Poreklo prezimena, selo Vilje Kolo (Grdelica, Leskovac)

14. decembar 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela  Vilje Kolo kod Grdelice, opština Leskovac. Istraživanje saradnika portala Poreklo Miroslava B. Mladenovića Mirca, lokalnog etnologa i istoričara

 

Nastanak sela i poreklo stanovništva

Selo Vilje Kolo  je naseljeno mesto koje je do 1965. godine pripadalo teritorijalno-administrativno opštini Grdelica; koja je iste godine ukinuta kao opštinsko mesto.

Danas to planinsko i teško pristupačno selo pripada opštini leskovac-gradu Leskovca u jablaničkom okrugu.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografska opadanja broja stanovnika sela Vilje kolo se kretala ovako: 1948.g.(106 stanovnika), 1953 (114), 1961 (125), 1971(121, (1991(29), 2002 (11), 2011.g.(11stanovnika).

Vinje Kolo kao malo planinsko selo se nalazi u severoistočnom delu Grdeličke Klisure. Zahvata zemljište visoko od 800 metara do 900 metara nadmorske visine.

Okona sela su: Koveva bara sa severozapada. Streškovac sa seceroistoka i Palojce sa juga.

Selo  kao naselje je razbijenog tipa. Ne deli se na mahale jer je malo i dosta jednostavno. Ipak srodničke kuće su jedna drugoj bliže i više  grupisane. U 1958.godini je u naselje sela Vilje Kolo bilo 19 kuća.

Vilje Kolo je mlado naselje. Njega su osnovali oko sredine  XIX  veka doseljenici koji su došli odnekuda. Od njih su se namnožila tri današnja roda.

Naselje Vilje Kolo ime je dobilo po istoimenom uzvišenju (898 m) oko koga se osnovalo.

Pomenuto uzvišenje  je na ataru starijeg i većeg sela Kovačeva Bara. Zbog toga se skoro Vilje Kolo računalo ka mahala dotičnog sela.

Od 1958. godine zbog udaljenosti od Kovačev bare, u administraciji Vilje Kolo se počelo voditi kao posebno naselje.

Stanovnici se vodom snabdevaju sa izvora i iz potoka.

* * *

Poreklo rodova (1958):

Rodovi:  K o s t i ć i (9k), S t e f a n o v i ć (4k), C o j i ć i (6k)-slava Đurđevdan, potiču od istog pretka. Ovde su doseljeni odnekuda oko sredine  XIX  veka.

U susednoj Kovačevoj Bari  istražiivač J. Trifunovski(1958.g.) je slušao, da su „Viljekolci“ imali neku vezu sa Ciganima“.

Po tom zapisu Trifunovskog:“Među njima j ima cenomanjestih ljudi i žena, zatim oni se retko mešaju sa stanovnicima okolnih sela, pretežno žive od gajenja stoke, krompira i pravljenja drvenog ćumura“.

Uopšte Viljekolci važe kao siromašni i kulturno najzaostalni seljaci Grdeličke Klisure.

* * *

TERITORIJALNO-ADMINISTRATIVNE PROMENE:

Bivši vlasotinački srez bio je širi nego sadašnja teritorija opštine Vlasotince. Obuhvatao je deo Lužnice, Crnu Travu, Grdelicu i još nekolicinu pomoravskih sela.

Vlasotinački srez je do 1880 godine pripadao Leskovačkom okrugu. Od 1880. godine pripadao Niškom okrugu, od 1890. godine Pirotskom okrugu, a potom Vranjskom okrugu.

Vranjskom okrugu pripadali su sledeći  srezovi: Leskovački, Vlasotinački, Jablanički, Bosilegradski, Masurički, Poljanički i Pčinjski.

Vlasotinačkom srezu pripadala je  opština Grdelica  sa selima i njihovim zaseocima (Grdelička (Grdelica, Tupanovci, Kozare, velika Sejanica, Mala Sejanica, Dedina Bara, Bojšina, Palojci,  Lični Dol, Krpejci); kao i opština Predejane (sa selima: Predejane, Bričevlje, Suševlje, Koraćevac, Guzevlje).

Ta teritorijalno-administrativna pripadnost opštine vlasotinačkom srezu  (koja je bila opština do 1965.g. i pripojena opštini Leskovcu) je trajala do 1941.godine.

*

Pre Drugog svetskog rata u jednom vremenu je i selo Bonjince (Zaplanje-lužnički kraj) pripadao vlasotinačkom srezu.

Posle Drugog svetskog rata(1945.g) ukidaju se srezovi, a opštine koje su bile formirane od seoskih teritorija su ukinute, a tako su gradovi: Vlasotince i Crna Trava postale opštine sa teritorijom okolnih sela, koja su administrativno pripojena kao geografska celina atarima ovih opština.

