Poreklo prezimena, selo Orašac (Šabac)

Poreklo stanovništva sela Orašac, grad Šabac. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Selo se deli na četiri male : Stošića malu, spram mišarskog groblja, zajedno sa savskom obalom; Vukovića malu, u sredini sela; Kovanovića malu — spram brda i druma, i Stanića Malu. Sa skoro naseljenim Ciganima Orašac ima 98 kuća i 568 stanovnika.

U selu su bunari (na đeram) ili „česme” — pumpe. Pod brdom, izvori Vodica i Brajinovac. U dvorištu Nikole Kneževića, na Savi kraj đerma je, iza čardaka, pumpa 11 m dubine a bunar sad 7 m do nivoa Save; kad prelije Sava, onda sav potopljen. Najviši nivo vode bio ovde 1944; a prošle (1946) godine, voda do same kapije A. J. Kneževića. Jedne godine, pre deset godina, talasi sa Save, kad je zahvatila i „ avliju” N. Kneževića, provalili zidove kuće i štale. Magaza sa čardakom uzdignuta; jedne godine bežali u čardak.

U ravnici pod brdom je mesto Ulice (kukuruz, pšenica), na brdu gore, spram džade suDeonice (vinogradi, kukuruz, pšenica); spram Dobrave: Baštovanica (bašte pod vodom), Livade (malo šume — bela šuma, sitna — inače livade). Kada se Sava izlije, voda dopre do brda Oridskog i potopi livade i oranice, stoji nekad do Petrovdana. Povodanj zahvata oko 100 ća (njive, livade, bašte); Gajevi su ispod Vukovića male — do Save, kod vodenica; Savsko polje — više Gajeva i Stošića male. U Gajevima: šuma, kukuruz, pšenica, bašte (gde Dobrava izlazi u Savu), u Savskom polju — isto , kukuruz i pšenica. Savsko polje ne hvata voda, Gajeve nešto malo. Poplave su više od Dobrave, kad se digne nivo Save.

Dolapi su većinom na Dobravi, ima ih bar 50. Bugari su prvo došli kao baštovani u Orašac (i Mrđenovac). Uzimali zemlju pod zakup, onu koja pogodna za bašte. Oni su uveli dolape.

Atar orašački do Save, Dobrave, beogradskog druma i mišarskog atara niže groblja.

Pavle Vuković (82 god.) od kako zna — pamti vodenice na mestu zvanom Orašac, iznad ušća Dobrave u Savu; do skoro bile dve vodenice (Škrobića i Kneževića), pa jedna izdeljena, a druga prodata u Provo (sad tamo radi). Pre toga bile četiri vodenice (na karti obeležene). P. Vuković kad se odelio od brata, držao takođe vodenicu sa dva ortaka. Vodenice dobavljali iz Segedina; posle sami pravili od hrastove šume. Oskudica u građi, a zatim i konkurencija industrijskih mlinova — to učinilo da nestanu vodenice. Sem savskih, ima i vodenica potočara na Dobravi (jedna bila u Topoliku) do Livade, ovoga sela, nestala pod konkurencijom savske.

Na brdu je crkva, slavi Veliku Gospojinu. Pravljena oko 1874, a pre toga bila crkva od brvana, pokrivena šindrom, sa zvonarom na šiljak. Seoska preslava Talalija (1. maja). Groblje je gde su Ulice i Kovanovića mala; ima takođe stare spomenike sa staroslovenskim natpisima, kao i mišarsko. Na groblju, među spomenicima s kraja XVIII veka, koji su od sarmatskog krečnjaka — jedan je sav od skeleta puževa i školjki. Kažu da je šupljikavi krečnjak, nesumnjivo sarmatski — od Jazovnika, u okolini Dsbrca.

Poreklo, Vukovića Mala:

Vukovići (10 k., Mratindan). „Všilija” doseljena iz Miličinice, odozgo, iza Cera. Došao pradeda Pavla Vukovića (82 god.) Pantelija, pre oko 150 godina. Kuća Vukovića podelila se 1883. na tri, a sada ima 10 kuća.

Melići (3 k., Lučindan). Do Vukovića, ne znaju poreklo. — Skrobići (6 k., Nikoljdan). Ne znaju da li su doseljeni.

Mihajlovići (2 Đurđevdan), domoroci.

Petrovići (1 k., Đurđevdan), Cigani, došli 1924. iz Miokusa.

Damjanović Vas. (1 k., Petkovača), kovač, Ciganin iz Mrđenovca.

Stošića mala:

Stošići (12 k., Jovanjdan). U kući Zorke Stošić prizetio se Dragutin Ivanković iz Prova, primio slavu.

Stankovići (7 k., Jovanjdan), dve kuće u Stošića mali, 5 k. u Stanića mali.

Perići (1 k., Đurđic), dovedeni iz Muselina (Jevremovca) pre 60 godina.

Kovanovića mala:

Kovanovići (8 k., Andrija), domoroci,

Vasići (5 k., Nikoljdan), domoroci.

Gagići (1 k., Jovanjdan), ne zna se poreklo.

Miloševići (1 k., Lučindan), 5 k. ovde, 2 na Savi u Stanića mali. Paja Milošević načinio meanu pre 50 godina, tamo na obali Save, kraj vodenice; 1914. Austrijanci mu srušili granatama kafanu.

Stanića mala:

Stanići (9 k., Nikoljdan). Bugari prvu baštu uzeli pod zakup kod Stanića. Crni Ljubinko, od Stanića, preuzeo zanat, baštovanluk, od Bugara. Za vreme deda Adama Stanića (umro 1867) — došli Bugari baštovani.

B. Mihajlović (1k.) iz Kormana, pre 20 godina prizetio se u kući Krste Stanića.

Petrovići (3 k., Đurđevdan), domoroci.

Jankovići (1 k., Đurđic), iz Mišara, pre 50 godina. — Na Savi (ide u Stanića malu — udaljeno oko 400 m od krajnjih Stošića kuća, Kneževići (3 k.), iz Mišara pre oko 30 godina. Od ovih dve kuće bile skupa — Jovana i Tome — braća rođena, sa po dva sina, zadruga bila od 14 članova u 1910. godini.

Dušan Knežević (1 k.), narodni pesnik, rođen 1885. Njegovi sastavi „Kroz 20 vekova sirotinjske suze”, „Atentat Sarajevski”, „Dok nije puko top od Dobrave 1914” itd. Došao iz Mišara kad i ostali Kneževići — i bio prvo vodeničar, od 1905. Svoje imanje u Mišaru, u Slatini, prodao. Zna ad pravi seoske vodenice, kolo od dolapa, ceo dolap.

Stojkovići (1 k., Đurđic). Iz Mrđenovca doseljen „Kodža” zvani, vodeničar, pre 10 godina.

St. Pečulić (1 k.), iz Madžarske, Baranje, posle I svetskog rata, kao vodeničar. Sada hvata ribu — alas.

Gavra Guba (1 k.), Rus, izbeglica posle I svetskog rata — alas.

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strana 23-26), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić