Poreklo prezimena, selo Paležnica (Ljig)

23. maj 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Paležnica, opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Paležnica je na obema obalama Paležničke Reke, koja dolazi sa Suvobora. Zemljište je sekundarne starosti, po visovima do Berkovaca i Gunjice su peščari, a do sela Ba rujevački daciti. Seoske su kuće u samoj reci i to na njeinim obema obalama. Iznad sela su glavnija uzvišenja:Radujevac i Milašinovac, dacitne kupe, što odvajaju selo od Ba, Vis do Gunjice i Berkovaca i Sajman deo Suvobora do Planinice, gde izvire reka.

Izvora je dosta. Naročito je mnogo malih sitnih izvoraca pored reke, na onom mestu, gde je sadašnje selo. Stariji izvori, gde su ranije bile kuće, napušteni su, pa su ili zatrpani plazovima i prestali na jednom, da bi se pojavili na drugom mestu. Jedina tekuća voda je Paležnička Reka, kratka, vodom bogata i plahovita rečica,koja plavi celu okolinu izuzimajući obale, gde je današnje naselje, jer su izdignute iznad korita reke na više od 5 metara.

Zemlje i šume.

U selu je vrlo malo ziratne zemlje, a što je ima, ona je pored Reke i po plećima visova. Ziratna zemlja je podložna plavljenju, s toga svake godine propadaju mnoge njive, jer ih reka zatrpava svojim ogromnim nanosima šljunka i oblutaka. Brdske zemlje do sela Ba su na vulkanskim stenama, dobro navodnjene, s toga su vrlo dobre livade i popaše po visovima i padinama tih bregova. Ostale su zemlje po Visu i po Reci jako peskovite, suve, posne i teško se daju ziratiti, a i ako se zirate, retka je godina, da daju kad dobar rod, mada se redovno đubre.

Paležnica je šumsko selo. Kad se sa stava Paležničke Reke i Ljiga pođe uz Reku, onda se do kraja sela, i južnom pravcu, ide kroz šume, koje su dobro i pažljivo očuvane i od lisnatog su drveta. Šume su porodične a i seoske zajednice. Prvo su seoske zajednice po Sajmanu, a ako bi gdegod bilo kakvih ravnijih mesta, onda su ona porodična svojina, gde su njive pojedinaca, a šume zajedničke sa onima, čija su imanja oko njih.

Tip sela.

Paležnica je pravi tip rečnog sela. Kuće su sa jedne i druge strane rečne obale, sve jedna pored druge, odvojene svojim okućnicama. Put je napravljen niz reku, pa je i prelaz preko nje na više mesta. Ni jedne jedine kuće nema izvan Reke. Nekad je selo bilo po padini Visa i do sela Ba, pa je pre 50 godina sišao prvi Obradović, pa uz njega i ostali u toku 25 godina, tako da ima 25 godina, kako su ovde i kako se posle deobe zadržavaju na istom mestu.

U selu su: Stepanovići, Obradovići, Petrovići, Stojanovići, Jovanovići, Petkovići, Nedeljkovići, Filipovići, Maksimovići, Stankovići, Paunovići i Stevanovići (Dočići).

U Paležnici nema zadruga, pa kao izgleda da se pri ovakvom načinu naseljenja ne mogu zadruge ni da održavaju, bar tako misle i stariji i mlađi Paležničani.

Podaci o selu.

Paležžnica je prema haračkim tefterima iz 1818. godine imala 9 domova sa 9 porodica i 27 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 14 domova i 139 stanovnika.

-1874. godine – 17 domova i 178 stanovnika.

-1884. godine- 29 domova i 172 stanovnika.

-1890. godine – 26 domova i 183 stanovnika.

-1895. godine – 22 doma i 215 stanovnika.

-1900. godine – 38 domova i 251 stanovnika.

Mislim da je 1895. godine bilo 32 doma, ali dobro, neću da menjam, op. Milodan.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 3,94 a procentni 2,22%.

Ime selu.

Za ime selu vezana je ova narodna priča. Narod u selu i okolini priča, da kad je kuga prolazila kroz selo, celo selo porobila, uništila i popalila, pa je otuda došlo i ime selu.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Paležnica ima svoju veliku prošlost.

-Stankovići i Stevanovići. Kao najstarija porodica u selu, za koju se ne zna da se otkuda i kada doselila, jesu današnji Stankovići. Ova se porodica mnogo raseljavala u donjim ljiškim selima, a od nje je u Provu, u podrinjskom okrugu, velika porodica Paleževića, koja broji više od 20 kuća. Stankovićima su rod Stevanovići,ima ih 11 kuća i slave Nikoljdan.

-Stepanovići, Petkovići, Nedeljkovići, Filipovići i Maksimovići: Najstarija porodica po doseljenju je Stepanovića, doseljeni iz Bučja u Polimlju, od tamošnjeg bratstva Ajanovića, od kojih su i Demirovići u Veliševcima, doseljeni kad i oni, prvo u Veliševce, pa posle prešli preko brda u ovo selo. Potomci Stepanovića su navedene familije, njih je 17 kuća i slave Stevanjdan.

-Obradovići, Petrovići i Jovanovići: Posle Stepanovića uz Kočinu Krajinu došli su Obradovići iz Negbine u Starom Vlahu, pobegli su zbog obesti nekakvog Turčina, koji je češće napadao na njihove kuće. Obradovićima su rod Petrovići i Jovanovići, ima ih 13 kuća i slave Nikoljdan.

-Stojanovići, predak se doselio iz Mušića-okruga užičkog, kao sluga, prizetio se u Obradoviće, slave Nikoljdan.

-Paunovići, predak se doselio iz Kadine Luke, došao ženi na imanje, slave Đurđic.

U Paležnici ima 43 kuće od 5 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Paležničani se zanimaju zemljoradnjom i svima privrednim poslovima, kojima i susedni seljani ove oblasti. Zemlja je siromašna, a i malo je ima, te s toga, kao i svi susedni seljaci, silaze u dolinu Ljiga, u ravnija sela, te zakupljuju imanja ili kupuju za večita vremena, pa tamo drže svoju stoku i zasejavaju kukuruz i druge useve. Voćnjaci nisu oko kuća, već su izvan kuća, ali uvek u blizini i skoro uvek u sredini imanja, gde su im kolibe i letnja staništa. Kad god kome padne prilika, da može doći do imanja od donjih ljiških sela, tada se odmah seli i naseljava, prodajući svoje imanje u selu, ili ga dajući u razmenu za imanja u mestu u koje se naseljava. Mnogi od Paležničana znaju i po koji zanat i radi zanata se bave i po drugim selima, zbog čega retko gde da će se naseliti izvan sela. Nekada su u ovom selu bili dobri vinogradi, ali ih danas nema, a u zamenu za to seljaci su postali vrlo dobri pčelari i odgajivači svilene bube, radi koje su po selu, oko kuća, i niz reku zasadili mnoge dudove.

Pojedinosti o selu.

Paležnica je sastavni deo Slavkovačke opštine u Srezu Kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su u Slavkovici. Groblje je staro i u padini Visa. Preslava je Nikolaji, 9. maja po starom kalendaru.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. jocika

    Sramotno je sto u ovoj knjizi nemaju matijevici ciji je predak bio solunac!