Portal poreklo daje vam link ka izuzetno vrednoj knjizi sveštenika Nikole Begovića “Život i običaji Srba graničara”, u kojoj je on sabrao narodne običaje – od načina odevanja, preko verskih svetkovina, do narodskih lekova…
U uvodnom delu knjige, istaknuta su imena svih pretplatnika iz različitih delova Austro-ugarske monarhije, ali i tadašnje (1887. godine) Kraljevine Srbije, kao i Crne Gore. Tako se tu mogu naći imena ljudi iz Beča, Budima, Biograda (Beograda), Varvarina, Bihaća, Visokog, Vojnića, Vukovara, Gomirja, Grahova (u Crnoj Gori), Divosela (Lika), Dervente, Kragujevca, Metka (Lika), Mostara, Pakraca, Pančeva, Raduča (Lika), Rače, Rume, Tuzle, Udbine (Lika)…
Napomena: Knjiga je preuzeta iz digitalne biblioteke Univerziteta u Harvardu
Kliknite na link:
Život i običaji Srba graničara, Nikola Begović, Zagreb, 1887. godine
13. maj 2017. u 10:40
vojislav ananić
OBIČAJI NARODNI su tradicijom posvećene konvencionalne forme kao neke vrste zakona, kojih se ljudi drže u raznim slučajevima društveuog, pravnog i vjerskog života. U njima se zapažaju mnogi elementi još iz pretkršćanskog doba ali su oni velikim dijelom zadobili kršćansko značenje i sasvim su se stopili sa kršćanskim običajima ili su prema potrebama raznih državnih organizacija. preinačivani. Samo oni O. N. koji nisu duboko zasijecali ni u državnu organi-zaciju i državne potrebe ni u crkvene obrede i crkveni moral, ostali su u široj masi narodnoj gotovo nedirnuti. (Tih. R. Đorđević). O. N. su raznovrsni, i mogu se podijeliti u više grupa.
1. O. N. kod poslova i rada: a) Kod raznih svakidanjih kućnih poslova i domaćeg života uopće, na pr. kod loženja vatre, kod jela i pića i t. d. b) Kod privrednih poslova, na pr. kod žetve. c) Kod građenja, na pr. kod građenja kuće kolje se pijevac, ovca i t. d.. uzidava se sjena, novac i t. d. d) Kod zajedničkih poslova na pr. moba i prelo.
2. Pravni O. N.. na pr. kod pogađanja i sklapanja poslova, seoske skupštine i dogovori, vađenje mazije, t;. j. čovjek na koga sumnjaju vadi iz vrele vode željezo, da se vidi je li kriv.
3. 0. N. u međusobnom općenju, na pr. pobratimstvo i posestrimstvo, kumstvo kod krsta, vjenčunja i potvrde, gostoprimstvo, susretanje, svađe, psovke, kletve, pomirenje.
4. 0. N. kod svetkovina, na pr. imendan ili rođendan, krsno ime ili slava (samo kod pravoslavnih), badnjak, Božić, kolede, mesopust ili fašnik (poklade), Uskrs, sa šaranjem pisanica, Đurđevdan i Ivandan, Kraljice o Duhovima (Trojičinu dne), Dodole za velikih suša.
5. 0. N. kod poroda na pr. rodilja sa novorođenčetom zagrađuje se u kutu sobe od ostalog svijeta, da joj ne naškodi „mrak« ponjavom (čemu se kaže da je »za platmi«); takva se ponjava ili plahet u Slovačkoj naziva »kutnica«. Kad rodilja poslije porođaja prvi put pođe u crkvu obavlja se njen »uvod« u crkvu. Rodilji dolaze dok je u babinama svake nodjelje u pohode žene iz rodbine i prema stalnom redu svaki put donose drugačije jelo.
6. O. N. kod ženidbe: prosioci (snuboki), svatovi, svadba, sa stereotipnim svuda jednakim ceremonijama. Kod svadbe je naročito važna uloga djevera, debelog kuma i čauša (veselnika). Tipična je ceremonija prevažanje nevjestine škrinje (sanduka) sa prćijom u mladoženjin stan, zatim skidanje djevojačkog vijenca (»parte«) i stavljanje poculice na glavu nevjeste, zatim »poljevačina« kod koje mlada poliva djevera i svatove i t. d.
7. O. N. kod smrti, na pr. razni načini kako se oprema soba i odar za mrtvaca, pri čemu dolazi u obzir naročito spol i njegovo doba starosti. Mrtvaca u mnogim krajevirna još voze na groblje na saonicama sa volovima, bilo zima bilo ljeto, Na lijesu sjedi pokojnikova žena ili t. zv. podušnik ili podušnica, koji nosi svijeću na groblje. Narikače, najmljene žene, nariču za mrtvacima; žalovanje traje prema starosti i blizini srodstva. Nakon ukopa obično se održavaju žalobne gozbe, t. zv. karmine.
8. 0. N. kod uređivanja groblja i polaska na nj. Oblik i ukras nadgrobnog križa različit je prema tome, da li je ukopano muško ili žensko čeljade. Mrtvacu nose pa grob jelo i piće i nariču ili mu kite grob cvijećem. Groblje posjećuju osim na dan Svih Svetih (zadušnice) nedjeljom poslije večernje, i to naročito oni, koji su u žalosti.
Literatura: Zbornik za narodni život i običaje (od 1896): Tih. Đorđević. Naši narodni običaji (Prosvetna Biblioteka, sv. 9, 1922).
V. Tkalčić.
IZVOR: prof. St. Stanojević, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, III KNJIGA , N—R, IZDAVAČ: BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D. D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29 ZASTUPA DR- ERIK MOSCHE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1, 1928.