Poreklo prezimena Čogurić

27. maj 2013.

komentara: 0

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

ČOGURIĆI

(u Krnjoj Jeli)

Njihovo porijeklo je od Raičevića iz Lješkopolja. Daljnja starina im je sa Kosova, odakle su pred najezdom Turaka prešli u Hercegovinu u okolinu Gacka u mjesto Čarađe. Odatle zbog ubistva nekih turskih haračlija bježe na jugoistok u Banjane, gdje su se kratko zadržali, odakle odlaze u Lipu Cucku. Odatle su braća Nenoje, Raič i Radonja otišli u Bajice kraj Cetinja. Od Nenoja su svi Martinovići u Bajicama, a od sinova Radonjinih Vuka i Sekula svi Bandići. Po porodičnoj tradiciji Raičevića iz Lješkopolja ne zna se šta je bilo sa trećim bratom Raičem.

Raičevići u Lješkopolju su od popa Ivana Martinovića koji je imao tri sina. Jedan od Ivanovih sinova u svađi ubije jednog Erakovića sa Njeguša. Bojeći se osvete, pop Ivan sa sinovima pobježe iz Bajica i uskoči u Spuž kod Turaka tražeći tako njihovu zaštitu. U Spužu umre Ivan i jedan mu sin čija je žeka ostala trudna i rodila posmrtno sina kome su dali ime Raič, vjerovatno ponovivši ime brata Nenoja – Raiča.

Drugi Ivanov sin, najverovatnije ubica Erakovića, poturči se i od njega postane bratstvo Pirinić iz Botuna, koje je kasnije prešlo u Podgoricu i Skadar.

Treći Ivanov sin Rajko, nakon smrti oca i brata i prelaska drugog brata u islam, našao se u teškoj situaciji kada se odlučio da bježi dalje. Zavaravajući trag i krijući se od osvete, naseljava se u Zeti u selu Srpskoj gdje se i oženio od Drekalovića iz Kuča. Tu su mu se rodila dva sina Petar i Ilija. Rajko se i u novoj sredini osjećao ugrožen, pa sa ženom i maloljetnim sinovima bježi prema Morači tražeći u njoj sigurnost. Dolaskom u Moraču presretnu ga turske haračlije iz Kolašina u mjestu zv. Lopate, gdje Rajko pogine braneći porodicu. Turci uhvate maloljetne Rajkove sinove i povedu ih put Kolašina, a njihova majka poče da kuka i nariče za poginulim mužem Rajkom i otetim sinovima Petrom i Ilijom. Predanje kazuje da se bila umorila kukajući iz sveg glasa; tražeći pomoć, počela je da jekće, da jeca, zbog čega su je kasnije nazvali „Jekna“. Ipak njeno kukanje, lelekanje i dozivanje u pomoć čuli su Gornjomoračani koji su se nalazili u blizini mjesta otmice i pogibije, daju se u potjeru za Turcima, postave im zasjedu, Turke pobiju i Rajkove maloljetne sinove oslobode i vrate majci.

Majka se sa sinovima nastani u Gornjoj Morači i nakon nekog vremena, kad su joj sinovi poodrasli, ona se ponovo uda i u drugom braku dobije sina kome je bilo ime Vučko. Po majci Jekni nazvali su ga Jeknić i njegovi potomci uzmu to prezime.

Prezime Čogura, prema porodičnom predanju, nastalo je u Gornjoj Morači i staro je oko 300 godina, potiče od Rajkovog sina Petra koji je imao nadimak Raičko. Petar je bio poznat kao snažan, okretan i brz momak, važio je za dobrog krotitelja i jahača konja. Tako na jednom skupu kolašinskih Turaka i Gornjomoračana, gdje su se nadmetali u vještini jahanja konja, Petar uspije da se održi na jednom konju turskog bega iz Kolašina koga do tada niko nije uspio da ukroti. Beg mu je čestitao na vještini jahanja i nazove ga „Čogura‘ (Čogura znači vješt čovjek, snažan i nadmoćan u nečemu, najvještiji u odnosu na ostale; u ovom slučaju najvještiji u jahanju konja). Tako Petar, pored nadimka Raičko, dobi i novi nadimak Čogura koji se ustali u narodu i on ga uze kao svoje novo prezime umjesto dotadašnjeg Raičević. Unazad sedamdesetak godina počeše prezimenu Čogura dopisivati „ić“ prilikom krštavanja djece od strane sveštenika, tako da se prezime Čogurić danas odomaćilo.

Čogurići su bili hrabri ratnici. Od njih je bio poznat po junaštvu Sako Dragov, koji je dugo hajdukovao i pobio dosta Turaka. Sakov sin Božo istakao se kao hrabar ratnik. Poginuo je na Pržištima 1912. godine. Tomelja Nikolin bio je poznat kao hajduk; Turcima je mnoga zla činio.

Od Petrovog brata Ilije potiče bratstvo Živkovići koji žive u Krnjoj Jeli i o njima će bitk posebno govora.

Čogurići su se vremenom iseljavali tako da ih danas ima u mnogim mjestima širom naše zemlje. Najmanje ih je u Krnjoj Jeli, samo jedna kuća, a ima ih u Kolašinu i okolini, Podgorici, Nikšiću, Cetinju, Beogradu, Skoplju, Valjevu, Zagrebu, Loznici, Požarevcu, Pljevljima, Bijelom Polju i okolini, u Americi i drugim mjestima.

Ovo bratstvo dalo je dosta vrsnih intelektualaca što se da vidjeti i zaključiti da su vodili računa o svom obrazovanju u svim oblastima, gdje važe kao istaknuti stručnjaci.

Slave Šćepandan, a prislužuju Svetog Iliju.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.