Rečnik arhaizama, stranih i manje poznatih reči i izraza Reviewed by Momizat on . A aber - glas, vijest aviz - (u knjiž. jez.) hafiz - čovjek koji zna čitav Kuran napamet . Agarjanin - (pl.) Agarjani, naziv za Turke - po jednom plemenu koje je A aber - glas, vijest aviz - (u knjiž. jez.) hafiz - čovjek koji zna čitav Kuran napamet . Agarjanin - (pl.) Agarjani, naziv za Turke - po jednom plemenu koje je Rating: 0
You Are Here: Home » Autori » Vojislav Ananić » Rečnik arhaizama, stranih i manje poznatih reči i izraza

Rečnik arhaizama, stranih i manje poznatih reči i izraza

A

aber – glas, vijest

aviz – (u knjiž. jez.) hafiz – čovjek koji zna čitav Kuran napamet .

Agarjanin – (pl.) Agarjani, naziv za Turke – po jednom plemenu koje je, prema Svetom pismu, bilo u neprijateljstvu sa Jevrejima, nevjernik.

adet – navika, običaj

adlatu – savjetnik, pomoćnik.

azo – dakle

ajluk – mjesečna nadoknada.

alabaš – pjegav po glavi (konj).

alajbeg – viši zapovjednik oblasti u bivšoj Turskoj Carevini.

alaknuti – halaknuti, zagrajati, viknuti.

alal (u knjiž. jez.) halal – ono što je vjerski i običajno dozvoljeno, dopušteno; ono što je na pošten način stečeno; oprost.

alaliti – (dij.) (u knjiž. jez.) halaliti – oprostiti; pokloniti.

alaselamet i alahselamet – da ti je bog na pomoći.

aman! – uzvik preklinjanja i vapaja: pobogu! za boga! akoboga! oprost! pomoć! milost!

amanet – zavjet, svetinja; predmet, preporuka koja se daje na čuvanje, na povjerenje.

ambar, anbar, hambar, hanbar (knjiž.) ambar – drvena zgrada za zrnastu hranu, sanduk za žito i brašno.

anatema (lat.) – prokletstvo

antrešelj – mjesto između dva dijela natovarenog samara.

andžar (u knjiž. jez.) handžar – dugi šiljasti ili krivi nož s oštricom s obje strane.

aramija – (u knjiž. jez.) haramija – razbojnik, bandit; hajduk; lako naoružani vojnik.

ardović (u knjiž. jez.) hardović, dem. od hardov – burence, bačvica.

arondacija (franc.) – zaokruženje (zemljišta)

arsuz – kao imenica: bezobraznik, arsuzin; kao pridjev: bezobrazan, koji nema stida; (fig). ljut, zločest, zle naravi.

artikula (u knjiž. jez.) artikl – predmet, stvar, roba u trgovini.

arhijerej – starješina jereja jedne eparhije u pravoslavnoj crkvi, vladika.

arhimandrit – starješina manastira; najviši sveštenomonaški čin.

aršin – mjera za dužinu

asker – takođe i ašćer – vojska; vojnik.

askerija – takođe i ašćerija – vojska.

asli – sigurno, moguće, upravo, zaista, vjerovatno; sva je prilika.

aspra – sitan, najmanji turski novac od srebra.

astal – sto.

at – konj plemenite pasmine.

adžamija – neiskren, nevješt, neupućen, početnik; pridj. – adžamijski.

ašik – ljubavnik, momak koji ašikuje, zaljubljen.

ašikovanje – voditi ljubavni razgovor, udvaranje.

B

baganeta (u knjiž. jez.) bajonet(a) – dug nož sa dva ili više rezova, koji se stavlja na pušku (napravljen u Bajoni 1840. g.).

bak – bik, junac koji je rasan i služi za priplod. (pridj.) bakovit – jak kao bik, silan, obijesan, žestok.

baka! – (ironično) vidi! pazi!

bakračlija – široke uzengije

balija – pogrdno Turčin, znači i: prost, neuk.

bangav, a, o – debelih stopala, oboljelih nogu čovjek koji hrama.

bantovati – dosađivati, smetati, uznemiravati.

banhof (njem.) – željeznička stanica.

barabar – paralelno, uporedo

batalijun – (u knjiž. jez.) bataljon – vojna jedinica, dio puka, sastavljena od dvije do četiri čete.

bate – umiljato brate.

bašibozuk, bašibozluk – nedisciplinovana vojska, vojnici koje su se odmetali u pljačku, vojnik nekadašnje neredovne turske vojske.

bašica – prva rakija iz kazana, najjača, najbolja (šljivovica).

baškaluk (tur.) – što je odvojeno; razlika; privatna svojina u nekoj zajednici; odvojena prostorija (za žene u Bosni)

bašuna – jagnjeća glava; glavurda (kod čovjeka).

baš-čauš – narednik u turskoj vojsci

bevel (njem.) Befell, – zapovijest, naredba.

begenisati – dopasti se, svidjeti se, zapaziti

beglučiti – raditi za bega, raditi na begluku

beledija – gradska vijećnica, gradska opština,

beleisati, besleisati se – opskrbljivati se.

beli – baš tako, zaista

belćim – možda, valjda, vjerovatno.

bena – (pridj.) luda, budala, glupan, glupača;

benast – luckast, glup.

bendati – priznavati, pridavati važnost.

benzer – sličan, nalik.

berat – carski dekret (ukaz, povelja), kojim se dodjeljuju zvanja, odlikovanja, privilegije ili kakva dobra; bukv. „pismo“.

berićet – rod, izobilje.

besleisati – namirivati,

bivakarce – kao, tobože, uistinu.

bilahi – boga mi.

bilmez – glupak, budala; neznalica; nevješt, neupućen čovjek; ljenčina, neradnik.

biljeg – oznaka, nadgrobni spomenik.

birzemanile, birzeman – nekad, u staro vrijeme, ranijih vremena.

Birinći, Birindži – prvi, najbolji.

bisage – dvije torbe spojene u jednu

bitanga – skitnica, neradnik, nevaljalac.

blentav – intelektualno zaostao.

blodsinniger Kerl (njem.) – malouman čovjek, blesav, glup.

božjak – jadnik, siromah; prosjak.

bojer – bojar, plemić koji je i ratnik; savjetnik velikih kneževa i careva u staroj Ruskoj carevini.

bojijeh, (gen. pl.) od bolji – (samo u dij.) – boljih.

borija – truba.

bošča – pokrivač za glavu, rubac; stolnjak; platno četverouglastog oblika u koje se nešto zamotava.

bradva – sjekira sa širokim sječivom, služi za tesanje drveta.

brina – bregovita obala, breščić, uzvišenje, strmina.

brkljačiti – nejasno govornti, mumljati.

brondati (pokr.) – brundati, mumlati, negodovati.

bugariti – tužiti, jadikovati, naricatn, zapjevati.

bujad – vrsta paprati; korov.

bukagije – okov na nogama zatvorenika u tamnici.

buletati. – (pokr.) ovjeravati pečatom; pečatom obilježavati drvo koje se može sjeći.

bulešika – bula, Turkinja.

buljuk – četa vojske. U janjičarskoj vojsci buljuk je brojio 100 ljudi; odred, jato, skupina, grupa.

buljukbaša – kod janjičara zapovjednik buljuka, oficir u rangu kapetana; vodnik, zapovjednik jednog buljuka.

buruntija – bujruntija, pismepa zapovijest, naredba, odobrenje, ukaz.

busija – zasjeda.

