Poreklo prezimena, selo Poljanice (Ljig)

16. maj 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela opštine Ljig, Poljanice. Prema knjizi Miloja T. Rakić „Kačer“, prvo izdanje 1905. godine, najnovije izdanje 2010. godine – edicija „Koreni“, JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Ispod Šutaca, opet u dolini Kačera, leži selo Poljanice. I ovde se od pominjanog razvođa između Ljiga i Kačera spuštaju u dolinu Kačera dve kose sa blagim nagibom. Ove kose razdvojene su potokom Vrbovcem, a od šutačke kose odvaja ih potok Vranjevac. Na ovim se kosama uzdižu kao talasi omanja uzvišenja: Parlog, Vrbovac, Poljana i druga manja, te zemljište ima izgled talasaste ravni. Seoske su kuće na stranama ovih kosa. Ne levoj strani Kačera je planina Lisina, čije se strane strmo spuštaju u dolinu ove reke, te jako stešnjuju sa te strane.

Izvori.

Najglavniji su izvori u ovom selu: izvor potoka Vrbovca, Marinac, Lipovica, Buban, Siga i još poviše bezimenih, oko kojih su prikupljene seoske kuće.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje i popašu je između kuća u selu, kao okućnica, zatim pored Kačera i na stranama i zaravanjcima pomenutih uzvišenja. Zemlja je bolje rodnosti no ona u Šutcima, i dolazi u najplodnije zemlje pored Kačera. Jednoj porodici za osrednji život dovoljno je i 4 hektara ziratne zemlje. Najveće su njive na Lipovici, u planini Lisini, koja je nekad bilo pod šumom, a sada je cela iskrčena.

Zajednička seoska šuma je Lisina, gde je najviše bukovine. Služi kao zajednička seoska ispaša. Od sredine sela je daleko 20 minuta hoda. Po selu ima dosta rasturenih privatnih zabrana.

Tip sela.

Selo je razbijenog, prelaznog tipa između starovlaškog i šumadijskog. Zbog manjega prostranstva a veće jednolikosti zemljišta selo se deli na dva zaseoka. Pojedini krajevi nose geografska imena, kao: Debeljak, Trline, Krnjevac i dr.

Do pre 60 godina selo je bilo na seoskom ataru, odakle je premešteno u brdo, na sadašnje mesto.

Svega u Poljanicama ima 91 kuća.

Ime selu.

Geografsko ime sela došlo je od prirode zemljišta na kome je. U narodu, pak, nema o tome nikakvih tumačenja.

Starine u selu.

U ataru ovog sela ima jedno madžarsko groblje na kome je bilo do skoro velikog kamenja. Nedaleko od tog groblja ima mesto Crkvine, gde je, po pričanju, bio manastir Medoševac, tako nazvan po mestu na kome je bio. A kad su na tome mestu od nekakvih godina počeli mnogo rađati vinogradi, onda se ono nazove Dobroševac, kako se i danas zove.

 

Poreklo stanovništva.

Sve stanovništvo ovoga sela čine stariji doseljenici, najviše iz užičkog okruga.

-Sretenovići (Radovanovići, Đorđevići, Mirkovići, Đurovići, Jankovići, Andrići, Živkovići), koji su odavno doseljeni iz Srema, slave Mitrovdan.

-Minići (Erići, Milovanovići, Milojevići), doseljeni su pre nekih 150 godina iz užičkog okruga, slave Đurđevdan.

-Tranjići (Stevanovići, Pavlovići, Milovanovići), doseljeni pre 130-150 godina iz užičkog okruga, slave Đurđevdan.

-Kulizići (Ilići, Petrovići) doseljeni odavno iz užičkog okruga, slave Mratindan.

-Sokići (Milovanovići, Paunovići), takođe su se doselili odavno iz užičkog okruga, slave Stevanjdan.

-Markovići (Sokići), iz starine jedna familija, slaven Stevanjdan.

-Bobići (Stevanovići, Živkovići, Petrovići, Savići, Milutinovići) su doseljeni iz Starog Vlaha, ali će, po svoj prilici, biti pre od Sjenice, slave Aranđelovdan.

 

Seoska je slava prva nedelja po Petrovdanu.

 

IZVOR: Miloje T. Rakić, “Kačer”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

Koreni

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.