreklo ovog prezimena, niti gde su se ranije selili. Zna se, tek, da ih ima u obližnjim Kukićima, a bilo ih je i u čačanskim Kulinovcima.

Srejovići (3 k, Nikoljdan) su ubrajaju, uz Šićeviće i Lazoviće, među najstarije u selu. Doseljeni su iz Crne Gore u XVIII veku. Poreklo ovog prezimena upućuje na ime nekakvog pretka.

Lazovići (6 k, Đurđevdan) su doseljeni pred prvi ustanak iz Milakovića kod Sjenice. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka Lazara.

Šušići (14 k, Jovanjdan – 20. januar) su iz Pridvorice na tromeđi Crne Gore, Hercegovine i Sandžaka, doseljeni pod kraj XVIII veka. Jovan Erdeljanović je zabeležio da su stigli iz predela Kolašina, a Radomir Ilić: „Šuše su starinom iz Budoželje (srez moravički), no prvo su se doselili u Kojinoviće, pa se odatle zbog kuge rasele i sad ih ima u Lađevcima, Cvetkama, Tamniku, Guči i Bijelom Polju.“ Učestovali su (Miloje Šuša) u prvom srpskom ustanku. Nije jasno poreklo ovog prezimena. Ima ih raseljenih u više mesta (Čačak, Beograd).

Propadovići (8 k, Stevanjdan) su u XVIII veku doseljeni iz Stranjana u Sandžaku u Rogaču (Dragačevo) i Lipnicu. Erdeljanović tvrdi da su, krajem XVIII veka, najpre stigli u Lipnicu, odakle su neki otišli u Rogaču. Nije jasno poreklo ovog prezimena (ako ne upućuje na nekakav nadimak). Ima ih i u Čačku (4 k) i Kraljevu.

Radosavljevići (3 k, Nikoljdan) su naseljeni iz sela Ososnice kod Ivanjice pod kraj XVIII veka. Došao je neki Radosav, od čijeg im je imena obrazovano prezime. Taj Radosav se, sa prezimenom Bogićević, pominje u tevteru čibuka za 1822. godinu. Ima ih i u obližnjoj Slatini, ali i Beogradu (4 k).

Sokići (16 k, Đurđevdan) su pod kraj XVIII veka doseljeni iz Gostilja na Zlatiboru. Prezime im je izvedeno iz ženskog imena Soka. Ima ih u obližnjim Mršincima, Čačku i Beogradu.

Vlastelice (3 k, Vračevi): Bosiljka, supruga kneza Avrama Lukića iz Rajca, dovela je ovde 1804. godine svoju braću iz sela Vlasteljice u Dragačevu (otuda im je prezime). Dosta su se selili. Ima ih u Čačku (3 k), Nišu (1 k), Kragujevcu (1 k), Beogradu (5 k), Kruševcu (1 k), Goričanima (3 k), Milatovićima (1 k), Guberevcima (2 k), Zapadnoj Nemačkoj i Australiji.

Delići (9 k, Đurđic) su iz pravca Sandžaka došli u Karađorđeve doba. Nije jasno poreklo ovog prezimena. Ima ih i u Čačku (7 k), Nišu i Smederevskoj Palanci.

Salemovići (4 k, Đurđevdan) iz okoline Sjenice. Pripoveda se da je jedan Aleksićkod Sjenice ubio nekakvog Salem-pašu i sa Karađorđevom vojskom 1809. godine pobegao „u Moravu“. Na spomeniku Stefanu Aleksićuu Lipnici, koji je umro 1820. godine, piše da je bio „binjbaša pri vladeniju Karađorđija.“ Sadašnje prezime upućuje na rečenog Salem-pašu. Uostalom, i na spomeniku Nikoli Aleksiću, koji je umro 1879. godine, piše “inače Salem”. Posle drugog svetskog rata obrazovali su domaćinstva i u susednoj Ježevici, Beogradu i Velenju.