V

vabrika – (u knjiž. jez.) fabrika – tvornica.

vagabund – probisvjet,

vajda, fajda – korist, dobit.

vakasuz – nevrijeme, nezgodno doba.

vakat – vrijeme.

vakmajstor – narednik u žandarmeriji.

valahi – tako mi boga! kunem se Bogom!

valija – guverner pokrajine (vilajeta) u bivšoj Turskoj carevini.

valiti, faliti – nedostajati, (po)manjkati.

vamilija – (u knjiž. jez.) familija – porodica.

varićak – drveni sud za žito; žitna mjera.

varica – mješavina pšenice i kukuruza što se kuha uz post, na Varindan.

verak – suština, misao, narav, običaj.

verdekter – podozrivko, sumnjalica.

verman – (u knjiž. jez.) ferman – sultanov ukaz, sultanova naredba, carska zapovijest.

većil – punomoćnik, zastupnik.

vildžan – (u knjiž. jez.) fildžan – šoljica za crnu kafu bez drške.

Viraunin – (dij.) Firaunin, Ciganin.

vitmija – namiguša, smutljivka, vragolanka

vitmiluk – (dij.) (u knjiž. jez.) fitmiluk – smutnja, spletka, intriga.

višeklija – (u knjiž. jez.) fišeklije – kožni pojas sa pregracima u kojima stoje naboji, fišeci za pušku.

vorinta – (u knjiž. jez.) forinta – novac u raznim zemljama razne vrijednosti; u bivšoj Austro-Ugarskoj srebrn novac od dve krune; srebrna dvodinarka.

votant – porotnik.

vrajlos – (njem.) freilassen – slobodan.

vrajter – u našim dijal. iskv. njem. riječ Gewfreiter – kaplar u austrijskoj vojsci.

vrišak – (u knjiž. jez.) frišak – svjež.

vrnto – (iron.) budala, blesan.

vruštuk – njem. Fruhstuck – doručak.

vuzle vuzlasto – nedozrelo, neiskusno mlado momče, žutokljunac.

vukaran – na, no, (u knjiž. jez.) fukaran – siromašan, jadan, bijedan

vursat, fursat – zgoda, prilika, zgodan čas kad niko ne može omesti da se što učini; samovolja, kad se pruži zgodna prilika.

vuruna – (u knjiž. jez.) furuna – peć; limena peć; zemljana pekara.

G

gaveljati – vući se, teturati, teško ići, posrtati.

gazija – heroj, ratni junak, pobjednik, borac za vjeru.

gaziluk – izvedeno od gazija – herojstvo, ratno junaštvo.

ganiluk – bogatstvo, obilje.

garaz – namjera, cilj, želja; pakost, zloba, pizma, mržnja.

gemischte Provinz – izmiješana, zajednička provincija.

gerdan – (u knjiž. jez.) – đerdan, ogrlica.

gerz, ćerz – momak, mladić.

gigijati – podvriskivati, popjevati uz vrisku.

gobelja – polutka, naplatak na točku od kola.

god – dan u godini u koji se pominje, slavi nešto, godišnjica, godišnji praznik, blagdan; znak godišnjeg rasta debla, drveta u šumi.

Gordijev čvor – posebno zamršen čvor

goč – manji bubanj.

grad – (pl.) gradi, stepen, stupanj; u fizici podjeljci ljestvice, skale fizičkih instrumenata; kod Kočića se misli na stepen jakosti rakije.

gradijerati – (u knjiž. jez.) gradirati – izmjeriti stepene (grade) jačine, npr. rakije.

graša – mala, kraća puška.

grov – (u knjiž. jez.) grof, tal. graf – plemićka titula.

D

davorijanje – žalosno sviranje ili pjevanje.

dalga – talas, val, bura na moru.

Damaklov mač – opasnost koja uvijek prijeti

deverati – mučiti se,

devlet – carevina, carstvo, država; car; sreća, zadovoljstvo, blagostanje, rahatluk.

devrije – stražar, čuvar.

denjak – bala, upakovana roba; svežanj, zavežljaj, naramak.

deputacija (lat.) – poslanstvo, skup ljudi koji je izabran i poslan u ime neke organizacije, ustanove i sl. sa nekim zadatkom

dernek – vašar, sajam, narodni zbor; svadba, veselje.

dert – jad, briga, tuga, bol, muka.

divanana – (u knjiž. jez.) divanhana – prostrano predsoblje (hodnik) na spratu u starim građanskim kućama, bukv. „kuća, mjesto za razgovor i vijećanje“.

divit – pernica sa mastionicom zajedno.

dizgin – kaiš na uzdi za konje

dimnica – vrsta poreza, po kući, po ognjištu.

dova – molitva bogu; blagoslov.

dokundisati – naškoditi, nauditi, doći do grla.

doligati – (pokr.) pjevati treperavim glasom udarajući prstima u jabučicu ili je pomičući gore-dolje.

dram – turska mjera za težinu = 3,2 grama.

duvak – veo.

dumaglija – izvedeno od duman – dim, magla, prašina.

duman – tegoba, problem.

dumanluk – izv. od duman (dim, magla, prašina), briga, zamagljenost misli, kao polusan.

dunjaluk – ovaj svijet, ljudstvo na zemaljskoj kugli; materijalna bogatstva, imetak; ovosvjetska dobra.

Đ

đem – žvala, metalna prečaga na uzdi koja se stavlja konju na usta poprijeko iznad jezika.

đendar – (u knjiž. jez.) žandarm – čuvar javnog poretka i bezbjednosti, policajac.

đidija – obješenjak, živahan mladić; zanesenjak koji izaziva divljenje, ali i prekor; junak.

đinđuva – niska od sitnog nakita kod djevojke oko vrata, detalj ćerdana.

đoja – tobože, kao biva.

E

eglen – razgovor, zabava u prijateljskom razgovoru, (gl.) eglenisati – razgovarati.

emšerija – sugrađanin, zemljak (iz istog mjesta ili kraja); fig. drug, prijatelj.

eparhija – u pravoslavnoj crkvenoj organizaciji administrativna oblast kojom upravlja eparh, episkop, vladika.

erar – (lat.) državna blagajna; erarni – državni

esapiti – (u knjiž. jez.) hesapiti – misliti, smatrati, računati.

eskortirati – sprovoditi pod oružanom pratnjom.

efendija – gospodin.

eškija – odmetnici, hajduci; kriomčarena roba, osobito duhan.

Ž

Žanago (zanago) – zaista, odista.

živolazan – živahan.

žirovan – uhranjen, ugojen, sposoban za parenje.

žitije – životopis.

