Misao dana: Američki nobelovac o Tesli i Pupinu

9. oktobar 2012.

komentara: 12

Mihailo Pupin i Nikola Tesla bili su dva jedinstvena čoveka i učinili su mnogo za promociju srpskog naroda, jer je čitav naučni svet saznao da Srbi, iako mali narod, imaju velike naučne i pronalazačke kapacitete dostojne najvećih umova čovečanstva

 

Lars Onsager (Amerikanac norveškog porekla),

dobitnik Novelove nagrade za hemiju 1968. godine

Komentari (12)

Odgovorite

12 komentara

  1. Vojislav Ananić

    BILO JE TO VREME KADA SU MALOM SRBIJOM HODALI VELIKI LJUDI …
    29. 09. 2016
    Tesla i Pupin na istom putu
    Autor: Aleksandra Ninković Tašić

    Ove godine svet proslavlja 160 godina od rođenja Nikole Tesle, dok su prethodne dve bile posvećene proslavi 160 godina od rođenja Mihajla Pupina i zaštiti njegovih naučnih dostignuća pod kapom Uneska. Ovi jubileji bili su dobar razlog za organizovanje izložbe „Tesla i Pupin na istom putu” u Istorijskom muzeju Srbije, kao nastavak izuzetno uspešne izložbe o Mihajlu Pupinu, koja je tokom proteklih godinu dana izazvala ogromno interesovanje javnosti i privukla veliki broj posetilaca.

    Izložba, nastala u saradnji Aleksandre Ninković Tašić, idejnog tvorca izložbe o Mihajlu Pupinu, Istorijskog muzeja Srbije i Muzeja Nikole Tesle, organizuje se pod generalnim pokroviteljstvom Rajfajzen banke, koja 2016. godine obeležava 15 godina uspešnog poslovanja u Srbiji.
    Projekat „Tesla i Pupin na istom putu” najbolji je način da se po prvi put u našoj javnosti prikaže ne samo doprinos ove dvojice velikana ljudskoj civilizaciji, već i da se predstavljanjem njihove naučne i duhovne zaostavštine, predstavi dobar obrazac na koji se naše društvo može osloniti.

    Dvojica istaknutih srpskih naučnika su tokom višedecenijskog života i rada u Americi ostavila neizbrisiv trag u istoriji svetske nauke, ali i u drugim oblastima ljudskog stvaralaštva.
    Ipak, uprkos nemerljivoj veličini njihovog doprinosa i neizbežnim brojnim paralelama, oni su vrlo često predstavljeni jedan nasuprot drugom.

    Ova interaktivna izložba ima za cilj da njihovo nasleđe ukrsti, poštujući najvažniji zahtev – oslanjanje na činjenice. Veliki ljudi treba da inspirišu najrazličitije stvaraoce, ali tek pošto u obrazovnom, naučnom i kulturnom sistemu našeg društva zauzmu mesto vredno njihovog života i dela.

    Zato je važno ukazati na sve tačke susreta ova dva velika čoveka, kao što su: poreklo, odnos prema narodnoj tradiciji, ličnost i uloga majke, susret sa Amerikom i prisustvo u američkoj javnosti, odnos prema umetnosti, zajednički susreti, ali što je najvažnije – njihov susret na velikom putu naučnog stvaralaštva. Izložba će upravo prikazati ove elemente i posetiocima predstaviti zanimljive i nepoznate detalje iz njihovog života.

    Upotreba modernih tehnologija i posebno takozvanog koncepta proširene stvarnosti, daće poseban doprinos doživljaju ove postavke. Ideja je da se kroz upotrebu novih medija i savremenih tehnologija, na inovativan i zanimljiv način, javnosti predstave tačke susreta dva velika naučnika. Posetioci izložbe imaju priliku ne samo da upoznaju Teslu i Pupina, koji su značajnim pronalascima obeležili vreme u kom su živeli i stvarali, već i da dožive nova iskustva kroz konceptualna i tehnološka rešenja karakteristična za vreme koje je tek pred nama.

