Poreklo stanovništva sela Rogača, prema istraživanju Jovana Erdeljanovića, koji je 1898. i 1899. proučavao Donje Dragačevo.
Kao što se vidi malo je sela u Donjem Dragačevu, koja imaju toliko uspomena i ostataka iz starine, kao Rogača. To je dokaz, da je ovde i mnogo ranije bivalo ljudskih naselja, koja su sudeći po grobljima i po tome, što su imala crkvu, morala biti i prilično velika. – I krajem 18-og veka ovo je selo moralo biti poveće, jer je u njemu sedeo spahija.
I današnje stanovništvo rogačko vrlo je davnašnje, jer ima porodica, koje smatraju za starince.
Najstariji su delovi sela zaseoci: Košani i Potočani. U njima su bile tri najstarije kuće, o kojima su sadašnji starci slušali od svojih starijih.
Te su kuće bile od dveju porodica: od Žuštra (Žuštrića; slave Srđev-dan) u Košanima i od Milinkovića (Petrovića) u Potočanima. Od Milinkovića su i sadašnji Jevđovići i Nikolići (Pralovi; svi slave Nikolj-dan).
Za sve ostale seoske porodice zna se, da su se doselile. Najstariji su doseljenici: Propadi, Dragovići, Zoćevići, Radonjići, Samardžići i Sjenići.
Sa Propadima (Propadovići, Perišići) jedna su porodica Živkovići (oboji slave Stevanj-dan). Starinom su iz Stranjana od Lima (z. od Sjenice). Doselili su se najpre Propadovići u Lipnicu u srez trnavski, pa su jedni i ostali tamo, a drugi došli u Rogaču. Posle se doselio u Rogaču i Živko praded današnjih Živkovića. Od ovih Živkovića ima jedna kuća odseljena u srez trnavski.
Dragovići i Bogdanovići jedna su porodica, doseljena pre 130 godina iz Radaljeva u srezu moravičkom, gde ih ima i sad. Drugi su od ove porodice otišli u Tamnik u srez ljubićski i sad se tamo zovu Bogdanovići. Po njihovu kazivanju oni su starinom iz Drobnjaka (i jedni i drugo slave Đurđev-dan).
Zoćevići su krajem 18-og veka došli iz trnavskog sela Loznice. Vele, da i sad ima njihova roda u Loznici sa prezimenom Miloradovići (slave Arhanđelov-dan).
Radonjići i Blaškovići jedna su porodica poreklom od Vujovića u Grabu a starinom iz negdašnjih Trća, sadašnjeg Smiljevca, u srezu moravičkom (slave Đurđev-dan; v. Vujoviće u Grabu).
Samardžići su se krajem 18-og veka doselili iz Ravne Gore pod Javorom u srezu moravičkom. Od njih je i jedna kuća Kovačevića u Grabu (slave Jeremijev-dan).
Sjenići vele, da su došli zajedno sa Samardžićima iz Kušića pod Javorom u srezu moravičkom. Staro im je prezime Đelkape, po čemu se vidi da su jednog porekla sa Sjenićima u dragačevskom Tijanju (i slava im je ista: Nikolj-dan) i da su iz Đelkapa (zaseoka?) blizu Kušića (v. o tom kod Sjenića u Tijanju). Osim u Tijanju ima Sjenića u Bečnju u srezu ljubićskom, ali slave Đurđev-dan i vele da su došli sa Kara-Đorđem od Sjenice.
U ovom selu ima mnogo porodica, za koje se zna pouzdano, da ih je doveo sa sobom Kara-Đorđe 1809. godine u povratku sa svoga pohoda do Novog Pazara. Što ih je tako mnogo ovde zaostalo, jedan će uzrok biti pitomina zemljišta a drugi, što je Kara-Đorđe tuda prošao i u povratku kao i prilikom odlaska. Ovo mi je tvrdio stogodišnji starac Milovan Radonjić, koji je tada kao dečko gledao svojim očima Kara-Đorđa i njegovu vojsku, kad su prolazili. Kara-Đorđe je, veli, ovuda išao turskim putem, koji je preko planine Jelice slazio u dolinu Bjeličinu i dalje preko Ivanjice vodio na Javor na granicu. – Te su porodice:
Antonijevići ili Uvčani, koji su došli iz Uvca kod Nove Varoši.