Z

zabrkljačiti – (šalj.) nar. početi brkljačiti (nejasno govoriti, mrmljati).

zabrslati – početi brslati (početi brzo i nerazgovijetno govoriti).

zavozit, ta, to – svojeglav, tvrdoglav, na svoju ruku.

zazor – sramota, stid, sram.

zakajtiti – zabilježiti, zapisati.

zakrpatiti – izderati se, povikati.

zaptija – redar, policajac; policija; gl. zaptiti – držati disciplinu, red; uzdržavati, zadržavati, sprečavati, ustezati.

zaraciti se – odmetnuti se.

zasalampijati – zatalasati, zavitlati.

zastrug(a) – čančić, zdjelica od drveta sa poklopcem.

zastupiti – ući, zavladati.

zaturkesati – početi govoriti turski.

zbitije – događaj.

zvekan – na svoju ruku, svojeglav.

zeman – (tur.) doba, vrijeme.

zenćil – bogat, raskošan.

zijamet (tur.) – vojnički feud s godišnjim prihodom od najmanje 2000 aspri (sitan srebrni novac, novac uopšte)

zijanćerast – , štetočina, štetočinast.

ziratiti – obrađivati, ziratan – obradiv.

zorli (tur.) – silan, obijesan; zdrav, snažan; teško, mučno, tegobno; jako.

zubun – gornja haljina od sukna sa kratkim rukavima ili bez rukava; postoji i muški i ženski.

zulum (tur.) – nasilje, nepravda

zulumćar (tur.) – izv. od zulum, nasilnik, ugnjetač, koji nanosi nepravdu.

zurla – takođe i zurna – vrsta svirale sa veoma jakim piskavim glasom.

I

idara – izdržavanje, egzistencija, alimentacija; snabdijevanje potrebnim za život.

ižinjati – namisliti, smisliti.

izdihanije – nastupanje smrti.

izmećar – takođe i hizmećar – sluga, služitelj.

izor – nagrada (u žitu ili novcu) koja se daje na ime najma tegleće stoke za oranje, najam.

izun – dozvola, dopuštanje, privola, pristanak.

iladž (tur.) – lijek, iladža – lječilište.

ilika – (pl.) – ilike, rupica ili petlja na odijelu za koju se zakopčava dugme.

invaterist – vojnik pješadinac na odsluženju vojnog roka.

indat – pomoć (bilo u novcu, hrani, ljudstvu, vojnoj opskrbi, i sl.).

insan (tur.) – čovjek, čeljade.

interpelacija (lat.) – pitanje upućeno ministru u parlamentu, obično u vezi sa nekim događajem ili procesom; upadica (iz publike govorniku)

intransingentan (lat.) – nepomirljiv, uporan, tvrdokoran

Ićinći – drugi, (fig.) turska vlast.

J

javašluk (tur.) – neodgovornost.

jazbec – (pl.) jazbeci – (novoslov.) jazavac.

jazija – pismo, pisanje; natpis, ono što je napisano; u kovanog novca ona strana na kojoj je brojem označena vrijednost (suprotna strana je „tura“).

japija – drveni građevni materijal, građa; tjelesna građa.

jarmac – prečka preko rude o kojoj vise ždrepčanici, mali jaram za jednog vola.

jaspra – uopšte novac, a konkretno sitan turski novac.

jezuit (lat.) – licemjer, lukavac, vjeroloman čovjek

jedžek – jelo

jolpaz – skitnica, besposličar; raskalašenjak.

junga – mjera za težinu, naročito za maslo i vunu; težina oka i po.

junost – mladost.

K

kabast – velik, krupan.

kabuliti – pristati, prihvatiti; usvojiti.

kadija – sudija

kaima – turski papirni novac (u bivšoj Turskoj carevini).

kajmakam (tur.) – namjesnik; vojno-građanski upravnik grada

kalauz – ključ, pokazivač puta.

kalem – olovka, pero od trstike; mosur, cijev, cjevčica za namotavanje niti, konca, žice; cjepivo, navrtak kojim se voćka oplemenjava; mlada oplemenjena biljka.

kamilavka (novogr.) – kaluđerska kapa, povisoka, tvrda, bez štitnika; (šatr.) službena kapa policajca ili zatvorskog službenika

kanderisati – privoljeti nekog na nešto, skloniti, saletjeti nekog da što učini.

kantina – baraka, krčma, prostor u nekom preduzeću gdje se mogu dobiti hrana i piće.

kanun – običnije kanon – pravilo, propis, mjerilo; crkvena odluka, crkveni zakon; zbir knjiga ili spisa koje je neki autoritet (crkveni sabor) oglasio i priznao kao autentične (Sveto pismo) i koje sadrže pravila hrišćanske vjere i hrišćanskog života.

kapric – kapris, ćud, ćudljivost

karar – zaključak, odluka; stepen; mjera, prava mjera nečem; prilika.

kasapluk – kasapski, mesarski zanat, mesarenje.

kastile – namjerno, namjernice; iz šale, šaleći se.

katil – ubica, krvnik.

kaur – takođe i kaurin – isto što i đaur, nemusliman, nevjernik; hrišćanin; pokatkad ova riječ označava i katolike ili Latine; (pridj.) kaurski – nevjernički, nemuslimanski.

kvartir – stan, sklonište, konak; voj. logor, logorište, vojnički stan van kasarne.

kelneraj – pregrađen prostor u krčmama i gostionicama u kome stoje čaše, boce, piće i dr.

kereveka, kerefeka – krivina, izmotavanje.

kerica – čipka.

kerkermajstor – tamničar.

keser – takođe i ćeser, vrsta čekića; tesarska sjekira; (pridj.) keserast.

kesedžija – onaj koji siječe, koji odsijeca.

klja – (pokr.) žitna bolest, snijet, pada kiša a sija sunce.

kokija – miris; vonj; smrad.

kom – komina od voća, grožđa.

komandant – voj. zapovjednik (grada, tvrđave, vojne jedinice od bataljona naviše, ratne lađe, itd.).

komanda – voj. zapovjedništvo; kratka vojnička zapovijest.

komandijer – (u knjiž. jez.) komandir – zapovjednik čete, baterije, eskadrona, i dr.; vitez, nosilac nekoga višega ordena, npr. „legije časti“.

komasacija (lat.) – spajanje manjih poljoprivrednih objekata na različitim mjestima u veće na jednom mjestu; objedinjavanje razbacanih zemljišta

komesija – (u knjiž. jez.) komisija – lica koja treba da izvrše neki posao.

komis – naziv za stvari koje država daje vojniku (rublje, cipele, hljeb itd.)

komjen – dimnjak na brvnari s drvenim poklopcem.

koporan – kratak gornji kaput s rukavima (kao dio narodne nošnje); vojnička bluza.

kopren – gusto sito za pšenično brašno.

korpus delikti – lat. corpus delicti, pravno: predmet koji dokazuje krivicu.

krvarina – odšteta za ubijenoga.

krismilisterij – ratno ministarstvo.

kruna (lat.) – od 1892. do 1918. novčana jedinica u Austro-Ugarskoj, uvedena poslije forinte (sadržavala 100 filira)

kršnjak – svaki čovjek koji slavi krsno ime (krsnu slavu); (pokr.) krsno ime; krsni kolač, veliki lonac u kojem se kuha jelo o krsnom imenu, gost na krsnoj slavi.

ktitor – kod pravoslavnih Slovena i u srednjevjekovnoj Vizantiji: osnivač manastira, njegov zaštitnik i veliki darodavac.

kuvet – snaga, apetit.

kuzolaš – (pl.) kuzolaši, opanci od ovčije kože.

kumašli – vrsta svile.

kurban – bravče ili goveče koje muslimani kolju na Kurban-bajram; žrtva.

