Poreklo prezimena, selo Bezuje (Plužine, Piva)

17. avgust 2012.

komentara: 20

Poreklo stanovništva sela Bezuje, stanje iz 1924. godine

Selo je na gredama kanjona reke Komarnice u podnožju Osmo Gomile. Tvrde stene kanjonske, koje su ispod sela, nisu dale da se ivice kanjona; survavaju, no se načinio kao podinjak-zaravan sa dolinama i vlakama raznoga pravca. Tle je sela tvrdi krečnjak sa trošnim materijalom, rasturenim po tom podinjku, snet sa Osme Gomile i Velike Oble Glave. Selo je na koti 1046 m. a korito Komarnice na 683 m., te je visina kanjona ispod Bezuja 363 m. Iznad sela su Strme Strane, gole sa rastresitim krečnjakom i priličnom ispašom.

Teren je čist karst, te niti u selu niti igde u blizini ima žive vode. U vrhu sela, pod rtom Pištetom, nalazi se pištet, jedna gustijerna (bistijerna) dosta primitivno načinjena sa malom količinom vode i to samo zimi, inače svaka kuća ima ispod streje velika korita za hvatanje kišnice i za topljenje snega iz sniježnica. Iz ovih korita, kišnicu, a tako i sniježnicu piju čeljad, a i stoku odatle poje. Ovo je najbezvodnije selo u celoj Pivi.

Seoske su kuće bez ikakvoga reda rasturene po stranama dolina i vlaka. Kuće su sve od kamena i većinom šindom pokrivene. Jedne su “na ćelici”, a jedne na izbi.

Njive su po selu i oko sela, a livade iznad sela, u Dragaljevu i po planini. Letuju na planini, a katuni su im: Katin Do, Ravna Doca i Duboki Do. Sva je planina seoski komun i tu se ništa ne seje, jedno zbog velike visine, a drugo što nema nigde drveta za ogradu. Seoski je komun i Brijeg u udutu sela, Staje su sa pribojima u Dragaljevu, u Polju, u Nadublju i u Vroštici. Čobani zimi dolaze kući na noćište.

Selo su osnovali Gagovići na katunu; pre jedno 140 do 150 godina. Miro Gagović, rođen oko 1830 g., pamti Bezuje sa 16 kuća: 8 Gagovića, 6 Vračara i 2 Bošnjaka. Matica Gagovića je današnji zaselak sela Rudinica: Dolje Kruševo.

Na Bezuju su:

Gagovići (21 k., sv. Nikola). Ovo je jedna od starijih i uglednijih porodica u Pivi. U njoj je uvek bilo dobrih i otresitih ljudi, koji su bili poznati i izvan Pive. Takav je bio arhimandrit Hadži-Arsenije Jovanov Gagović krajem XVIII i početkom XIX veka. On je igrao važnu ulogu u Prvom ustanku, održavao vezu između Karađorđa i hercegovačkih Srba. Arhimandrit Arsenije, kao Hilendarski jeromonah, odlazio je manastirskim poslom u Rusiju 1783 godine, pa je posle bio glavna veza između ruskoga otseka za srpske poslove i Srba. Arhimandritu Arseniju Karađorđe šalje proklamaciju da se Srbi dižu na Turke. Ova je proklamacija: “pisato podú Błogradomú u taboru serbskomú KZ (27) avgusta aωd(1804)” i na njoj je deset potpisa: prvi Karađorđe Petrović, a poslednji kapetan Radić Petrović u ime cele Serbłe.

Po jednoj zabeleženoj priči Gagovići su starinom iz Metohije. “Po propasti carstva na Kosovu tri brata, pretka Gagovića, pošli su iz svoga rodnoga mjesta iz Metohije sa ostalim narodom ka moru. Došli su u Banjane i tu jedan ostane i od njega su Petrovići u Banjanima. Drugi brat ode u Gacko i od njega su Zvizdići. Potomak ovoga, Đuro Zvizdić, dao je ime svome selu: Metohija (u Gacku) kao sjećanje na Metohiju u St. Srbiji, odakle su rodom. Treći, pak, brat ode u Pivu, naseli se u Donjem Kruševu; i od njega su Gagovići. Ovo je sve bilo za vreme Sinan Paše”.

Staniša Gagović, starac od svojih 80 godina (1912), pričao mi je da su Gagovići starinom od Prizrena, pa su se iz Prizrena prvo otselili u Peć, u Metohiji. Iz Peći su digli i došli na Jasen pod Ravno u Pivi. Iz Jasena su se preselili na Kruševo kod manastira, U Kruševu su dugo živeli, bili su kneževi, imali su svoj dvor i svoju pridvornu crkvu, pa su sve to Turci razrušili. Iz Kruševa su se otselili na Bezuje na tursku zemlju. Imali su svoje zemlje po Bukovcu i po Breznima.

I sam arhimandrit Arsenije kaže u svome pismu Svjatjejšemu Praviteljstvujuščem Sinodu od 4 marta 1814 godine: da su njegovi preci podigli manastir Uspenija Sv. Bogorodice, zvani Piva, i da su živeli u selu Donjem Kruševu: V’ sem’ mjestje bil’ predkov’ moih’ zimnij dvorec’ s pridvornoju cerkoviju Svjatago Nikolaja Čudotvorca.

Rodonačelnik Gagovića je, po pisanju arhimandrita Arsenija: Knjaz Vukašin, koji se prezivao Rudič. Vukašin je imao dva sina: Savatija, patrijarha srpskog, koji je podigao manastir Pivu 1573 g., i Gavrila po kome su se oni i prozvali Gagovići.[189]

Jovan-arhim. Arsenije-Atanasije-Sava-Miro (1912 imao oko 80 godina)-Lazar (od 35-40 god.). Gagovića ima 30 kuća na Glasincu u Bosni, od njih su Cicvarići u Srbiji. Neki Jovan Gagović, a zvali ga i Jovča i Jovčeta, otseli se s Bezuja u Pljevlja, i tu je bio trgovac. Jedan od njegovih unuka, koga su zvali Jovan (Jovča) Cicvara, ode iz Pljevalja u Užički kraj i od njega su Cicvarići u selu Nikojevićima.

Vračari (19 k. sv. Nikola). Od ovih 19 kuća prezivaju se: Vračari 8 kuća, Bajovići 4 kuće, Taušani 4 kuće i Pantovići 3 kuće. (Ne uzimaju se između sebe). Vračari su od Gagovića. Jedan Gagović vračao (gatao), i njegovi se potomci po njemu zovu Vračari. Vračara ima u Lici. Gagovići i Vračari su među sobom slični. Svi su oni crnomanjasti ljudi, crne kose i prilično kosmati.

Bošnjaci (7 k., sv. Luka), starinom su sa Zagrada iz Župe Nikšićske. Po razuri Trebjese otsele se u Bosnu, otuda im i prezime Bošnjaci, pa se iz Bosne vrate na Bezuje na tursku zemlju.

IZVOR: Svetozar Tomić, „Piva i Pivljani“, Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 3, iz 1946. godine

Komentari (20)

Odgovorite

20 komentara

  1. Milovan Cicvaric

    Ipak su u pitanju dva Jovana Gagovica . Gde ih Gagovici mesaju . Od jednog su moji Cicvarici a od drugog Zujici .

    • aleksandra danilovic

      Otac mog dede Milutina Zujića je Nenad, a njegov otac je Jovan. Znam da su se nekada prezivali Gagović i da imaju veze sa nekim familijama iz Meljaka.