Poreklo prezimena Paređina

14. maj 2013.

komentara: 0

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ  ‘Stručna knjiga’

PAREĐINE – POTURACI

Vode porijeklo od Stojana – Smoljana Tepčanina, odnosno od Radula Badnjara, koji su se po Radulu prezivali jedno vrijeme Radulovići. Među njima su bila tri brata koji su bili u hajducima, boreći se protiv turskog zuluma. Oni su voljeli da nose dobro oružje i da se kinđure, oblačeći skupocjena odijela, voljeli su da se parade, zbog čega ih prozvaše Paređine. Ovaj nadimak uzeše za svoje prezime. Dva starija brata odsele na Mokro kod Pala i uzmu prezime Paređine, gdje i danas žive njihovi potomci.

Marko, najmlađi od braće Paređina ostane u Tepcima i nastavi sa hajdučijom. U Matija Obradovića iz Tepaca bila je lijepa kćer Marica stasala za udaju; u nju se zagleda Salko Đurđević iz Levera i htjede je silom uzeti za ženu. Marica je proklinjala tepačke momke da je neki od njih uzme sebi za ženu, što učini Marko Paređina, koji je bio silan i viđen momak. Poslije ovog Turci ih oboje uhvate i povedu u Pljevlja, zahtijevajući od njih da se poturče ili da oboje budu pogubljeni. Oni prihvate turčenje da bi izbjegli ono najgore, odnosno da bi spasili živote, ali prvom zgodnom prilikom pobjegnu iz Pljevalja u Gornju Moraču, u hajdučko gnijezdo Ljevišta, gdje se oboje ponovo krste. Marko Parenjina dobi tada nadimak „Poturak“. Marko je bio kivan na Turke zbog turčenja, pa se oda četovanju i stupi u četu Gavrila Šibalije, s kojim se pobratimio; kasnije je formirao svoju četu i postao poznati harambaša koji je Turcima velike jade zadavao.

Turci ga na vjeru domame na Vučje i tu posijeku. Ostala su mu tri sina: Risto, Jakov i Sekule, koji se, po Markovu nadimku „Poturak“, prozovu Poturaci. Oni su nastavili četovanje kao i njihov otac, sveteći se Turcima za smrt svoga oca. Naročito se istakao Jakov, koji je kao poznati hajduk i veliki junak opjevan u mnogim narodnim pjesmama. Učestvovao je s Moračanima u napadu na Smail-agu Čengića 1840. godine na Mljetičku. Za njega se priča da je Smail-agu rasporio, izvadio mu srce i kroz njega se napio vode „da se napoji Smail-aginim junaštvom“.

Kasnije se iz Ljevišta vrate u Tepca na svoje imanje, odakle su nastavili četovanje po Zatarju, Bratsgvo Poturaci se istražilo, jer od njih nije bilo muških potomaka.

Slavili su Nikoljdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo poeijeklo, 1997. (strana   ), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.