Poreklo prezimena, selo Rastičevo (Kupres)

21. septembar 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Rastičevo, opština Kupres. Stanje iz 1920-21. godine. Prema istraživanju Borivoja Milojevića “Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko polje”. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Privredne i saobraćajne prilike.

Iznad kuća su paša i smreka u Mekotinama itd. a ispod kuća u polju su njive.

Jedan put ide uz Mekotine, na planinu, a drugi, kroz Japage, u polje. Jedan put vodi uz dragu, u mline, koji su u Rijeci. Od Ikića kuća jedan. put vodi uz brdo Sinačišće (do Plazenice), a drugi niz polje. Od kuća Kavuraca jedan put vodi takođe u Plazenicu, a drugi u Grla (u polje).

 Položaj i tip.

U mali Crnogorčeva Dolina kuće leže po dnu i stramama doline. U malama Buču, Karapaju i Jamanovoj Dolini kuće su obodom između strane, na kojoj je paša i smreka, i polja u kome su njive; sve su ove kuće okrenute jugozapadu. U Rastičevu nikad ne provri voda.

U Crnogorčevoj Dolini su kuće Crnogoraca (7); one su jedna do druge. U Buču su kuće: Rogala (3), Patruna (6) i Kuna. Kuće su u nizu, jedna do druge. Odvojena je od njih njivama (sa rastojanjem oko 300 m mala Karapaj, gde su kuće: Tokića (2), Rajiča (6), Tokića (4), Buluta (2), Bušića (2), Mrša (1), Džunića (1), Paška (1), Bešlića (4), Janjića (1) i Travara (1). Kuće Tokića i Rajiča su jedna do druge. Od Karapaja je odvojena dragom, koja je pod njivama, i rastojanjem oko 100 m. Jamanova Dolina, gde su kuće: Barišića 2, Marića 1, Tokića 2, Pripunića 1, Leka 1, Bralja 1, Krišta 2, Jukića 1, Svaline 1, Ikića 2, Jurčevića 1, Ikića 2, Jamana 14, Trimunovića 8, Garonje 1 i Kavuraca 6. Od Kavuraca su odvojene konopljom, i rastojanjem oko 100 m kuće: Ivića 6, Matijaša 4, Tokića 1 i Barišića 3. Od sela su izdvojene kuće: Grbeša 3, Ivića 1 i Pripunića 1.

 

Poreklo stanovništva.

Starosedeoci su:Ivići i Trivunovići; ovi slave sv. Jovana.

Barišići su se doselili iz Posušja krajem 18. veka. Njihov ded je odlazio u Posušje i na konjima dogonio pšenicu, koju su mu davali Galići, što su bili ostali na njihovoj zemlji. Jednom ga je uhapsio ljubuški kapetan i zapretio mu, da nikad više ne dolazi. S njima su rod Buluti i Bešlići. Barišići su bili na mestu Kavuraca. Odatle ih je digao beg i namestio Kavurce. Jedan od Barišića otišao je tada u Suavu, jedan u Mrđebare, a dvojica su ostala u Ivićima.

Crnogorci su se doselili iz Crne Gore početkom 19. veka. Jedan od njih otišao je u Jajce pre Okupacije. Slave sv. Nikolu.

Patruni (staro prezime Beškeri) doselili su se iz Studenaca, takođe početkom 19. veka.

Rogale su se doselile iz Ljubše (kod Jajca) početkom 19. veka. Njihov praded je došao kao samac i ovde se oženio.

Kune su se doselile iz Dicma početkom 19. veka. Njihov praded Leko Kavurin ušao je u kuću jednom Kuni.

Jukići su se doselili iz Posušja početkom 19. veka.

Jamani su se doselili iz Posušja početkom 19. veka. Otuda ih je „isterala glad“. I sada ima tamo „Jamanov Gaj“. Ovde se njihov predak „ugovorio” u Barišiće. Jedan Jaman je odselio sredinom 19. veka u Kotor-Varoš.

Ikići su doseljeni početkom 19. veka iz nepoznatog mesta. Njihovog pretka dovela je mati, preudavši se u kuću Jamana.

Krište su se doselile iz Duvna početkom 19. veka.

Početkom 19. veka doselili su se:

Bralji (Dumančići) iz Zlosela; Matijaši od Knina; Janjići iz Posušja; i Tokići iz Rakitne, od „zuluma“.

Bušići su se doselili iz Rakitne (u Hercegovini), takođe početkom 19. veka u Blagaj, u Šebezovu Dolinu. Odatle ih je isterao „Turčin“ i sredinom 19. veka došli su u Rastičevo.

Rajiči su se isto tako doselili iz Rakitne, početkom 19 veka, u Blagaj, u Šebezovu Dolinu. Odatle su došli u Rastičevo sredinom 19. veka.

Leko je doseljen od Imotskog sredinom 19. veka. Njegov se ded ovde oženio.

Kavurci (staro prezime Nikolići) doselili su se od Imotskog. Bilo ih je petorica braće, koji su bili „fukarni”‘ i pošli u najam. Jedan (njihov ded) „izbio je“ sredinom 19. veka u Rastičevo i stupio u najam kod Matijaša, a zatim se „ugovorio” u Iviće; drugi je došao u Ramu, u Jakliće, i od njega su Džolani; treći je otišao u Mostar; a četvrti se povratio „na starinu“. Od njihovog deda „izašlo je“ u Rastičevu 45 čeljadi u jednoj kući.

