Poreklo prezimena Kljutić

19. septembar 2013.

komentara: 3

Prezime Kljutić istražili su Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić u rubrici Koreni (frankfurtske „Vesti“):

 

Iz Austrije nam piše g. Milutin Kljutić, sada penzioner, rođen 1940. u Donjem Ratkovu, opština Ključ u Bosni, u zaseoku Kljutić, odnosno Knežević. Uz to da Kljutići slave dve slave – Nikoljdan i Markovdan, daje dragocene podatke da je do Drugog svetskog rata u Donjem Ratkovu bilo devet porodica sa ovim prezimenom, ali su se raselili. U Ratkovu je ostala samo jedna porodica Kljutić, a ostali su u Banjaluci, Zagrebu, Ljubljani, Novom Sadu, Sremskoj Kamenici, Bačkom Jarku, Crvenki, Dubokom, Adi, Baču, Sremskoj Kamenici i tri u Austriji. Za ove tri porodice, jedna je sigurno njegova, ne kaže gde su locirane. Ovaj bi podatak bio dragocen za našu novu knjigu o poreklu srpskih porodica, pa molimo g. Kljutića da nam se ponovo put javi sa ovim podacima i na tome mu unapred zahvaljujemo.

Đ. Janjatović navodi da je među srpskim prezimenima u Bosni s kraja 19. veka u Ratkovu kod Ključa zabeleženo jedino prezime Klutić, sa krsnim imenom Marko Evanđelist. S obzirom da su ovo podaci pravoslavne eparhije kojoj su Klutići pripadali, teško je pomisliti da nisu verodostojni. Verovatno je u pitanju nepreciznost u pisanju. Naime, u staroj, predvukovskoj, azbuci koja je čak u Srbiji važila sve do 1869, a u Bosni, tada pod okupacijom, na to nije obraćana posebna pažnja, nije postojalo slovo lj,već se umesto njega pisalo l i dodavao znak za umekšavanje (kakav i danas postoji u ruskom jeziku). Moguće je da sveštenik, školovan pre usvajanja reforme srpskog azbuke, nije znao za ovu izmenu, pa “meki znak” nije ni dodao.

Posebno je neobično što Kljutići (pitanje je da li baš svi, ili samo porodica g. Milutina) slave dve slave – Marka Evanđelista i Nikoljdan (verovatno Sv. Nikolu, 19. decembra). Pošto se Markovdan slavi 8. maja po novom kalendaru, moguće je da im je Sv. Nikola u daljoj prošlosti bio preslava, mada nju zapadnoj Bosni ne slave sve porodice. To bi mogao biti razlog što u crkvenim knjigama nije zabeležena slava Sv. Nikole, već samo glavna slava, Marko Evanđelist. Osim u spomenutim zapadnijim krajevima, u srpskom narodu se, inače, običavalo da se svetac zaštitnik zemlje i imanja gde porodica živi, slavi dva puta u kalendarskoj godini, pa ako je slava Đurđevdan (6. maja) onda je preslava zimski praznik istog svetitelja – Đurđic (16. novembra). Pošto Marko Evanđelist nema zimski pandan, moguće je da je kao preslava ili zimska slava uzet Sv. Nikola.

Postoji i drugo objašnjenje, možda bliže istini: da je Sv. Nikola uzet za drugu slavu, jer je ženidbom (čitaočeve majke ili babe) nasleđena, odnosno doneta u miraz respektabilan komad zemlje, a raniji vlasnik tog poseda je slavio Nikoljdan. Da dodamo da je Sv. Marko Evanđelist slava koja je najrasprostranjenija u Krajini, dok je u srednjoj i istočnoj Bosni veoma retka. Ovo je jedno od onih prezimena koja zahtevaju obimnija istraživanja.

 

IZVOR: Mr Radomir D. Rakić i Vera Stanisavljević-Rakić, „Koreni“, poreklo srpskih porodica i prezimena, rubrika iz frankfurtskih „Vesti“

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. David Kljutic

    Ima jedna porodica u Subotici,moja.