Gostiljci (23 k, Đurđevdan) su doseljeni 1809. godine iz Gostilja na Zlatiboru. Prezimenom čuvaju uspomenu na zavičaj. Ima ih odseljenih iz Lipnice u Slatini, Ježevici, Čačku, Beogradu i Kraljevu.

Jankovići – Radulovići (1 k, Đurđevdan) su takođe 1809. godine došli iz Gostilja. Oba prezimena njihova upućuju na neke pretke.

Kneževići (2 k, Jovanjdan – 20 januar) su došli 1809. godine iz sela Vape kod Sjenice i nastanili se kod “Grčkog groblja” (srpsko srednjovekovno groblje). Njihovo prezime upućuje na činjenicu da im je neki predak bio knez. Istovremeno su naseljeni u susedna sela Rajac i Ježevicu, a ima ih i odseljenih i u Čačak i Beograd.

Tutunovići (4 k, Aranđelovdan) su Silistrići. Doseljeni su iz Crne Gore u XVIII veku u trnavska sela, a u Lipnici su se nastanili početkom XIX veka. Švercovali su duvan – tutun, pa im otuda i prezime. U Lipnicu su stigli iz Radaljeva kod Ivanjice. Dva njihova domaćinstva postoje u Čačku, a jedno i u Beogradu.

Milovići (8 k, Đurđevdan) su kao pinteri došli u Karađorđevo doba odnekud iz Crne Gore preko Sandžaka. Njihovo prezime upućuje na nekog pretka. Ima ih i u Čačku i Beogradu.

Petrovići (5 k, Đurđevdan) su došli početkom XIX veka iz Kosovice. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka.

Dolovići (5 k, Đurđevdan) su posle drugog srpskog ustanka doseljeni iz Kotraže (Dragačevo). Ovde su stigla braća Dragić i Nešo. Njihovo prezime upućuje na nekakvu dolinu, u kojoj su živeli, ili na nekog pretka Dola.

Joksići (11 k, Nikoljdan) su posle 1820. godine doseljeni iz Radaljeva kao Mojsilovići (kako su popisani u tevteru čibuka za 1822. godinu). Izgleda da je doseljen Joksim Mojsilović, od čijeg im je imena obrazovano prezime (umro 1833. u 96 godini života). Zovu ih i Joksimovići. Ima ih i u obližnjoj Slatini, ali i u više domova u Čačku.

Maksimovići (1 k, Nikoljdan): došli kad i Joksići iz Radaljeva kod Ivanjice. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Maksa.

Miletići – Gučani (4 k, Aranđelovdan) su posle 1820. godine doseljeni iz Guče (Dragačevo) kao Petrovići. Na spomeniku Mileti Petroviću, koji je umro 1852. godine piše „inače Gučanin“. Godine 1885. umro je Miloje Miletić, rođen 1820. u Guči. Na spomenicima u groblju takođe se saznaje da su rođeni u Guči, a umrli u Lipnici: Milutin – 1861, Obrad – 1866, i Jovan – 1867. godine. Prezime im je izvedeno iz imena pretka Milete, a nadimak, drugo prezime, od toponima Guča. Ima ih i u obližnjim Kukićima, ali i u Beogradu i Parizu.

Savićevići (2 k, Đurđic) su sredinom XIX veka doseljeni iz Šuma – Raščići kod Ivanjice. Prezime im je obrazovano od imena nekog pretka.

Timotijevići (1 k, Aranđelovdan) su došli 1878. godine iz Krivače (Dragačevo). Protokol umrlih svedoči da je, primera radi, 1889. umro Sreten (40), rođen u Krivači. Prezime im je izvedeno iz imena nekog pretka Timotija.

Dramlići (1 k, Stevanjdan) su posle 1870. godine doseljeni iz Dragačeva. Matice umrlih kažu da je 1893. godine u Lipnici umro Avram Dramlić (28), rođen u Kotraži (Dragačevo). Prezime im potiče od reči “dramlija” (gmizla) i upućuje na nadimak nekakvog vrednog (živahnog) pretka. Ima ih odseljenih i u Beograd.

