Poreklo prezimena, selo Kovačica (Valjevo)

13. jun 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kovačica, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Kovačica je na stranama golih, vrlo strmenitih i krševitih krečnjačkih brda, koje grade levu obalu Graca i Suvaje. Kuće seoske su po uvalama ovih brda ili po vrtačama. Zemljište je goli krečnjački krš, a naročito one strane, koje su okrenute Gracu i Suvaji. Glavniji visovi nad koritima reka su: Ćebovina, Kik, Čuker i bačevačke Rogulje. Zemljište je od sekundarnog krečnjaka, kroz koji se provlači na Ćebovini moćna žica porfirita. Istočni deo sela je produženje Dračićske i Bačevačke Visoravni, koja je ispunjena silnim vrtačama i dolovima. Selo je od Graca i Suvaje odsečeno, obale su vrlo strme, krševite i pune plazova, a u Gradac i Suvaju silazi jedino niz Branegović, pored Ćebovine.

U selu nema nigde nikakvog izvora. Jedina izvorska voda koju narod upotrebljava, jeste sa izvora Graca, koji su prema ovom selu ili sa samog Graca. U selu kišnih dana hvata se kišnica u cisternama, barama ili se sama zdržava po jezerima (zadnivenim vrtačama) i kao takva upotrebljava za piće i sve druge potrebe. Nigde nikakve reke osim pograničnog i nepristupačnog Graca i njegovog suvog korita Suvaje nema u selu, nigde nikakve doline, kojom bi se slivala voda iz sela, već sva kišna i snežna voda stače se u vrtače i dolove, pa ili ponire ili se zadržava.

Zemlje i šume.

Zemlje kovačičke si isuviše krečne, tople i lakoradne. Na njima, kad se počešće zanavljaju, rađaju osobito dobra strmna žita. Zemlje po vrtačama su jedine za povrće, kukuruz i drugo kulturno bilje. Voća dobro uspevaju samo po dolovima i osojnim stranama.

Šume je u selu posve malo. Samo Ćebovina je obrasla ševarom od lisnatog drveta, inače nigde pored Graca i Suvaje nema ni drveta, mada ga je ranije bilo. Seljak kupuje šumu za građu, a za gorivo snabdeva se onim manjim šumarcima, koji su kojekuda rastureni po selu.

U selu ima i seoskih i porodičnih (džematskih) zajednica. Ćebovina je seoska zajednica, dokle sve čukare duž Suvaje su Vrcića zajednica.

Tip sela.

Kovačica je selo razbijenog tipa. Kuće su razbijene u tri džemata: Maletići, Vrcići i Stojanovići. Kuće su u džematima jako zbijene, a do džemata do džemata ima više od 500 metara.

U selu su: Maletići, Gavrilovići, Mitrovići, Stankovići, Petrovići, Jovanovići, Vrce, Dosići, Milovanovići i Stojanovići.

U Kovačicama je danas slabo razvijen zadružni život; najjača zadruga je Stojanovića sa preko 30 čeljadi u kući.

Podaci o selu.

Po haračkim tefterima* iz 1818. godine u ovom selu je bilo 11 domova sa 16 poreskih i 37 haračkih lica.

*U haračkim tefterima ime ovom selu zapisano je „Kovačić“. Ovako i susedni seljaci zovu ovo selo, dokle meštani zovu Kovačice.

Prema popisu:

-1866. godine – 24 doma i 169 stanovnika.

-1874. godine – 27 domova i 164 stanovnika.

-1884. godine – 30 domova i 154 stanovnika.

-1890. godine – 31 doma i 230 stanovnika.

-1895. godine – 31 doma i 244 stanovnika.

-1900. godine – 31 doma i 240 stanovnika.

Godišnji priraštaj je od 1866. godine 2,61 a procentni 1,61%, gde je stalno veći broj ženskih nego muških glava.

Ime selu.

Za ime selu priča se ovo: Kad je kuga prolazila kroz ovo selo, priča se, idući uz seoske kamenjake, podbila se, pa i pala. Seljaci je uhvate i dovedu na svoj sastanak, pa reše da je potkuju, kako bi lakše mogla izmaći iz sela. Kuga je otišla i nije selu načinila nikakve pakosti, a kad je ko sreo uz put, ona je na pitanje, odakle ide, odgovarala: Idem iz sela Kovača, Kovačića, te otuda je i ovom selu ime dato.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Seljaci pričaju da im je selo staro, ali da u njemu nema onih starih nekadašnjih porodica. O njima su očuvane tradicije, da su se odselile u ravnija mesta, bliže Savi i Dunavu. Sve današnje porodice pričaju za sebe da su doseljene.

-Vrce* su najstarija porodica u selu doseljene iz Gatačkog Polja pred kraj 17. stoleća zbog krvne osvete. Vrca se bio prvo naselio u Bujačiću, pa se posle naselio u ovo selo, danas ih je 6 kuća a ima ih raseljenih na mnoge strane po ovoj oblasti, slave Jovanjdan.

*“Vrca“ je staro prezime ili nadimak starog Jovana Vrce, koji se doselio u ovo selo.

-Riznići: Sa Vrcom se doselila i baba Rizna iz Drniša u Dalmaciji i one se odmah naselila sa svojih 5 sinova u ovom selu. Njeni potomci su Riznići, od kojih je ovde jedna kuća odvajkada, pa i danas, slave Jovanjdan. Mnoge kuće Riznića zbog gladi presele se pred Prvi ustanak u Banju jaseničku i od njih su tamošnji Riznići.

-Maletići: Pri kraju 17. stoleća doselili su se u ovo selo Maletići, opet iz Gatačkog Polja, a starinom su iz Novog u Dalmaciji; njih ima pod raznim prezimenima ovde i po mnogim selima ove oblasti, ovde ih je 15 kuća i slave Trojice (Prvi dan Duhova).

-Stojanovići su doseljeni u Drugom ustanku iz Kućana u Starom Vlahu; danas ih je 7 kuća i slave Aranđelovdan.

-Gavrilovići, predak im se prizetio u Vrce a doselio se iz Bačevaca ove oblasti od porodice Žarkovića, slave Nikoljdan.

-Milovanovići, predak se doselio iz Drenovaca-okrug užički i prizetio u Maletiće, slave Nikoljdan.

Prethodne dve porodice su skorašnji doseljenici.

U selu ima 31 kuća od 6 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Kovačičani se zanimaju poglavito zemljoradnjom i stočarstvom i kao da je ova druga grana pretežnija, jer je uz držanje stoke vezana je i rodnost zemlje. Dovoljno zemlje nemaju, s toga rado silaze u kolubarska sela i dole uzimaju zemlje pod zakup i na njima seju kukuruz ili gaje stoku i kose seno. Vrlo rado se odaju izučavanju zanata, te se posle toga lako otiskuju od svojih kuća i naseljavaju po drugim selima, a i gradu Valjevu. Vrlo lako idu i u službu i na taj način se gube iz svoga sela.

Pojedinosti o selu.

Kovačica je sastavni deo Dračićske opštine u Srezu valjevskom. Sudnica, škola i crkva su u Dračiću. Groblje je zajedničko.

Preslava je Spasovdan, koji je, eto, baš danas, kada ovo pišem.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.