Poreklo prezimena, selo Rtari (Lučani, Donje Dragačevo)

3. april 2013.

komentara: 9

Poreklo stanovništva sela Rtari, opština Lučani. Prema istraživanju Jovana Erdeljanovića, koji je 1898. i 1899. proučavao Donje Dragačevo.

 

Tvrdi se da je selo Rtari vrlo davno postojalo, da je dakle staro naselje. I zaista se uz pomenutu negdašnju crkvu na sadašnjoj Crkvini može pretpostavljati i kakvo naselje.

Po spisku od 1818. godine Rtari imaju 23 doma sa 52 aračka lica.

Današnje je stanovništvo rtarsko sve poreklom od doseljenika, jer se i za najstarije porodice zna pouzdano da su se doselile, samo što je to ipak bilo vrlo davno, te se za neke poboravilo i mesto iz koga su i vreme kad su doseljene. Tu su najstarije porodice: Nedovići, Jelesijevići, Đunisijevići i Vranići. Interesantno je da u prilog starini ovih porodica ide i to što su one bile zahvatile najveće i najbolje baštine, pa su posle od svoga imanja razdavale novijim doseljenicima ili su ih ovi dobijali kao uljezi u pojedine kuće tih starih porodica.

Za Nedoviće i Đunisijeviće ne zna se, odakle su došli.

Jelesijevići su se doselili na triestak godina pre prvog ustanka, ne zna se odakle. Oni su najveća porodica u selu (16 k.) i sad se prezivaju: Obradčevići, Radičevići, Žujovići i Tanasijevići (svi slave Stevanj-dan).

Vrane ili Vranići su se doselili iz Vrana više Arilja u vreme „Kočove Krajine“. Kad su došli, bili su velika porodica, u kojoj su bile glavne ličnosti: knez Radivoj, Đoko, Bojo, Radosav i Obrad sa sinom Radisavom. Oni su bili zauzeli vrlo velike baštine i rasturili se svud po Rtarima. Ali od sviju njih do danas su se održali samo potomci Radisava Vrane – dve kuće, i to su jedini Vranići u Rtarima. Radisav Vrana je praded današnjim Vranićima, koji su od njegova jedinog sina. Radisav je rođen u Milićevom Selu u zbegu za vreme Kočine Krajine, a umro je pre više od 40 godina. Kuće ostalih Vranića sve su zamrle po muškoj lozi i na njihova imanja su došli Miloševići i Obradčevići. Vranići slave Ilin-dan. – Od iste porodice i s istom slavom su i Ševarlije (Ševarlići) u Prijeljini, u srezu ljubićskom.

U stare porodice valja ubrojiti i Skeliće, koji su potomci nekakva skeledžije („Skelo“), što je u vreme „Kočove Krajine“ bežeći od Turaka (Turci ga se bojahu i pretili su, da će ga ubiti) došao u Rtare i nastanio se na Nedovića baštinu. Ne zna se, odakle je bio taj Skelo. Skelića ima i sad samo jedna kuća.

Ostale su rtarske porodice docnije doseljene:

Kovačevići su od nekud „ozgo“ dopli nešto ranije od prvog ustanka. Oni su se nastanili do druma baš prema dučalovačkim Kovačevićima i slave istu slavu, koju i oni – Nikolj-dan – ali niko ne zna, da li su jednog porekla. – Sa Kovačevićima su jedna porodica Krunići, čiji se ded Pavle Krunić nastanio na baštinu Nedovića.

Miloševići su starinom iz Virova u Dragačevu. Tamo su imali veliku baštinu, ali su se odavno rasturili iz Virova i na njihovu su baštinu došli tamo sadašnji Neđeljkovići. Priča se, da se od četiri brata Miloševića, koji se behu odselili u Šumadiju, jedan vratio i zadržao u Rtarima kod ostarelog Radosava Vrane. Radosava behu kćeri i zetovi napustili, te on ovoga Miloševića zaustavi kod sebe i po smrti mu ostavi sve svoje imanje. Od tog četvrtog brata su današnji Miloševići. Prema ovome njihov je predak došao u Rtare u vreme prvog ustanka.

Mirkovića praded Mijailo doselio se u vreme prvog ustanka iz Divljaka kod Novog Pazara. Po njegovom sinu Mirku dobili su sadašnje prezime.

Raosavljevići su u vreme prvog ustanka doseljeni iz Ursula kod Sjenice. Od iste porodice ima Raosavljevića u Vranama u srez ariljskom, koji su tamo otišli u isto vreme kad i ovi u Rtare. Od Raosavljevića su i rtarski Stojanovići (svi slave Lučin-dan).

Radenkovići su takođe u vreme prvog ustanka došli iz Muškovine kod Sjenice. Od dva brata jedan je, Nedo, ostao u Muškovini a Radenko je došao u Rtare. Od iste porodice ima doseljenika i u selu Lazcu u srezu trnavskom (slave Đurđev-dan).

Docniji su doseljenici:

Vasilijevići su pre 70 godina došli iz sela Šaponja kod Nove Varoši najpre u dragačevsku Markovicu, pa odatle prešli u Rtare. Oni su od one iste stare porodice Šaponja, od koje su i dučalovački Paunovići, Milivojevići i Milovanovići. Od ovih dučalovačkih Šaponja je i Milovanović u Rtarima, koji se prizetio u ovo selo. – Sa Vasilijevićima su prešle u Srbiju i druge Šaponje i rasturile se po selima: Guči (taj se zvao Radovanović; sad se preselio u trnavsku Loznicu), Lisu, Trbovcu i trnavskom Parmencu (gde se i sad zovu Šaponjama). Sve Šaponje, gde god ih ima, slave Stevanj-dan.

Tomovići ili Arnauti su se doselili pre više od 60 godina iz Vasojevića u Crnoj Gori i bili najpre malo u Dobrom Dolu blizu Ivanjice. Njihovo je staro prezime Stiovići i jednog su porekla sa Stiovićima u Ivanjici. Svoju staru slavu „Alesendrijev-dan“ (30. avgusta) promenili su na Arhanđelov-dan.

Petrovići ili Teovilovići su došli pre 60 godina iz Dljina; oni su od tamošnjih Teovilovića. Zauzeli su napuštenu baštinu zamrle kuće Đoka Vranića.

Glišović ili Vidojević (Kezun) doselio se pre skoro 70 godina od Nove Varoši. Od iste porodice ima Vidojevića i u trnavskom Parmencu.

Stevanovića ostac doselio se pre 60 godina od Nove Varoši i prizetio se u jednu kuću Jelesijevića.

Đokovića (Đolovića) ded došao je iz Kušića kod Javora u srezu moravičkom

Mićovići su se 1876. godine doselili iz sela Graba ispod planine Brnjače između Novog Pazara i Sjenice.

Krlović je od Krlovića u dragačevskim Lisicama. Prizetio se u kuću zamrle stare porodice Vukovića.

Bojović je iz dragačevskog sela Guberevaca od tamošnjih Vukajlovića. Bojović se zove po Boju Brani, u čiju se zamrlu kuću prizetio.

Dimitrijević je od porodice Sjenića iz dragačevskog Tijanja. On se privenčao u zamrlu kuću nekoga Sima Kovača.

 

Današnje stanovništvo u Rtarima je relativno mlado. Na pet porodica iz 18-og veka, od kojih su samo dve veće, dolazi tek nepunih 30 kuća. Međutim su Rtari u 19-om veku dobili 15 porodica, od kojih sad ima na 50 kuća. Tako je dakle u ovom selu doseljavanje premašilo priraštaj.

Pošto se selo jako dalo u dužinu, ima tri groblja: Rekovac, na Bukovcu i na Lokvi.

 

IZVOR: Jovan Erdeljanović, “Donje Dragačevo”.

Komentari (9)

Odgovorite

9 komentara

  1. goran saponjic

    Vasilijevici su od saponja iz komarana kod nove varosi kao jos nekolko porodica u knicu.svi slave stevanjdan a poticu od grkovica iz okoline gacka koji su u koritima kod bjelog polja prozvani saponje.odatle su otisli na uvac scepan grkovic sa dvojcom sinova od kojih je nastalo veliko bratstvo saponje ciji su potomci posle karadjordjevog povlacenja iz bihora i sjenice sa njim odlazili u dragacevo a neki i kasnije pojedinacno svima ostala slava sv stevan

  2. Mirjana vasilijevic stankovic

    Hvala ti Gorane na ovim divnim informacijama, moj je otac rodjen u Rtarima. Nepoznajem tatinu familiju volela bih da mi se neko javi!! Veliki pozdrav!!