    Postavku čini nekoliko interaktivnih izložbenih modula. Centralni eksponat je maketa laboratorije u Kolorado Springsu sa 3D štampanom figurom Nikole Tesle koja oživljava pomoću aplikacije tzv. proširene stvarnosti (augmented reality). Animacija u proširenoj stvarnosti, osim što predstavlja veoma kvalitetnu digitalnu rekonstrukciju Nikole Tesle i neke od njegovih značajnih misli, anticipira način na koji će se u bliskoj budućnosti integrisati digitalna i fizička stvarnost u svakodnevnom životu. Pored makete su moduli, inspirisani kutijama za transport vrednih eksponata, čija unutrašnjost kroz tekstove, citate, fotografije, ilustracije i multimedijalne informacije u proširenoj stvarnosti, predstavlja sadržaj izložbe.

    Nakon završetka izložbe u Beogradu, „Tesla i Pupin na istom putu” će posetiti još pet gradova (Kragujevac, Kruševac, Niš, Novi Sad i Idvor), te nizom predviđenih aktivnosti (radionica za decu, predavanjima i stručnim vođenjima), aktivirati čitavu Srbiju. Zvanično će se završiti u rodnoj kući Mihajla Pupina u Idvoru, gde će materijal i eksponati ostati kao deo stalne postavke ove kuće – muzeja.

    • Vojislav Ananić

      Hoće li biti ispravljena nepravda prema Mihajlu Pupinu?

      Grob velikog srpskog i američkog naučnika, izumitelja i patriote, Mihajla Pupina, poreklom iz Banata, već decenijama retko ko posećuje, pa je zapušten i neugledan, što ovaj velikan svetskog glasa svakako nije zaslužio. Stoga je od Srba u Americi potekla inicijativa za prenos njegovih posmrtnih ostataka iz Bronksa u Srbiju, čime bi nakon 85 godina od Pupinove smrti, bila ispunjena njegova poslednja želja.
      Posmrtni ostaci Mihajla Pupina počivaju u groblju Bronksa, pod simboličnim kamenim obeležjem. Usamljeni grob niko ne obilazi godinama, a i kameno obeležje se vremenom nakrenulo. Veliki svetski i srpski naučnik koji je svojim otkrićima i patentima zadužio današnju civilizaciju, mogao bi uskoro da krene put Srbije, a tu inicijativu pokrenuli su Srbi iz Njujorka.
      Prof. dr Radmila Milentijević, koja je pokrenula inicijativu da se Pupinovi ostaci prenesu u Srbiju, kaže da je veoma izvesno i moguće da će posmrtni ostaci Mihajla Pupina uskoro počivati u Srbiji i da su za sada u pitanju samo papirološke procedure. Za sada, jedini problem predstavljaju potomci koji treba da potpišu saglasnost, kaže gospođa Milentijević:
      „Tragamo za ostalim Pupinovim potomcima, a te saglasnosti su potrebne američkim vlastima zbog same procedure. Sa upravom groblja sam razgovarala i tu neće biti nikakvih problema, naglasila je Radmila Milentijević. Pupin nema direktnih potomaka, jer njegova kćerka nije imala dece. Međutim, imao je tri sestre, a mi smo pronašli potomke samo jedne, to je njen čukun unuk, o kome za sada imamo podatke. Imamo saznanja da su potomci druge sestre negde u Kragujevcu gde je ona bila udata, potomci su radili u „Zastavi oružje”. U potragu za večnom kućom Mihaila Pupina uputio se i Gvozden Nikolić iz Čačka, autor emisije „Nećete verovati”, koji se i sam uverio da na velikom njujorškom groblju svetskom, a našem naučniku odavno niko nije ni sveću zapalio: „Zanemeo sam kada mi je čuvar groblja kazao da tu retko ko svraća, i da većina ne zna čiji je to grob, kazao je Nikolić.
      Bio sam šokiran kad sam ispod kestena video jednu usamljenu betonsku klupu i kameno obeležje veoma skromnih dimenzija. Kad kažem skromnih, mislim da veći spomenik ima neki seljak iz Murtenice, nego čovek čiji su pronalasci promenili svet, naučnik na čijim delima počiva današnja civilizacija. Mihajlo Pupin je rođen u selu Idvor kod Kovačice, uz pomoć crkvene opštine otišao je u Prag na studije, a posle prve godine odlučio je da svoju sreću okuša u dalekoj Americi. Da bi kupio brodsku kartu tada kao mladić, Pupin je prodao svoje knjige i odelo, a onda je na zapadu od dečaka-čobanina postao profesor i pronalazač.
      Šef srpske diplomatije Ivica Dačić rekao je da je Mihajlo Pupin imao želju da bude sahranjen u Srbiji i zato nadležni u Ministarstvu već duže razmatraju mogućnost prenosa njegovih posmrtnih ostataka iz Njujorka u Srbiju. Na skupu kome je prisustvovao i ambasador SAD Entoni Godfri, Dačić je istakao da je prenos posmrtnih ostataka veoma kompleksno pitanje imajući u vidu naslednike koji bi trebalo da daju odobrenje ali i uvažavanje okolnosti i šta je moguće u određenom trenutku. Ministar Dačić je dodao da je činjenica što je Pupin lično poznavao američku delegaciju, pomogla predstavnicima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u pregovorima u Versaju o nekim od ključnih pitanja kao što su razgraničenje sa Rumunijom, zatim veoma teško i komplikovano pitanje Dalmacije i odnosa sa Italijom i pripajanje Bleda Kraljevini SHS.
      Pupin je učinio mnogo da obezbedi američku podršku Kraljevini Srbiji tokom Prvog svetskog rata. Njegove aktivnosti bile su i diplomatske i političke, prikupljao je sredstva i medicinsku pomoć za Srbiju tokom Balkanskih ratova i Velikog rata.
      Založio je i svu imovinu kao garanciju za ratni kredit SAD koji je dala Kraljevini Srbiji za nabavku oružja u Prvom svetskom ratu.