Kurban bajram – muslimanski praznik.

kurvaluk – kurvarstvo, kurvarski život, kurvarski postupak, kurvarenje; pokvarenost, lukavost, neuhvatljivost.

kurdelj – traka, pantljika, vrpca; klin na plugu za koji je zapeta gužva oračica.

Kuršumli han – u Skoplju turski zatvor.

L

lavra – veći, znamenitiji pravoslavni manastir (sveta lavra), koji je sjedište episkopa (Sveta gora, Moskva, Jerusalim).

lakomica – žlijeb, jedna od užlijebljenih dasaka u koje udara voda u vodenici i okreće točak koji pokreće kamelje za mljevenje žita.

latifundija (lat.) – veliki zemljoposjed, vlasništvo, spahiluk

lemeš – gvozdeni dio pluga koji pri oranju siječe zemlju; raonik.

Lehnstuhl (njem.) – stolica s naslonom.

lesperina – stara hartija; augm. i pejor. od lesperica – lespirica – pokr. tanak prozirni komadić, kriščica nečega; takođe ljuspa, ljuščica.

lijes – šuma; sanduk za pokojnika, pokr. drva, drvena građa; drveni dijelovi krova, drvena oprema za oranje, jaram i ralo.

Lidove novine (češ.) – Narodne novine

lisast, a, o – obično konj ili pas koji ima lisu, bijelu pjegu na čelu.

lumera – (iskvar.) numera, broj.

LJ

ljesa – vrata (obično od obora ili tora) ispletena od pruća, rešetka.

ljumati – ići pognut, klateći se naprijed.

M

mavez mafez, mahvez – plavi pamuk, pamuk u boji.

mazgala – otvoreno, razvaljeno mjesto u ogradi.

maksumčad – izvedeno od maksum – dijete, nejako dijete, nedorasla djeca.

mala – (u knjiž. jez.) mahala – dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak; ulica, sokak.

mameluk – pripadnik nekadašnje tjelesne garde egipatskih sultana; pripadnik Napoleonove tjelesne straže; odan sluga koji bez pogovora sluša svaku naredbu svoga gospodara.

manarva – (u knjiž. jez.), manevar – vojna vježba većeg broja jedinica u ratnoj službi; u ratu: sva sredstva kojima je cilj da se oslabi neprijatelj, sem borbe naročito važna u tzv. strategiji zamaranja i zbunjivanja protivnika; u opštem smislu: rad koji se izvodi vješto i lukavo, smicalica, ujdurma, spletka, podvala.

maraz – iznutra bolestan.

marivetluk – (u knjiž. jez.) marifetluk – vještina, majstorija; dovitljivost; izmotavanja; smicalica.

marijaš, takođe i marjaš – nakadašnji sitan ugarski i turski novac.

martalos – (pl.) martalosi, pripadnik posebnog roda vojske, koja se sastojala od mještana, pješaka i konjanika.

maša – ožeg, željezna lopatica sa dugim drškom za vaćenje vatre i luga iz peći.

mašet – takođe mašat i mećit – srednjovjekovni nadgrobni kamen, stećak; nadgrobni kamen uopšte; katkad i kamen uopšte.

mašina – stroj, naprava; lokomotiva.

maškara – šala, ismijavanje, sprdnja.

medekalo – pričalo.

mezarluk – izv. od mezar (grob), groblje.

mezgra – sok iz drveta.

mejtef – ponekad i mekteb – muslimanska osnovna vjerska škola.

mektebihukuk – pravne škole za obrazovanje činovnika.

menjažija – mjenjaža.

merak – naslada, uživanje, ugodno osjećanje, ugodno raspoloženje; strast, uživanje, želja, volja za nečim; melanholija kao posljedica neke pretjerane žudnje, strasti ili čežnje za nečim.

merhamet – samilost, milost, milosrdnost; (pridj.) merhametli – milostiv, meka srca.

meteriz – opkop od zemlje, rov, šanac.

medžedija, medžidija – turski novac, kovan od srebra, u vrijednosti od 20 groša u doba sultana Abdul-Medžida (1844. g.) po kome je i dobila ime.

medžlis – vijeće, savjet, odbor.

miva – voće.

mizdrak – koplje čiji bodež ima bridove (naolučen je); koplje od bajraka.

milet – narod, nacija.

militer – (zast. pokr. ) – militarac, onaj koji je iz Vojne krajine.

militerija – (zast.) vojska.

miloduv, (u knjiž. jez.) miloduh – prijatan miris, koji je prijatnog mirisa; selen, biljka iz porodice štitara.

milć – takođe mlać, miljć i miljač – gradilište, prazno zemljište gdje se može podignuti zgrada.

mirija – porez, danak.

misirača – bundeva.

mliti – (prez.) – mlim, misliti.

molepstvije – kraće bogosluženje u naročitim prilikama.

mrezga – nabor (na haljini ili na licu), nedozrela jezgra oraha.

mrlina – tijelo uginule životinje, strvina, mrcina

mrlinaš – izv. od mrlina – strvinaš, lešinar.

mrcinjaš – onaj koji jede mrcinu, lešinar.

muzevir (tur.) – spletkar, zlobnik, prevrtljivac, lažljivac.

muzerviluk – spletkarenje, zamućivanje.

mukaet – mukajet, zainteresovan, pažljiv, obazriv.

muktar – takođe i muhtar, starješina mahale u gradu; seoski starješina, knez.

mula – učen čovjek, teolog; kadija u većim gradovima; titula koju je sultan dodjeljivao učenim ljudima kao odlikovanje; titula koja se dodaje ispred imena čovjeka koji je učio vjerske škole, pa ma bio i sa manjom spremom, mazgov, mazga.

munasib (tur.) – zgodan, prikladan, povoljan

mundura – mundir, svečani kaput ili svečana bluza od uniforme; uniforma, odijelo propisanog kroja.

murećep – takođe i murećef – crnilo, vrsta crnog mastila, tinta.

murtat (tur.) – odmetnik, izdajnik, otpadnik od vjere.

musaveda (tur.) – bijeda, nesreća, napast; kleveta, potvora, kleveta.

musavediti – klevetati.

musali (tur.) – mjesto u prirodi gdje muslimani na otvorenom prostoru zajednički vrše izvjesne pobožnosti

muselim – sreski načelnik.

mustapez, mustafez – član pozadinske vojske, pozadinski vojnik, trećepozivac.

mutap – (tur.) mutab, mutaf – pokrovac od kozije kostrijeti; prostirač od kostrijeti.

mutesarip, mutesarif – okružii načelnik, oblasni načelnik; sinonim za valija.

muharem – naziv za prvi mjesec u godini po mu slimanskom kalendaru, vlastito ime.

N

nabodica – (pl.) nabodice, plahovit, prijek čovjek, kavgadžija, svađalica.

navozito – navodno, prema nekome, kod Kočića podrugljivo.

naero – (u knjiž. jez.) nahero – nakrivo.

nazuban, bana, bano – koji ima zub na koga, kivan, neprijateljski raspoložen prema kome.

nailikan, a, o – nakićen ilikama (đinđuvama).

nakastiti – naumiti, odlučiti se.

nakladati – nagvaždati, govoriti koješta.

nalet – prokletnik; (fig.) đavo, šejtan; prokletstvo.

naredan – doveden u red, uređen, uredan; pripremljen, pripravan, gotov, spreman.

nasuliti (se) – izmiriti (se), pomiriti (se), nagoditi (se), naravnati (se).

nadžak – dio starinske bojne opreme; sjekirica na dugom dršku u kojoj je s jedne strane oštrica, a s druge strane ušice (malj) u obliku čekića.

nizam – regularna vojska u Turskoj carevini, ustanovljena 1826; vojnik te vojske; red, poredak, raspored.

niks – (njem.) – ne!

novak – vojnik.

novtati – pretpostaviti, naslućivati, nagađati.

nođe – (dij.) ondje, tu.

nurija – parohija.

O

obataliti – pokvariti.

objesništvo – odvjetništvo (iskrivljeno, kao da vješa narod).

oblaporan -rna, -rno, – gladan, pohlepan, nezasit, halapljiv, proždrljiv.

obštestvo – opština.

ovincir – (u knjiž. jez.) oficir – vojnik, svako vojno lice od potporučnika do generala, odnosno maršala; prid. ovincirski – (u knjiž. jez.) oficirski.

oglu (tur.) – sin

odiva – pokr. udata žena u odnosu na porodicu ili kuću iz koje potiče, udata kćerka, sestra, bratanica i sl.

omsica – osoba o kojoj je riječ, taj isti.

opotrebiti – postati potrebit, pasti u bijedu, osiromašiti.

ordija – vojska, armija u Turskoj carevini.

oružnik – žandarm.

osvještati – (crksl.) posvetiti, izvršiti obred nad nečim.

ostraguša – starinska puška koja se puni ostraga, obrnuto.

osuk – (pokr.) izdužena povorka, gomila.

oferta (lat.) – ponuda, molba (npr. za poslom)

odža – hodža.

odžaković – koljenović, plemićkog porijekla, čovjek iz stare, ugledne porodice.

P

paligrap – izokrenuto: paragraf, odjeljak, član (zakona, naredbe, pravilnika, i sl.).

palitiš – izokrenut njem. pridj. politisch – politički.

palošina – isto što i pala – sablja, odnosno kratki široki mač u koga su obično držak i korice okovani srebrom.

palučak – mala livada nepravilna oblika kraj vode.

pametar – čovjek poznat zbog svoga pamćenja prošlih događaja, pamtilac; pametan čovjek; mudrijaš; čovjek koji bilježi važne događaje, ljetopisac; knjiga u koju se bilježe stvari koje se žele držati u sjećanju; crkv. knjiga u koju su prepisane molitve koje treba znati napamet.

pandurica – pandur, podrugljivo. Prvobitno je pandur bio naoružani sluga i pratilac hrvatskih i slavonskih plemića u XVII i XVIII vijeku; pandur je i vojnik-pješak iz juž. Madžarske; kod nas: prost i neotesan čovjek, bezobraznik.

panegirik (grč.) – hvalospjev, pretjerano hvaljenje

pancijer – (u knjiž. jez.) pancir – grudni oklop od gvožća ili čelika.

paroh – sveštenik koji je starješina jedne parohije.

parohija – oblast koja se nalazi pod upravom jednog sveštenika, paroha, i ima bar jednu svoju crkvu; doslovan prevod riječi.

parusija – dar manastiru za molitvu.

paušal (njem.) – iznos određen otprilike; prosječno; paušalista – poreski obveznik koji plaća porez đuture, bez pojedinačnog mjerenja

paušalizacija – pravljenje predračuna, obično prosječno, ponekad otprilike, od oka.

pašalija – pašin čovjek, čovjek u službi kod paše.

pezvenek – svodnik, kurvar; pokvarenjak.

peksin – nečist, pogan.

Pemac – (pl.) (podrugljivo, iz njemačkog) Pemci, Čeh.

perušanje – jesenje komušanje kukuruza.

petljaga – petljanje, jalov posao, šeprtljanje.

pećanka – mala puška izrađena u Peći.

pinta – dio rakijskog kotla.

Pirova pobjeda – sumnjiva pobjeda koja ne opravdava pretrpljene žrtve i donosi više štete nego koristi pobjedniku

pisanija – (pej.) nepotrebno ili rđavo, loše pisanje, piskaranje; pismo; zast. sakupljanje priloga; prilozi (prema spisku priložnika).

ploska – takođe i pljoska – boca spljoštena oblika pogodna za nošenje u džepu ili torbi

poglavač – jastuk, uzglavlje.

podrug – jedan i pola drugoga po veličini ili po trajanju.

poka – pola oke.

polza – korist.

polić – posuda od pola litre (za vino) ili pola decilitra (za rakiju).

pometenik – stradalnik od mećave.

popasno doba – vrijeme kad je stoka na paši.

popišmaniti – predomisliti se pokajati se.

popčeto – pop, sveštenik, (ironično.)

postragija – starinska puška koja se puni pozadi.

Potemkinova sela – prazan sjaj; predočavanje lažnih činjenica kao da su istinite

prajs – (njem.) Rgeis – vrijednost neke stvari izražene u novcu, cijena.

prekada – kađenje, prekađivanje groba, osveštavanje groba.

premaknuti – ne roditi, podbaciti.

preteslimiti – predati nešto drugome.

privuza, priuza – konop, uzica sa kojom se vodi stoka.

prijestolnik – kotarski predstojnik, sreski načelnik.

pripašaj – kožni pojas u kome su se nosile male puške, noževi i sitne potrebne stvari.

provikati – početi vikati; vrijeme kad čeljade dozrijeva.

proesabiti – (u knjiž. jez.) prohesapiti – proračunati, premjeriti.

pronija (grč.) – zemlja data vojnicima ili duhovnicima da se od nje izdržavaju; nije se mogla naslijediti; pronijar – obrađivač pronije

protokur – protokol, knjiga za zavoćenje akata, kod Kočića izokrenuto protokol u protokur.

protolkovati – protumačiti, objasniti.

proštudijerati – (u knjiž. jez.) – prostudirati, proučiti.

pružljaj volova – dužina volova sa lesom i jarmom.

pulika – (u knjiž. jez.) – publika – svijet; naročito; gledaoci, čitaoci, javnost, narod, ljudi.

pusat (tur.) – oružje; konjska oprema;

pucer – njem. Rutzer – posilni, čistač, onaj koji čuva ili čisti cipele.

R

ravanluk – ujednačen konjski hod pri kome se jahač ne trucka.

radiš – čigra, zvrk; đerdan, niska, vjenac.

razmititi – razmaziti, razbluditi.

razor – brazda, dio uzorane njive

rajkan – rajetin.

rahmetli – umrli, pokojni.

rebel – buntovnik, odmetnik, lice koje zakonitoj državnoj vlasti pruža oružan otpor.

regleman – reglman, uredba, pravilnik o vršenju službe, odredba, propis, poslovnik.

redip, takođe redif i redifa– rezervna vojska, rezerva.

rezil – osramoćen, obrukan, blamiran, ponižen.

remunaracija (lat.) – vanredna nagrada, pored redovne plate; honorar, premije

renegat – otpadnik od vjere, naročito: hrišćanin koji je prešao u islam; (fig.) otpadnik, odrodnik, izrod, izdajnik.

renta (franc.) – svaki regularno dobijeni prihod od kapitala, imanja ili zemljišta koji od svojih vlasnika ne zahtijeva nikakve preduzetničke djelatnosti

reštiti – zatvoriti.

roždanik – knjiga rođenih.

rospija – neposlušna, nevaljala žena.