Interesantno je da je Grdelica i  Predejane sa okolnim selima pripalo leskovačkoj opštini, a i neka sela su „promenila“ administrativno teritorije u Zaplanje i oko Grdelice, Crne Trave i Vlasotinca.

Ovaj administrativno-geografski opis je potreban radi  „preseljavanja“ stanovništa iz jednog kraja na drugi u okviru ovog planinskog kompleksa, jer se  prilikom naseljanjvanja u 18, 19 i 20 veka stanovništvo u potragom za boljim pašnjacima sa celokupnim porodicama-kao stočari, vrlo brzo nalazili i „osvajali“ teritorije na planinskim pašnjacima ovg dela Južne Srbije.

Potreba je da se na jedno mesto u okviru istraživanja porekla stanovništva ima lao jedna celina svih ovih sela: Vlasotinca, Crne Trave, Grdelice i Predejana i dela Lužnice; jer je u vremenu pod Turcima mnogo njih zbog osvete „prelazio“ sa jedne na drugu teritoriju. Tako će postojati mogućnost vda se pojedini rodovi nađu u nekada zaboravljenim i uadljenim selima ovog dela Povlasinja i Grdeličke klisure.

* *

Do 1965, godine Grdelica kao naselje  je sedište Opštine Grdelica koju su činila naseljena mesta: Bistrica, Boćevica, Bojišina, Bričevlje, Crveni Breg, Dedina Bara, Dobrotin, Donji Bunibrod, Gornji Bunibrod, Graovo, Grdelica Selo, Grdelica Varošica, Guberevac (tada pod zvaničnim imenom Guberevce), Koraćevac, Kovačeva Bara, Kozare, Krpejce (tada pod zvaničnim imenom Krpejice), Ličin Dol, Mala Grabovnica, Mala Kopašnica, Mrkovica, Nesvrta, Novo Selo, Oraovica kod Grdelica (tada pod zvaničnim imenom Oraovica), Padež, Palojce, Predejane Selo, Predejane Varošica, Slatina, Suševlje, Tulovo, Tupalovce, Velika Grabovnica, Velika Kopašnica, Velika Sejanica, Vilje Kolo, Zagužane, Zoljevo i Žižavica. Posle ukidanja opštine područje bivše opštine je u celini ušlo u sastav opštine Leskovac.

* * *

NAPOMENA:

Ovde  je izostavnjen RODOSLOV porekla prezimena, kao i dopuna višeetapnog raseljavanja stanovništa; dok se ne istraži poreklo rodova sa prezimenima iz vlasotinačko-crnotravsko-vlasinskoga kraja.

* * *

IZVORI:

[1] Jovan F. Trifunoski:- “GRDELIČKA KLISURA”, 1964. godine

[2] Wikipedija:- http://sr.wikipedia.org/wiki/Vilje_Kolo

[3]  Miroslav B Mladenović Mirac: ZAPISI  Iz rukopisa -“Sela u vlasotinačkom kraju” ; 1970-2013.g, Vlasotince

* * *

Autor: Miroslav B. Mladenović Mirac, lokalni etnolog i istoričar i pisac pesama i priča na dijalektu juga Srbije

28. novembar 2013.godine Vlasotince, Republika Srbija

 

 

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. rodna vera

    Sto se tice imena: “U poeziji je vila najčešće prikazana kao lepa. “Da vile imaju životinjske noge, kozje ili konjske ili magareće” poznato je i današnjim Grcima. Vile uopšte mogu imati kozji oblik. Kada je reč o osnovnim funkcijama vila, bar na osnovi našeg folklora, njihovo je glavno zanimanje igranje u kolu. I prema drugim slovenskim izvorima karakteristično svojstvo vila je muzikalnost (Et. Slov, 1995: 370). Navešću ovde i jedan Milićevićev zapis: “Seljaci iz okolnih sela na pitanje: šta je to? odgovaraju: da je to Viljokolo, to jest kolo gorskih vila koje tu igraju svoje vilinske igre; a ono mesto što je izdignuto na sredini, vele da je za svirača, koji svira tim planinskim igračicama”. Isto tako, “kad je kopan granični jarak, ni jedan od seljaka iz obližnjih sela nije hteo udariti budakom u Viljokolo, bojeći se vila; nego su ga raskopali neki Turci, koji su se tu zadesili. – I sada se trava oko Viljokola kosi, a na samom kolu niko ne sme ni slamke da uzbere” (Milić., 1884: 274). Ovaj primer pokazuje kako ime jednog prostora, naseobine, poteza, poseduje, istovremeno, snažnu mitsku implikaciju koju narod toga kraja veoma uvažava.”