Vujovići (7 k, Đurđic) su posle 1881. godine doseljeni iz Smiljevca (moravički kraj, Ivanjica). Protokol umrlih beleži da je 1890. godine u Lipnici umro Sreten Vujović (38), rođen u Smiljevcu. Njihovo prezime upućuje na ime nekog pretka. Ima ih i u Mrčajevcima, Čačku i Vojvodini.

Đokići (4 k, Stevanjdan) su posle 1876. godine doseljeni iz moravičkog kraja. Protokol umrlih beleži da je 1898. godine umro u Lipnici Andrija Đokić(7,5 godina), rođen u Kosovici, a 1916. godine Milija Đokić (60), rođen u Gleđici. Neki su i iz Bratljeva. U suštini, radi se o jednom rodu. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka. Ima ih i u Čačku.

Gavrilovići (5 k, Nikoljdan) su prešli iz obližnjeg Rajca krajem XIX veka. Od imena pretka Gavrila, o kome ništa ne znaju, uzeli su prezime. Neki su se pre drugog svetskog rata odselili u Kukiće (Čačak), a kasnije u i Čačak.

Ćendići (2 k, Mratindan) su Dragačevci. Protokol umrlih beleži da je 1904. godine umro u Lipnici Ćendić (68) godina, rođen u Guberevcima (Dragačevo). Nije jasno poreklo ovog prezimena. Ima ih i u Čačku i Kukićima (Čačak).

Pavlovići (3 k, Đurđevdan) su Dragačevci. Matice umrlih svedoče da je u Lipnici 1902. godine umro Radisav Pavlović (40), rođen u Lisi. Prezimenom čuvaju uspomenu na nekog pretka Pavla.

Jovanovići (1 k, Đurđevdan) su iz Vučkovice (Dragačevo). Protokol umrlih kaže da je u Lipnici 1904. godine umro Radomir (50), rođen u Vučkovici. Prezime im je obrazovano od imena nekog pretka.

Stojkovići (1 k, Nikoljdan) su iz moravičkog kraja. Matice kažu da je u Lipnici je 1914. godine umro Dobrivoje (15), rođen u Brezovi (moravički kraj, Ivanjica). Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Stojka.

Ostojići (1 k, Nikoljdan) su domazeti u Pajovićima (kojih više nema) iz Bjeluše kod Arilja od početka XX veka. Prezime im je izvedeno od imena nekog pretka Ostoje.

Kalajdžići (3 k, Aranđelovdan) su početkom XX veka došli iz Milatovića (Dragačevo). Neko od njihovih predaka bio je kalajdžija, pa im otuda „majstorsko” prezime.

Slavkovići (2 k, Mitrovdan) su Dragačevci. Matice umrlih kažu da je u Lipnici 1915. godine umro Filip (30), rođen u Rtima (Dragačevo). Prezime im je obrazovano od imena nekog pretka. Ima ih i u Čačku.

Tomići (1 k, Lučindan) su 1886. godine doseljeni iz Vučaka (moravički kraj). Došao je Mihailo. Od imena nekog pretka Tome obrazovano im je prezime.

Kovačevići (1 k, Nikoljdan) su kao kovači došli iz Viče (Dragačevo). Potes Vignjište svedoči gde se nalazila njihova kovačnica. Inače, i prezime im je obrazovano od zanimanja predaka.

Grujanci (1 k, Aranđelovdan): Mihailo se iz Ježevice (Čačak) privenčao 1939. godine u Kovačeviće. Nije jasno poreklo ovog prezimena.

Milekići (1 k, Đurđevdan): Isidor se doselio 1925. godine iz Brezovica (Čačak). Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Mileku.

