Poreklo prezimena, sela Lubnice, Kurikuće, Glavaca, Bastahe i Praćevac (Berane)

Poreklo stanovništva iz Gornjih Sela – Lubnice, Kurikuće, Glavaca, Bastahe i Praćevac, opština Berane. Stanje iz 1903. godine. Prema istraživanju popa Bogdana Lalevića i Ivana Protića „Vasojevići u turskoj granici”. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Kao n Polica, i Gornja Sela su skup od nekoliko sela, koja čine jednu geografsku celinu. Ova se sela nahode na 1—2 sahata na zapad od Crnog Vrha. Gornja Sela su uopšte jedan planinski kraj, kao i Vranjaštica u crnogorskim Vasojevićima, sem jedinog sela Lubnica, koje se u svemu ravna sa selima pored Lima. Zemlja je skoro sva otkupljena. Ostala se sela manje više bave stočarstvom i vrlo su retko naseljena, sem Lubnica i u nekoliko Kurikuća.

Selo Lubnice se nalazi u jednoj ravničici, kroz koju protiču tri rečice: Jelovica, koja izvire ispod Jelovice, Suvodo, koji navire iz Šiške, i Gunjara, koja izvire iz Glavaca. Malo niže sela uvire Gunjara u Suvodo, a ovaj u Jelovicu, te se odatle nazivaju Bistrica. Lubnice se natapaju od ovih rečica, te je zemlja vrlo plodna, što je opet prouzrokovalo veliku prenaseljenost u selu. Izvora nema dosta, te se voda pije s reke.

Planina je Lubničanima Jelovica i Siljevica, daleko od sela za 1 sahat.

Selo je, što je retkost u Vasojevićima, podeljeno u dve male: Obradsku Malu i Merić Malu, nazvane ovako po imenima plemena koja ih naseljavaju. A selo je ovo ime dobilo po lubu, koji se dere tu sa smrča, za pokrivanje stanova, za trnke i t. d.

Na jugozapadu od sela, između Jelovice i Lubnica na sredini puta, nalazi se Džupanova Pećina, za koju je vezano predanje, navedeno u opštem delu.

Poreklo familija

U Lubnicama ima 108 kuća, i ako selo nije duže ni šire od 10 minuta. Predanje kazuje da su ovo selo pre naseljavale Klimente Latini. Priča se kako u to vreme nije nikako padao sneg, no neki put s jeseni, dok su se oni bavili u planini Bjelasici, padne sneg, što njih jako uplaši da nije kakva kazna božija, te se odmah nekuda isele, a na njihovo mesto dođu Obradovići, koji, po kazivanju, kao da su još pre 300—350 godina doselili iz Njeguša, a starinom su iz Hercegovine. Priča se da ih je na Njegušima bilo sedam brata, pa se posvađaju s ostalim plemenima, te četvorica poginu, a trojica dođu u Jelovicu, a posle se nasele u napuštenim Lubnicama. Da bi se bolje sakrili i slavu su promenili, te sad slave Novu Godinu, a stara im je slava bila Đurđevdan.

Za Obradovićima dolaze Ojdanići iz Šaranaca u Hercegovini, koji su prebegli takođe zbog plemenskih zađevica. Ovako su, vele, nazvati po nekoj nevesti Ojdani, kojoj je, kažu, „četvrta manjkala.“ Ojdanići slave Sv. Petku.

Za ovima dolaze Rakovići iz Beziova u Kučima, naterani glađu, slave Nikoljdan.

Zatim Pešići iz Planinice u Bjelopavlićima, pre 100—150 godina, potisnuti nasilno, slave Sv. Petku i najzad jedna kuća Slavkovića, koja se skoro doselila iz Glavaca. Slavkovići slave Sv. Nikolu.

Ima još nekoliko kuća ispod Jelovice, podaleko od Lubnica, preseljenih tu iz sela. Stanovnici su: Obradovići, Ojdanići, Rakovići, Pešići i Slavkovići.

U selu ima četvororazredna osnovna škola, blizu seoskog groblja, na kome je razvalina neke crkve, za koju pričaju da je još iz županskoga vremena, a ima i nekih starih grobova, u kojima su se, kako se priča, župani kopali.

*   *   *

Za pola sata na severozapad od Lubnica nalazi se selo Kurikuće, kroz koje protiče Suvodo. Kuće su rasturene s obe strane ove rečice, na prilično blagom nagibu brda Strmenice i Asanova Dola. Dosta veliki deo sela se vodi iz ove rečice, a voda se pije s izvora.

Kurikućani imaju velike ispaše do same planine Šiške.

U selu ima 45 kuća, a stanovnici su mu:

Šćekići koji slave Sv. Petku, Šekularci, koji slave Sv. Đorđa, Božovići čija je slava Sv. Nikola, i Rakovići, koji slave Sv. Nikolu.

U selu ima jedno groblje.

*   *   *

Severno od Lubnica na 15 minuti, a na dosta oštrim nagibima Vuče, s obe strane rečice Gunjare nalazi se selo Glavaca, prozvano ovako, kako se priča, zbog toga što su mu stanovnici bili glava cele okoline, pa su ih Kolašinci, prilikom dolaska Aci-Prodanova, odatle proterali, pre nego što im je ovaj mogao stići u pomoć. Zemlju malim delom natapaju, a piju s izvora.

Planine nemaju, ali imaju okolo i povrh sela dobre ispaše.

U selu ima oko 50 kuća. Stanovnici su mu:

Božovići koji slave Sv. Nikolu, Šekularci, čija je slava Đurđevdan, i Koraći, doseljenici iz Bratonožića, koji slave Sv. Nikolu.

Ovo selo ima zasebno groblje.

*   *   *

Istočno od Lubnica za 15 minuti, na dosta strmom nagibu Bratonjina Vrha, dela onog planinskog lanca što ide od Bjelasice, nalazi se selo Bastahe, nazvavo tako po rečici Bastašici koja kraj njega teče i utiče u Bistricu.

Planina je ovom selu Pešića Rupa, sahat od sela daleko. U toj planini ima i jedno jezero.

U selu ima 35 kuća. Stanovnici su mu:

Pešići, koji slave Sv. Petku, Obradovići, koji slave Novu Godinu, i jedna kuća Božovića, čija je slava Sv. Nikola.

Groblje imaju zasebno.

*   *   *

Jugoistočno od Lubnica, s desne strane reke Bistrice, na oštrim nagibima planinskog lanca koji od Turije ide preko Konjska, nalazi se selo Praćevac, nazvano ovako, po pričanju, što se tu neki konj praćio (utekao) iz Kržulja. Tada je, vele, ovo mesto bilo obraslo krstatom gorom.

Ispaše, čime su bogati, iste su im koje i Kurikućanima.

Kuća u Praćevcu ima 13, samih Šćekića, koji slave Sv. Petku.

IZVOR: “Vasojevići u turskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 722-724). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić