Poreklo prezimena, selo Mrčić (Valjevo)

23. jun 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Mrčić (po knjizi Mrčići), grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Mrčić je na Beloj Steni, iznad Kolubare, na južnoj strani sela Šušeoke. Seoske su kuće na plećima pojedinih belostenskih uzvišenja. Zamnjište Bele Stene su tercijerni glinci i laporci sa parafinskim škriljcima, koji se svuda po selu ispoljio. Glavna uzvišenja od Bele Stene su: Voznik, Vidinac i Orašje. Sva tri visa padaju istoku reci Lipnici, koja ide pokraj sela od Pauna.

Izvora je u selu malo. Glavni seoski izvor zove se Vidan i njime se znatan deo sela služi. Drugi manji izvori su po jarugama, kojih u selu ima tri, ali su ovi izvori od manje vrednosti, s toga se selo pomaže bunarima, koje gotovo svaka kuća ima. Pored izvorske i bunarske vode u upotrebi je i rečna voda, voda sa reke Banje, koja protiče ispod Bele Stene, i Kolubare, koja teče severnim krajem sela.

Zemlje i šume.

Zemlje ovog sela su pored Kolubare i Banje, većinom ravne, nanosne zemlje, koje su osobito rodne i podesne za oranicu i kosanicu. Zemlje je mnogo u ovom selu, po brdu su zabrani i voćnjaci i pojedine njive bliže kućama opet su dobre kakvoće. Zemlje oko Banje su livade i pašnjaci, a po Kolubari se seje kukuruz i strmnina naizmence, dokle po Brdu su ziratne zemlje ili pašnjaci.

Šume je u selu dosta. Padine bregova, nagnuti Banji vrlo su strme i pošumljene sitnom lisnatom gorom. Šume ima i po jarugama, a naročito u Orašju, te selo ne oskudeva u tom pogledu, mada nema u izobilju šume za građu. Seoske su zajednice šume Voznika i Vidinaca, a sve ostale su izdeljene.

Tip sela.

Mrčić je selo razbijenog tipa. Kuće su na tri kose, na njihovima plećima, rasturene, retko u grupama, te u tom selu nema džemata. Kuće su udaljene jedna od druge od 50 do 100 metara a negde su i bliže, ako su to kuće jedne porodice.

U selu su: Stojkovići, Jeremići, Ćarevići, Markovići, Popovići, Simići, Petrovići-2, Srećkovići, Marijevići, Radosavljevići, Jovanovići, Petrovići-1, Pavlovići, Đurđevići, Živanovići, Antonijevići, Aleksići, Šestovići i Hadžići.

U selu nema zdruga, mada ih je ranije bilo. Današnje zadruge su vrlo male, najveća je Ljubiše Stojkovića.

Podaci o selu.

Prema spisku valjevske eparhije iz 1735. godine Mrčići su imali 11 domova. Po haračkim tefterima „Mirčić“ je u 1818. godine imao 30 domova sa 39 poreskih i 89 haračkih lica. Prema popisu:

-1866. godine – 30 domova i 200 stanovnika.

-1874. godine – 30 domova i 193 stanovnika.

-1884. godine – 32 doma i 195 stanovnika.

-1890. godine – 41 dom i 226 stanovnika.

-1895. godine – 49 domova i 225 stanovnika.

-1900. godine – 48 domova i 246 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 1,69 a procentni 0,90%.

Ime selu.

