Poreklo prezimena, selo Mrđenovac (Šabac)

10. februar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Mrđenovac, grad Šabac. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Selo je u „ključu”, prilično skriveno: otud Dobrava otud Sava. U selu sva voda sa bunara, većinom „česmi” (pumpe). Bunari su đermovi sem nekoliko bez točka i đerma, već iz ruke.

U Mrđenovcu glavna privreda je povrtarstvo. Ima oko 88 dolapa ukupno, većina ih je na reci Dobravi (oko 70); na Savi ima 6 dolapa, ali se dublje pumpaju. Zalivaju najviše noću; danju sasvim malo i retko. Dobrava „Starača” je krak Dobrave prema Miokusu; tamo bile vodenica i koliba; na njoj 25 dolapa i još nešto više, dalje naniže. Na mestu zvanom Mlakve, na „bajiru” su tri savske vodenice privatne (Nikola Bošković i Živorad Plavšić vlasnici jedne, Tihomir i Radovan Bošković druge, tri brata Pakljanci i Boškovići treće). Majstori su iz ovog sela: Živorad Plavšić je najbolji majstor, pravi vodenice (sastoji se iz dva tumbasa; veliki sa ajtašom, kolom i kućom; mali tumbas za prilaz i oslonac); pravi i „flote” (šlepove). Samo za vreme jake zime izvuku ih u kraj (oko sv. Nikole do sv. Save), zbog leda; biva zima da rade skroz. Na mestu gde Starača ulazi u Dobravu ponovo, na mestu zvanom Dobravac, preko jaza, kod drugog dolapa tu preči put za Orid, pored reke; malo više, tu je bila vodenica potočara.

Na putu prema Miokusu preko potesa je mesto zvano Kratelji; oko ušća Dobrave je Ušće. Onda selo, pa ispod sela, pored Save Mlakve; zatim dalje niza Savu, u livadama Zagrade (zagrađene zemlje i ispaše), pa dalje niza Savu, Iljevci, u produžetku, Miševinci; prema Miokusu su: Brajkovića zabran, Talačica, Orlovinjak, Velike Livade, Priliv, Grede ispod polja (kao bedem); Kod Brestića ovo sve u livadama. Od sela uz Dobravu: Jakšina Bara, Dobravci (bilo možda selo ?), Groblje (od Jakšine Bare). Od sela, sredinom potesa : Creptica, Preke Njive, Kratelji, Ledenice, Dolje, Topolik, Grmljak, Budžak, Jazbine, Grede (u potesu baška od Grede u livadama). Mrđenovac ima na Oridu 83 ari zajedničke zemlje; daju pod zakup. Boškovića Ada spram vodenice pripada Boškovićima.

Tri do četiri meseci traje poplava hvata ceo potes zvani Livade, ispod mesta zvanog Kratelji. Vodoplavno zemljište, „plavnice”, zahvata 381 ha.

Mrđenovac ima 200 kuća i 1106 duša.

Partizanski prolazi skela kod Mrđenovca: na samom ušću Dobrave, na mestu zvanom Ušće. Vozili ih mrđenovački baštovani, Mladen Kovačević i drugi. Od 1942. već u punoj meri prelazili ovamo da prikupljaju svoje ljude među sremskim izbeglicama; više puta prelazio Sakejdov iz Platičeva, i kod Mladena bio.

Mrđenovac najpre bio ribarsko naselje pod ušćem Dobrave, tu se alasi naselili najpre, zatim ostali najstariji stanovnici.

Preslava sela Mrđenovca — prva nedelja po Đurđevdanu.

Andrija D. Bošković ima mamutovu karličnu kost, sa Ušća, ispod ušća Dobrave; prvo našao plećku. Nalazište mamuta je ispod same utoke Dobrave, u nanosu plavine Dobrave. Bager koji radi malo naviše, kod Orašačkog pristaništa, vodenica, iskopao mamutov zub iz korita Save. Ovo poreklom odnekle iz sliva Save, a mamutove kosti sa ušća Dobrave mogu već biti iz njenog sliva, iz kvartarnih naslaga.

Rodovi većinom su skupa prema drugima, međutim, nisu sasvim izdvojeni. Jedino su izdvojeni Todorovići (3 k.), Popovići (1 k.), Dimitrići (1 k.), Stojanovići (1 k.), uvrh sela, prema Miokusu.

