Poreklo stanovništva sela Sukuruć, grad Podgorica (Crna Gora). Prema studiji Pavla S. Radusinovića „Stanovništvo i naselja zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba, druga knjiga“ iz 1991. godine
Ovo selo je od svoga matičnog sela Kotrabudana nedavno izdvojeno u posebnu statističku jedinicu. Nalazi se izmeću sela Kotrabudana, Dušića i Vranja, dok se na jugu graniči sa Skadarskim jezerom. Počev od kuće Dedvukaj Zefa (koju ne obuhvata) granica sela ide jugoistočno na kuću Nicaj Petra, pa dalje na kuću Gojčaja Noša do kuće Camaja Kota (koje obuhvata), odakle skrećući na jug preko imanja Camaja Paška izlazi na Skadarsko jezero. Produžavajući se njime, skreće jugozapadno do kuće Beljaja Zefa, pa zatim zapadno ide do kuće Camaja Frana, odakle vodi na sjever na kuću Camaja Prelje, pa seoskim putem na kuću Stanaja Nike, gdje opet skreće seoskim putem i ide njime do kuće Camaja Marka. Obuhvatajući i ovu kao prethodne kuće, granica se pomjera istočno — na kuću Ivezaja Noša (obuhvatajući je), potom siječe seoski put kroz Sukuruć i dolazi na kuću od koje je granica započeta. Sa prosječnom dužinom od oko 3,5 km i širinom od oko 2 km, atar sela zahvata oko 7 km2. Po svim svojim prirodnim i drugim odlikama, selo je identično sa Kotrabudanom.
O nalazima koji govore o prvobitnoj naseobini u ovom mjestu ukratko smo kazali u dijelu o prethodnom naselju. Ovdje treba dodati da su se sa južne strane sela nalazili ostaci katoličke crkve iz ranog srednjeg vijeka, po kojoj je, najvjerovatnije, samo naseljed obilo ime (Santa Kroće — Sukuruć).
Od ostalih podataka koji su nas, shodno koncepciji ovoga rada interesovali, saznali smo da je selo 1941. godine imalo 9 kuća, od kojih su 4 bile na sprat, tj. na konobi, 1 prizemljuša i 4 kolibe. Sem njih, bile su i 4 pojate za stoku. Rastojanje izmeću kuća iznosilo je od 0,1 do 2 km. Razumije se, sve kuće koristile su samo ognjište. U njima je živjelo isto toliko domaćinstava sa oko 135 stanovnika. Tada su ovdje živjeli Camaji (6: 80), Gojčaji (1 :46), Nicaji (1 :4) i Ivezaji (1 :5), oko 135 stanovnika. Stariji mještani kazuju da su Camaji od pretka Pep Gozdjena do koga nabrajaju ove pasove: Bek — Frani — Beka — Maraši — Marašujka — Ujk Ivani — Ivan Cam — Cam Pepa — Pep Gozdjeni. Znači, prije oko 300 godina doseljeni su iz Spinje. Bratstvo Nicaj potiče od Nic Gozdjena, a bratstvo Gojčaj od Gozdjena.
U kućn Gojčaja živjela je najveća, tšščno patrijarhalna porodična zadruga ovoga kraja! Postojala je sve do 1965. godine, kada, je brojala 56 članova. Kuća je dobro očuvana. Danas pojedina domaćinstva ove lorodice žive u obližnjim novoizgrađenim, savremenim kućama. Prije doseljenja iz Hoga (K.gaha e da^ez) ovdje su imali pasišta za stoku.
Nicaji su doseljeni iz Hota (Barlaj), a Gojčaji iz Rraha e qafes. Bratstvo Ivezaj doselilo se iz Gruda oko 1935. godine.
Seoske komunice nalazile su se u polju oko sela. Preko ljeta stoka se na držanje davala Kučima. Broj ovaca u ovom malom selu kretao se oko 1.500 — 2-000. U ratnom periodu (1941 — 45) koristili su planinu Bukovići na albanskoj granici.
Ribolovom su se bavili isto koliko i mještani Kotrabudana. A i oblici solidarnosti bili su zastupljeni kao u Kotrabudanu i drugim selima.
IZVOR: Pavle S. Radusinović, “Stanovništvo i naselja zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba, druga knjiga“ iz 1991. godine (str. 114-115).
Komentari (0)