Grbeše su se doselile iz Vinice (kod Imotskog) početkom 19. veka i živele su u Bilom Potoku, Osmanlijama, Zloselima i Mrđebarama; odavde su došli u Rastičevo sredinom 19. veka.

Džunić je doselio iz Mokronoga (u Duvnu) sredinom 19. veka.

Pred Okupaciju su došli: Barišići iz Blagaja; Garonja iz Gornjeg Vukovskog. On je „doprtljao” i čuvao begova goveda, pa ostao i „namestio kućicu“ uz begovu avliju. Slavi Sv. Đorđa; Mršo iz Šujice. Njegov je otac izišao u najam, oženio se i ostao ovde; i Marić iz Malovana. Slavi Sv. Đorđa.

Svalina je doselio iz Mrđebara u drugoj polovini 19. veka. Bio je u najmu kod Jamana.

Travar je živio u Stekerovcima (u Glamoču) i bio „u eškiji“ u Crnim Potocima. Kad je „ušla Austrija“, došao je ovde i ugovorio se.

Jurčević (Vidaković) „ugovorio“ se iz Zlosela početkom 20. veka.

Doseljenici nepoznatog porekla su: Paško (staro prezime Džulić), čiji je ded živeo u kući sa Džurićem sredinom 19. veka; i Pripunići, čiji je otac bio u najmu kod Bušića.

 

IZVOR: Borivoje Milojević – Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko Polje. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Mirko

    U tekstu ste naveli da su starosjedioci Ivici i Trimunovici.
    Moram vas ispraviti:Trimunovici kako stoji u tekstu (ne znam dali ste preuzeli originalni tekst), nisu starosjedioci u ovom selu.Oni su porijeklom iz Vrlike, tacnije iz okolnog sela udaljenog 6 km od grada Vrlika, smjestenog u samoj blizini rijeke Cetine.Pocetkom 18 vijeka bjeze ispred Mletackog pokrstavanja.Ta se terirotija nalazila na samoj granici Mletacke republike i Otomanskog carstva.A tamo gdje su granice tamo su nemiri i nikada nisu tacno razgranicena ova dva drzavna subjekta u formalnom smislu.Jedni drugima su upadali u teritoriju i pljackali i nastanjivali se privremeno ili trajnije.Turci su islamizirali stanovnistvo a Mlecani pokatolicavali.Teritorija je iskljucivo bila nastanjena pravoslavnim zivljem.Od tog zuluma bjezi stanovnistvo koje nije promjenilo vjeru.Trimunovici su jedni od njih.Za sada znam za dva brata Jovicu koji se doseli u Kupres i drugi kojem ne znam ime ,odseli u okolinu Prijedora, godine 1711.Trimunovici su bili na podrucju danasnjeg Karapaja ,, sa kog su odlukom Turskog Begler bega premjesteni na danasne mjesto.Na njihovo mjesto se doseljavaju Rajici i drugi iz Karapaja.Da ne duzim. Trimunovici su jos davne 1910 promjenili prezime , bolje reci ispravili, u Trivunovic koje i danas nose.Posle aneksije BiH,Turci potpuno nestaju iz ovih krajeva, a Austrijska carevina, da nebi naglo promjenila sistem drzavne uprave, jer pobogu tek su stigli, zadrzavaju stari sistem upravljanja i umjesto Bega postavljaju Kneza koji ima u cjelosti ista ovlastenja i imovinu kao i vec buvsi Beg.Prvi Knez bijase Krstan Trivunovic, koji se preseli u Begovu kucu u Barjamovce i zaposjede svo imanje sa zgradama, sumama, pasnjacima i oranicama.To se imanje i danas vodi na njemu u Zemljisnjim knjigama Austro Ugarske, cije se kopije i danas cuvaju u Becu.Sa ovog imanja ih otjerase polubarbarska, zasto ne reci barbarska plemena na celu sa Kriveljicima iz okolnih sela.Oni se vratise na svoje staro mjesto i tu ostase.Nikada se nisu izborili za ono sto im po zakonu pripada, jer Kraljevina Jugoslavija ne dozvoli toliko bogatstvo u jednj ruci.Titoisti im nikad ne dozvolise ni njihov zakonski maksimum.Prokopase puteve i 50 godina sjekose i isjekose svu sumu koju su ovi posjedovali, a zemlju razdjelise proleterima.Tako Trivunovici osiromasise preko noci, a na njihovo imanje se nastanise mnoga plemena tadasnja i izgradise mnoga sela.Trivunovici ostadose na svom mjestu na kom su i bili prije proglasenja knezevskom porodicom, Kraljevskom bulom, sve do najnovijeg rata, kada su definitivno iseljeni sa ovih podrucja.Sto nije pomrlo, pobjeze po bijelom svijetu trazeci spas i cuvajuci uspomene.
    O ovome vam svjedoci Knezev praunuk iz daleke prekookeanse zemlje, drhteci od stravicne istine koja se dogodi njegovom prezimenu, vise negoli od najhladnije zime na Sjeverno Americkoj zemlji u koju ce jednog dana biti sahranjen.

    • Sasa Trimunović

      Pazljivo sam procitao gore navedeni komentar i jako me zanima jos nesto o Trimunovicima. Kao sto vidite, Mirko, ima jos Trimunovića. Do duse ne puno, ali ima nas, nismo svi promenili prezime.