Za ime selu vezana je ova narodna priča. Staro selo bilo je na Orašju i zvalo se Orašac. Tu su živele neke stare porodice, koje su bile u večitoj zavadi sa Turcima. Jednog dana sporazumeju se nekoliko seljaka, te ispadnu na Banju i ubiju svoga seoskog spahiju i njegovu pratnju, kad je dolazio iz Sokola u selo. Ubijenog spahiju i Turke iznesu pod brdo Voznik i bace u jedan potočić i zatrpaju granjem i šušnjem (lišćem). Porodica ubijenog spahiju tražila je i po glasu gavranova, koji su pali na leševe i nađu ubijenog spahiju i njegovu pratnju. Sumnja je pala na seljake spahijinog sela i turski sud u Valjevu osudi celo selo na surgun. Seljaci su neko vreme varkali Turke i njihove vlasti, dokle nisu ugrabili priliku da srede letinu, te kad su je sredili, oni jedne noći omrknu a ne osvanu, pa se sa svojim narodom isele u Brgule, u Tamnavu, gde ih i danas ima. Iako su, veli predanje, turske vlasti stražarile, ipak su seljaci omrkli, a ne osvanuli, zbog čega Turci selo prozovu Mrčići i narede da se tako zove.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Staro selo je bilo na Orašju i osnovala ga je porodica, koja je danas u Brgulama i za koju predanje veli da je ovde od Kosova. Turci su oterali ovu porodicu, pa su odmah naselili nekakvog Hadžiju, čiji su preci bili sveštenici i kaluđeri u staroj postojbini, pa su to isto bili i ovde.

-Hadžići, Stojkovići, Popovići, Simići, Petrovići, Radosavljevići i Jovanovići: Hadžija se doselio po gornjem predanju od izvora tare, gonjen Arnautima. Uz njega doselile su se i njegove još tri bliske porodice, od kojih su u selo sišle hadžijina i još jedna, a one druge dve zaostale negde u Starom Vlahu. Hadžiju su Turci naselili pred prvi austrijski rat, dakle u drugoj polovini 17. stoleća. Od Hadžije su Hadžići, od početka pa do sada jedna jedina kuća, a od sinovca hadžijinog Stojka su Stojkovići i ostale navedene porodice, u selu ih ima 23 kuće i slave Jovanjdan.

-Ćarevići, Jeremići i Markovići: Posle Kočine Krajine, pred Prvi ustanak, doselili su se iz Osata kao majstori današnji Ćarevići, koji se još zovu Jeremići i Markovići; ima ih 5 kuća i slave Aranđelovdan.

-Srećkovići su u Prvom ustanku došli iz Popučaka od tamošnjih Antonijevića, ima ih 3 kuće, slave Nikoljdan.

-Pavlovići i Đurđevići su iz Cikota-okrug užički, doseljeni kao majstori, ima ih 4 kuće i slave Lazarevdan.

-Antonijevići su iz Zlatarića, došli posle 1850. godine, predak im kupio imanje, ima ih 3 kuće i slave Stevanjdan.

-Šestovići su iz Golupca, sela ove oblasti, predak njihov se prizetio u Srećkoviće, slavi Nikoljdan a svoju slavu (Lučindan) napustio.

-Matijevići su iz Pološnice-okrug užički, doselili se kao majstori posle 1850. godine, ima ih 3 kuće i slave Đurđevdan.

-Petrović se prizetio u Srećkoviće i doselio se skoro iz Pološnice-okrug užički, slavi Nikoljdan i Đurđevdan.

-Živanović je iz susednog sela Pauna, došao ženi u kuću, slavi Aranđelovdan.

-Aleksići su iz Podgori u Polimlju, slave Ignjatijevdan, doselili se uz Babinsku Razuru, predak ovde bio sluga pa docnije kupio imanje.

-Pored Aleksića ima još pet nestalnih porodica, privremeno nastanjenih u Mrčiću, koji su iz istog kraja ili Starog Vlaha, ali koji još nisu došli do svojih stalnih kuća i imanja, već su Kolebari i nastanjeni pored puta niz Kolubaru.

U Mrčiću je 47 kuća od 10 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Mrčićani se zanimaju poglavito zemljoradnjom i gajenjem rogate stoke a poklanjaju dovoljnu pažnju i ostalim privrednim agranama, od kojih se u poslednje vreme ističu: voćarstvo, pčelarstvo i vinogradarstvo. Mrčićani imaju mnogo zemlje, s toga mnogi seljaci sa strane i iz brdskih sela imaju svojih zemalja ili uzimaju pod zakup. Nerado se odaju izučavanju zanata, kao i seljenju iz svoga sela.

Pojedinosti o selu.

Mrčić je sastavni deo Paunske opštine i Srezu kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su u Paunima, sve na jednom mestu. Groblje je na Vidincu i zajedničko za celo selo.

Selo preslavlja Spasovdan.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podogrina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.