Ruten – (pl.). Ruteni, Rusin.

rušpa – takođe rušpija – venecijanski zlatnik, cekin.

ruštriti – ruštati, hrskati, mrviti sa šumom.

S

sakrament – prvobitno sredstvo kojim neko sebi ili drugom nameće izvjesnu obavezu (kapara, kaucija, zakletva, i dr.); u hrišć. crkvama: sveta tajna, naročito pričešće.

salamet – selamet, spas, spasen, i, e – povoljno stanje; pravi put.

salutirati – pozdravljati, pozdraviti; naročito: pozdraviti po vojnički.

sapret – dokazati kome (na sudu) da je kriv; pretrpjeti, podnijeti stradanja, kaznu (obično u kletvi).

saraorina – rad na izgradnji puta, kulučenje, nadničenje.

sarašćer – knjiž. serasker i serašćer – glavni vrhovni komandant. Postavljan je u slučaju rata iz redova vezira. Od njega je bio stariji po položaju samo veliki vezir, koji je u ratu nosio titulu serdariekrem.

saruk – zavoj oko kape, čalma.

saferski, -a, -o – (prid.) – koji se odnosi na Safer (naziv mjeseca septembra).

sahibija (tur.) – gospodin, gospodar, vlasnik, domaćin; pokrovitelj, zaštitnik; u Indiji Evropljanin uopšte;

svještati – razumjeti, shvatiti, ući u trag.

sebur! – strpi se! strpljivost, strpljenje.

sevap – milosrđe.

sedlenik – dobar konj isključivo za sedlo i jahanje.

sedra – kapnica, siga.

seiriti – promatrati, razgledati, rugati se.

sekser – stari austrijski novac od 20 filira.

sent – zavičaj, postojbina, rodni kraj; pravac, strana.

serašćer – vrhovni vojni zapovjednik.

serbez – slobodan, smion, odvažan, slobodno, bez brige, bez straha, neusiljeno.

serbezija – sloboda.

servitug – pravo upotrebe tuđe imovine u određene svrhe; pravo na ograničenje vlasnika u korišćenju imovine.

serdar (tur.) – zapovjednik, vojskovođa, vrhovni komandant

serežanin – (pl.). serežani – žandarm u nekadašnjoj Vojnoj krajini; stražar, čuvar uopšte.

sermija – imovina, imetak; blago, stoka, marva uopšte.

serdžada – prostirač, ćilimče na kojem muslimani klanjaju namaz; služi i kao ukras u kućnom namještaju; u obliku je pravougaonika.

sikterisati – otjerati uz ljutnju nekog od sebe sa riječju ikter! (napolje! gubi se! marš!), maršnuti, otjerati ga na grub pačin.

sinđelija – diploma ili gramata kojom je episkop postavljao ili utvrđivao sveštenika na odrećenoj parohiji; patrijarška diploma kojom se episkop postavljao ili utvrđivao na izvjesnoj eparhiji.

sinekura (lat.) – dobro plaćena služba koja ne zahtijeva nikakav ozbiljan rad

sindžir – lanac.

sopra – (u knjiž. jez.) sofra, trpeza, sinija.

stanarica – domaćica; stanarka; ptica koja nije selica.

stojbina – (pokr.) zavičaj, postojbina.

struga – otvor, prolaz na drvenoj ogradi oko kuće, njive, tora; takođe: ograćeno mjesto za ovce na otvorenom prostoru, tor.

strugarica – reduša kojoj je dužnost da pomuze ovce u toru.

subaša – nadzornik imanja, onaj koji ubire aginske ili begovske prihode sa čitluka (feudalnog posjeda); ranije u Turskoj carevini tako se zvao gradski nadzornik.

sudanija – tobožnje suđenje; kod Kočića: ruganje sudu i suđenju.

sudišće – sudište, sud, mjesto, prostorija gdje se sudi, gdje sud zasjeda.

surgun – progonstvo, izgnanstvo; kao pridjev: prognan, protjeran; gl. surgunisati – protjerati, prognati; u značenju surgun upotrebljava se i imenica surgunluk

surutka – tečnost koja ostaje poslije sirenja mlijeka.

suturlija – provalija, ambis, ponor.

suharija – takođe i suvarija – konjanik; konjanik-vojnik, konjanik-žandarm.

sčinjati, ščinjati – nakanjivati se, oklijevati, kolebati se.

T

tabor – logor, organizovan sastanak.

takum – pribor, servis, kompletna oprema; tuce nečega; onaj dio čnbuka koji se stavlja u usta.

talambas – naročita vrsta bubnja od tuča u obliku čanka ili duboke ćase sa razapetom kožom obično jarećom. Riječ talambas često se odnosi i na bubanj uopšte.

talahi – dio molitve i zakletve kod muslimana: tako mi Boga!

tapija – javna isprava o vlasničkom pravu na nekretninu.

tevabija (tur.) – podanici, državljani; pristalice, pratnja; porodica

tekija – derviška zgrada, manastir, u kojoj se obavljaju derviški obredi. Svaka tekija ima svoga starješinu, šejha (kaluđer).

terkija – zavežljaj opreme (kao što je kabanica) koji se kaiševima priveže za oblučje na zadnjoj strani sedla; dio starije ženske narodne nošnje, ukrasni privjesak koji visi sa strane o pojasu.

teskera (tur.) – cedulja, list, pismo, pismena dozvola, potvrda, isprava, svjedočanstvo

teslaisati – zanositi se, ponositi se, praviti se važan.

testa – (pokr.) gesta, put.

teferič – izlet, veselje.

tefter – bilježnica, registar, protokol; računska knjiga; trgovačka knjiga dugovanja i potraživanja.

timar (tur.) – briga; feudalno dobro, imanje, posjed

timor – kamenjar, vrlet, golet, prebivalište orlova.

timorina – predio, kraj u kome ima timora, geol. visoki dio zemljine kore, planinski masiv, koji nastaje spuštanjem okolnih dijelova duž rasjeda; mjesto puno visokih, strmih stijena, kamenjar, krš.

tkanica – otkan pojas (u raznim bojama i šarama); materijal od grubo otkane vune (obično šarena); vrsta ženskog pojasa.

trze – (pokr.) jagnje koje se vrlo kasno ojagnjilo.

tribun (lat.) – vođa naroda, popularan narodni govornik

trmka – kupasta košnica od pruća, vrškara.

trnapiti – rupiti iznenada, upasti, ući u kuću.

tubiti – tuviti, pamtiti, dobro držati u pameti.

tugra (tur.) – službeni monogram (na fermanu, na novcu) od sultanovog imena

turkesati – govoriti turski.

tutunluk – cijev kroz koju prolazi dim.

tufek – puška, puškar.

Ć

Ćaba – sveto mjesto.

ćatib, takođe i ćatip – pisar, administrativni službenik, činovnik.

ćevšiti – takođe i ćefšiti – voditi istragu, vršiti uviđaj; vršiti procjenu poljske štete.

ćeif – uživanje.

ćemane – violina.

