Poreklo stanovništva sela Galović (Galovići), opština Koceljeva. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Galovići su u Vlašiću, pri izvoru Tamnave, brdsko i neravno selo i sa obe strane poveće tamnavske pritoke Grešave. Kuće su u porodičnim grupama i po plećima brda, koja se odvajaju od najglavnijih vlašićkih visova: Burovače i Jankovog Visa.
U oblasti ima dosta izvora, koji svojim imenima opominju na karakter mineralnih izvora. Takvi bi izvori bili: Zmajevac u Kamenici, Mlakonja u Raduši, Hlađani u Družetiću, Živanica u Novacima, Savinac u Zukvama, Vidan u Grabovcu, Slana Bara u Galovićima i Slanac u Koceljevi.
Tamnava je brdska i ravna oblast, kao i oblast niske ravnice, prema čemu ima i raznih sela. Tamnava ima četiri vrste tela: brdska, tamnavska, polojska i drumska. Brdska sela su u gornjem i srednjem toku Tamnave i u podnožju slovačke kose; nije ih mnogo, a ima ih koja su pojedinim krajevima brdska, a ostalim tamnavska. Kuće ovih sela su u malama ili džematima, gde su džemati po visovima, pristanjcima i ulegnućima, a nikad u dolini potoka ili rekavica.
Svaka gologlavska mala ima po jedan ili po dva zasebna potesa, a sve zajednički po jedan deo svog Polja, a tako i kod bukorskih mala, čiji je zajednički potes Mokro Polje do Galovića. Kad se mala namnoži i nema gde da se više širi, onda malo podalje stvara drugu malu, koja se po vremenu spaja sa svojom maticom. Tako su se u Bukoru spojile Donja Mala sa svojom maticom Divičem, u Goloj Glavi Balačka sa Brđanima, u Ljuticama Rasnica sa Ljuticama itd. Tipska brdska sela su: Bukor, Gola Glava, Družetić, Ljutice, Crniljevo, Goločelo, Galović itd.
Tamnavske šume su danas ili privatna svojina ili seoske zajednice. Privatne šume, gajevi ili zabrani su izdvojeni i ograđeni i najviše u dolinama reka i stranama brda. Nema doma, koji ne bi imao svoj zabran ili gaj ili bar jedan deo livdadske i ziratne zemlje odvojen i pošumljen. Najveću vrednost imaju privatni zabrani, koji su u zajednici s više sela, kada grade velike šumske celine i daju selima lepši izgled. Šumski kompleksi ove vrste su: Burovača u Bukoru i Galovićima, Gaj, Cerov Rt i Braznik u Crniljevu, Goločelu i Miličinici, Avala u Raduši, Slatini, Čučugama i Pambukovici, Bobija u Kršnoj Glavi i Dokmiru, Posovo u Goloj Glavi i Brankovini i dr.
Starovlaškog tipa je najveći broj sela u oblasti podeljena na krajeve, male i džemate. Seoski potoci i rečice dele selo na gornji i donji kraj, a svaki kraj deli se na male, gde se u svakoj jasno raspoznaju porodične grupe. Džemati i male su u vrhovima seoskih potoka, po prostranjcima brda, oko izvora, više osojnim nego prisojnim stranama, s velikim okućnicima i sa zgradama duboko unetim u voća. Kuće se po malama rasturene na džematiće, gde su porodice vrlo bliske, dokle sve druge su po 200 do 300 metara jedna od druge, gde su pri tom male voćnjacima u šumama spojene. U Bukoru, tipskom predstavniku starovlaškog sela, svaka mala, a njih je 4 na broj, ima u svojoj sredini i po jednu granicu, koju čuva kao nejveću svetinju, a sve male u sredini sela svoju Bukorsku granicu, kod kojih su seoski koševi i kod koje se drže seoski sabori, sastanci i čine razne molitve. Predstavnici ovog tipa sela su: Bukor, Crniljevo, Galovići, Slatina, Družetić, Stepanje, Vrhovine, Gvozdenović i dr.
Od današnjih sela, koja su nesumnjivo postala od ranijih zaseeoka su: Vukićevica od Orašca, i Kozarice od Kamenice između 1818. i 1822. godine, Gunjevac od Sovljaka, Trnjaci od Murgaša, Stuplenica od Paljusa (Paljuva) između 1825. i 1837. godine, Liso Polje od Brgula oko 1860. godine, Stepanje od Bajevca 1903. godine. Po narodnim tradicijama je: Mali Bošnjak zaseok Velikog Bošnjaka (danas Draginje), Galovići – Crniljeva, Zukve – Novaka, Ruklade – Murgaša i Kalinovci od Banjana.
Srpska imena sela koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskih imena i nadimaka je, između ostalih, i Galović.
Grad u Galovićima je poveći madžarski grad na Tamnavi, ispod Slanobare. Danas se, pokazuje mesto, gde je bio ovaj grad, kao i mesto u blizini, gde je bila kula nekakvog mađarskog plemića, čije je silno blago ostalo zakopano u ovom selu. Narod oba ova grada srušio, kamen i ciglu odneo i na građenje svojih kuća i zgrada upotrebio ili ga prodao seljacima donjih sela.
Priča se da je bio manastir u Galovićima, na granici ovog sela sa Gradojevićima.
Među rukopisima Narodne Biblioteke u beogradu sačuvani su vojnički tefteri tamnavskih buljubaša iz 1807. godine. Ovi tefteri su spisak ondašnjih vojnika iz gornjih posavotamnavskih sela: Kamenice, Goločela, Ćukovina, Galovića, Gradojevića i Crniljeva.
Sela, koja su postala u novije doba su, između ostalih i Galovići od Crniljeva.
Poreklo familija-prezimena sela Galović:
Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:
-Vasići i Jovičići. Videti Jovičići i Vasići.
-Vidakovići, prva poloina 18. veka, Ravnaja i Rađevini, Aranđelovdan.
-Gojkovići, druga polovina 18. veka, Šljivova u Rađevini, Nikoljdan.
-Jovičići i Vasići, druga polovina 18. veka, Ravnaja u Rađevini, Jovanjdan.
-Miličići, prva polovina 18. veka, Osat, Jovanjdan.
-Mutapi, prva polovina 18. veka, Hercegovina, Lazarevdan.
-Nedići, prva polovina 18. veka, Azbukovica, Alimpijevdan.
-Robovići, druga polovina 18. veka, Morača, Ignjatijevdan.
-Spasojevići, druga polovina 18. veka, Brštica u Rađevini, Nikoljdan.
IZVOR: Ljubomir Ljuba Pavlović, „Antropogeografija valjevske Tamnave“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)