    • Pedja

      Mirjana,pozdrav Pedje. Ja sam takodje Vasilijevic, poreklom iz Rtara, otac mi je tamo rodjen. Kako ti se zvao otac?

    • Pedja

      Takodje pokusavam dastupim u kontakt sa drugima iz familije kako bih upotpunio rodoslov koji imam (inace iz knjige Rtari, Radisava Nedovica)

      • Pedja

        Inace da malo upotpunimo pricu Vasilije Saponja, po kome je nastalo prezime Vasilijevic je dosao u Dragacevo oko 1820 godine, mozda koja godina kasnije. T se moze zakljuciti na osnovu toga sto mu je najstariji sin Petronije rodjen 1825 a upisan je u crkvene knjige manastira Trojice pod Ovcarom jer je selo tada pripadalo parohiji pomenutog manastira, kako su mi objasnili u arhivu u Cacku. Inace je Vasilije prvo dosao u Markovicu, selo pored Rtara da bi se kasnije preselio u Rtare. Vasilije je imao 3 sina Petronija, Jovana i Vukadina. Jovan nije ostavio muskih potomaka.
        Jos jedan zanimljiv podatak: na popisu stanovnika sela Rtari iz 1863 pominju se Vasilijevi sinovi Petronije Vasilijevic i Vukadin Vasilijevic sa porodicama sto znaci da je Jovan umro pre popisa dakle u svojim 30-im godinama. Znam da je imao zensku decu ali sta je sa njima bilo ne znam.
        Inace Radisav Nedovic , koga sam pomenuo, napisao je i knjigu o grobljima u selu Rtari gde je uradio analizu i rekonstrukciju nadgrobnih spomenika i na groblju na kojem se sahranjuju Vasilijevici nasao 30-ak grobova Vasilijevica. Danas ih nema toliko vidljivih. Ustvari ja znam za samo za 5 grobova dva u kojima su sahranjeni moj deda, baba, pradeda i prababa i jedan u kojem je sahranjen jedan rodjak koji je nastradao u II sv. ratu. Oko grobova mog predede i prababe nalazi se veliki broj starih spomenika koje je zub vremena toliko ostetio da se vise ne moze procitati sta na njima pise, pa je svedocanstvo Radisava Nedovica tim znacajnije. Inace kao i kod ostalih u 19.veku broj smrtnih slicajeva je bio ogroman narocito kod dece pa to objasnjava prilican broj decijih grobova medju grobovima nase familije, recimo grob u kome je sahranjen Petronijev sin Aleksa koji je umro sa samo godinu dana.

        • Mirjana

          Pozdrav Gorane, moj deda Petar imao je još dva brata Radojka iMilojka, Radojko je unijen u ratu a znam da je Milojko imao sina Vasilija, inače svi su se rano još u drugom svetskom ratu preselili u Čačak negde kod fabrike Sloboda, toliko znam, veliki pozdrav svima

  3. goran saponjic

    Pozdrav pedja i pozdrav za ostale vasilijevice.ako mozes napisi jos nesto o braci i sinovima tvog pretka vasilija kao i tvoja rodjaka.sve sto sam procitao i saznao i cuo o saponjama koji su vasi dir.preci zeleo sam da podelim i stobom.jos bih ti rekao da sam procitao da je veoma cesto bio slucaj posebno u sumadiji u vreme karadjordja da porodica uzme prezime po svom dedi koji se prvi preselio u novi predeo tj zavicaj dok se staro prezime familije zaboravljalo posebno prezimena po selu il toponimska.mislim da su svi nasi preci imali bas ta prezimena po selu gde su doseljavali i ziveli grkovici po selu grkavci zatim saponja po selu saponje na uvcu a posle po imenima.procitajte i tekst za selo milatovici poreklo o velimiru saponji i njegovim potomcima.poz Goran

  4. goran saponjic

    Pozdrav mirjana.ja nazalost nemogu mnogo da pomognem jer neznam nista o vasilijevim potomcima u dragacevu jer je vasilije otisao iz sela komarana pocetkom 19veka i od njega se vasa istorija razvija potpuno nezavisno od saponjica u komaranima.mogu samo reci da je Vasilije potomak Scepana njegovog sina ignjata ili mijata kako su se zvali oni najstariji saponje u komaranima o vasilijevicima ce sve reci Pedja Vasilijevic Saponja.