ćepenak (tur.) – vratanica od dućana ili radionice kojima se gornje krilo diže a donje spušta i podboči, te se na njemu izlaže roba, a trgovac na njemu i sjedi

ćerećli – (prid.) od ćerećeta – vrsta domaćeg pamučnog platna koje je protkano cijelom dužinom osnove svilenim žicama. Te žice mogu biti i pamučne, ali drugačije nego li je osnova.

Ćitab, takođe i ćitap – knjiga; zakon; knjiga koja sadrži vjerska učenja i propise; Kuran; Biblija.

ćićulajkan – zvekan, vrnto, blento, neotesan čovjek.

ćulić – ružica.

ćurak – muški kaput postavljen i opšiven krznom, bunda, kožuh, može biti dugi ili kratki.

ćurlik – takođe ćurlika – svirala, frula; glas svirale; glas, cvrkut nekih ptnca (jarebica, ševa i sl.).

ćurčina – (pej.) veliki ćurak.

U

uvano – zacijelo, sigurno.

uverčiti, uferčiti – zapaziti, uočiti.

ugajretiti – pomoći, zauzeti se.

udut – (knjiž.) hudut – međa, granica, područje.

udutlema – carski (turski) akt i ceremonije koje idu uz njega.

ukabuliti – pristati na nešto, usvojiti nešto.

ukopacija – okupacija.

ulček – starinska mjera (za žito, brašno i sl.) različite veličine.

umesti – umiješati, umetnuti, usuti u nešto; upropastiti, upištiti

umesti se – istrijebiti se.

upatan, -tna, -tno, – (pokr.) napaćen, namučen.

uredovan,- vna,- vno – koji se odnosi na ured, kancelarijski, služben, zvaničan.

uriktati – udesiti, namjestiti.

učevina – (nar.) znanje, nauka.

F

fajda – korist, dobit.

falanga (grč.) – borbeni red teško naoružane pješadije, nekad, u zbijenoj formaciji, slično klinu

farisej (hebr.) – licemjer, prenemagalo; čovjek koji se pretvara

felah (ar.) – ratar

fetva – pravno rješenje ili uputa data u obliku odgovora kako da se riješi izvjesno šerijatsko pitanje.

fiskus – državna blagajna, državna imovina.

fitmija – smutljivka; vragoljanka, namiguša; od fitmija izvedeno i fitmiluk – smutnja, spletka, intriga.

forinta – novac u raznim zemljama razne vrijednosti; u bivšoj Austro-Ugarskoj: srebrn novac od dvije krune, srebrna dvodinarka.

fursat – zgoda, prilika, zgodan čas kad niko ne može omesti da se što učini; samovolja kad se kome pruži zgodna prilika.

H

hazna – blagajna, riznica; blago, izvor vode

haznadar – čuzar riznice, blagajnik.

hak (tur.) – pravi; onaj dio prihoda u naturi koji su kmetovi morali davati spahiji; plata; račun; vlasništvo.

hamal (tur.) – nosač

hanuma – gospođa.

handžar – dugi šiljasti nož, s oštricom s obadvije strane. Ponekad se tako naziva i kratki krivi mač ili jatagan.

harač – porez iz turskog perioda.

has – carsko imanje; dvorsko imanje.

heler (njem. Heller) – stoti dio krune, prema imenu njemačkog grada Halla gdje su ga najprije kovali; danas stoti dio češke krune

hesab – takođe i hesap – račun, broj; procjena.

hi(e)džra (ar.) – odlazak Muhameda iz Meke u Medinu (g. 622. n. e.) ; to preseljenje smatraju muslimani jednim od najvažnijih događaja u početnom stadijumu islama i od tog vremena računaju godine

hršum (knjiž.) ršum – povika, vikanje na nekoga, razbješnjenost, ljutnja.

C

cajgnis – svjedočanstvo, uvjerenje.

cvancik – stari austrijski novac od 20 krajcera.

cesar – ćesar, car (najčešće o austrijskom caru).

civilj – (knjiž.) civil – građanstvo, građanski stalež (za razliku od vojničkog); građanska nošnja: ići u civilu: ići u građanskom odijelu.

crijemuš(a) – biljka iz porodice ljiljana koja se upotrebljava za začin i jelo, zovu je još srijemuž, srijemuža.

Crna kuća – zloglasni zatvor u Banjoj Luci za vrijeme Austro-ugarske i kasnije.

Č

čado – čedo, iz milošte.

čador – šator.

čakarast – onaj koji je raznobojnih očiju.

čalma – platno omotano oko fesa ili koje druge slične kape, saruk, ahmedija.

čalmaš – čovjek koji nosi čalmu.

čatati – čitati, obično molitve u crkvi ili na slavi.

četobaša – zapovijednik čete.

čibuk – cijev sa lulicom na jednom kraju koja služi za pušenje; obično je čibuk dug, a ako je manji pa se može u džep staviti, onda se naziva čibučić.

čivit – modrilo (vrsta boje); indigo.

čimbur – jelo od jaja, pravi se tako što se jaja razbiju i prže na maslu ili kajmaku bez miješanja. Ako se jaja pri prženju miješaju, dobije se kajgana.

Čitluk-sahibija – aga ili beg, gospodar, vlasnik čitluka (feudalnog posjeda).

čovali – (knjiž.) – čohali, čohan – izrađen, sašiven od čohe.

čok jaša padiša! – usklik u sultanovo zdravlje: da živi mnogo godina!

džandrljiv – svadljiv, koji mnogo prigovara drugima.

džemadbaša, džematbaša – starješina jednog džemata, seoski starješina.

dženem – džehenem, pakao.

dženet – džehenet, raj.

džefe (tur.) – svađa, galama

džonjati – dugo čekati (obično pred nečijim vratima).

džube – džuba, odora, mantija muslimanskih vjerskih službenika obično od crne čohe, zubun.

džumrukčija, ćumrukčija – carinik, trošarinac.

Š

šaban (tur.) – osmi mjesec muslimanske mjesečeve godine

šajcati – (pokr.) – šetati se.

šaporenje – šaputanje, šuškanje, gl. imenica od šaporiti – šaputati.

šejtan – đavo.

šenluk – veselje, slavlje uz pucanje pušaka, gl.

šenlučiti – provoditi veselje, slaviti, veseliti se.

šeretluk – budalaština, šala.

šerijat – muslimanski vjerozakon, islamski propis; islam.

šilježe – jagnje od godinu dana.

škrljak – šešir, klobuk; kod Kočića simbol tuđina (Švaba), škrljačina – aug. i pejor. od škrljak – šeširčina.

šovran – vrsta novca.

Šokac – naziv za katolike-ikavce i katolike uopšte; pokrajinski: seljak, zemljoradnik; prost čovjek.

šoca – vrsta starinske vojničke puške.

štuc – vrsta kratke puške, karabin.

šupirati (njem. Schub) – policijski protjerati (u zavičajno mjesto)

šuša – ovca, koza ili krava bez rogova; (fig.) niko i ništa.

ščedro – štedro, izdašno, darežljivo; jako, obilato.