Boškovići (27 k., Nikoljdan). Po tradiciji najstariji, poreklom iz istočne Hercegovine, doneli prezime. Radovan Bošković kaže da su Boškovići iz Crne Gore. Od istog su plemena i Rajići u Mačvi, u Dublju. Po dolasku Turaka u Hercegovinu, kako se pamti, Boškovići su krenuli u slobodne slovenske zemlje hteli u Rusiju gde nije bilo Turaka. Na tom putu zadržali se, bili u Sandžaku, a iz Sandžaka neki stigli ovamo, drugi zastali u okolini Čačka. Naši (tj. Boškovići) kada su 1912. došli u Sandžak, našli su tamo Boškoviće, pravoslavne i muslimane. Dragutin Bošković, kao treći poziv u konjici, našao tamo babu muslimanku Bošković. Znala da su i oni nekad bili pravoslavnii slavili sv. Nikolu. Stanislav Bošković (55 god., major JA), pamti da 1907, na godinu dana po proslavi 100-te godišnjice mišarske bitke, zadruga Boškovića, u Pantelije i njegovog brata Miloša, sinova Gligorijevih, imala 76 članova. Živeli u sredini sela. I danas u toj kući je zadruga sa preko 20 članova, sad pod domaćinstvom Radovana Boškovića, koji je Stanislavu brat od rođenog strica Ivana, starijeg brata Stanislavljevog oca Stanimira.

Kovačevići (7 k., Stepanjdan). Iz Orovice (cerske, iza Cera) došli kao kovači, a tamo iz Bačke (ili Banata ?). Jedni iz Orovice ovde, a drugi u Bogosavac (i tamo Kovačevići, Stepanjdan). Kovačevići ovde dugo bili samo jedna kuća, od pre 50 godina. A. Kovačević, predratni trgovac šabački, ima genealoško stablo Kovačevića, od kojih je on takođe poreklom. Mirko Kovačević prikazuje, Ninko prisutan: Letar „Kovač”- Kovačević iz Orovice, doselio se; njegovi sinovi Jovan i Branko; od Jovana Živan i Stepan, a od Branka Jakov, Ignjat, Petar i Petronije; Ignjat i Petronije bez muškog potomstva. Jakov ima Milana i Rajka, Petar Iliju i Pavla. Pradeda Ilija ima Dragana, Pavle Stojana. Milan ima sada Mladena (53 g.), Novaka (62 g.) i Živka, a Rajko je imao samo Živojina, sada bez muškog potomstva. Od Stepana Miloš (bez muškog potomstva) i Milivoje, a od Milivoja Velimir (bez muškog potomstva), Stanimir (umro mlad), Mirko i Momčilo. Mirko ima Milorada, Vojislava, Vitomira i Dragomira; a Momčilo ima Danila i Gavrila. Živan, mlađi sin Jovanov, imao samo Radovana, a Radovan Ninka, Cvetka i Ivka. (Živan bio predsednik oridske opštine kad se crkva zidala). Ninko (prisutan) ima Slobodana, Živka, Srboljuba i Milinka. Od Slobodana Milivoj (6 g.); od Cvetka: Đorđe, Vojin, Živojin, Radovan i Svetomir, a od Ivka: Živan, Dragomir i Dragoljub. Novak ima Branimira, Velimira i Dragoljuba; a Živko ima Živana, Živanka i Živojina.

Kovačevići II (6 k., Đurđevdan), poreklo nepoznato.

Lukići (14 k., Nikoljdan), poreklo nepoznato, uvek smatrani za stare.

Stojanovići (4 k., Aranđelovdan). Nikada nije bilo govora o doseljavanju stari.

Nepoznatog porekla su i:

Đurići (8 k., Nikoljdan).

Dimitrići (8 k., Nikoljdan). Vasa Dimitrić, otac Pantelije iz male Dimitrića, iz zadruge kad se odelio 1927, prešao na svoje njive.

Popovići (8 k., Đurđic). Ne znaju današnji, kad su bili popovi.

Mašići (15 k., Jovanjdan).

Mojići (8 k., Jovanjdan).

Miljkovići (5 k., Jovanjdan).

Arsenovići (4 k., Jovanjdan). Kuća Arsenovića bila velika zadruga. Ima predanje kako je sa počastima ova kuća dočekivala agu iz Šapca.

Tadići (24 k.} Nikoljdan). Davno doseljeni, ne zna se odakle.

Atanackovići (3 k., Nikoljdan).

Pakljanci (9 k., Đurđic).

Granići (9 k., Đurđic). Možda oni prvi ribari.

Brajkovići (3 k., Jovanjdan).

Radojčići (2 k., Đurđevdan), doseljeni, ali se ne zna odakle.

Stanimirovići (1 k., Nikoljdan).

Stojkovići (1 k., Đurđic), doseljeni iz Krnića.

Katanići (5 k., Nikoljdan), od Užica doseljeni davno, pre ustanka.

Plavšići (3 k., Đurđevdan), iz Bačke, pre 60 godina.

Todorovići (6 k., Nikoljdan). Najstariji predak Ivan Bugarin, on zasnovao pododicu. Živko, Tihomir i Živorad Todorović, na miokuskom putu, pri deobi, 1942. godine, svaki na svoje zemlje.

Randžić D. (1 k., Đurđic, primio slavu) iz Ševarica, ušao ženi u kuću pre 20 godina.

Bogdanović D. (1 k.), kafedžija, od Valjeva.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strana 26-28), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.