Karaklajići (1 k, Nikoljdan) su iz okoline Ivanjice. Matice umrlih kažu da je 1915. godine u Lipnici umro Ljubisav (65), rođen u Šareniku. On je, inače, živeo i u Pakovraću (Čačak). Ima ih i u Čačku (2 k) i Beogradu (1 k). Inače, nije jasno poreklo ovog prezimena.

Doseljavnja u Lipnicu traju i posle drugog svetskog rata. Otuda i nije čudno što popisi stanovnika iz 1971. i 1981. godine ukazuju na rast broja domova. Novi doseljenici nose prezimena uglavnom obrazovana od imena predaka, njihovog zanimanja ili nadimaka.

Pejovići (1 k, Đurđevdan) su posle 1945. godine došli iz obližnjih Mršinaca.

Vučkovići (1 k, Mratindan) su iz Zablaća 1950. godine prizećeni u Ćendiće. Ima ih i u Beogradu.

Smiljanići (1 k) su iz Sandžačke Ojkovice došli posle rata.

Matovići (1 k, slavi Đurđevdan) su u isto vreme stigli iz Ojkovice – Kokin Brod.

Pupavice (1 k, slavi Petrovdan) su prešli iz obližnjih Mršinaca posle rata.

Miloševići (1 k) su doseljeni iz Bosne 1960. godine. Nisu rod sa starim Miloševićima, doseljenim posle 1876. godine iz Komarana.

Pešići (1 k, Petrovdan) su došli 1965. godine iz Erčega (moravički srez).

Grujovići (1 k, Miholjdan) su došli iz susednog Rajca posle 1950. godine.

Veselinovići (1 k, Đurđic): Žarko je iz obližnje Ježevice došao na miraz posle 1950. godine u Cogoljeviće (rodom iz Guberavaca – Dragačevo, kojih više nema). Ima ih i u Beogradu.

Sarići (1 k, Nikoljdan): došli iz Gornjeg Dubca (Dragačevo) 1965 godine.

Mihailovići (1 k, Nikoljdan) su stigli posle 1960. godine iz Bajine Bašte.

Marjanovići (1 k) su u isto vreme prispeli iz Jablanice na Zlatiboru.

Filipovići (1 k, Nikoljdan) su doseljeni u isto vreme iz okoline Bajine Bašte.

Krstonijevići (1 k, Jovanjdan) su došli u isto vreme iz Pljevalja.

Šibalići (1 k) su prizećeni iz Prijevora (Čačak) u Šušiće pre 20 godina. Nije jasno poreklo ovog prezimena.

Tomaševići (1 k, Nikoljdan) su 1975. godine doseljeni iz Dobrinja kod Bijelog Polja.

Karakterističan je slučaj Savića: Dragoslav se iz Vape (sreza trnavskog) privenčao u Vlastelice pred drugi svetski rat, a njegov sin se vratio u Vapu.

Dokumenti iz XIX veka pominju i neke druge rodove u Lipnici, kojih više nema u selu (odseljeni su, promenili prezime ili izumrli). Takvi su, primera radi, bili Bugarčići, Kosovci (Radovići) doseljeni iz Mratinja (Piva), Kopunovići (1901. godine umro je Tanasije, rođen u Kosovici), Miloševići (1909. godine umro Jovan, rođen u Komaranima), Pajovići (1915. godine umro Miloje, rođen u Bjeluši kod Arilja), Lukovići (1916. godine umro Jovan, rođen u Ravnoj Gori), Sovronijevići, Rajkovići (iz Dubrave kod Ivanjice). Čibučki tevter iz 1822. godine “zna” i za: Topaloviće, Mojsiloviće, Raduloviće, Šućoviće (ako nisu Šićevići), Zariće, Jevlođiće (Jevlođeviće), Čakajce, Glišoviće i Čoloviće, a kasnije dokumenta i za Mihajloviće, Taloviće, Pejoviće, Radonjiće. Matične knjige venčanih, posle 1881. godine, i Bogdanoviće (rodom iz Kušića kod Ivanjice), Madžareviće (iz Lise kod Ivanjice), Kruniće (iz Kosovice), Vitoroviće (iz Bele Reke moravičke), Jeliće (iz Kosovice).

