Poreklo prezimena, selo Beljina (Čačak)

17. avgust 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Beljina, grad Čačak. Prema istraživanju Miroslava Mila Mojsilovića i Radovana M. Marinkovića objavljenom u Čačanskom glasu 25. marta 1983. godine.

 

Najnovija istraživanja ostataka materijalne kulture, neka pisana dokumenta i narodna predanja trajanje života na prostoru današnjeg sela i prigradske mesne zajednice Beljina odvode u daleku prošlost. Legende pominju nekakvu drvenu crkvu Beljanicu po kojoj je, kažu, naselje dobilo ime. Dugo su seljani u Beljinskom polju, nedaleko od kuće Isidora Raketića, izoravali i vadili ciglu, za koju se verovalo da je od crkve Beljanice. Stručnjaci Narodnog muzeja iz Čačka su, međutim, upravo na tom mestu otkrili ostatke rimskih termi (kupatila), što nedvosmisleno potvrđuje postojanje ljudskih naseobina na ovom terenu. Pored toga, na imanju Dragana Erića ranije su otkrivani spomenici bez natpisa, na dubini od oko jednog metra. Evidentno je, tvrdi Bogoljub Erić (rođen 1910), da se na ovom prostoru nalazi nekakva antička nekropola.

Zanimljivo je da turski carski defteri iz 1546. i kasnijih godina ne „znaju“ za selo Beljina. Pominje se, međutim, u blizini Čačka, nekakvo naselje Biline ili Beline.

Godine 1820/21. u popisu kuća, oženjenih i aračkih glava nema sela Beljine. Verovatno je ulazilo u sastav susedne Pridvorice. Ovo se, uostalom, konstatuje i u podacima o broju domova, poreskih i aračkih glava nahije požeške za 1821/22. godinu. Tada su Pridvorica i Beljina bile u sastavu vidovskog sreza. Zajedno su imale 24 kuće, 24 poreske i 53 aračke glave.

Prema zapisima Dragoljuba Stankovića, radnika Međuopštinskog istorijskog arhiva u Čačku, Beljina je 1939. godine imala 40 domaćinstava. U selu je 1981. godine popisano 1219 žitelja…

Stanovništvo ovog naselja u celini je doseljeničko. Doseljavanja su burna i posle drugog svetskog rata, tako da ih je gotovo nemoguće pratiti. Zbog toga smo se mi i opredelili, uvažavajući prevashodno činjenicu da u urbanizovanom delu naselja, koje zalazi i u gradsko tkivo Čačka, naseljavanje neprekidno traje da proučimo isključivo seljački deo stanovništva, zapravo domove i rodove koji su ovde nastanjeni do 1945. godine, ali i danas postoje.

Erići (9 kuća) su najstariji rod u Beljini. Doseljeni su iz okoline Nevesinja pod kraj XVIII veka. Istorijski izvori kažu da su 1829. godine za poslanika Glavne skupštine Srbije izabrani, pored ostalih, Stevan Erić i Radisav Pušeljić iz Beljine. Ovi Pušeljići su kasnije prešli u Čačak.

Veljovići (3 kuće) su doseljeni iz Crne Gore oko 1860. godine. Došao je Savatije Veljović.

Lazovići (1 kuća) su takođe doseljeni početkom XIX veka, ali se ne zna otkuda. Ranije su imali prezime Vidakovići.

Jovanovići (1 kuća) su, po kazivanju Dušana Jovanovića (rođen 1925) doseljeni „od izvora Lađevac“ u Dobračama. Ovo se dogodilo oko 1880. godine. Došao je Vasilije Jovanović.

Raketići (7 kuća) su doseljeni oko 1850. godine, dakle pre Jovanovića. Poreklom su iz istočne Hercegovine. Neki kažu da su prezime dobili po nekoj babi Rakiti, doseljenici, čiji se spomenik i danas nalazi na Beljinskom groblju.

Neškovići (4 kuće) su doseljeni oko sredine XIX veka, verovatno iz moravičkog kraja.

Turovići (2 kuće); Došljaci iz sela Kuti u nikšićkoj župi. Ovo se vidi i sa jednog spomenika u seoskom groblju. Inače, matične knjige umrlih beleže da je 1890. godine umro Vidak Nikolić – Turović, star 19 godina.

Tomaševići (6 kuća) su stigli iz Donje Kravarice, u Dragačevu. Na spomeniku Mijailu Tomaševiću piše da je rođen u tom selu, a potom se dodaje: „1900. god. Doselih se u selo Pridvoricu gde mi je starina očevina moja: vinograd u Beljinskom polju“. Iz Pridvorice su prešli u Beljinu.

Ikodinovići (5 kuća) su doseljeni pre prvog svetskog rata. Matice umrlih svedoče da je 1926. umro došljak Simo Ikodinović, star 75 godina, rodom iz Kotraže (Dragačevo).

Mitrovići (1 kuća) su stara doseljenička familija, ali nismo uspeli da doznamo odakle je došla.

Ćalovići (4 kuće) su doseljeni iz Zeoka (Dragačevo) pre prvog svetskog rata.

Radovanovići (1 kuća) su rodom iz Lise. Otuda je 1921. došao Milan Radovanović. Ova se porodica, međutim, nedavno preselila u Pridvoricu.

Novičići (1 kuća) su iz Goračića (Dragačevo). Došao 1925. godine Stanimir Novičić.

Vujičići (2 kuće) su iz Virova (Dragačevo). Godine 1936. Vitomir Vujičić se najpre naselio u Jezdinu, a odavde je prešao u Beljinu.

Stevanovići (1 kuća) su stigli iz Donje Kravarice posle prvog svetskog rata.

Čvorovići (1 kuća) su doseljeni iz Donje Kravarice (Dragačevo) pred drugi svetski rat.

Petrovići (1 kuća); Bogosav je prešao iz Parmenca pred drugi svetski rat. Drugo prezime ovog roda je Milović.

Stankovići (4 kuće) su iz susedne Pridvorice. Godine 1940. ovde se najpre, na svoje imanje, naselio Radomir Stanković.

Mićovići (1 kuća); Došao Milomir Mićović iz Riđaga uoči drugog svetskog rata.

Stojkovići (3 kuće) su ovde doseljeni iz grada Čačka 1943. godine.

Na primeru nekoliko rodova, pokazaćemo odakle se najviše stanovnika doselilo posle drugog svetskog rata:

Broćići (1 kuća); Sreten najpre došao iz Guče u Parmenac, pa se posle 1950. godine preslio u Beljinu.

Marjanović (1 kuća); Došao Lazar iz Visibabe kod Požege 1955.

Čubrakovići (1 kuća); Doselio se Slobodan iz Ljubiša na Zlatiboru 1949.

Risimovići (2 kuće) su stigli iz Zeoka (Dragačevo).

Krivokuće (1 kuća) su došle iz Kovilja 1960.

Spasovići (1 kuća); Iz Spasovića – Kovilje 1964.

Kaličani (1 kuća); Iz Štavlja kod Sjenice 1965.

Krunići (1 kuća); Iz Smiljevca 1967…

Dokumenta pominju još neke rodove iz XIX veka. Znaju, primera radi, da su, osim Pušeljića, koji su prešli u Čačak, ovde 1836. godine živeli i Mijailovići, Milovanovići i Radojičići

 

IZVOR: Istraživanje Miroslava Mila Mojsilovića i Radovana M. Marinkovića objavljeno u Čačanskom glasu 25. marta 1983. godine.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.