Poreklo prezimena, selo Rilić (Kupres)

12. oktobar 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Rilić, opština Kupres. Stanje iz 1920-21. godine. Prema istraživanju Borivoja Milojevića “Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko polje”. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Privredne i saobraćajne prilike.

Islod kuća su vrtovi sa krompirom i njive sa ječmom, zobi i pšenicom. Među njivama je poneka „mekota“ (livada), koja to bude koju godinu, pa se opet preobrati u njivu. Do njiva su livade u Strljanicama, Došem Polju, Smetovači, Rupama, Želivodiću itd. U polju, oko Crne Bare, gde su sada njive, bila je ranije šuma. Krajem 18. veka ta je šuma iskrčena po naredbi bega i uzeta za kosnicu. Severoistočno od Rilića su: Omar (pod smrčom, jelom i borom), Javorak (pod smrčom i jelom) i Crni Vrh. Drva za ogrev dogone iz Omara, a brvna za kuće iz Zanogline. Severozapadno od ovog venca su dve površi obe pod pašom i livadama. U njima su suvi dolovi. U jednom su staje Marića, Velemira i Čavke. U Dolićama su košare Maleša i Milenovića iz Gornjeg Vukovskog. U Docu su košare Lozančića iz Mlakve. Na Javorku je košara Marića itd. Ovce pasu po brdima i u polju oko Uzur-Jezera, Ševarike, Panića Jezera, Stubla itd., dok se ne prokosi; kad se prokosi, pasu do Milača i dolaze u tor da noćuju. Čobani leti noćuju u tornici (kolibi) cored tora.

Iznad ssla uz brda vode staze kojima se svlače drva. Ispod sela su putevi po ravni za kola i oni vode u njive. Put za Kupres ide preko kose severno od Rilića. Tuda idu i seljaci iz Ravnog.

Položaj i tip.

Kuće: Šešuma 1, Šešuma 4 i Velemira 7 leže ivicom između strane i ravni. Zatim dolazi suv dolac, koji se pruža od istoka prema zapadu, i u kome je 1 kuća Velemira. Posle begovskog čardaka su 5 kuća Marića, takođe ivicom između strane i ravni. Ispod kuća Marića su dva bunara. Leti voda u njima leži nisko, a u jesen, zimu i proleće stoji više za 1 m. Iz donjeg bunara tada voda otiče putem u polje. Od Marića su rastavljeni njivama. i odstojanjem oko 100 m 2 kuće Gabrića, koje leže ivicom između strane i ravni. Zatim dolazi drugi suv dolac, takođe pravca istok-zapad; na obema stranama ovog doca su po 1 kuća Čavke i Maleša. Od Gabrića udaljene oko 100 m su 2 kuće Maleša, koje leže takođe ivicom. Dalje su obodom 2 kuće Velemira. Zatim dolazi treći dolac pravca istok-zapad. Na strani doca, koja je okrenuta jugu, leže 4, a na strani okrenutoj severu 4 kuća Velemira. Rudića Dolina pruža se takođe od istoka ka zapadu. Na strani okrenutoj jugu su kuće: Zelena 1, Velemira 4, Rudića 1 (udaljena od Velemira za 50 m) i Čavke 1. Na strani istog dola, okrenute severu, su kuće: Rudića 7 i Mrše 1. Kuće Rudića su u nizu, jedna do druge. U ravni dola su 1 kuća Rudića; stara kuća Rudića, u kojoj su živela sedmorica braće, dok se nisu podelili oko 1800. godine; i na izlazu doca u ravan polja su begovske zgrade (čardak, ambar i dve košare). Južno od Rudića Doline je uska dolina. U izvorištu njenom su kuće: Rudića 5, okrenutih istoku; Ivankovića 1 i Rudića 2, okrenute jugu. Po dnu Mršine Doline su 2 kuće Mrša. Dalje obodom polja leže kuće: Radića 2, Pavlica 3, Despinića 1, Sora 4, Šešuma 1, Rudića 1 i Franića 2.

 

Starine i poreklo stanovništva.

Na temenu jedne kose su „Mašati“, a na temenu druge je „Tursko Groblje“; tu su zakopani Turci, pomrli od kuge.

Ivankovići su najstariji. Njihovi su preci bili ovde, kad ih kuga morila i umirali su od kuge. Slave Sv. Jovana.