IZVOR: Istraživanje Radovana M. Marinkovića objavljeno u zborniku radova Narodnog muzeja u Čačku, XIX, Čačak 1990, str. 157-163.

Komentari (7)

Odgovorite

7 komentara

  1. Biljana Ilić

    Ima li podataka o meštaninu Kuzmanu Kruniću, koji je živeo u Lipnici od 1939. god. poreklom iz Mršinaca, a došao je na tetkino imanje?

  2. Postovani administratore,zeleo bih da kazem nesto vezano za familiju Stojkovic.U selu Lipnici kod Cacka,postoji jedna kuca familije Stojkovic,i ona je poreklom iz sela Katici,zaseok Brezova kod Ivanjice,a ne iz Brekova kod Arilja.Godine 1900.,Vidosav Stojkovic,moj cukundeda se sa svoja dva brata Vojinom i Dragutinom doselio u selo Kukice,da bi ubrzo se odselio u susedno selo Lipnicu.Vidosav je poginuo u prvom svetskom ratu,na Mackovom kamenu kao i njegov najstariji sin iz prvog braka Dragoljub,moj pradeda stric,polubrat mog pradede Miloja Stojkovica 1909.-2006.Dva njegova rodjena brata,Dragutin ciji su sinovi bili pradede stricevi,Timotije i Vilotije su takodje poginuli u prvom svetskom ratu,a Dobrivoje 1899.-1914. je preminuo kao decak od 15.godina posle krace bolesti!Takodje,moj pradeda Miloje je imao i rodjenu bracu Kuzmana i Jezdimira koji su preminuli,kao bebe,kao i sestru po ocu Draginju,i rodjenu sestru Ljubinku 1912.-1970.udatu za Mila Radosavljevica!Takodje Dragutin Stojkovic je imao i kcer Milevu,udatu za Rada Joksica,dok je Vojin Stojkovic imao kcer Katu,udatu za Tadiju Vuckovica.Krsna slava moje porodice je Sveti Nikola,tako da su moji preci kada su se doselili u novi kraj,sacuvali krsnu slavu koju slave i Stojkovici u Brezovi kod Ivanjice.

  3. Nenad Tutunović

    Veliki broj netačnih tekstova o familijama…ovde se Tutunovići, tako ispada, doselili iz Makedonije, a u Rajac, Kukiće, Slatinu, Trnavu iz Radaljeva kod Ivanjice. Nešto tu ne štima. Prema crkvenim knjigama zablaćke crkve, ježevičke crkve Tutuni a zatim i Tutunovići radjaju se 1837.godine, dakle tu su početkom XIX veka…a zna se , došli iz Radaljeva, Tutunovića ima i dalje na ovim lokacijama, a najviše u Radaljevu, i neki još uzgajaju duvan. Dakle, ili su trgovali ilii uzgajali, pa otuda i prezime. Napominjem, Radovan M.Marinković je veliki publicista ali ova čačanska sela je zaista “s brda-s dola” uradio, pitajući obično starije stanovnike sela o familijama. Tako je i moj otac na groblju našao spomenik Radojičić Milan zvani Tutun, pa meni pričao priče da smo poreklom od Radojičića…a u stvari, Tutuni starija familija, a Milan radio kod Tutuna i samo on od Radojičića sahranjen na mršinačkom groblju, a drugi radojičići u tzv.baščanskom groblju u Kukićima. moguće i da su ga usvojili. Dakle, jedno su priče a drugo je uvid u crkvene knjige.

  4. Željko

    Poštovani,

    Molim samo za ispravku, slava Krstonijevića je Nikoljdan i doselili smo se iz Krne Jele 1973. Sada je u Lipnici 2 kuće Krstonijevića.

    Srdačan pozdrav,
    Željko Krstonijević