 

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić


Komentari (4)

  • Dabetic

    Je l’ može izvor ovih reči? Iz koje knjige? Hvala

    Odgovori
  • vojislav ananić

    „Skinuto“ negde sa interneta.
    Vojislav

    Odgovori
  • Vojislav Ananić

    TIMAR

    Zemljišno dobro, sa koga je godišnji prihod bio manji od 20 000 akči, a čije je uživanje bilo uslovljeno vojnom službom timarnika i održavanjem unutrašnje bezbednosti i nadzorom nad stanovništvom koje je živelo na timaru.
    Timarski sistem, nastao u seldžučkom periodu, počeo je da se razvija u Anadoliji u XI veku, a vrhunac organizovanosti dostigao je u vreme sultana Sulejmana I, koji mu je dao konačni oblik. Šireći granice svoga carstva, Osmanlije su uvodile timarski sistem tamo gde su sistem podele zemlje na sandžake, osmanski zakon i osmanska administracija uhvatili snažne korene. Timarski sistem je nastao iz neophodnosti da se velika carska vojska održava na osnovama srednjovekovne privrede. Uspostavljanju timarskog sistema u novoosvojenim provincijama prethodio je detaljni popis oblasti, kojim su do detalja bivali utvrđeni svi izvori prihoda, što je uključivalo i visinu prihoda koje je bilo dužno da daje svako selo. Pošto bi bivao izdvojen iznos prihoda predviđen za sultana, tj. za državnu blagajnu, ostatak je dodeljivan spahijama u vidu timara.
    U vreme osmanskog prodora na Balkan, timarski sistem je već bio dovoljno razvijen, pa se njegova uspostava vršila brzo i energično. Njegovu uspostavu olakšala je činjenica da su Osmanlije na Balkanu zatekli sistem pronija (v.), koje su, bez većih poteškoća, pretvorili u timare. Osmanski feudalizam se razlikovao od evropskog, ali su pragmatični Turci u njega ugradili pojedina rešenja i iskustva koja su zaticali u novoosvojenim oblastima, a koja su pogodovala njihovim interesima.
    Tako je, na primer, u Smederevskom sandžaku sedamdesetih godina XV veka bilo 10 zeameta i 176 timara. Visina prihoda sa timara iznosila je od 200 do blizu 20 000 akči (v.). Više od 70% svih timarnika ovog sandžaka uživalo je timare čiji je godišnji prihod bio manji od 4 000 akči. Najbrojnija je bila grupa timarnika čiji je prihod sa timara iznosio između 1 000 i 2 000 akči (oko 30%).
    U sledećim decenijama očigledna je tendencija usitnjavanja timara, verovatno usled potrebe za brojnijom spahijskom konjicom, pa je četrdeset godina kasnije, po popisu iz 1516. godine, ova oblast bila podeljena na 13 zeameta i 219 timara. Najveći broj timara ubeležen je u nahiji Niš – 75, a najmanje u nahiji Maglič, svega 11 timara.
    Osnova na kojoj je počivao timarski sistem bila je ustanova mirijske zemlje, tj. sva obradiva zemlja je bila proglašena carskom zemljom, i bila je vlasništvo države. U osmanskom feudalizmu nije bilo mesta za privatnu svojinu, sem u vidu mulkova, slobodnih imanja i vakufa, čiji je status sultan mogao po svom nahođenju da sankcioniše ili izmeni. Raja koja je živela na timaru imala je pravo na nasledni zemljišni posed – baštinu, ali se baština nije mogla prodavati, pokloniti, založiti ili sl. Tako je 1528. godine, na primer, oko 87% zemlje u Osmanskom carstvu imalo status mirije. Usled sve veće potrebe za brojnijom spahijskom konjicom, država je eksproprisala velike površine zemlje, ali je krajem XVI veka počela da gubi kontrolu nad mirijskom zemljom, što se u savremenoj istoriografiji smatra jednim od glavnih uzroka propasti Osmanskog carstva.
    U timarskom sistemu, pravo na zemlju uživali su država, spahije i seljaci koji su je obrađivali. Spahija koji je držao timar nije dobijao zemlju u vlasništvo, već mu je država, kao nadoknadu za vršenje određene vojne službe, ustupala pravo da od raje prikuplja određen iznos državnog prihoda. S prestankom vršenja službe, prestajalo je i njegovo pravo na uživanje dodeljenog mu timara i prihoda sa njega. Spahiji koji sedam godina ne bi vršio svoje vojničke dužnosti, bile bi nametnute fiskalne obaveze, kao i svoj drugoj raji. Sinovi preminulih spahija dobijali su na uživanje timare slične timarima svojih očeva, uz obavezu preuzimanja očeve službe. Ako je, na primer, umrli raspolagao timarom sa prihodom između deset i dvadeset hiljada akči, njegov najstariji sin bi dobio timar sa prihodom od četiri, a drugi sin sa prihodom od tri hiljade akči.
    Timari su se dobijali na molbu vojnog starešine. Svim posednicima timara, kao i svim korisnicima određenih privilegija i prava odmah su izdavani dokumenti (berati, pisma, tezkere, hudžeti ili temesući) o njihovim pravima i privilegijama. Ukaze o postavljanju timarnika – berate, u većini slučajeva je izdavao sam vrhovni gospodar zemlje -sultan, sem u pograničnim oblastima, gde je to pravo imao i sandžak-beg, u cilju unapređivanja odbrane i bolje naseljenosti zemlje. Uslov za dobijanje timara bila je pripadnost vojnoj klasi, dok je raji takva mogućnost bila uskraćena. Sin je postajao vojnik samo ako mu je otac bio pripadnik vojničke klase ili sultanov ili begov rob. Pripadnost vojničkoj klasi Osmanlije su priznavale i onim licima koja su imala svoje feudalne posede pre osmanskog osvajanja njihovih oblasti, pa su tako mnogi hrišćani postali spahije – uživaoci timara. Timari su dodeljivani i dvorskim ili državnim službenicima, kao vid plate ili penzije. Timari su se delili na „slobodne“ i „neslobodne“. U „neslobodne“ timare spadali su oni sa malim godišnjim prihodima: spahijski i džebelijski timari, timari tvrđavskih poseda i sokolara. Svi ostali timari su bili „slobodni“ – to su bili posedi sa većim ili manjim imunitetnim pravima koje je dodeljivao vladar. Manji timari imali su upravni imunitet, veći i ekonomski, ali ni jedni ni drugi nisu uživali sudski imunitet. Sela na „slobodnim“ timarima uživala su teritorijalni imunitet, a stanovnici ovih sela uživali su lični integritet u odnosu na državne i upravne organe, što im je bilo garantovano vladarevom pismenom garancijom. Primer slobodnog timara je dobro koje je u oblasti Braničeva sedamdesetih godina XV veka uživao braničevski serasker, čuveni akindžijski komandant i potonji smederevski sandžak-beg Ali-beg Mihaloglu. Njegov timar u oblasti Braničeva, sa koga je prihod iznosio 22 338 akči, obuhvatao je dva sela i dve mezre sa 333 porodice i 8 udovičkih domaćinstava. U timar Ali-bega bili su uključeni i prihodi od dažbina koje je plaćala vojnučka rezerva, njih 145.

    E. Miljković-Bojanić

    Izvor: LEKSIKON SRPSKOG SREDNJEG VEKA, Priredili, SIMA ĆIRKOVIĆ – RADE MIHALJČIĆ, Beograd 1999.

    Odgovori
  • SuverenaAnonimka

    Ovo su sve sami turcizmi koji nisu srBski! Pogledajte među francuskim arhaičnim rečima – tamo će te naći prave srBske pojmove, koji su izbačeni iz upotrebe.

    Odgovori

Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top