Velemiri su poreklom iz Baljaka. Njihovi pradedi došli su ovde početkom 19. veka. Ded im je upamtio kugu; tada je bio u Želivodiću, kod ovaca u košari. Slave Sv. Đorđa. „Prije Austrije“ oko deset Velemira se odselilo ka Tršiku i Sarajevu. Oni ovde „opotrebe“ pa „Turčin“ veli: „Hajde ća !“

Rudići su iz Drnog Luga (u Livanjskom Polju). Na Rudom Polju su imali katun, gde su leti svi „isprtljavali“. Ovde su došli početkom 19. veka. Oko 1855. god. bila ih je jedna kuća. Slave Sv. Jovana.

Preci Maleša živeli su u Šujici početkom 19. veka. Bili su „zgodni“ i „tri puta su im se hiljadile ovce.“ Imali su mlade žene, „na koje su se Turci bili navadili.“ Kako su Maleši bili „ljute krvi“ oni ubiju jednog Turčina. Turci im zapale zgrade i oni se razbegnu. Jedan je od njih otišao „na domak Travniku“, drugi je obešen na lskopaljskom“ putu, a treći je došao u Rilić paši Miralemu. Slave Sv. Nikolu.

Pavlice i Franići poreklom su iz Vukovskog. Njihov praded bio je jednom, u početku 19. veka, u Gušću kod ovaca. Tuda je naišao neki Turčin i zatražio da mu pokaže put. Ovaj to nije hteo i u svađi ubije Turčina. Zatim pobegne u Dalmaciju (gde je bila Austrija) i ustavi se kod Dubaca, između Imotskog i Makarske. Otuda se vratio sa sinovima Pavom i Franom. Slave Sv. Stevana.

Sore ru se doselile iz Duvna nočetkom 19. veka. Slave Sv. Jovana.

Despinića praded doselio je u prvoj polovini 19. veka iz Zanoglina, iz Spremića Doline. Slave Sv. Đorđa.

Mrše (katolici) došli su iz Šujice. Njihove dedove izveo je sredinom 19. veka subaša za momke.

Čavka i Gabrići (staro prezime Mrkonjića) poreklom su od Danilova Grada. Kad su Turci išli na Nikšić sredinom 19. veka, posekli su kod Danilova Grada jednog čoveka, a njegovu ženu, sinove i unuke doterali ovde. Žena pokroji deci crno odelo i Turci ih prozovu čavkama. Slave Sv. Nikolu. Jedan je od njih odselio „prije Austrije pod Kosovo“, između Knina i Sinja; sada se njegovi potomci prezivaju Popovići. Drugi se odselio „istog vakta“ u Livno i odatle u Bosanski Petrovac.

Zelen je poreklom iz Golinjeva. Njegov je otac došao kao privodak uz majku u kuću Velemira sredinom 19. veka. Slave Sv. Nikolu.

Šešum (na kraju sela) poreklom je iz Glamoča i staro mu je prezime Panić. Njegov ded došao je u Zanoglinu u prvoj polovini 19. veka i odatle ga je preselio beg ovde „prije Austrije”. Slave Sv. Jovana.

Šešumi (u početku sela) slave Sv. Đorđa i staro im je prezime Popovići i Ubavići. Starinom su iz Popova Polja. Tamo su dva njihova pretka ubili bega i dobegli u Mednu (do Varcar-Vakufa). I u Mednoj ubiju bega i pobegnu u Glamoč, u Ubavića Dolinu. Njihov ded je doselio iz Ubavića Doline, iz Glamoča, u prvrj polovini 19. veka. Tamo je „ubio svog najmenika“, što mu je bio „opsovao ženu“. Beg „Pilipović” uzme mu „mal za krvarinu.“ Ubavići onda „odu po najmu.“ Njihov ded dođe u Goravce, zatim u Uskoplje, pa u Kupres i najzad u Rilić Šešumu, što slavi Sv. Jovana.

Šešum (u početku sela) slavi Sv. Marka. Staro mu je prezime Ždrnja. Doseljen je iz Glamoča i ušao je u kuću Šešuma.

Marići su se doselili iz Donjeg Malovana u drugoj polovini 19. veka, kad su se tamo podelili. Slave Đurđevdan.

U Riliću su živeli Stokići, koji su otprtljali „prije Austrije“, i to jedan u Koprivnicu, a drugi u Travnik.

 

IZVOR: Borivoje Milojević – Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko Polje. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. pajo

    pavlice u Riliću i susednom selu Mušićima su poreklom iz Like iz sela Poljica, a prezime pavlica im je dao čovek koji je pobegao iz hercegovine u ajduke u Austrougoraskoj.On je imao 9 sinova a jedan se nije ženio. Unuk od jednog je sa ženom i šestero dece otišao u Bosnu, po pdriči seljaka iz tog sela. Njegovi su se zvali ‚‚Cvijuk‚‚ a čovek koji je otišao zvali su ga mile. kod njega se pojavljuje unuk sa imenom Cvijo.