Mrdakovići, kojih je praded došao iz Milaka (Milakovića) više Nove Varoši. – Sa njima su iz istog mesta došli i Kovanovići.
Lončarevići su došli „od nekud iz Starog Vlaha preko granice“ (slave Đurđic). Od iste porodice ima ih i u susednim Goračićima.
Vilotijevići su iz Sjenice. Vele da ih ima i sad tamo sa prezimenom Matkovići. Imaju odande odseljenog roda i u Prislonici u srezu ljubićskom i u Kikojevcu u Gruži.
Čavići (Stojanovići) su iz Zečevića u srezu moravičkom.
Ružići su od Sjenice.
Paunovići su iz Haljinovića kod Sjenice. Od njih ima odseljenih u dragačevske Trbušane i u ljubićsku Prislonicu (slave Alempijev-dan).
Đolovići i Jolovići su iz sela Debelje kod Nove Varoši. Nisu rod.
Najmlađe su porodice:
Radovanovići su od Radovanovića u Grabu. Jedan se od njih odselio u trnavski srez.
Jeluše su jedna porodica sa Jelušama u Grabu, poreklom iz trnavske Loznice.
Radulovići su pre 50 i više godina došli iz Vape kod Sjenice.
Konstantinovići su došli pre više od 50 godina iz dragačevske Viče.
Kolašinci ili Dmitrovići su iz Bihora, pre 50 godina.
Uzunovića otac došao je iz Brezove u srezu moravičkom.
Bajčete (Bajčetići) su od Bajčeta iz Graba, starinom iz Bukovika kod Nove Varoši.
Vukosavljevići su pre 20 godina došli iz Ljepojevića kod Nove Varoši (slave Lučin-dan).
Gačulić (Jovančević) se doselio pre dvaestak godina iz Smiljevca u srezu moravičkom.
Ikodinović je od velike gučke porodice Ikodinovića. Privenčao se u jednu rogačku kuću.
Dramlija (Dramlić) je takođe pripuz od gučkih Dramlića.
Dimitrijević je došao pre petnaestak godina iz Bijelog Polja u Staroj Srbiji kao pripuz.
Iz ovoga vidimo, kako je selo Rogača po starini i po poreklu svoga stanovništva vrlo lep primer za opštu karakteristiku o poreklu stanovništva u D. Dragačevu. U njoj imamo i starinaca i starijih doseljenika iz 18-og veka i mnogo porodica, koje su došle sa Kara-Đorđem, i najzad doseljenika iz novijeg vremena, koji su dolazili ili sa porodicama ili se prizećavali u pojedine starije kuće. Ona nam dakle daje umanjenu sliku, u kojoj su ocrtani svi glavni periodi u stvaranju današnjeg stanovništva u D. Dragačevu. Interesantno je i što su doseljenici u Rogači gotovo svi iz Starog Vlaha (iz sreza moravičkog, iz okoline Sjenice i Nove Varoši), a samo je nekoliko porodica iz susednih sela dragačevskih, užičkih i trnavskih. I u tom pogledu Rogača nam pokazuje jednu glavnu karakteristiku za poreklo dragačevskog stanovništva.
Još se Rogača odlikuje i time, što ima vrlo mnogo porodica, na broju 30, dakle mnogo više nego ikoje selo u D. Dragačevu. Od toga broja je 8 starih porodica još iz 18-og veka i na njih dolazi skoro dve trećine današnjih kuća u Rogači – blizu 60 – a 22 novije porodice nemaju ukupno ni 40 kuća. I u Rogači je dakle isti slučaj kao u susednom Grabu, da ipak svi mnogobrojni doseljenici u 19-om veku nisu mnogo povećali broj starijeg stanovništva.
Seoska je preslava Spasov-dan. – Selo ima tri groblja: u jednom se kopaju samo Đolovići (na svom imanju), u drugom zaselak Lužani, a treće je groblje za sve ostalo selo.
IZVOR: Jovan Erdeljanović, “Donje Dragačevo”.
Komentari (0)