      NAUČNIK SVETSKOG GLASA

      Mihajlo Pupin (1858-1935) rođen je u Idvoru, u Banatu. Četiri decenije bio je profesor na Kolumbija univerzitetu. Za počasnog kozula Kraljevine Srbije promovisan je 1912. godine. Imao je 34 patenta. Za knjigu „Od pašnjaka do naučenjaka” dobio je Pulicerovu nagradu. Bio je oženjen Amerikankom, imali su jednu ćerku. Danas nema direktnih potomaka, a sahranjen je na groblju u Bronksu.
      Kao rezultat prijateljstva Pupina i 28. predsednika SAD Vudro Vilsona, 28. jula 1918. godine na Beloj kući zavijorila se srpska zastava, u znak zahvalnosti srpskom narodu i vojsci za doprinos u Prvom svetskom ratu, a prema oceni Dačića to je „verovatno i najdirljiviji momenat u srpsko-američkim odnosima”. Osim srpske, na Beloj kući vijorila se samo još jedna, francuska zastava i to na godišnjicu pada Bastilje 1920. godine.

      DARIVAO MANASTIRE, OSTAO BEZ KRSTA

      Posebno bolno jeste to što je Pupinov grob u Bronksu bez krsta, potpuno zapušten i neugledan, uprkos tome što je mnogo novca darivao manastirima. Bio je izuzetno pobožan i zato je razočaravajuće što na njegovoj večnoj kući nema nijednog pravoslavnog obeležja. ,,Od tako velikog čoveka ostao je samo ovaj mali spomenik, bez hrišćanskih obeležja. Njegova kćerka svojevremeno je izjavila da je Pupin umro sa željom da se njegovi ostaci prenesu u Srbiju koju je toliko voleo i koja mu je nedostajala, međutim ona je umrla i ta želja velikog naučnika nije ispunjena. O tome postoji i pisani trag u beleškama Nikolaja Velimirovića do kojeg sam došla. Mislim da je došao trenutak da se kosti čoveka koji je svetu podario otkrića kao jedan telegraf, telefoniju, vrate u Srbiju u kojoj je rođen, koju je voleo i sanjao do kraja svog veka. Postoji apsolutna podrška države, ja sam o tome već razgovarala sa ministrom spoljnih poslova Ivicom Dačićem, a nedavno i patrijarhom Irinejem, koji daje blagoslov”, izjavila je prof. dr Radmila Milentijević, koja je pokrenula inicijativu da se Pupinovi ostaci prenesu u Srbiju.

      D. A.

      Izvor: SRPSKE NEDELJNE NOVINE, Budimpešta, br. 25, 18. juni 2020.