Poreklo prezimena Kotlica

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

KOTLICE

(u Timaru)

Kotlice vode porijeklo od Drekalovića iz Kuča. Njihov predak, pop Bogdan Popović – Drekalović, se iz Kuča doselio u mjesto Kričak 1760. godine. Bio je oženjen kćerkom kneza Nikolice, a sestrom vojvode Rada Cerovića iz Tušinje. Bogdan je imao dva sina – Mijata i Antonija. Poslije smrti popa Bogdana, njegova žena, udovica, sa sinovima pođe u rod, u Tušinju. Kasnije se ona preuda za nekog Petrušića u Nikšić i sa sobom povede sinove Mijata i Antonija.

Poslije pogibije vojvode Rada Cerovića, koga Turci posjekoše 1785. godine, njegovi se sestrići Šjat i Antonije odmetnuše u hajduke. Četovali su s nekim Boškovićima sa Orje Luke iz Bjelopavlića. Oni se 1789. godine pridruže Trebješanima, koji su se bili odmetnuli iz Trebjese kod Nikšića, poslije njihove razure iste godine. Mijat se brzo istakao kao veliki junak i čuveni harambaša. Godine 1790. sa svojom četom dočeka nikšićke Turke, sa Suljom Ocićem na čelu, koji je posjekao Mijatova ujaka, vojvodu Rada Cerovića, i sve ih posijeku – tako on izvrši osvetu svoga ujaka. Poslije ovog događaja pođe sa četom u Tušinju i posiječe Stevana i Novaka Saravelje, popali ih, stoku im zaplijeni, a porodice im protjera u Zatarje. Osveta nad Saraveljama je izvršena zbog sumnje da su oni krivi za smrt vojvode Rada, kao i zbog toga što je Novaka Saravelju Mahmut-paša Bušatlija bio postavio za vojvodu umjesto posječenog Rada Cerovića.

Mijat se istakao i pročuo kao veliki junak i čuveni harambaša. Poginuo je 1801. godine u selu Miloševićima od ruke nikšićkih Turaka. Nije se ženio, tako da od njega nema potomstva. Za njega se priča da su mu Turci tada izvadili srce i odnijeli ga u Nikšić da kroz njega njihove bule piju vodu, kako bi im se sinovi umetali na Mijata.

Mijatov brat Antonije nastavio je četovati. Živio je u Ljevištima. On je 1812. godine, kao predstavnik kolašinskog kraja, sa još deset predstavnika iz Hercegovine išao u Topolu na sastanak s ruskim grofom Markom Iveljićem radi dogovora o konačnom oslobođenju Hercegovine od Turaka.

Antonije je imao sina Neša, koji se, sa svojim sinovima Mujom, Petrom, Krstom i Živkom, iz Ljevišta preselio u Šarance. U Šarancima su živjeli sve do 1860. godine, kada pređoše u Timar, drobnjačko selo, gdje i danas žive njihovi potomci. Ne znaju po čemu su dobili prezime Kotlice. Rođakaju se s Tomićima iz Kolašina i sa Stanićima i Ristićima u Barama Sirovačkim.

Ovo po broju malo bratstvo dalo je dosta istaknutih ljudi i junaka.

Milan Kotlica nije se mirio sa austrougarskom okupacijom Crne Gore, već se odmetnuo u komite i pristupio Komitskom pokretu. Poginuo je 1918. godine zajedno sa Kršikapama.

Bogdan Milošev Kotlica, istaknuti revolucionar i aktivista u predratnom periodu, stari član Partije, jedan je od organizatora ustanka u svom kraju i učesnik svih akcija koje su vođene protiv neprijatelja. Bio je organizacioni sekretar Sreskog komiteta KPJ za Šavnički srez, ilegalac na terenu; herojski gine kod Stabanskih jezera u Pivi 1942. godine; on je narodni heroj Jugoslavije.

Milivoje Kotlica je pripadnik NOP-a od 1941. godine, poginuo je kao borac Četvrte crnogorske proleterske brigade na Sinjajevini 1943. godine. I Miladin Kotlica je borac u 7. omladinskoj brigadi.

Ima ih u raznim mjestima gdje su odlazili najčešće radi zapošljavanja i školovanja.

Slave Nikoljdan, a donedavno su prisluživali Preobraženje.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić