Poreklo prezimena, selo Obješenik (Gacko)

Poreklo stanovništva sela Obješenik u Gatačkoj Površi. Prema studiji “HERCEGOVINA“, autora Jevta Dedijera, objavljenoj 1909. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Na međi gatačkog i nevesinjskog kotara, među selima Bodežištima, Braićevićima, Domrkama i Jugovićima.

Polovina zemlje otkupljeno, a polovina čitluk Rizvanbegovića (iz Stoca ?), kome sa zemlje iz gatačkog kotara plaćaju četvrtinu, a iz nevesinjskog trećinu.

Kuće poređane ispod jedne kose, dosta razmaknute. U Obješeniku 11 kuća (6 Manojlovića i 5 Dodera), a u Alađuzima 3 kuće (Petković, Skoko i Vuković).

Nekoliko ”grčkih” grobnica čine sve ostatke od starine.

U najstarije vrijeme selo se zvalo Baćevićima, zatim se zvalo Tromeđom, a Obješenikom ga je prozvao Ali-paša Rizvanbegović jer izgleda kao obješeno pri planini. U najstarije vrijeme selo je bilo u današnjem selištu Vrateše, četvrt sata na zapadu od sela. Tu je stanovao nekakav Vratko koji se docnije ”poturčio”. Iza njega je razapeo katun na mjestu današnjeg sela nekakav Hadži-Šeh pa je vazda ostao. Bio je pošten i pravedan čovjek pa i današnji pravoslavni stanovnici čuvaju ”Šahov bašluk”. Njega i njegovu porodicu je kuga pomorela. Iza njega je ovdje živio nekakav Baoranin koji je imao kulu od četiri boja i vrata na četvrtom boju, na koja se peo drvenim basamacima koja bi po noći dizao. Njegov unuk Delija pobjegao na Pode u Borač, gdje i sad ima potomaka Delića. Iza njega je stanovao Mučibabić pa se zbog boračkog zuluma odselio na Ljeskov Dub. Iza Mučibabića doselili su ocu Ali-pašinu Šiljezi iz Jasikovca. I oni se brzo odsele na Zalom. Iza njih su doselili Rundići iz Dubljevića pa su nekako oskrnavili Šehov bašluk te ih iz sela istjera bijel orao, koji je za 17 dana odlazio u ogranak sunca na Bašluk, a svakog dana Rundićima umiralo po čeljade. Odsele se svi osim jednog u Bosnu. Iza Rundića doselio je otac vojvode Bogdana Zimonjića, pobjegavši od nikšićskog zuluma pod Ali-pašino okrilje, pa su se do 4 godine, pošto je poginuo Smail-aga, vratili u Garevu.

• Iza Zimonjića doselili su MANOJLOVIĆI zbog Smail-aginog zuluma, s Čarađa. Od njih je čuveni hajduk Risto Bijelić. Ima ih još u Čarađu, Šipačnu, Duvnu i Sarajevu. Slave Jovanjdan.
• DODERI su doselili pet godina docnije iza Manojlovića, iz Žanjevice zbog tjeskobe. Ima ih u Crnoj Gori, Kokorini, Mostaru, Ulogu i Bosni. Slave Đurđevdan.

Alađuzi su bili najprije planina Alađuza (Ramovića) s Plane (Rudine) pa su se ovdje i nastanili. Poslije okupacije jedni su odselili u Tursku, a jedni u Medaniće. Zemlju su im kupili: Petković, Skoko i Vuković koji i sad stanuju u Jugovićima.

IZVOR: “HERCEGOVINA“, Jevto Dedijer, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga dvanaesta,  NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga VI, Beograd, 1909. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković